Holodomor iz 1932. - 1933. odnio je milijune života, spriječio rođenje cijele generacije sinova i kćeri Ukrajine.

Sovjetski povjesničari navode broj žrtava Holodomora u Ukrajini kao 2,5–3,5 milijuna.

Međutim, nakon što su dokumenti iz arhiva bivše Ukrajinske SSR deklasificirani, znanstvenici govore o broju žrtava od 6,8 do 7,5 milijuna ljudi.

"Uništenje socijalne osnove ukrajinskog nacionalizma - pojedinačnih seljačkih gospodarstava - bilo je jedan od glavnih zadataka kolektivizacije u Ukrajini", pisao je kharkivski list "Proletarskaya Pravda" 22. siječnja 1930.



Boljševici su željeli dobiti hranu za svoje brzo rastuće gradove i vojsku praktički besplatno. Većina hrane proizvedena je u Ukrajini s njezinom blagom klimom i plodnim tlima.

Praktički završivši kolektivizaciju do 1932., Staljin je ostvario samo polovicu zadatka.

Sada je zadatak bio natjerati seljake da rade u javnom sektoru "za štapom" (mala količina žitarica dodijeljena je za broj radnih dana) i da se ne žale.

Boljševici su oduzimali žitarice, krumpire, žitarice, stoku i proizvodne alate od seljaka, prisiljavajući ih da se pridruže kolektivnim farmama.

"Seljaci žele ugušiti sovjetsku vlast bjesomučnom gladju. Pokazat ćemo im što je glad", izjavio je ukrajinski komunistički vođa Stanislav Kosior. (Sam je uhićen i ubijen 1939. tijekom ere represija.)

Ako kolektivna farma nije ispunila plan nabave žitarica, komunisti su oduzimali ne samo sve žitarice - sve do sjemenskog fonda, već i svu hranu iz pojedinačnih domova - domaći ukiseljeni krastavci, džemovi, sve.

Značajan dio oduzetih proizvoda jednostavno je ostavljen da istrune, ali to je bilo stvar načela: radije će istrunuti nego što će se dati seljacima.

Štoviše, 1932.-1933. izvezeno je 3,41 milijuna tona žitarica, 47 tisuća tona mesa i mliječnih proizvoda, 54 tisuće tona ribe po tako niskim cijenama da su strane vlade optuživale sovjetsku državu za damping.

kolovoza 1932. godine donesen je zakon "O jačanju kaznenog odgovornosti za krađu i pljačku socijalističke imovine", poznat kao "zakon o 3 klasa": kao kazna za krađu imovine kolektivnog poljoprivrednog gospodarstva, ljudi su mogli biti pogubljeni s oduzimanjem imovine, čak i ako količina ukradene "imovine" nije prelazila poznatu "3 klasa".

Da, točno tako: seljak (mogao je biti dijete) skuplja nekoliko pokošenih klasova u polju raži, ostavljenih na tlu nakon žetve, netko to vidi i prijavi, cijela obitelj je uhićena, njihova kuća i sva kućna oprema su oduzeti, odrasli su likvidirani ili poslani u GULAG, djeca starija od 12 godina također, mlađa djeca poslana u dom.

I jer je savakakva hrana bila oduzeta zbog nepotpunog ispunjavanja plana nabave, ako imate nešto žitarica, to znači da ste ih "ukrali" od sovjetske države i vi ste "neprijatelj države".

Jednako vrednovati imovinu kolektivnih farmi i zadruga (žetvu na poljima, javne zalihe, stoku, zadrugarske skladišta i trgovine, itd.) kao državnu imovinu i na svaki mogući način jačati zaštitu ove imovine od krađe.
Primjenjivati, kao mjeru sudskog represije za krađu imovine kolektivnog poljoprivrednog gospodarstva i zadruga, najvišu mjeru društvene zaštite - pogubljenje s oduzimanjem sve imovine i, u ublažavajućim okolnostima, zamjenu zatvorom od najmanje 10 godina s oduzimanjem sve imovine.

Do prosinca 1933. (u samo 3 mjeseca), već je 125.000 ljudi bilo procesuirano prema ovom zakonu, njih 5.400 je bilo pogubljeno.

Seljaci iz sela, očajni od gladi, navalili su u gradove u potrazi za hranom.

U odgovor na to, sovjetska vlada je 22. siječnja 1933. donijela uredbu, potpisanu od strane Molotova i Staljina: "Masovni egzodus seljaka organizirali su neprijatelji sovjetske države, kontrarevolucionari i poljski agenti... zabraniti svim mogućim sredstvima masovno kretanje seljaštva Ukrajine i sjevernog Kavkaza prema gradovima."

Osuđena područja su bila ograđena vojskom Crvene armije. U prvom mjesecu nakon uredbi, izvršitelji su izvijestili o uhićenju 219.460 ljudi.

"Oni koji su još uvijek mogli preživjeti poslani su u barake na Golodnaya Gora. Oni koji su bili prešibki poslani su teretnim vlakovima izvan grada i ostavljeni da umru dalje od ljudi. Po dolasku vagona, mrtvi su istovareni u velike rovove koji su bili iskopani unaprijed", napisao je talijanski konzul u Harkovu.

Prvo masovno sahranjivanje u Babyn Yaru (Kijev) datira iz 1933. godine: "One koji su umrli od gladi dovozili su u Babyn Yar. Dovodili su i umiruće ljude koji su tamo umirali."

Što su seljaci jeli?

Mačke, psi, miševi, žabe. Kora bora je guljena, mljevena u brašno i pečeni su od nje kolači. Tijekom ljeta, ljudi su jeli bilo koje travke koje nisu bile otrovne. Ali djeca nisu znala koje su biljke jestive, a koje ne, i često su umirala nakon konzumiranja otrovnih biljaka.

Kanibalizam je harao selima i gradovima. Ako bi boljševici saznali za takve slučajeve, počinitelji su bili pogubljeni bez suđenja na licu mjesta, kako ne bi pokvarili statistiku zločina.

Neki od seljaka su išli moliti za hranu u GULAG kampovima. Zatvorenici GULAG-a dobivali su dnevnu dozu kruha i kaše. Vrlo male porcije, ali su se hranili. Ponekad su zatvorenici davali nešto hrane gladnim seljacima.

Komunisti i aktivisti sela dobivali su hranu putem kupona.

Novi "vladajući sloj" bio je podmićen ustupcima. Tijekom Holodomora oblikovan je sustav privilegija nomenklature koji je trajao sve do raspada SSSR-a 1991. godine.

Tek nakon iskorjenjivanja bogatih seljaka ("kulaka") i Holodomora, Stalin i njegova družina mogli su se osjećati donekle sigurno.

Znali su da za "aktiviste" koji su uzimali posljednju hranu od gladnih ljudi, neće biti povratka u združivanje s opljačkanim ljudima. Povezani odgovornošću za strašne zločine, jedini način za "aktiviste" da prežive bio je poslušno slijediti krivudavu "stranačku liniju".

"Osoblje koje je prošlo situaciju 1932.-1933. i izdržalo ju, kaljano je kao čelik. Mislim da s njima možemo izgraditi državu kakvu povijest još nije poznavala", napisao je Sergo Ordžonikidze (komisar Vrhovnog sovjetskog na Nacionalnoj ekonomiji) u siječnju 1934.

1930. godine, 30% žetve žitarica je oduzeto seljacima.
1931. godine, već su morali predati 42% žitarica.
1932. godine, koja je bila oskudna godina, plan je povećan za još trećinu. Iz sela su stizali izvještaji kako je zadatak nerealiziran. Međutim, sovjetska vlada odlučila je pokazati da je beskorisno moliti za milost i oduzela sve Ukrajincima.

Alexandar Wienerberger je Nijemac koji nam je ostavio jedan n od rijetkih sačuvanih fotografskih setova dokaza

https://holodomormuseum.org.ua/en/archi ... nerberger/


na prvoj slici je mrtvo dijete, na drugoj teofobna indoktrinacija djece protiv Boga a ostalima žrtve na cesti

Ovaj post je postao/la Sayeret Matkal, koji/a je na tvojoj Listi ignoriranih; ukoliko želiš pročitati post, klikni ovdje.
Ovaj post je postao/la Sayeret Matkal, koji/a je na tvojoj Listi ignoriranih; ukoliko želiš pročitati post, klikni ovdje.
Ovaj post je postao/la Sayeret Matkal, koji/a je na tvojoj Listi ignoriranih; ukoliko želiš pročitati post, klikni ovdje.
Ovaj post je postao/la Sayeret Matkal, koji/a je na tvojoj Listi ignoriranih; ukoliko želiš pročitati post, klikni ovdje.

Satrase me vake teme. Nista ne vidim.

Beduin koja je točno poanta?

Nejasno je tko je odgovoran za ovaj genocid?

Drug mao je daleko gore iskasapio Kineze, nego drugovi boljševici ukrajince, pa se broj mrtvih kreće između 55 i 60 milijuna.

Umrli su i milijuni Rusa a najpogođenija republika je bila Kazahstan a ne Ukrajina.
Da je ovo ciljano protiv Ukrajinaca je propaganda.
Ovo je samo jedan neuspjeli eksperiment komunističkog ludila.

i to nakon što je već vidio posljedice kolektivizacije u SSSRu!!!

no, postoji i ona teorija, da su komunisti glađu zapravo ciljave eliminirali nepoćudne narode i pojedince. Kad stvoriš nestašicu, ljudi se ubijaju od muke da dokažu lojalnost, jer znaju da nelojalni ne dobiju jesti.

A nelojalne pustiš da umru.

To nije prva takva godina, desavalo se i prije. Poljoprivreda je tada neizvjesna.
Ubjedljivo najvecu finansijsku pomoc od tadasnjih federalnih vlasti, mada nije najvise pogodjena, dobija Ukrajina.

Zar nije povod bilo protivljenje seljaka kolektivizaciji, Ukrajinci su bili najviše pogođeni jer je Ukrajina poljoprivredna zemlja.
Šta je bilo u Kazahstanu?

Možeš li dati neki izvor za ovu glupost?

Ukrajina je bila žitnica Europe kao što je i danas žitnica.

Ukrajinci su 2 puta oslobađali Kijev od Crvene Armije, najviše progoma je bilo u Ukrajini jer su povezivali Židove i marksiste.

Holodomor je bio ciljani genocid s istrijebljenjem Ukrajinaca i nametanja marksizma.

Seljaci se jesu protivili kolektivizaciji, ukrajinci nisu najvise pogodjeni, glad je bila na sirokom podrucju i najvise je pogodjen Kazahstan.
Stradao je i ogroman broj Rusa.
Drzava je najvise finansijske pomoci dala Ukrajini.

Kada točno i kako ?
Uhićeno je tisuće ljudi zbog kanibalizma.

Moskva je jedino pomogla tako što je postavila plakate kako nije dobro jesti djecu.

Masovno su izvozili ukrajinsko žico ispod svake cijene s ciljem istrijebljenja Ukrajinaca i Stalin je zabranio Ukrajincima bježanje u gradove.

"Uništenje socijalne osnove ukrajinskog nacionalizma - pojedinačnih seljačkih gospodarstava - bilo je jedan od glavnih zadataka kolektivizacije u Ukrajini", pisao je kharkivski list "Proletarskaya Pravda" 22. siječnja 1930.

Desavanja ugrubo:

Fraud, Famine, and Fascism: Ukrajinski mit o genocidu od Hitlera do Harvarda" nije dobar primjer povijesne literature o sovjetskoj gladi. Douglas Tottle bio je kanadski aktivist sindikata bez ozbiljnog povijesnog obrazovanja, a, što je još važnije, objavio je svoju knjigu 1987. godine. Čak i zanemarujući političke pristranosti rubova socijalističkog sindikalnog pokreta Sjeverne Amerike, svaka publikacija koja prethodi otvaranju sovjetskih arhiva nakon raspada SSSR-a sada bi zapravo trebala biti odbačena bez razmatranja - imamo dovoljno publikacija koje su pokušavale raditi s sovjetskim arhivima (posebno ako znate ruski ili ukrajinski), a svaki rad prije 1991. godine u osnovi nedostaje svim tajnim dokumentima sovjetske vlade i tajnih službi. Tottle, čak i da je imao najbolje namjere kad je pisao svoju knjigu (što sumnjam), nije mogao objaviti pravu knjigu o Holodomoru čak i da je pokušao - a nije pokušao, jer nije dovoljno koristio ni izvore koji su bili dostupni u vrijeme kad je pisao, posebno strane diplomatske izvještaje.

Ako želite vidjeti ozbiljan povijesni rad koji argumentira protiv genocidne pozicije (i, zapravo, odbacivanje planiranog genocida dominantna je pozicija u historiografiji Holodomora), "Godine gladi: Sovjetsko poljoprivreda, 1931.–1933." autora Daviesa i Wheatcrofta (2004.) i dalje je, prema mom dojmu, standardno djelo (pozivam svoje kolege da me isprave).

Ako želite neke zanimljive nedavne ulomke u obliku lakših članaka u časopisima, ja sam veliki obožavatelj povijesno-demografskog rada ukrajinskog demografa Oleha Volovine ("Regionalni gubici od gladi 1932.-1933.: Komparativna analiza Ukrajine i Rusije", 2020.; "Mjesečna raspodjela gubitaka od gladi 1933. u Sovjetskoj Ukrajini i Ruskoj Sovjetskoj Republici na regionalnoj razini", 2020.; "Regionalne varijacije gubitaka od gladi 1932.-34. u Ukrajini", 2017.), koji odmah ne nameće nikakav zaključak (iako je Volovina sam blagi skeptik teze o genocidu), ali će pružiti ključne podatke o unutarnjoj geografskoj distribuciji smrti od gladi između Ukrajinske SSR i RSFSR, kao i ruralno-urbane podjele. Ovo je posebno važno: u Holodomoru, broj ruralnih žrtava znatno je nadmašio broj urbanih žrtava (više od 3 milijuna naspram 250 tisuća), ali to je upravo suprotno od onoga što bismo očekivali od "prirodne gladi": obično, gradovi brže gladuju, a građani bježe na selo u potrazi za hranom, ali Holodomor je obrnuo taj trend, gradovi su imali hranu, a ljudi iz sela pokušavali su pobjeći u gradove (i bili zaustavljeni od strane unutarnjih sovjetskih sigurnosnih snaga kroz praksu blokiranja cesta, "crnih lista" po rajonima i unutarnjih putovnica).

Što se tiče propagande nacističke vremena rata: Publikacije o Holodomoru prethodile su 1941. godini fotografije Alexandra Wienerbergera, koje su jedan od rijetkih sačuvanih fotografskih setova dokaza.)

Ali bilo je netko čak i bolje informiran od stranih novinara: diplomati u Sovjetskom Savezu.

Paolo Fonzi objavio je izvrsan članski članak u Nationalities Papers 2019. pod nazivom "Nesovjetske perspektive o Velikoj gladi: Komparativna analiza britanskih, talijanskih, poljskih i njemačkih izvora". Koristeći diplomatske dokumente spomenuta četiri države, Fonzi iznosi dojam diplomata i izaslanika u njihovim moskovskim ambasadama, a neki čak i u konzulatima u Ukrajini (obično u Kijevu ili Harkivu).

U međuvremenu, poljski diplomati, koje Fonzi naziva drugima najinformiranijima o sovjetskim poslovima (iza samo Nijemaca), imaju mnogo snažniju ulogu osude Holodomora, tumačeći otpor seljaka potaknut zlostavljanjem koje je nanijela vlada kao glavni čimbenik:

Također, poljski diplomati vidjeli su u otporu seljaka prisilnoj kolektivizaciji ključni uzročni faktor gladi. U izvještaju iz rujna 1932. godine, poljski konzul u Kijevu, osim naglašavanja uloge ekonomskih i tehničkih faktora, ukazao je da su u područjima Kijeva, Vinnitse i Odese veliku štetu žetvi prouzročili pasivni otpor seljaka. Sljedeće rečenice sažimaju ono što je konzul vjerovao da je motivacija ukrajinskih seljaka:

" Rusija u potpunosti ignorira interese i stanovništvo Ukrajine, potpuno ga lišava kruha. Trenutno nemamo nikakva sredstva za suprotstaviti se ovome [politici]. Ostaje samo pasivna sabotaža, koja, iako može uzrokovati glad i nedostatak kruha u Ukrajini, može, ipak, doprinijeti stvaranju ozbiljnih poteškoća ili čak urušavanju postojećeg sustava."

da je bio ciljan na Ukrajince ne bi u nekim durgim djelovima SSSRa bila još veća glad.

osim toga, ne treba zaboraviti da je Rusija već imala svoj gladomor u vrijeme revolucije, i tzv. ratnog komunizma.

Komunisti su naprosto zlo.

Koga zanima sta se stvarno desavalo:
https://discomfiting.medium.com/holodomor-fact-or-fiction-17324ffe1d46

Gar nisu te zitarice prodavane da bi se kupile masine i pokrenula industrijalizacija zemlje, kao priprema za buduci rat.
Holodomor nije bio cilj vec samo kolateral

degenerirani rusi

Degenirani komunisti.

Zar i ti Divizija vjeruješ u te izmišljotine ili čisto bez obraza lažeš??
Boljševici su se na sav glas hvalili kako im je cilj uništiti ukrajinski nacionalizam. Ukrajinskim seljacima su branili odlazak u gradove za vrijeme genocida.

Poveži ovo sa progomima 1920 i 1921 koji su bili najveći u Ukrajini i ratom protiv Crvene Armije
oslobađanjem Kijeva 2 puta i imaš kronologiju.