HercegBosna.org

novem · **Pridružen/a:** 27 lis 2010, 15:06 **Postovi:** 31140

Mirjana Kasapović, u 2020. objavljenom znanstvenom radu:
BOŠNJAČKE POLITIKE POVIJESTI: GENOCID KAO SUDBINA,
piše da su Srbija i Osmansko Carstvo 1862. napravili međunarodni dogovor
o preseljenju stanovništva iz Srbije u BiH.

https://hrcak.srce.hr/256165

Citat:

Ni prema jednoj relevantnoj suvremenoj teoriji, opisana zbivanja ne mogu se
okarakterizirati kao genocid. Posrijedi je prisilan transfer stanovništva iz jedne zemlje
u drugu, koji se uklapao u višestoljetnu praksu prisilnih transfera stanovništva i
etničkog čišćenja na Balkanu (Korb, 2016). Nasuprot stihijnima prisilnim transferima
koji su prevladavali u povijesti, transfer muslimana iz Srbije zasnivao se na odlukama
međunarodne konferencije i imao je elemente dogovorenoga i kontroliranog
preseljenja stanovništva. Naime, u istanbulskom naselju Kanlidža održana je od 22.
srpnja do 4. rujna 1862. međunarodna konferencija, koja se u literaturi stoga često
naziva Konferencijom u Kanlidži, ondašnjih velikih sila – Osmanskog Carstva, Rusije,
Austrije, Francuske, Velike Britanije, Italije i Pruske – na kojoj je, poslije dugih
zasjedanja i vijećanja, 28. kolovoza 1862. usvojen "Protokol o pitanju Srbije potpisan
u Konstantinopolu 1862. godine".

Člancima toga Protokola predviđeno je iseljavanje muslimana iz srpskih gradova
– osim pripadnika osmanskih vojnih garnizona u
četiri grada – i prenošenje njihove imovine u vlasništvo srpske vlade uz obeštećenje
vlasnika. Protokol je predviđao i rušenje niza vojnih i drugih objekata koji su dotad
činili dio arhitektonskog krajobraza srpskih gradova. Protokol, primjerice, propisuje
da "šančevi, zidine, kapije i objekti", koji su tvorili bedem koji je u Beogradu
odvajao grad od varoši, "moraće biti srušeni i nivelisani", kao i da će se srušiti sva
"muslimanska zdanja oko zidina grada" (nav. u: Ranđelović i Đorđević, 2010: 119).

Nakon što je 24. rujna 1862. Porta donijela "Ferman o izvršenju protokola zaključe-
nog u Kanlidži", on se i formalno mogao početi primjenjivati. Prema tome, zbivanja
u Srbiji, svojim je potpisom ovjerila Porta pa se Osmansko Carstvo ne može izuzeti
iz odgovornosti za njih.

Iz historiografskih opisa razaznaje se kako je taj transfer sadržavao i elemente
prisilne, a djelomice vjerojatno i dragovoljne razmjene stanovništva koja se očitovala
u iseljavanju muslimana iz Srbije i njihovu naseljavanju u BiH, s jedne, te iseljavanju
Srba iz BiH i njihovu naseljavanju u Srbiju, s druge strane. U Užice je, primjerice,
ubrzo nakon potpisivanja Protokola došlo osmansko-srpsko povjerenstvo za iseljavanje
muslimana iz toga mjesta. Već 19. rujna organiziran je prvi, a 28. rujna 1862.
i posljednji transport muslimanskog stanovništva u Bosnu. Prije transporta, muslimani
su "budzašto prodavali svoju imovinu" (Bandžović, 2015: 80). Pritom valja
imati na umu da su te razmjene bile posljedica vojnih poraza i političkog slabljenja
Osmanskog Carstva u korist drugih europskih sila koje više nije bilo sposobno štititi,
a kamoli povlašćivati muslimansko stanovništvo ni unutar svojih granica, a pogotovo
izvan njih.

Osmanske vlasti izgradile su za prognane muslimane dva posebna
naselja u Bosni, Gornju Aziziju (Bosanski Šamac) i Donju Aziziju (Orašje), gdje su
ih naselili. Ti su događaji zacijelo prouzročili ljudske žrtve, fizičke i psihičke patnje i
traume mnogih ljudi, ali u projekt transfera nije bila ugrađena intencija da se muslimani
u Srbiji pobiju nego da se isele, pa na djelu nije bio genocid. Prisilni transferi
i razmjene stanovništva između dviju ili više zemalja ubrajaju se u nasilne metode
rješavanja vjerskih i etničkih sukoba, ali se ne mogu izjednačiti s genocidom Oni
obično uključuju uništavanje materijalnih tragova života transferiranih zajednica
koji mogu imati i obilježja kulturocida, ali ne i genocida (Kasapović, 2020: 231-243).

Dakle, Osmanlije su bosanske muslimane isporučile A-U i 1909. naplatili 54 milijuna kruna,
dok je 1938. Jugoslavija s Turskom potpisala konvenciju o iseljavanju 200.000 muslimana
u roku od šest godina, gdje je također utanačena odšteta.

povijest/konvencija-jugoslavije-i-turske-1938-o-iseljenju-200k-muslimana-t19392.html?hilit=1938

K..M

Danas 2022 Erdo potpisuje isto sa AV.

Povjest prodaje i predaje muja se nastavlja.

Reconquista · **Pridružen/a:** 26 stu 2020, 15:23 **Postovi:** 12467

Srbijanci muslimani, dotepenci, dođoši koji su u BiH od jučer bi određivali sudbinu Hrvata koji žive svoj na svome 1400 godina.

Islam = Bezobrazluk.

Robbie MO

K..M je napisao/la:

Danas 2022 Erdo potpisuje isto sa AV.

Povjest prodaje i predaje muja se nastavlja.

Naručene dodatne količine.

Zadovoljni mušterija se vraća.

K..M

Robbie MO je napisao/la:

K..M je napisao/la:

Danas 2022 Erdo potpisuje isto sa AV.

Povjest prodaje i predaje muja se nastavlja.

Naručene dodatne količine.

Zadovoljni mušterija se vraća.

Točno. Uvek ispoštivamo dogovor. I suradnje teče.

Briti su huškali Acu 1920 da šalje postrojbe u Anatoliju.
Nudili neku golemu korist.

Odbio ih je, zbog jaranstva sa Ataturkom.
Rekavši posle osvete 1912 Kumanova za Kosovo, Srbi nemaju ništa kontra Turaka i da smo zatvorili povjesni sukob i prijepor.

Zato su docnije bila iseljavanja od 1930 do 1966 i Rankovića.

novem · **Pridružen/a:** 27 lis 2010, 15:06 **Postovi:** 31140

Citat:

Konferencija u Kanlidži srpnja - rujna 1862.

Godine 1862. zbog toga je sazvana međunarodna konferencija u carigradskom predgrađu Kanlidži, koja je trebala riješiti problem dvojnosti pravnog sustava i sukoba koji se mogu pojaviti. U nazivlju konferencije "varoš" su bila civilna naselja u Beogradu gdje su uz ostale živjeli muslimani u muslimanske četiri mahale, a "grad" je bila beogradska tvrđava u kojoj se nalazio osmanski garnizon.[8]

Francuska i ruska vlada tu su napravile Sporazum o zajedničkom istupanju u korist Srbije. Rezultat Sporazuma je da su se muslimani iz Srbije morali iseliti što je moguće brže, što je značilo da se Srbija vjerski očisti od muslimana. Srbija je odštetu za pokretnu i nepokretnu imovinu odseljenih muslimana trebala isplatiti Turskoj. Iseljeni muslimani tražili su isplatu od srpske vlade ali ju nikad nisu dobili. Muslimani su smjeli ostati, ali su uvjeti bili ponižavajući. Prvi je bio da se vrate pradjedovskoj, pravoslavnoj vjeri. Ako odbiju prvu, imali su drugu mogućnost, a ta je bila da budu Srbi islamske vjere. Ako odbiju i tu, treća je bila da moraju se pisati i voditi kao Cigani. Odbijanjem i ove opcije značilo je da se moraju iseliti iz Srbije.[9] Novčani iznos koji je Srbija morala platiti osmanskoj državi u kontekstu iseljavanja muslimana dogovaran je poslije.[8]

Iseljavanja poslije konferencije

Većina je odlučila iseliti. Mnogi Srbi osjećali su mržnju prema dojučerašnim gospodarima i jedva su dočekali njihov izgon.[9] Muslimani su osiromašili u procesu odlaska, jer su znali da moraju prodati imovinu pa su ju prodavali po cijeni koju su mogli dobiti, a to su bile najniže moguće cijene.[8]

Nakon konferencije u Beograd 13. rujna 1862. stigli su parni remorkeri na koje su ukrcani protjerani muslimani iz varoši. Masovno iseljeni muslimani otjerani su zauvijek, prvo u Lom Palanku a onda u Niš, Vidim, Brčko i dalje. Gotovo nije bilo pošteđenih, a ni svjedočenja o lojalnosti nisu pomagala.[3] Premda su iz Srbije istjerali muslimane, srpske vlasti nisu rado trpile prisustvo turskih garnizona na njenoj teritoriji, pa su stalno pritiskale Portu da iz Kneževine Srbije napuste otiđu posade tvrđava u Beogradu, Smederevu, Šapcu i Kladovu.

Muslimani iz Srbije raselili su se po Turskom Carstvu. Prvo su išli na jug u okolicu Niša, tad još izvan Kneževine Srbije, poslije i na područje Albanije, Makedonije, Rumunjske, Bosne i Turske, osobito Anadolije. U proces se uključila turska vlast da bi planski upravlja iseljavanjem. Zbog političkih i strateških razloga mnoge je naselila u Bosnu, tada najistureniju tursku provinciju na zapad u Europi. Dosta ih je naselila u sjevernom pograničnom području da bi ojačala brojnost muslimana i tako osnažila pozicija za nadolazeća teritorijalna prekrajanja. Radi ublažavanja posljedica preseljavanja, sultan je naseljenike oslobodio od obveza prema državi i od slanja u vojsku, a mjera je trajala sljedećih 14 godina.[9]

Tih godina mnogi muslimani kao izbjeglice prelaze u Bosnu ili Novopazarski sandžak, koji još uvijek nije bio u sastavu Srbije. U Bosansku Kostajnicu krajem 1862. i početkom 1863. godine sele muslimani iz Valjeva, Šapca, Užica, pa se dio u kome su izbjegli muslimani najviše koncentrirani naziva "Užice".

Mnogi muslimani izbjegli iz Srbije 1862. i 1863. godine naseljeni su u Zvorniku, koji je tada bio u sastavu Bosanskog pašaluka. Protjerani muslimani otišli su u zvornički kraj, Tuzlu, Bijeljinu, Bosanski Šamac (Gornju Aziziju), Gračanicu, Srebrenicu, Donju Aziziju (Orašje), Vlasenicu, Sarajevo, Brezovo Polje... Muslimani Užica protjerani su najviše u Bosnu, Albaniju, Makedoniju i manji broj u Priboj. Iseljeni muslimani iz Užica (blizu 3.000 odraslih muslimana i nešto ispod 1.000 djece), grada Sokola, sela Bučja, Gračanice, Aluge, Zakucani, Male, Donje Poštenje i drugih mjesta naselili su se u istočnoj i sjeveroistočnoj Bosni.

U novoj postojbini osnovano je šest kasaba: Kozluk, Šamac, Orašje, Brezove Polje, Kostajnica i Orahovo.[3] Dio muslimanskih iseljenika iz Beograda je otišao Dunavom na preostale osmanske teritorije u Rumeliji, jedan dio je otišao prema tadašnjem vilajetu Kosovo itd.[8] U sjevernoj Bosni muslimani se naseljavaju u Gornju i Donju Aziziju – Bosanski Šamac i Orašje, pa sve uz Savu, do Orahove kod Bosanske Gradiške. U Donju Aziziju dolaze muslimani iz Užica i Sokola, Šapca i Beograda. Tad nastaju naselja Kozluk kod Zvornika, Janja kod Bijeljine, Brezovo Polje kod Brčkog, Kostajnica i Orahova kod Bosanske Gradiške. Koncentracija muslimana nije pomogla pri austro-ugarskom zauzimanju, ali su u Bosanskoj Posavini stvarno bili centri otpora austro-ugarskom zauzimanju Brčko i Ugljara (Orašje).

Bošnjačka historiografija naziva istjerane srbijanske muslimane Bošnjacima, ne vodeći računa da su to islamizirani Srbi. Tragediju srbijanskih muslimana opisali su u radovima Safet Bandžović, Nikola Hristić, Vladimir Karić, Sidki Hadžihuseinović Muvekkit, Ibrahim Tepić, Miladin Radović, S. Ignjić i dr.

Pravoslavni Srbi dočekali su s radošću odlazak muslimana, koji su ih držali pola tisućljeća potlačene. Srbi su čišćenje Srbije od muslimanskog elementa držali važnim nacionalnim projektom. Uključilo se 700 - 800 najamnih prijevoznika koji su brzo došli iz beogradskog, valjevskog i kragujevačkog okruga. Kažnjavali su rabadžije i kiridžije koji se nisu odzvali na poziv za protjerivanje muslimana. Muslimani su organizirano transportirani iz Srbije ka Bosni. Pravoslavni Crnogorci bili su partneri Srba u djelima protiv muslimana, jer su slično otjerani muslimani iz oslobođenih dijelova Crne Gore. Srbima su kao plijen ostale kuće, imanja, zemljišta. Nastala je otimačina muslimanskih posjeda. Zaredale su pljačke privatne imovine. Mnoge kuće protjeranih muslimana Srbi pretežno zapalili. Kuće i turske ograde što su preživjele palež, Srbi su komadali, "odnoseći podove, potkrovlja, vrata itd". Na očišćene teritorije u Srbiji dovođeni su pravoslavni Srbi.

https://hr.wikipedia.org/wiki/Iseljavan ... 1862.-1867.

daramo

Nemojte tako, to su naši autohtoni BOšnjani.
Dosta objašnjava najveću koncentraciju Muslimana u tuzlanskoj regiji i Podrinju.

divizija · **Pridružen/a:** 08 sij 2020, 16:34 **Postovi:** 23668

sve ovo kad čitaš, sve teže ti je razumjeti zašto se taj narod tako frikovski drži kulta pustinjskog pedofila.

već 300 godina ih zbog toga čitav komšiluk yebe, a oni uporno

to je neki žešći štoklomski sindrom

BBC

Erdogan plače za njima da naseli kurdske krajeve. Turke ne može tamo natjerati ni oružjem.

Ceha · **Pridružen/a:** 08 svi 2009, 12:12 **Postovi:** 25845

daramo je napisao/la:

Nemojte tako, to su naši autohtoni BOšnjani.
Dosta objašnjava najveću koncentraciju Muslimana u tuzlanskoj regiji i Podrinju.

To su manje-više gradska naselja i gradski muslimani.

BBC je napisao/la:

Erdogan plače za njima da naseli kurdske krajeve. Turke ne može tamo natjerati ni oružjem.

I to je fer, što će ovdje?
Zazivat Boga u Bogojnu/Bugojnu?

Pogledaj te rupice;
slika

A ovo je cca sada;
slika

S time da se i to topi.

Harezm · **Pridružen/a:** 24 stu 2017, 18:23 **Postovi:** 3331

Ceha je napisao/la:

daramo je napisao/la:

Nemojte tako, to su naši autohtoni BOšnjani.
Dosta objašnjava najveću koncentraciju Muslimana u tuzlanskoj regiji i Podrinju.

To su manje-više gradska naselja i gradski muslimani.

BBC je napisao/la:

Erdogan plače za njima da naseli kurdske krajeve. Turke ne može tamo natjerati ni oružjem.

I to je fer, što će ovdje?
Zazivat Boga u Bogojnu/Bugojnu?

Pogledaj te rupice;
slika

A ovo je cca sada;
slika

S time da se i to topi.

Karta s muslimanskim naseljima iznad 500 stanovnika 2013. Vjerojatno je danas to prikaz mjesta u kojima muslimani realno žive.

Privitak:

BH100 (3. kopija).png [ 124.81 KiB | Pogledano 3922 put/a. ]

Jefferson Davis · **Pridružen/a:** 18 ruj 2019, 14:44 **Postovi:** 3213

To je ista stoka koja kaže da je temeljni narod.

turbotakija · **Pridružen/a:** 06 srp 2021, 08:45 **Postovi:** 3678

Pa nije to prvi put. Osmanlije su se manje vise i prije Banjalucke bitke sto godina ranije bili oprostili od Bosne ali su je Bosnjaci odbranili od habzb. nasrtaja.

1878. to vec nije uspjelo. (hrvatici su i tad polizali okupatorsku cizmu rado)

https://bs.wikipedia.org/wiki/Banjalu%C4%8Dki_boj

Jedini narod, dakle, zahvaljujuci kojem Bosna kao drzavni pojam opstaje. Posto su katolici i pravoslavci iz BiH prihvatili identitete susjednih zemalja. Nazalost. Vecina barem.

turbotakija · **Pridružen/a:** 06 srp 2021, 08:45 **Postovi:** 3678

Citat:

Hildburghausen šalje pismo kapetanu Ćatiću zahtijevajući predaju:

"Paši, koji je pokazao veliki napor u čuvanju tvrđave Banjaluke, oficirima koji se zajedno sa njim nalaze opsjednuti u tvrđavi i hrabrim borcima, pozdrav s dobrim željama. Obaveza prijateljstva nam nalaže da vas upozorimo, jer ste se osvjedočili o snagama ćesarske vojske i opreme. I vi ste do sada uložili mnogo napora da biste izdržali ono što vas je snašlo. Koliko ste uložili snage i srčanosti, toliko je. Ali, znajte, nakon ovoga ma kakav napor ulagali da biste sačuvali tvrđavu, biće uzaludan posao. Nije dovoljan vaš trud da nam se oduprete, to vam zbilja neće pomoći. Uz vašeg pašu, u čiju se pomoć nadate, ima tri hiljade vojnika. Ja, u ovom trenutku imam četiri iskusna generala. Dovoljno je da bilo koji od njih izađe pred vašeg pašu. Nema nikakve mogućnosti da mu se odupre. Sada se jedna naša jedinica priprema protiv tvrđave Bužim, a druga snažna jedinica, s mnogo vojske, opsijeda tvrđavu Cetingrad. Danas-sutra će stići vijesti da su prešle u naše ruke. Osim toga, velikoj i moćnoj vojsci imperatora zapovjednik je princ Lotarinški, koji je zadužen da zauzme osmanlijske zemlje u Rumeliji. Ovih dana, s vojskom je krenuo iz Beograda da zauzme Niš, a zatim treba da pođe da zauzme Vidin. Da bi se znalo o ovom stanju, sada su s te strane po jednom posebnom ulaku stigle potvrde. Ako hoćete da vam ih pošaljemo da se uvjerite... I tako nema načina da se spasite, šta god činili da činili, tvrđavu ćemo od vas oduzeti. Uprazno pokušavate produžiti uništavanje ljudi. Preostalo vam je jedino da nam tvrđavu predate, pa da vas s povjerenjem uputimo tamo gdje hoćete, s vašim glavama, dušama i imetkom. Ako ne budete slušali naše riječi i budete uporni i tvrdoglavi, sve ćemo vas pobiti i korijen vam zatrti. Ne recite da niste znali."

Ćatićevi oficiri su izglasali da se neće predati i Hildburghausen dobija odgovor:

"Tvrđava pripada svijetlom, moćnom, plemenitom islamskom padišahu, koji je postigao Božiju milost. Našu blagodarnu tvrđavu, koja pod svojim okriljem štiti našu djecu, zavičaj koji je ostao od naših djedova, ne damo svojim rukama neprijatelju. Mi smo se čvrsta srca odlučili na ovaj put, da žrtvujemo duše i živote za islam i dok među nama ima iko živ, nećemo odustati od borbe."

daramo

Branili Bosnu a mudžahedin iz 19. st. sam jasno kaže da brane islam, da brane zemlju sultana i da su spremni šehiditi za islam.
Padišeh je perzijski naziv za vladara.

Nigdje spomena Bosne, takijaši neviđeni, odakle državnosti za turski vilajet, jedan od stotinu.
Onda je i Sandžak državotvoran.

U obrani Banja Luke su sudjelovali i pravoslavci, i to lažeš kad se zna da ste i vi i Srbi kasno suprostavili odluci Berlinskog kongresa i skupa ratovali protiv Austrijanaca.

Tada ste "obranili" Tursku, jer ste i dalje bili samo obična pokrajina Turske, u rangu s Antalijom danas.

Koliko i Antalija ima državnosti sada i vi ste imali tada.

Harezm · **Pridružen/a:** 24 stu 2017, 18:23 **Postovi:** 3331

turbotakija je napisao/la:

Pa nije to prvi put. Osmanlije su se manje vise i prije Banjalucke bitke sto godina ranije bili oprostili od Bosne ali su je Bosnjaci odbranili od habzb. nasrtaja.

1878. to vec nije uspjelo. (hrvatici su i tad polizali okupatorsku cizmu rado)

https://bs.wikipedia.org/wiki/Banjalu%C4%8Dki_boj

Jedini narod, dakle, zahvaljujuci kojem Bosna kao drzavni pojam opstaje. Posto su katolici i pravoslavci iz BiH prihvatili identitete susjednih zemalja. Nazalost. Vecina barem.

Bosna je pokrajina čiji identitet postoji samo još u ponekom samostanu u Srednjoj Bosni. Muslimani s time veze nemaju.

daramo

Bosna državni pojam u Osmanskom sultanatu =))

Svi odreda državotvorni

Vilayets, sanjaks and autonomies, circa 1876:[7]

Constantinople Vilayet
Adrianople Vilayet: sanjaks of Adrianople (Edirne), Tekirdağ, Gelibolu, Filibe, Sliven.
Danube Vilayet: sanjaks of Ruse, Varna, Vidin, Tulcea, Turnovo, Sofia, Niš.
Bosnia Vilayet: sanjaks of Bosna-Serai, Zvornik, Banja Luka, Travnik, Bebkèh, Novi Pazar.
Vilayet of Herzegovina: sanjaks of Mostar, Gacko.
Salonica Vilayet: sanjaks of Salonica, Serres, Drama.
Janina Vilayet: sanjaks of Ioannina, Tirhala, Ohrid, Preveze, Berat.
Monastir Vilayet: sanjaks of Manastir (now Bitola), Prizren, Üsküb, Dibra.
Scutari Vilayet: sanjak of Scutari.
Vilayet of the Archipelago: sanjaks of Rhodes, Midilli, Sakız, Kos, Cyprus.
Vilayet of Crete: sanjaks of Chania, Rethymno, Candia, Sfakia, Lasithi.
Vilayet of Hudavendigar: sanjaks of Bursa, Izmid, Karasi, Karahisar-i-Sarip, Kütahya.
Vilayet of Aidin: sanjaks of Smyrna (now İzmir), Aydın, Saruhan, Menteşe.
Vilayet of Angora: sanjaks of Angora (now Ankara), Yozgat, Kayseri, Kırşehir.
Vilayet of Konya: sanjaks of Konya, Teke, Hamid, Niğde, Burdur.
Vilayet of Kastamonu: sanjaks of Kastamonu, Boli, Sinop, Çankırı.
Kosovo Vilayet
Vilayet of Trebizond: sanjaks of Trebizond (Trabzon), Gümüşhane, Batumi, Canik.
Vilayet of Sivas: sanjaks of Sivas, Amasya, Karahisar-ı Şarki.
Vilayet of Erzurum: sanjaks of Erzurum, Tchaldir, Bayezit, Kars, Mouch, Erzincan, Van.
Vilayet of Diyarbekir: sanjaks of Diyarbakır, Mamuret-ul-Aziz, Mardin, Siirt, Malatya.
Vilayet of Adana: sanjaks of Adana, Kozan, İçel, Paias.
Vilayet of Syria: sanjaks of Damascus, Hama, Beirut, Tripoli, Hauran, Akka, Belka, Kudus-i-Cherif (Jerusalem).
Vilayet of Aleppo: sanjaks of Aleppo, Maraş, Urfa, Zor.
Vilayet of Baghdad: sanjaks of Baghdad, Mosul, Sharazor, Sulaymaniyah, Dialim, Kerbela, Helleh, Amara.
Vilayet of Basra: sanjaks of Basra, Muntafiq, Najd, Hejaz.
Emirate of Mecca: Mecca, Medina.
Vilayet of Yemen: sanjaks of Sana'a, Hudaydah, Asir, Ta'izz.
Vilayet of Tripolitania: sanjaks of Tripoli, Bengazi, Khoms, Djebal gharbiyeh, Fezzan.
Mount Lebanon Mutasarrifate
Principality of Samos
Mount Athos (part of the Sanjak of Salonica)

novem · **Pridružen/a:** 27 lis 2010, 15:06 **Postovi:** 31140

Citat:

Među tim stanovništvom bilo je dosta i muslimana koji su došli iz Bosne nakon
Beogradskog mira 1739. godine i provedenih reformi u ovom sandžaku kojim su
raniji zemljišni odnosi izgubili raniji značaj. Od 1741. godine bio je otvoren put
naseljavanja muslimana iz Bosanskog ejaleta. Njihov udio u popunjavanju 700
zijameta i timara u ovom sandžaku nije bio mali. Nakon austro-osmanskog rata
(1788.–1791.), poznatijeg kao Dubički rat, koji je okončan Svištovskim mirom
1791. godine i korekcija granica na štetu Bosanskog ejaleta, doći će do doseljavanja
dijela muslimana iz izgubljenih bosanskih krajeva.48 Beograd, Smederevo,
Šabac i Užice bili su centri života muslimana u Smederevskom sandžaku.

Ceha · **Pridružen/a:** 08 svi 2009, 12:12 **Postovi:** 25845

Harezm je napisao/la:

Karta s muslimanskim naseljima iznad 500 stanovnika 2013. Vjerojatno je danas to prikaz mjesta u kojima muslimani realno žive.

Privitak:

BH100 (3. kopija).png

Složio sam pr novih karata i prijelaznih govora po ovoj karti, a i ovom radu;
https://unipub.uni-graz.at/obvugrhs/con ... 2/full.pdf

Ovo je detaljnije;
slika

A ovo pojednostavljeno;
slika

Ovo su poddijalekti 91;
slika

Harezm · **Pridružen/a:** 24 stu 2017, 18:23 **Postovi:** 3331

Ceha je napisao/la:

Harezm je napisao/la:

Karta s muslimanskim naseljima iznad 500 stanovnika 2013. Vjerojatno je danas to prikaz mjesta u kojima muslimani realno žive.

Privitak:

BH100 (3. kopija).png

Složio sam pr novih karata i prijelaznih govora po ovoj karti, a i ovom radu;
https://unipub.uni-graz.at/obvugrhs/con ... 2/full.pdf

Ovo je detaljnije;
slika

Kakvo je podrijetlo govornika istočnobosanskog? Malo me šokiralo što je ovako malo "Slavonaca".

Ceha · **Pridružen/a:** 08 svi 2009, 12:12 **Postovi:** 25845

turbotakija je napisao/la:

Pa nije to prvi put. Osmanlije su se manje vise i prije Banjalucke bitke sto godina ranije bili oprostili od Bosne ali su je Bosnjaci odbranili od habzb. nasrtaja.

1878. to vec nije uspjelo. (hrvatici su i tad polizali okupatorsku cizmu rado)

https://bs.wikipedia.org/wiki/Banjalu%C4%8Dki_boj

Jedini narod, dakle, zahvaljujuci kojem Bosna kao drzavni pojam opstaje. Posto su katolici i pravoslavci iz BiH prihvatili identitete susjednih zemalja. Nazalost. Vecina barem.

Kakve identitete iz susjednih zemalja?
Hrvati su uvijek bili Hrvati.
Većinom su i živjeli u starohrvatskim župama.
slika

Bosna je samo jedna od starohrvatskih zemljica, to je ona oko tri hrvatska samostana.
Tamo su Hrvati jedini sljednici srednjovjekovne Bosne.

S Srbi su iz Podrinja, jbg. tamo im je jezgra bila.
slika

Ceha · **Pridružen/a:** 08 svi 2009, 12:12 **Postovi:** 25845

turbotakija je napisao/la:

Pa nije to prvi put. Osmanlije su se manje vise i prije Banjalucke bitke sto godina ranije bili oprostili od Bosne ali su je Bosnjaci odbranili od habzb. nasrtaja.

1878. to vec nije uspjelo. (hrvatici su i tad polizali okupatorsku cizmu rado)

https://bs.wikipedia.org/wiki/Banjalu%C4%8Dki_boj

Jedini narod, dakle, zahvaljujuci kojem Bosna kao drzavni pojam opstaje. Posto su katolici i pravoslavci iz BiH prihvatili identitete susjednih zemalja. Nazalost. Vecina barem.

Kakva država, lokalna turska kolonija...

Ceha · **Pridružen/a:** 08 svi 2009, 12:12 **Postovi:** 25845

Harezm je napisao/la:

Kakvo je podrijetlo govornika istočnobosanskog? Malo me šokiralo što je ovako malo "Slavonaca".

Trebalo bi ih biti više, ali ovdje je dokumentiran razvoj poput onog u Slavoniji.
Posavski poddijalekt slavonskog ima pretežiti ikavski izgovor, ali u središnjem dijelu ima ikavsko-jekavski (za to se misli da ima više doseljenika iz Bosne) i ekavski na krajnjem istoku, oko Vinkovaca.

slika

Glavna razlika između istočnobosanskog i slavonskog bi trebal biti što je istočnobosanski ijekavski i polu iekavski, a slavonski ikavski i poluikavski (i ekavski na sjeveru).
S time da su neke granice i arbitrarno povučene.

Slavonski je nastao od polukajkavskih govora (čijih osobina je danas ostalo mikroskopski malo), a istočnobosanski od govora srodnim čakavskima.
Oboje su šćakavski.

Govornici istočnobosanskog bi isto trebali biti većinom doseljeni slavonci, samo što se njihov govor nije održao.
Ekavsko-jekavski su dvije enklave, gradski govori Tešnja i Maglaja s bližom okolicom.

Ako pogledaš kartu;
slika

Što se da vidjeti?
Govori oko Fojnice, Vareša i Kaknja su očuvani radi prisustva Hrvata, mi smo tamo do nedavno bili većina.
Mjesto Breza je imalo hrvatsku katoličku većinu do malo nakon ww2.

U Sarajevu su muslimani bili manjina, većina pridošlica je promijenila jat i prilagodila se arhaičnom govoru.
A Visoko je usred toga kruga i nije baš istraživano.

Šćakavsko-jekavski govori okolice Tešnja, Teslića, Zavidovića su seoski govori sa svojim vlastim razvitkom.
Olovo je vjerojatno utjecaj Sarajeva i Vareša.

Istočna zona od Kladnja do Srebrenice se često stavlja i u novoštokavsku jekavicu, to je prijelazan govor.

A što se tiče Tuzle, taj govor je većim djelom poštavljen.
U šćakvicu se svrstava samo radi porijekla i nekih sitnijih arhaizama.

Dakle, debela većina ovih ljudi su porijeklom Slavonci.
Moglo bi biti nešto autohtonih oko Kladnja, te naših samostana u središnjoj Bosni, od Fojnice do kraljevskog Bobovca, ali to je to.
Svi ostali su ili preseljeni, ili doseljeni.

Ceha · **Pridružen/a:** 08 svi 2009, 12:12 **Postovi:** 25845

Komotno se da i izbrisati iz općina gdje nisu većina i RSa...
slika

Vjerojatno i iz još nekih...

Harezm · **Pridružen/a:** 24 stu 2017, 18:23 **Postovi:** 3331

Da, ti popisani po RS su ionako fiktivni. Kuće zjape prazne.
Imam istu kartu s Hrvatima pa ako ti se daa, da napraviš razdiobu dijalekata.

Privitak:

BH100 (4. kopija).png [ 112.33 KiB | Pogledano 3795 put/a. ]

HercegBosna.org

Konferencija u Kanlidži: Osmanlije 1862. službeno dogovorile odlazak srpskih muslimana u BiH

Online