HercegBosna.org

Harezm · **Pridružen/a:** 24 stu 2017, 19:23 **Postovi:** 3470

Pogledajmo teritorij Republike Hrvatske:

slika

Koji su sve realni scenariji, koji su za Hrvate mogli biti znatno gori, u teritorijalnom smislu?

1. Postojala je opcija da Vojvodina postane posebna republika. U tom slučaju, Baranja (koja nikada u povijesti nije bila hrvatska) te cijeli Srijem bi pripali toj i takvoj Vojvodini.

2. Na isti način na koji je stvorena Crna Gora s novim identitetom, mogla je biti stvorena i Dubrovačka Republika. Dubrovnik ima dulju tradiciju od Crne Gore, te zasebniji identitet u odnosu na ostatak Hrvata, nego što je imala Crna Gora u odnosu na Srbiju. Također, cijelo dubrovačko područje je fizički odvojeno od ostatka Hrvatske, za razliku od Crne Gore koja dijeli granicu sa Srbijom.

3. Autonomija Krajine i Dalmacije - Krajiški Srbi su tražili stvaranje autonomije za Krajinu, tj. dijelove Like, Korduna i Banovine. Imali su potporu nekih značajnih komunista, npr. Moša Pijade. Tito je to odbio, i kao zamjenu im dao kolektivnu jednakopravnost s Hrvatima, koju smo mi bez problema kasnije obrisali.
Dio dalmatinskih partizana, pod vodstvom Vicka Krstulovića tražio je autonomiju za Dalmaciju. Prijedlog im je odbijen.

4. Novoosvojeni teritoriji kraljevine Italije (Zadar, Lastovo, Istra i Gorica) su pripale dvama Titovim domovinama, Hrvatskoj i Sloveniji.
Ako pogledamo primjer SSSR-a, vidimo da se Rusija dočepala Kalinjingrada kao ratnog plijena i naselila ga Rusima, iako niti je graničila s tim područjem, niti ima bilo kakvo etničko ili povijesno pravo na tu zemlju. Tako je Srbija, recimo, mogla dobiti neki istarski grad.

Zanima me mišljenje, pogotovu pesimizmu sklonih hrvatskih nacionalista. Jesu li ovo argumenti dovoljni, kako bi se moglo ustvrditi da bi Hrvati trebali biti relativno zadovoljni granicama RH, pogotovo uz naknadno izboreni suverenitet Hrvata u BiH?

novem · **Pridružen/a:** 27 lis 2010, 16:06 **Postovi:** 28794

Klinac bi ta vlast mogla, izbio bi novi građanski rat, među partizanima uz moguću
stranu intervenciju, prije svega s istoka. Ali ne samo.
Zna se koliko dugo je još trajao geriliski rat i nakon rata, iako su bile nikakve
šanse. Komunjare su se usrale od Bugojanske skupine i trebalo im je tjedana da ih
pohvataju ili likvidiraju. I to 27 godina nakon rata. A posebno bitna stvar je da to nitko
ni u snu nakon Infobiroa nije smjeo pomisliti. A ta faza je trajala sve do 1985., tj dolaska
Gorbačova. Pa zna se kakva je bila panika u YU kad su Rusi uletjeli u CZ 1968.

Ranković kao Srbin (a i Tito) nije htio ni da Srbi u BiH dobiju autonomiju, a kamo li da se
Vojvodina značajnije podeblja, koja je ona bila daleko više multietnička nego danas.
A zar i ona nije bila tek 20tak godina u YU, ako se već spominje gdje je tko prije bio.
Dalmatinski partizani bi Tita razapeli da je otkinuo Dubrovnik. Oni su mu spasili guzicu
na Sutjesci i Neretvi. Dubrovnik ni za turskog vakta nitko nije teritorijalno prisvojio, a
imao je tisuću puta jače neprijatelje nego gorštake koji su se spustili na primorje.
Osim toga, svi Crnogorci znaju za Kupres.
Krstulović je bio teška budaletina a ništa manja Pijade. Usamljeni u svojim
antihrvatskim prijedlozima.

Ali sama smisao ove teme otpada, jer se išlo na političko slabljenje
Srba, kroz BiH i autonomije, kasnije micanje velikosrba, ustavi, a ne Hrvatske.
Ona se, prije svega kažnjavala ekonomski. Očepurana je na drugi način.
Takva prisilna "ravnoteža" je produžila trajanje YU. Kad su obje strane pošle to
da mijenjaju i traže veću ravnopravnost i slobodu, odnosno teritoriju, došao je kraj toj tvorevini.
Srpski pohodi od 90tih najbolje potvrđuje da su do tada bili na lancu, a zato je
trebala protuusluga koja je (45 god.) debelo plaćena.

Sokolić · **Pridružen/a:** 14 sij 2013, 23:25 **Postovi:** 5300

S Istron i Rikon to i jesu napravili. Ta pogledaj koliko su in dopeljali Srba ondi. Nadprosinač udil bližih hrvatskih Srba, a onih iz daljega ihuhu. Rugalica gradu Rici u stihu "puna si Srba" nije nastala tek tako.

Dr. Van Nostrand · **Pridružen/a:** 22 svi 2020, 12:40 **Postovi:** 4371

Sokolić je napisao/la:

S Istron i Rikon to i jesu napravili. Ta pogledaj koliko su in dopeljali Srba ondi. Nadprosinač udil bližih hrvatskih Srba, a onih iz daljega ihuhu. Rugalica gradu Rici u stihu "puna si Srba" nije nastala tek tako.

Rijeka i Istra su poslije WW2 kolonizirane prvenstveno Dalmatincima. Npr. Vrsar i Funtana su ispražnjeni od Talijana i naseljene Dalmatincima, takvi primjeri za Srbe ne postoje.

Ne bih puno komentirao navijačke rugalice koje se vjerojatno posljedice kompleksa zato što je Split u drugom svjetskom ratu imao splitskog četičkog vojvodu Birčanina, četnički štab i četničke jedinice popunjene Splićanima i Dalmatincima.

Junuz Djipalo

Meni je enigma ljubav Sandžaklija i Istre, iako su to danas Hrvati, često ih ne možeš ni skužiti po imenima, ima baš jako puno ljudi podrijetlom sa Sandžaka.

potocnj · **Pridružen/a:** 26 lis 2022, 12:39 **Postovi:** 1738

Hrvatska je izgubila ogromne prostore koje je imala kao Banovina.

Kao drugo, Srbija nije imala monopol na partizanski pokret. Nedićev režim je surađivao s Hitlerom isto kao i Pavelićev jedino su srbi, kao narod, bili sumnjivi nacistima zbog njihove odanosti rusima kroz povijest, naročito prvi svjetski rat.

Ovdje se ne radi o dvije sile koje su se borile jedna protiv druge, potpuno na jednoj strani Hrvatska, a potpuno na drugoj strani Srbija.

Četnici su bili zločinci u očima partizana kao i ustaše. Ako ne na tom nivou onda zato jer im nisu bili jednako opasni kao ustaše.

I srbi su bili brzi da mnoge četnike prime u partizane i lažu za njih dok hrvati to nisu za hrvate u ustašama, možda za neke iz domobrana, ali sitno nešta.

Tako tvoje je pitanje u startu pogrešno jer je usporedba sa Kalingradom promašena.

Partizani su se borili protiv nacističkih kolaboratora i iz Hrvatske i iz Srbije.

Upadaš u srpski revizionizam ako prihvaćaš priču da su svi srbi bili protiv Hitlera, to jednostavno nije istina, ako i jesu više bili protiv, procentualno, nego hrvati.

Partizanima također nije pasao ni povratak kralja za što su mnogi srbi bili, pa time jačanje Srbije nije nužno išlo u korist partizana. Odmah nakon drugog svjetskog rata nije još bilo sigurno da neke zapadne sile neće pokušati vratiti kralja, da smanje komunistički utjecaj u Europi. Nisu to uradili ali još se nije znalo što će se dogoditi u vrijeme formiranja tih republika.

Hroboatos · **Pridružen/a:** 02 svi 2009, 17:45 **Postovi:** 6642

Harezm je napisao/la:

Pogledajmo teritorij Republike Hrvatske:

slika

Koji su sve realni scenariji, koji su za Hrvate mogli biti znatno gori, u teritorijalnom smislu?

1. Postojala je opcija da Vojvodina postane posebna republika. U tom slučaju, Baranja (koja nikada u povijesti nije bila hrvatska) te cijeli Srijem bi pripali toj i takvoj Vojvodini.

2. Na isti način na koji je stvorena Crna Gora s novim identitetom, mogla je biti stvorena i Dubrovačka Republika. Dubrovnik ima dulju tradiciju od Crne Gore, te zasebniji identitet u odnosu na ostatak Hrvata, nego što je imala Crna Gora u odnosu na Srbiju. Također, cijelo dubrovačko područje je fizički odvojeno od ostatka Hrvatske, za razliku od Crne Gore koja dijeli granicu sa Srbijom.

3. Autonomija Krajine i Dalmacije - Krajiški Srbi su tražili stvaranje autonomije za Krajinu, tj. dijelove Like, Korduna i Banovine. Imali su potporu nekih značajnih komunista, npr. Moša Pijade. Tito je to odbio, i kao zamjenu im dao kolektivnu jednakopravnost s Hrvatima, koju smo mi bez problema kasnije obrisali.
Dio dalmatinskih partizana, pod vodstvom Vicka Krstulovića tražio je autonomiju za Dalmaciju. Prijedlog im je odbijen.

4. Novoosvojeni teritoriji kraljevine Italije (Zadar, Lastovo, Istra i Gorica) su pripale dvama Titovim domovinama, Hrvatskoj i Sloveniji.
Ako pogledamo primjer SSSR-a, vidimo da se Rusija dočepala Kalinjingrada kao ratnog plijena i naselila ga Rusima, iako niti je graničila s tim područjem, niti ima bilo kakvo etničko ili povijesno pravo na tu zemlju. Tako je Srbija, recimo, mogla dobiti neki istarski grad.

Zanima me mišljenje, pogotovu pesimizmu sklonih hrvatskih nacionalista. Jesu li ovo argumenti dovoljni, kako bi se moglo ustvrditi da bi Hrvati trebali biti relativno zadovoljni granicama RH, pogotovo uz naknadno izboreni suverenitet Hrvata u BiH?

Ništa od toga nije bilo na stolu.

Jedino realno je za pregovore bilo hoće li Boka biti podijeljena, i hoće li i dio Bačke pripasti Hrvatskoj. O tom je pisao i Đilas.
Neum nije bio razmatran.

Croato · **Pridružen/a:** 04 ruj 2022, 23:01 **Postovi:** 2793

Šteta za Boku.

I ne dirajte mi Istru i Kvarner. To su naša blaga u koja dolazi cili svit.

weasel · **Pridružen/a:** 10 svi 2019, 22:58 **Postovi:** 21735

Šteta i za Šid i za Petrovaradin i za najveći Hrvatski grad u Austrougarskoj Suboticu. Sve ode Srbima...

Croato · **Pridružen/a:** 04 ruj 2022, 23:01 **Postovi:** 2793

Sad i oni imaju austrougarskih gradova. Da ne budu Rumunji jedini pravoslavci s austrougarskim gradovima. :zubati

Croato · **Pridružen/a:** 04 ruj 2022, 23:01 **Postovi:** 2793

weasel je napisao/la:

Šteta i za Šid i za Petrovaradin i za najveći Hrvatski grad u Austrougarskoj Suboticu. Sve ode Srbima...

A i Mađari su izgubili dosta toga na tim područjima.

Sokolić · **Pridružen/a:** 14 sij 2013, 23:25 **Postovi:** 5300

Dr. Van Nostrand je napisao/la:

Sokolić je napisao/la:

S Istron i Rikon to i jesu napravili. Ta pogledaj koliko su in dopeljali Srba ondi. Nadprosinač udil bližih hrvatskih Srba, a onih iz daljega ihuhu. Rugalica gradu Rici u stihu "puna si Srba" nije nastala tek tako.

Rijeka i Istra su poslije WW2 kolonizirane prvenstveno Dalmatincima. Npr. Vrsar i Funtana su ispražnjeni od Talijana i naseljene Dalmatincima, takvi primjeri za Srbe ne postoje.

Ne bih puno komentirao navijačke rugalice koje se vjerojatno posljedice kompleksa zato što je Split u drugom svjetskom ratu imao splitskog četičkog vojvodu Birčanina, četnički štab i četničke jedinice popunjene Splićanima i Dalmatincima.

I još gore. Zaboravia si da Orjunu. Osnovana u Splitu i vrlo agresivno dilovala.
Stoji i za organizirano koloniziranje Dalmatinaca.

No da su Srbi ciljano doseljavani onamo, jesu.
https://www.glasistre.hr/istra/drago-orlic-ne-to-je-srbovanje-po-istri-ids-ovaca-bojan-zizovic-da-srecom-nismo-svi-drago-orlic-585688

Citat:

Ali, evo, naši Srbi, koji su jučer došli u Istru trbuhon za kruhon, sad bi popovali, srbovali, kulturnjačili, onako, baš kao svoji na svome, zaboravili su da su došli s jednim najlonom i tu dobivali radno mjesto preko reda, po zakonima bratstva i jedinstva, svejedno u turizmu ili brodogradnji… ionako su bili stručni za sva područja.
Krunsko je pitanje, kako je korak po korak došlo do 11. festivala srpske kulture u Istri. Kud brže? ...
Pa se pitam da li "srbuju" zato jer im je jedan lider upravo osuđen na doživotnu robiju. Zašto im treba kulturna revolucija u stilu supruge Mao Cetunga? Organizirano će karavana pohoditi gradove Pulu, Rovinj, Fažanu, Labin, Poreč…
Kumovi te supkulture su domaći profesionalni ljuboguzi i IDS-ovci. Zašto? Pa zato što će Srbijanci glasati za IDS… Oni, ne da hrane famoznu umjetnu tvorevinu "Klub Srba" u Poreču, oni ga - šopaju. Evo jednog primjera. Prije desetak dana Grad Poreč je podijelio potporu svojim brojnim udrugama. Tako je domorodačka zajednica Talijana dobila 80 tisuća, a Klub Srba 78 tisuća kuna. A zašto, za koji projekt: "Za kulturno-društveni i etničko-tradicijski program". Ma bogati! Bi rekli naši stari: "Da ne biš plaka od smiha?" Dakle ne srbuju Srbi, nego IDS-ovci.

Ne tako davno, pred par desetljeća, u porečkom kazalištu srbovao je žestoko i na sav glas Jovan Rašković. Izvještavao sam kao novinar, bilo me sramota, u tren sam prestao biti srbofil, ljubitelj srpskog filma. Izašao sam van zbog meni nesnosne atmosfere. Pet minuta poslije mene izašao je i dobar mi znanac Sveto. Pitam ga: "Kud ćeš prijatelju?" "Bježim kući, ne može to završiti na dobro." …I nije.

https://srbi.hr/srbi-u-puli-cuvanje-identiteta-na-krajnjem-zapadu-republike-hrvatske/

Citat:

Između ostalih, tada je u Istru došlo stotinak ljudi sa Kipra i Naopolija, današnjeg Peloponeza, naseljavaju se u Pulu i daruje im se na upotrebu ranohrišćanska crkva, oni je osvećuju kao crkvu Svetoga Nikolaja, obnavljaju, o čemu postoje pisani tragovi, i od 1583. pa negde do kraja 17. veka tom crkvom upravljaju grčki sveštenici. Sve više je dolazilo ljudi sa teritorije današnje Srbije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine, a drugo doseljavanje našeg naroda započelo je 1657. godine u Peroju kada je sa teritorija Crne Gore sa svojim sveštenikom došlo oko 70 ljudi. Do današnjeg dana su se ovde sačuvali vera i običaji, a crkva je napravljena 1788. godine, a u obliku koji sada ima je završena 1834. – priča protojerej-stavrofor Goran Petković.
Srpski narod je u Istru dolazio sa svih strana, dok je Grka bilo sve manje i polako su se počeli asimilirati. Dalmatinski episkopi su tada upravljali Istarskom eparhijom i 1794. ova bogomolja postaje deo Srpske pravoslavne crkve.
Pulsku parohiju čine uglavnom Srbi koji su u ovaj istarski grad došli šezdesetih godina prošlog veka jer je Pula bila vojni grad, ali i industrijski centar zbog brodogradilišta Uljanik.

Mitologija. Ni manje ni više nego iz p***e materine daleko su im dolazili, a ne iz neposridneg susidstva na istoku, siveru i zapadu, Crnogorce pribrojili sebi...

https://danas.hr/srbi-ocito-vole-istru-a-pula-im-se-zahvalila-na-cirilici-fc2e6e6e-b9eb-11ec-b14e-0242ac130020
https://srbi.hr/rijecki-srbi-s-ponosom-pokazuju-svoj-grad-i-svoju-kulturu/
https://www.rijekadanas.com/politika-o-rijeckim-srbima/

Citat:

Na popisu 1991. godine, u Rijeci je živjelo oko 19.000 Srba, sada ih je oko 8.500. Vratilo se svega njih oko 500, procjena je Srpskog narodnog vijeća Primorsko-goranske županije.
a župan žali što je nekada tjedno 14 aviona iz Beograda letelo za Rijeku, dok ih sada toliko ima cijele godine. Ali, direktorica turističke zajednice Kvarnera Irena Perišić Živadinov je optimist. Poslednjih godina, Srbi se sve više vraćaju „svom omiljenom Kvarneru”.

https://p-portal.net/nestajanje-srba-u-rijeci/

Citat:

Na kraju ovog perioda (1991. godine), demografska struktura gradskog naselja Rijeke ovako se formirala: Hrvata je bilo 69,76%, Srba 11,25% i ostalih narodnosnih skupina 18,99% u ukupnom stanovništvu.

https://banija.rs/novosti/drustvo/15812-rijeka-je-raj-za-srpske-studente.html

Sokolić · **Pridružen/a:** 14 sij 2013, 23:25 **Postovi:** 5300

Ovo je rafinirano rashrvaćivanje i srbiziranje Rike što je sprovodila Jugoslavija.
Evo jedan stari tekst iz još iz 1958., a zamislite koliko se posli tek dopeljalo.
https://www.hkv.hr/hkvpedija/jucer-danas-sutra/36965-kako-je-rijeka-za-crvenila-crtica-iz-poratne-povijesti.html

Citat:

Kako je Rijeka (za)crvenila - Crtica iz poratne povijesti

I nakon zajedničke europske osude svakog totalitarizma, u hrvatskoj Rijeci cvjetaju crvene (krvave) petokrake, Nemanje, "Galeb", Maršalov (zlo)duh...
Kao ilustraciju procesa titoizacije i jugoslavenizacije, odnosno posrbljivanja, ovog lijepog i važnog hrvatskog grada donosimo dio izvješća objavljenog u tjedniku "Danica", Chicagu, 1958. godine.

Nedaleko riječke luke, a iza nebodera nalazi se žuta zgrada s nekoliko ulaza. Iznad jednog od njih nalazi se crna ploča s natpisom "hrvatska učiteljska škola". Po staroj tradiciji Rijeka je bila jedan od hrvatskih centara, premda su tuđinci nastojali od nje učiniti svoje područje. Nedavno, nema ni 12 godina, ona je stenjala pod tuđinskim jarmom, a sada "oslobođena" postala je plijenom srpskih aspiracija. U ime "bratstva i jedinstva" ona postaje pravim sjedištem mnogih tisuća Srba, koji poput nekadašnjih "Kulturtregera" šire u njoj najprije svoje ideje, a kasnije će u njoj, kao i tolikim drugim hrvatskim gradovima i pokrajinama, za sebe tražiti vlast. To vrijeme vlasti već se pomalo i ostvaruje: već se kroz dvanaest godina marljivo pripravlja za to teren. Mi ćemo ovdje iznijeti jedan takav pokušaj, koji ispunja brigom i žalošću mlada hrvatska srca. To je slučaj s riječkom učiteljskom školom, koja (da ironija bude veća) nosi naslov "hrvatska učiteljska škola".

Kao svagdje u Hrvatskoj, tako i ovdje ključne položaje zauzimaju Srbi. Direktor škole je Srbin, profesor hrvatskog jezika Srbin, profesorica povijesti Srpkinja, nastavnik predvojničke obuke također Srbin. Svakomu je jasno, da je kod ovog sastava profesorskog zbora odgoj usmjeren prema ciljevima srpske invazije u Hrvatsku.

Direktor, Ljubomir Sundić, javno pita: "Čemu taj naziv hrvatska škola?" I sam na svoje pitanje odgovara: "To je znak hrvatskog šovinizma". Kada je godine 1956-1957. došao na riječku školu, iza nekoliko uvodnih riječi "njegove prestolne besede", kojom se predstavio profesorima i svim đacima, romonila je ekavština i birani rječnik "šumskog sveučilišta". Otvoreno i javno je rekao: "Mene je partija postavila na ovo mesto da učinim red u ovoj školi". To je prijetnja i izazov: prijetnja đacima, da im utjera strah u kosti; izazov Hrvatima, da znaju kako će to biti komunistički zavod za uzgoj "komunističkih učitelja". Jadna naša domovina, kojoj će šumski profesor uzgajati učitelje!

"Drug" Vojo Tomić, rođen u Srpskim Moravicama, predaje hrvatski jezik. Jadni đaci, koje Srbin uči hrvatski jezik! Oni, uostalom, jasnim načinom pokazuju svoje negodovanje, jer svi od reda radije uče strane jezike nego li svoj rođeni i materinji jezik. No to ima svejedno sigurnih posljedica: s jedne strane dolaze nepripravljeni na sveučilište, a s druge strane pod pritiskom konačno ipak podliježu ovom konstantnom utjecaju. Ta mladi su i neiskusni i zato se ne trebamo čuditi da se svagdje osjeća utjecaj ekavštine i srpštine. Iako se na papiru neprestano govori o federalnim narodnim republikama, ipak se forsira naziv "srpsko-hrvatski" jezik, kako bi se što više izbrisale razlike, a Hrvatima polako naturio srpski jezik. Već su nam odavna pokrali sve naše kulturno i književno blago, počevši od dubrovačke književnosti pa sve do naše slavne prošlosti.

Poznata je činjenica, da svaki narod polaže mnogo važnosti kulturnoj i nacionalnoj izgradnji svojih mlađih naraštaja. No hrvatski đaci nisu danas poučavani u hrvatskoj povijesti, a ako i jesu, onda je to sve od reda feudalizam i slično. Ako se malo ili ništa govori o hrvatskim knezovima ili kraljevima, kao o Trpimiru, Domagoju, Tomislavu, Krešimiru, Zrinjskim i Jelačiću, onda su predavanja puna Nemanjića, Dušana Silnih, knezova Lazara, Obilića, Brankovića i Karadžića. Srbi svjesno konfundiraju komunizam s velikosrpstvom. A kad Hrvati hoće, da se jedna njihova škola zove hrvatskom, onda se to naziva šovinizmom. Tako i u toj školi predaje povijest jedna Srpkinja, koja osim toga, što je poput direktora svršila svoje "sveučilište" u šumi, ima još i jednu drugu odliku, naime, da svaki sat započne s "herojskom borbom narod og oslobodilačkog pokreta".

Kao što su nas nekada Srbi nesnosno opterećivali svojim "kajmakčelaskim zaslugama" i "za otečestvo prolivenom srpskom krvlju" tako nas danas upravo gaze svojim "herojskim zaslugama za vreme rata", kad su klali nevine Hrvate kao "fašiste i koljače". Tako i taj najljepši predmet omrzne đacima, jer im ga predaje Srbo-komunistkinja, žena general-majora Manole, prvoborca iz godine 1941. I ona je došla s "onu stranu evanđelja", to jest iz Beograda i u ime komunističke partije. Što može u ovakvim prilikama očekivati domovina od svojih najmlađih?! No ne treba pretjeravati, jer ti mladi ljudi, koji se uzgajaju potpuno u duhu srbo-komunizma, ipak instinktivno osjećaju nepravdu i bore se protiv nje, kako znaju i mogu, to jest pasivnim otporom i prkosom.....

Slavko Mažuran, Italija
Danica, Chicago, 5. III. 1958

I u današnjoj Hrvatskoj, proces se nastavlja. Ovo mi diluje neprirodno. Ka da oni brojidu krvna zrnca pa jedna manjina koje je službeno oko 6,5% u gradu ima gradonačelnike i župane.
Župan Vidoje Vujić, pridošlica iz Zvornika, Primorsko-goranski župan. https://skd-prosvjeta.hr/in-memoriam-vidoje-vujic-1951-2020-stepenice-za-nebo/ Od tolikih Hrvata, župan in postane lik sa srbijanske granice (Zvornik). Da je Srbin iz Gorskog kotara, Like, pa 'aj, neka, neposridno okružje.
Slavko Linić, ovdi tvrdidu da je Srbin https://kamenjar.com/slavko-linic-aksentijevic-i-srbi-promijenjenog-prezimena-vladaju-hrvatskom/
Nije grih bit Srbinom niti je zabranjeno da oni budedu dužnosniciman, ali da od 100 judih je 94 Hrvata i da ni jedan od te 94-orice na bude dužnosnik, nego ih istisne manjinac koji nije niti iz tog kraja? Nije u redu.

Rika je dugo dugo vrimena bila jedini veći hrvatski grad bez hrvatskog kulturno-umjetničkog društva. Tek nedavno se to ispravilo.

Sokolić · **Pridružen/a:** 14 sij 2013, 23:25 **Postovi:** 5300

https://www.b92.net/putovanja/arhiva.php?nav_category=808&nav_id=368545

Citat:

21.06.2009.
Nastavljajući naše proputovanje kroz Hrvatsku uputili smo se ka Istri. Grad koji se pre svih izdvaja jeste Rovinj, grad koji su nekada zvali malim Beogradom na moru. Nakon Rovinja obišli smo i unutrašnjost Istre, gradić Motovun, ali i čuvenu regiju tartufa i istarske vinare...

Izvor:B92

dane-croatia

Titu je bilo glavno da osigura svoju vlast. Da je kojim slučajem u podpunosti uništio Hrvatsku, tad bi bio prisiljen postati srbsko potrčkalo, ter nema šanse da bi se usudio suprotstavaiti Staljinu. Činjenica jest da je Srbima išao najviše na ruku (u vojsci su bili glavni, SR Hrvatsku su preplavili srbski i crnogorski milicajci, direktori, ravnatelji škola, Srbija se gospodarski razvijala na račun Slovenije i Hrvatske, samo Hrvati su imali krivnju za 2. svjetki rat...), ali Tito je bio dovoljno pametan i prepreden da ipak ostavi mogućnost da Srbe može politički ucjenjivati i udariti po glavi ako bi se ovi previše osilili spram njega samog.
Nas Hrvate je spasilo samo to što je Tito htio osigurati svoju guzicu, pak mu nije bilo u interesu skroz uništiti Hrvatsku koja je jedina imala neki politički kapital da s njom može malo plašiti i ucjenjivati Srbe.

Kaftanzoglio · **Pridružen/a:** 19 kol 2015, 12:38 **Postovi:** 3983

Sokolić je napisao/la:

I u današnjoj Hrvatskoj, proces se nastavlja. Ovo mi diluje neprirodno. Ka da oni brojidu krvna zrnca pa jedna manjina koje je službeno oko 6,5% u gradu ima gradonačelnike i župane.
Župan Vidoje Vujić, pridošlica iz Zvornika, Primorsko-goranski župan. https://skd-prosvjeta.hr/in-memoriam-vidoje-vujic-1951-2020-stepenice-za-nebo/ Od tolikih Hrvata, župan in postane lik sa srbijanske granice (Zvornik). Da je Srbin iz Gorskog kotara, Like, pa 'aj, neka, neposridno okružje.
Slavko Linić, ovdi tvrdidu da je Srbin https://kamenjar.com/slavko-linic-aksentijevic-i-srbi-promijenjenog-prezimena-vladaju-hrvatskom/
Nije grih bit Srbinom niti je zabranjeno da oni budedu dužnosniciman, ali da od 100 judih je 94 Hrvata i da ni jedan od te 94-orice na bude dužnosnik, nego ih istisne manjinac koji nije niti iz tog kraja? Nije u redu.

Rika je dugo dugo vrimena bila jedini veći hrvatski grad bez hrvatskog kulturno-umjetničkog društva. Tek nedavno se to ispravilo.

Vidoje Vujić nije bio izabran za župana, nije bio ni kandidat, nego je upao kao zamjena dok je Komadina išao malo biti ministar u Zagreb.
Da je Linić Srbin prvi put čujem , ali ajde znam da ima ljudi od koji su uzimali majčino prezime jer je otac bio druge nacionalnosti, ali onda obično taj otac nije ništa predstavljao njima u životu.

Niti jedan gradonačelnik Rijeke u povijesti nije bio Srbin, u gospodarstvu također nisu bili nadzastupljeni, tu su uglavnom drmali Dalmatinci. Jedino u miliciji, vojsci, carini, ali koliko običan čovjek uopće ima interakcije i problema s tim službama ako baš ne izaziva sam probleme?

Kaftanzoglio · **Pridružen/a:** 19 kol 2015, 12:38 **Postovi:** 3983

Sokolić je napisao/la:

Ovo je rafinirano rashrvaćivanje i srbiziranje Rike što je sprovodila Jugoslavija.
Evo jedan stari tekst iz još iz 1958., a zamislite koliko se posli tek dopeljalo.
https://www.hkv.hr/hkvpedija/jucer-danas-sutra/36965-kako-je-rijeka-za-crvenila-crtica-iz-poratne-povijesti.html

Citat:

Kako je Rijeka (za)crvenila - Crtica iz poratne povijesti

I nakon zajedničke europske osude svakog totalitarizma, u hrvatskoj Rijeci cvjetaju crvene (krvave) petokrake, Nemanje, "Galeb", Maršalov (zlo)duh...
Kao ilustraciju procesa titoizacije i jugoslavenizacije, odnosno posrbljivanja, ovog lijepog i važnog hrvatskog grada donosimo dio izvješća objavljenog u tjedniku "Danica", Chicagu, 1958. godine.

Nedaleko riječke luke, a iza nebodera nalazi se žuta zgrada s nekoliko ulaza. Iznad jednog od njih nalazi se crna ploča s natpisom "hrvatska učiteljska škola". Po staroj tradiciji Rijeka je bila jedan od hrvatskih centara, premda su tuđinci nastojali od nje učiniti svoje područje. Nedavno, nema ni 12 godina, ona je stenjala pod tuđinskim jarmom, a sada "oslobođena" postala je plijenom srpskih aspiracija. U ime "bratstva i jedinstva" ona postaje pravim sjedištem mnogih tisuća Srba, koji poput nekadašnjih "Kulturtregera" šire u njoj najprije svoje ideje, a kasnije će u njoj, kao i tolikim drugim hrvatskim gradovima i pokrajinama, za sebe tražiti vlast. To vrijeme vlasti već se pomalo i ostvaruje: već se kroz dvanaest godina marljivo pripravlja za to teren. Mi ćemo ovdje iznijeti jedan takav pokušaj, koji ispunja brigom i žalošću mlada hrvatska srca. To je slučaj s riječkom učiteljskom školom, koja (da ironija bude veća) nosi naslov "hrvatska učiteljska škola".

Kao svagdje u Hrvatskoj, tako i ovdje ključne položaje zauzimaju Srbi. Direktor škole je Srbin, profesor hrvatskog jezika Srbin, profesorica povijesti Srpkinja, nastavnik predvojničke obuke također Srbin. Svakomu je jasno, da je kod ovog sastava profesorskog zbora odgoj usmjeren prema ciljevima srpske invazije u Hrvatsku.

Direktor, Ljubomir Sundić, javno pita: "Čemu taj naziv hrvatska škola?" I sam na svoje pitanje odgovara: "To je znak hrvatskog šovinizma". Kada je godine 1956-1957. došao na riječku školu, iza nekoliko uvodnih riječi "njegove prestolne besede", kojom se predstavio profesorima i svim đacima, romonila je ekavština i birani rječnik "šumskog sveučilišta". Otvoreno i javno je rekao: "Mene je partija postavila na ovo mesto da učinim red u ovoj školi". To je prijetnja i izazov: prijetnja đacima, da im utjera strah u kosti; izazov Hrvatima, da znaju kako će to biti komunistički zavod za uzgoj "komunističkih učitelja". Jadna naša domovina, kojoj će šumski profesor uzgajati učitelje!

"Drug" Vojo Tomić, rođen u Srpskim Moravicama, predaje hrvatski jezik. Jadni đaci, koje Srbin uči hrvatski jezik! Oni, uostalom, jasnim načinom pokazuju svoje negodovanje, jer svi od reda radije uče strane jezike nego li svoj rođeni i materinji jezik. No to ima svejedno sigurnih posljedica: s jedne strane dolaze nepripravljeni na sveučilište, a s druge strane pod pritiskom konačno ipak podliježu ovom konstantnom utjecaju. Ta mladi su i neiskusni i zato se ne trebamo čuditi da se svagdje osjeća utjecaj ekavštine i srpštine. Iako se na papiru neprestano govori o federalnim narodnim republikama, ipak se forsira naziv "srpsko-hrvatski" jezik, kako bi se što više izbrisale razlike, a Hrvatima polako naturio srpski jezik. Već su nam odavna pokrali sve naše kulturno i književno blago, počevši od dubrovačke književnosti pa sve do naše slavne prošlosti.

Poznata je činjenica, da svaki narod polaže mnogo važnosti kulturnoj i nacionalnoj izgradnji svojih mlađih naraštaja. No hrvatski đaci nisu danas poučavani u hrvatskoj povijesti, a ako i jesu, onda je to sve od reda feudalizam i slično. Ako se malo ili ništa govori o hrvatskim knezovima ili kraljevima, kao o Trpimiru, Domagoju, Tomislavu, Krešimiru, Zrinjskim i Jelačiću, onda su predavanja puna Nemanjića, Dušana Silnih, knezova Lazara, Obilića, Brankovića i Karadžića. Srbi svjesno konfundiraju komunizam s velikosrpstvom. A kad Hrvati hoće, da se jedna njihova škola zove hrvatskom, onda se to naziva šovinizmom. Tako i u toj školi predaje povijest jedna Srpkinja, koja osim toga, što je poput direktora svršila svoje "sveučilište" u šumi, ima još i jednu drugu odliku, naime, da svaki sat započne s "herojskom borbom narod og oslobodilačkog pokreta".

Kao što su nas nekada Srbi nesnosno opterećivali svojim "kajmakčelaskim zaslugama" i "za otečestvo prolivenom srpskom krvlju" tako nas danas upravo gaze svojim "herojskim zaslugama za vreme rata", kad su klali nevine Hrvate kao "fašiste i koljače". Tako i taj najljepši predmet omrzne đacima, jer im ga predaje Srbo-komunistkinja, žena general-majora Manole, prvoborca iz godine 1941. I ona je došla s "onu stranu evanđelja", to jest iz Beograda i u ime komunističke partije. Što može u ovakvim prilikama očekivati domovina od svojih najmlađih?! No ne treba pretjeravati, jer ti mladi ljudi, koji se uzgajaju potpuno u duhu srbo-komunizma, ipak instinktivno osjećaju nepravdu i bore se protiv nje, kako znaju i mogu, to jest pasivnim otporom i prkosom.....

Slavko Mažuran, Italija
Danica, Chicago, 5. III. 1958

Da je neki Srbin Tomić iz Moravica učio djecu hrvatski nije ništa čudno jer je jezik Srba iz (srpskih) Moravica bliži standardnom hrvatskom jeziku od jezika Hrvata iz okolnih sela (naprimjer Brod Moravica koje su kajkavske)

Ako su nam taj jezik i nametnuli 1945. očito nam nije smetalo kad je ostao i 1991., nismo to promijenili. Ali onda nemoj kukati što su morali slati Srbe da uče male čakavce i kajkavce standardni hrvatski. Jer jednostavno većina Hrvata nije vladala tim jezikom.

Ove druge teze što je napisao su kupus svega i svačega, nije postojao nikakav general Manola u Rijeci. Bio je jedino general Srećko Manola, Hrvat iz Travnika, ali mislim da on nije imao veze s Rijekom.

Profesor Ljubomir Sundić je vjerojatno Ljubomir Sundać, ne znam da li je bio velikosrbin kad je bio mlad, pod stare dane je imao prilično lokalpatriotske stavove, čak je u 100. godini izdao knjigu o povijesti školstva u Hrvatskom primorju.

Croato · **Pridružen/a:** 04 ruj 2022, 23:01 **Postovi:** 2793

Ma vjerojatno o Rijeci i Istri lupa napamet.

dane-croatia

Ovo za srbske i crnogorske ravnatelje i učitelje škola po Rieci je poprilično točno, a još više po Istri.
Ti likovi su redovito bili sileđije koji bi za svaku pretukli istarske učenike. Ne daj Bože da ga čuje negdje govorit po domaći. I dan danas kad čuješ nekog starijeg Istrijana da govori književno, to redovno bude žešće puno srbizama. Pasulj, prijatno, hiljada, historija, pesnica...
Jedan od ravnatelja škole u Istri je bio otac od onog Ostojića iz IDSa. Da se baš volio izživljavat nad malim Istrijanima.
Poznam jednog starijeg Istrijana koji je išao 50-ih godina u industrijsko obrtničku školu u Puli. Govori kako su ga ponižavali i profesori i učenici (većinom furešti), ter ga nazivali Talijanom samo na račun čakavskog govora. Inače, nakon što je par godina radio u 3. maju, zbrisao je u Ameriku iz trećeg pokušaja. Prije toga bio u zatvoru zbog pokušaja bjega. Kad se sjeća svog života u Istri, samo su mu na pameti glad, ponižavanje i bieda.

i_jopet · **Pridružen/a:** 12 lis 2009, 18:44 **Postovi:** 8352

Harezm je napisao/la:

2. Na isti način na koji je stvorena Crna Gora s novim identitetom, mogla je biti stvorena i Dubrovačka Republika. Dubrovnik ima dulju tradiciju od Crne Gore, te zasebniji identitet u odnosu na ostatak Hrvata, nego što je imala Crna Gora u odnosu na Srbiju. Također, cijelo dubrovačko područje je fizički odvojeno od ostatka Hrvatske, za razliku od Crne Gore koja dijeli granicu sa Srbijom.

Dubrovačka republika ima dugu tradiciju i ne bi bilo nepravedno da su nastavili tu tradiciju,
samo mislim da partizani nisu to cijenili previše. Kako ima i 200 godina od kada je ukinuta od Francuza
identitet je ipak nekim dijelom obnovila kroz županiju dubrovačko neretvansku.
To su naši gospari.

Sokolić · **Pridružen/a:** 14 sij 2013, 23:25 **Postovi:** 5300

Kaftanzoglio je napisao/la:

Da je neki Srbin Tomić iz Moravica učio djecu hrvatski nije ništa čudno jer je jezik Srba iz (srpskih) Moravica bliži standardnom hrvatskom jeziku od jezika Hrvata iz okolnih sela (naprimjer Brod Moravica koje su kajkavske)

Ako su nam taj jezik i nametnuli 1945. očito nam nije smetalo kad je ostao i 1991., nismo to promijenili. Ali onda nemoj kukati što su morali slati Srbe da uče male čakavce i kajkavce standardni hrvatski. Jer jednostavno većina Hrvata nije vladala tim jezikom.

Ove druge teze što je napisao su kupus svega i svačega, nije postojao nikakav general Manola u Rijeci. Bio je jedino general Srećko Manola, Hrvat iz Travnika, ali mislim da on nije imao veze s Rijekom.

Profesor Ljubomir Sundić je vjerojatno Ljubomir Sundać, ne znam da li je bio velikosrbin kad je bio mlad, pod stare dane je imao prilično lokalpatriotske stavove, čak je u 100. godini izdao knjigu o povijesti školstva u Hrvatskom primorju.

Ovako, biti izvorni govornik nikeg naričja ne čini itkoga bogomdanim za bit učitejen tega. Najmanje likovi došli iz poznatih filoloških šumskih čobanskih škola iz Bileće, Nikšića, Komorskih Moravica, Šipova, Plaškog. Kako se in se nije dogodilo da je Hrvat iz Slunja, Dubrovnika, Metkovića ili Osijeka, di se govori naričjen koje je također krajiško-istočnohercegovačko? Osječani su najboji na studenti na kroatistici. No gle, nikako da se zalomi tamošnji Hrvat ka učitej nego pripadnik "nebeskog naroda". Štaviše, Osječani ne govoridu "đe" za "dje" ni "će" za "cvje" pa su još pravilniji.

Čakavci i ikavski štokavci nisu loši učiteji hrvatskog. Rika i Zadar su imali poznate filološke škole. Inače, ikavski štokavci imadu standardniji hrvatski naglasak od "nebeskog naroda". Štaviše, standardni hrvatski sadrži i ikavizama (donijeti - ali, donio, ne donijeo itd.), pa ikavski štokavci imadu naučit samo ono malo iekavskih oblika, naglasak in je pravilan, osobito u onih iz Zagore.

Sokolić · **Pridružen/a:** 14 sij 2013, 23:25 **Postovi:** 5300

Malo o Rici i Istri u Hrvatskomen proliću
https://www.glasistre.hr/kolumna/proljece-u-prosincu-762257

Citat:

Istarski intelektualci i građani skloni promjenama najviše su djelovali kroz potom ugašenu Maticu hrvatsku te kroz Čakavski sabor. Povjesničar Darko Dukovski u svojoj se knjizi "Istra i Rijeka u Hrvatskom proljeću" bavi posebnošću istarskog "proljeća" u vidu Čakavskog sabora za koji kaže kako je značio samu srž ideje o kulturnoj specifičnosti istarskih Hrvata unutar jedinstvene hrvatske kulture. Dukovski piše i o posebnom istarskom elementu "maspoka" u Istri - riječ je o prijeporu hrvatskih i talijanskih reformsko-nacionalnih koncepcija te o "srpskom pitanju" u Istri i Rijeci.

https://www.novilist.hr/rijeka-regija/rijeka/kako-je-slomljen-studentski-strajk-u-rijeci-1971-godine-kljucnu-ulogu-imali-su-sinaksisti/?meta_refresh=true

Malo o starinačkim Crnogorcima u Istri i srpskom svojatanju istih.
https://bezcenzure.hr/vlad/pocelo-je-pocelo-srpsko-svojatanje-istre-nemoralno-i-sramotno-u-istri-su-doseljenici-grci-i-crnogorci-postali-srbi/
https://www.matica.hr/kolo/393/o-doseljavanju-i-udomljavanju-crnogoraca-u-istri-1657-1816-22517/

Zanimljivost. Prid prve višestranačke slobodne izbore.

https://zir.nsk.hr/islandora/object/unipu:1814/preview
Na stranačkom skupu u Pazinu, Tuđman je prid oko 1 500 okupljenih (svega oko 300 stalno je pljeskalo i skandiralo Franjo, a oko njih je bio prazan prostor, pa onda masa radoznalaca što je na uvrede odgovarala zviždanjem) izjavio jer "ovo je prvi skup gdje me nisu dočekale hrvatske zastave", najavivši i "traženje druge zemlje za život jer", kako je rekao okupljenima, "morate shvatiti da je ovo hrvatska zemlja". ---- Tuđmanov šamar Istri, Glas Istre, 13. travanj 1990., str. 2.

JNA je na pulskom području imala imovinu na čak 1 800 hektara, po čemu je bila grad s najviše vojnih objekata u SR Hrvatskoj.
33
Simbolički, stanovništvo Pule bilo je podijeljeno u trećine. Trećina ljudi radila je u industriji, trećina u turizmu, trećina je bila u vojsci ili je s vojskom bila povezana.
U Puli su, zbog Brijuna, bile stacionirane jake policijske i obavještajne snage.
Pula je bila sjedište 5. Vojnopomorskog sektora, 139. motorizirane brigade JNA, te 185. lovačko bombarderskog puka.
U Puli je bilo stacionirano oko 12 tisuća vojnika.
Područje Rijeke, Hrvatskog primorja i otoka, Istre, Gorskog kotara bilo je izvan velikosrpskih planova, ali u zoni interesa JNA, kojoj je cilj bio da ovo područje postane vojni protektorat (zona odgovornosti Riječkog korpusa i Vojno pomorskog sektora Pula), a pregovorima za zelenim stolom odlučilo bi se bi li ta tampon zona ostala Jugoslaviji ili bi je Srbija ponudila Italiji, dok bi se Hrvatska, prema tom scenariju, svela na teritorij omeđen crtom Virovitica - Sisak - Karlovac - slovenska granica.

Taj projekt Jugoslavenske armijske oblasti (JAO) Rijeke i Istre imao je naziv Oaza mira i predviđao je tri faze agresije:

prva faza koja je u kolovozu 1991. već bila u tijeku) sačinjavala je obavještajno - sigurnosnu i psihološko -
propagandnu pripremu te materijalno - tehničko osiguranje,

druga faza bila bi sam čin agresije,

dok bi treća faza podrazumijevala uspostavu jugoslavenske, zapravo prosrpske vlasti

--- Paklena oaza mira, Glas Istre, 17. kolovoz 1991., str. 17.

Sokolić · **Pridružen/a:** 14 sij 2013, 23:25 **Postovi:** 5300

Glede naseljavanja Srba u Istru posli 2sr, više je tu kanala.
Dovoženje Srba stočnim vagonima bez voznog reda radi posrbljivanja Hrvatske, osobito po Istri, Rijeci i okolici: borci, "dica i obiteji palih boraca"...
U prijašnjin postoviman opisano zapošljavanje radne snage iz krajeva naseljenih Srbiman, za široki raspon zanimanja, od vojske, tajne službe, (kontra)obavještajne službe, policije, zdravstva, industrije, odgoja, prosvite, visokeg školstva, znanosti, partijskih aparatčika i povezane birokracije... do športa.
Krediti novosadske banke koji nisu nikada vraćeni. Za pripadnike nebeskog naroda.
Čita san na jednemu mistu kako su odmah iza 2sr ondi ostali njihovi ranjenici iz nike ... bolnice (plućne). Došli ka' ono u oslobađanja ma su ostali ondi boravit, nisu se vratili doma.
Pitaj Boga koliko je ondi vikendica i vojnih umirovljenika.

Mislin, žal mi je šta su napravili Rici i Istri. Isto su oni pokušali i u Splitu (puno vojnih umirovljenika, među ostalin, možda i najviše vojnih stanova), Zadru, Dubrovniku, samo in nije uspilo. Od Splita su htili napravit Bejrut, to piše Jelić u svojoj monografiji.
Guštan vidit Armadu s njenon hrvatskon ikonografijon. Poštujen ih zbog tega, premda su nan jedni od ritkih pravih rivala u Hrvatskoj. Jedva čekan oslobađanje Rike :)
Ka' zanimjivost, Ričani su nakon 2sr su se malo s visoka odnosili prima Istranima, držeći ih da se nisu dobro probudili nacionalno. To je bia stav i kod komunista, o tomen piše Mario Mikolić, ako se dobro sićan.

dane-croatia

Sokolić je napisao/la:

Kaftanzoglio je napisao/la:

Da je neki Srbin Tomić iz Moravica učio djecu hrvatski nije ništa čudno jer je jezik Srba iz (srpskih) Moravica bliži standardnom hrvatskom jeziku od jezika Hrvata iz okolnih sela (naprimjer Brod Moravica koje su kajkavske)

Ako su nam taj jezik i nametnuli 1945. očito nam nije smetalo kad je ostao i 1991., nismo to promijenili. Ali onda nemoj kukati što su morali slati Srbe da uče male čakavce i kajkavce standardni hrvatski. Jer jednostavno većina Hrvata nije vladala tim jezikom.

Ove druge teze što je napisao su kupus svega i svačega, nije postojao nikakav general Manola u Rijeci. Bio je jedino general Srećko Manola, Hrvat iz Travnika, ali mislim da on nije imao veze s Rijekom.

Profesor Ljubomir Sundić je vjerojatno Ljubomir Sundać, ne znam da li je bio velikosrbin kad je bio mlad, pod stare dane je imao prilično lokalpatriotske stavove, čak je u 100. godini izdao knjigu o povijesti školstva u Hrvatskom primorju.

Ovako, biti izvorni govornik nikeg naričja ne čini itkoga bogomdanim za bit učitejen tega. Najmanje likovi došli iz poznatih filoloških šumskih čobanskih škola iz Bileće, Nikšića, Komorskih Moravica, Šipova, Plaškog. Kako se in se nije dogodilo da je Hrvat iz Slunja, Dubrovnika, Metkovića ili Osijeka, di se govori naričjen koje je također krajiško-istočnohercegovačko? Osječani su najboji na studenti na kroatistici. No gle, nikako da se zalomi tamošnji Hrvat ka učitej nego pripadnik "nebeskog naroda". Štaviše, Osječani ne govoridu "đe" za "dje" ni "će" za "cvje" pa su još pravilniji.

Čakavci i ikavski štokavci nisu loši učiteji hrvatskog. Rika i Zadar su imali poznate filološke škole. Inače, ikavski štokavci imadu standardniji hrvatski naglasak od "nebeskog naroda". Štaviše, standardni hrvatski sadrži i ikavizama (donijeti - ali, donio, ne donijeo itd.), pa ikavski štokavci imadu naučit samo ono malo iekavskih oblika, naglasak in je pravilan, osobito u onih iz Zagore.

Dobar dio hrvatskih učitelja je 1945-te bio poubijan, pozatvaran, oduzeta im građanska prava, pobjegli..., tako da slavonskih ili drugih učitelja nije bilo dosta niti za samu Slavoniju, a kamoli da idu još negdje drugdje...
Partizani su čak i po Istri ono malo preostalih hrvatskih učitelja i narodnjaka progonili. Najpoznatija po tomu jest bila učiteljica Ljudmila Vodinelić, narodnjakinja iz Istre koja je čak pod Talijanima uspjevala održavati hrvatski jezik među Istrijanima.
https://www.istrapedia.hr/hr/natuknice/ ... c-ljudmila
Najveći grieh joj je bio što makar je bila protiv Talijana, odbijala se priključiti partizanima, te partizani da joj se osvete su je prijavili Niemcima da je kakti njihova suradnica. Nakon toga nju i sestru zatvaraju Niemci, ali ju je Božo Milanović uspio spasiti. Poslije rata su ju uhitili partizani, ali ju na kraju ipak puštaju.

Znači ako je jedna istarska učiteljica, narodnjakinja morala dokazivat partizanima da nije ustaškinja i fašistkinja, onda zamisli kako je bilo hrvatskim učiteljima koji su bili na području NDH...

znatizeljan431 · **Pridružen/a:** 19 kol 2022, 17:36 **Postovi:** 262

"Kako je Titova vlast mogla, da je htjela, očerupati Hrvatsku"
Ovaj naslov framea raspravu na 0/1 formu, kao mogla očerupati, a nije.
Ono, bili su dobri, jel.

Očerupala je jako, i to ponajviše za nedužne ljude koje je pobila da bi Hrvatskom mogla uopće vladati, pa dalje za ozemlje (Boka npr.), gospodarstvo, kultura,...

Da je mogla, bez da se raspadne, očerupati I VIŠE, možda i je.
šbbkb rasprava

HercegBosna.org

Kako je Titova vlast mogla, da je htjela, očerupati Hrvatsku

Online