Aga situacija kao 91 preslika. Isti scenarij. Siđite do podruma i nauljite mašinu.
Zlu netrebalo. Vidite susjede već u ratne bubnjeve udaraju.

Karta je kriva.
Žepče
I omjer ne bi trebao biti 66, nego 67, pa bi Travnik dobio nijansu svjetliju boju.

Ništa dok ne izađu rezultati po naseljima uključujući i RS

Tačno se vidi da ste još dete, gospodine Nebula

Ako se gledaju rezultati popisa u BIH, sada već službeni upada u oči jedna stvar. Etničko čišćenje gotovo po cijeloj BIH potpuno je izmjenilo sliku zemlje. Povratak, famozni aneks Daytona gotovo se nije dogodio na preko 75% teritorija BIH. No ako pogledate kantone s hrvatskom većinom
ta priča nije takva. Mostar, Stolac, Drvar, Glamoč, Grahovo, pa i Jajce iz SBŽ-a uspješne su povratničke priče i nisu isto što i Bugojno, Konjic, Jablanica, Vareš.

Dok cijeli niz drugih gradova u većinskim hrvatskim kantonima mogu biti primjer suživota u Bosni i Hercegovini. Upravo u ovim sredinama produciraju se svakodnevno “slučajevi gradovi”, slučajevi kvartovi i slučajni prolaznici koji služe za podrivanje stvarne slike i stvaranje one fašistoidne. U gradovima u kojima nema povratka, u kojima nema onog drugog niti trećeg, protjeranog. nema slučajeva, nema ekscesa i vlada idila. Pa tamo nema niti potrebe raditi plaćene NGO priloge. O zeničkom Anti s mosta primjerice….

Jedna prelijepa karta mašallah.

Prema popisu, većinu stanovništva u BiH (50+ posto) čine Bošnjaci, drugu polovinu Srbi i Hrvati uz zanemariv broj Ostalih. Bošnjačkim identitolozima i političko-vjerskim elitama to je najvažnija činjenica i razlog za slavlje i osjećaj trijumfa. O tome ne govore samo društvene mreže kao autentički glas narodne i glasačke većine, nego i istupi pojedinih političkih i vjerskih predstavnika (primjerice reisa Huseina Kavazovića koji je proljetos u Švicarskoj trijumfalno nagovijestio da će Bošnjaka uskoro biti i 60 posto).

Što će ovo značiti za BiH i koliko će dalje doprinijeti s jedne strane jačanju nemogućih ali opasnih tendencija kod Bošnjaka da se BiH gleda kao jednonacionalna država Bošnjaka u kojoj su ostali manjine, a s druge strane napredovanju osjećaja kod Srba i Hrvata da to ne može biti njihova država.

„Kao prvo, težnja Bošnjaka da BiH bude jednonacionalna država Bošnjaka potpuno je normalna nacionalna (ili nacionalistička ako želite) želja tako da je s tog aspekta potpuno logično decenijsko nastojanje bošnjačkih elita da na svaki način „natjeraju“ procenat Bošnjaka iznad 50%. Ako se sjećate, popis je prvobitno trebao biti napravljen 2001. ali je tada upravo bošnjačka elita to spriječila obrazloženjem da će popis „legalizirati etničko čišćenje“. Koliko god je ovaj argument bio besmislen, on je usvojen i popis je odgođen do daljnjeg. Što se povratka tiče, nije se nešto posebno promijenilo između 2001. i 2013. ali je argument „legalizacije etničkog čišćenja“ zaboravljen. Popis se pokušalo opstruirati na drugi način: izostavljanjem pitanja o etničkoj pripadnost, što su onemogućile srpske elite smatrajući ga metodološki neizostavnim. I onda kada je popisa već moralo biti, slijedi neviđen pokušaj manipulacije popisom: sustavno su popisivani ljudi koji 20 godina ne žive u BiH, i koji vjerojatno nikada neće živjeti tu. A sve u cilju prelaska famoznih 50%. Da je BiH pravna država, kao što nažalost nije, tih 50% bi značilo isto kao i 99% – apsolutno ništa. Međutim, u našem političkom diskursu, a posebice bošnjačkom, oživjet će ambicije o „Bosni kao bošnjačkoj nacionalnoj državi“. To oživljavanje će značiti uvođenje argumenta „Nas je više od 50%“ u svakodnevni politički život, a onda i u ostale političke procese koji slijede. Radi se oživljavanju opasnog etničkog principa uvedenog još u Lisabonu 1992. kada su nam stranci, Britanci prije svih, odredili da „teritorija pripada onom kojeg je 50% + 1“. To je dovelo do famoznog crtanja karata i podjela.“

Direktna posljedica ovoga načela „vladavine društvom“ biti nametanje osjećaja svim Srbima i Hrvatima (i ostalima) da su manjina, da su gosti, a na posljetku moguće i da su nepoželjni ukoliko se ne „pokore“, tvrdeći kako je u bošnjačkoj eliti opstao „ahdnamaški“ mentalitet: „Mi ćemo vama dopustiti da živite, samo se pokorite.“