Pa, Srbi se pozivaju kao na to da su imali isto ono što i Srbi u BiH i da su imali pravo se izjasnit oko nezavisnosti RH, te da bez njihovog većinskog pristanka to nije legalno.

A da im to tad Tuđman nije ukinuo, apetiti bi im samo porasli.

No, možda bi to imalo i drukčije efekte u vidu manjih tenzija. Teško je reći, no jedno je sigurno, Tuđman nije bio glup čovjek i znao je šta radi i razmišljao dugoročno.

Sve i da je ostalo nebi imalo 1991/2 koristi. Jer Badinterova komisija po tom pitanju nije ni BiH dala u svojim "Mišljenjima" nikakav značaj.

Jer:






Referendumi su za njih bili odlučujući, a dok to u BiH nije bilo, "Rezolucija o suverenosti", a ne formalno-pravna konstitutivnost. Ona je doista u BiH zaživjela u Daytonu.

Da je ostalo i da je HR morala prihvatiti Z4 plan ili vjeroajatno dosta odredbi iz njega, postojala
bi doista opasnost kao kod BiH (gdje ona doista ima i osnovu), da se ta konstitutivnost, koja za mnoge zapravo i nije, revitalizira, tj. tim dogovorom nametne. Lukavo od Tuđmana a i sreća što se Srbi nisu htjeli ni mm pomjeriti.

Do Dejtona je konstitutivnost bila priča i prazna ljuštura, od Dejtona i kostur i meso.

Niti jedan mehanizam za konstitutivne narode nije postojao u ustavu SR BiH. Čak ni za promjenu ustava se nije tražila minimalna podrška sva tri naroda.

Samo su se počasno spominjala 3 naroda na mnogo mjesta u ustavu, permutirajućim redom spominjanja 3 naroda. Savršena simetrija, ali samo u simboličnom spomenu, bez ikakvih definiranih mehanizama i kolektivnih prava. A da ne govorimo o dodatnoj teritorijalnoj federalizaciji, koja je još važniji element iz Dejtona.

Što se tiče Srba u ustavu Hrvatske, na jednom ili dva mjesta su spomenuti na asimetričan način.

Sama riječ konstitutivnost nije postojala niti u ustavu SR BiH niti u ustavu SR Hrvatske. Ona se koristila samo neslužbeno, u vanjskom komentiranju ustava od strane političara i medija.

Riječ koja se koristila je bila ravnopravnost, ali bez ikakve definicije što to znači. Ravnopravnost ne znači nužno paritet ili konsenzus u procesima donošenja odluka, ravnopravnost može značiti samo da npr. nisi diskriminiran na osnovu etničke pripadnostii i da te nitko ne šikanira zbog nacionalnog izjašnjavanja. Isto kao i ravnopravnost spolova, seksualnih orjentacija, vjera, ljudi različitih dobi... tu nema nikakvog prava na paritet ili konsenzus.

Znači u ustavu SR BiH uopće nisu bila zaštićena kolektivna prava naroda, nego samo prava pojedinaca da slobodno "ispoljavaju svoje nacionalne osobenosti", valjda da igraju koje god kolo hoće.

Ustav su pisali Šeks i Smiljko Sokol, bivša komunjara koja je prešla na stranu HDZ. Kako Tuđman nije bio pravnik, pretpostavljam da nije imao puno utjecaja na dugoročne posljedice ustava. Vjerojatno je dao smjernice toj dvojici, međutim sam nije kužio što su oni napisali. Vjerujem da su napisali ustav koji bin čim više naštetio Hrvatskoj.

Izbacivanje Srba iz Ustava je bila greška imho. Ispalo je da imaju veći moral Hugh ground. Istina, ne bi spriječio rat jer su se Srbi pobunili još godinu dana prije nego donošenja ustava i sigurno bi našli drugu izliku zašto su išli u rat.

Postoji još jedna ironija od strane Srbije. Hrvati su do kraja 80-ih imali konstitutivnost u Vojvodini. Kako je Vojvodina donijela novi ustav, Hrvati su izbačeni iz Ustava. To se dogadjalo dobrih godinu dana prije nego je Hrvatska izbacila Srbe iz svojega ustava.

Srbi nisu izbačeni iz ustava, izričito se spominju, razlika je samo da su i neki drugi dodani.

tako i ja oslovljavam vuline koje poznajem

I u današnjem Ustavu Crne Gore 6 naroda se ravnopravno tretira.

Ta “konstitutivnost” je *** od ovce ako se tenkovima ne utjera federalizacija i zaštitni mehanizmi koji garantiraju share of power.

Značajno povećana prava su se mogla dobiti samo ratom, i tada u slučaju Hrvatske i u slučaju BiH i danas u slučaju Crne Gore. Nekima je uspjelo, nekima nije.

Srbija danas slavi čovjeka koji je umalo raznio pola Bjelovara s mitom da je "branio Jugoslaviju", ovdje vidimo tko je prvi rušio Jugoslaviju.

Srpska verzija Jugoslavije 1988 i 1989 je bila ista kao i muslimanska verzija BiH u kojoj bi uveli kalifat.

Kad se donosio hrvatski ustav, nije se znalo kakva će biti stajališta Badinterove komisije.

Ustav SFRJ je spominjao samoodređenje naroda, i razlikovao narode od narodnosti. To je bio srpski argument zašto Srbi iz HR i BIH imaju pravo "ostati u Jugoslaviji", a recimo Albanci nemaju pravo na odcijepljenje. Njihov je stav bio da su Jugoslaviju stvorili narodi i da samo narodi imaju pravo na samoodređenje, a narodnosti ne.

Stoga je Tuđman skupa sa Šeksom morao izbaciti eksplicitno spominjanje Srba kao naroda u HR. No, treba znati da je to bilo vrlo dubiozno. Hrvatska je još bila dio SFRJ i hrvatski ustav nije išao skroz kontra ustava SFRJ, pa su u našem ustavu i dalje navodi, osim Hrvata, "ostale narode i narodnosti". Samo Srbi nisu više izričito navedeni.

Naša je sreća da je Badinter vidio samo republike kao sljednice, a da razliku naroda i narodnosti međunarodno pravo nije prihvaćalo.

A da se Hrvat digo u zrak i pobio 11 Srba vi ga ne bi slavili ? Proglasili bi ga svecom.

Proglasili bi ga talibanom. SPC je ta koja zločince proglašava svecima, mi to ne radimo.

U Jugoslaviji su svi narodi imali svoje savezne federativne nacionalne republike.
Za razliku od narodnosti.
Tako da je pravo naroda na samopredjeljenje ujedno pravo i na samopredjeljenje u svojoj nacionalnoj republici.

Bošnjaci nisu imali svoju republiku. Nije im dao Tito.

Naravno da je to da nam je Ustav 74 dao pravo na odvajanje mit koji nam služi da si percem gladimo testise kako smo mi dobri, pitomi i '91 samo ostvarivali svoje pravo lol. No, koga briga? Hrvatska je danas međunarodno priznata, odvajala se legalno ili ne.

Nitko ne pita one u Donjecku imaju li pravo ili ne. Izboriš li se izboriš.

Znači Mile Blažević Čađo je za tebe taliban ?
https://hr.wikipedia.org/wiki/Mile_Bla% ... 8Ca%C4%91o

Nije taliban i neusporedivo je, ovaj je spasio 50 ljudi koji su korišteni kao "živi štit" na jedini način na koji je mogao, ovaj je raznio umalo pola Bjelovara

BiH po ustavu i nije bila nacionalna država niti jednog naroda, ta razliku od Srbije, Hrvatske i Slovenije koje su po ustavu bile nacionalne države.
Po ustavu je SR bila zajednička republika Hrvata, Srba i Muslimana.

Bošnjaci nisu niti postojali u Jugoslaviji, ako si mislio na Muslimane oni nisu bili niti priznati kao narod do 74.
I poslije toga BiH po ustavu nije bila nacionalna država Muslimana nego zajednička republika Hrvata, Srba i Muslimana.

Ni SRH nije bila država jednog naroda, nego dva, do 1990.

To u praksi ne znači nita, jer je međunarodno pravo priznal oreublike kao sljednice, a razliku naroda i narodnosti isto ionako ne poznaje.

Zamisli strancima objašnjavaš da si ti kao Srbin narod i imaš pravo na odcjepljene, a Albanci su narodnost i nemaju pravo na odcjepljenje.

Btw ovako je glasio taj članak ustava, asimetrično spominjanje dva naroda
Socijalistička Republika Hrvatska je nacionalna država hrvatskog naroda, država srpskog naroda u Hrvatskoj i država drugih naroda i narodnosti koje u njoj žive.

SR Hrvatska je bila samo nacionalna država Hrvata i država Srba u Hrvatskoj i svih ostalih narodnosti koji u njoj žive.
U Ustavu SRH je jasno da je Hrvatska nacionalna država Hrvata.
Po tvome je onda današnja Hrvatska država, koliko ono 13 naroda koji se još izričito spominju u njemu.

U amandmanima na Ustav iz 1971.-1972. u njega prvi put ulazi formulacija da je SRH „nacionalna država hrvatskog naroda, država srpskog naroda u Hrvatskoj i država narodnosti koje u njoj žive“.

hrvatski narod, zajedno sa srpskim narodom i narodnostima u Hrvatskoj, (…), izvojevao (…) u zajedničkoj borbi s drugim narodima i narodnostima Jugoslavije u narodnooslobodilačkom ratu i socijalističkoj revoluciji nacionalnu slobodu, (…), te uspostavio svoju državu – Socijalističku Republiku Hrvatsku (…).’

Navedeni tekst nedvosmisleno i u jednini označava upravo hrvatski narod kao onaj koji je uspostavio SRH. Prema tome je ona bila definirana kao nacionalna država tek jednog naroda, i to hrvatskog.

Ustav SFRJ iz 1974. govori da su se narodi Jugoslavije, zajedno s narodnostima s kojima žive, ujedinili u saveznu republiku slobodnih i ravnopravnih naroda i narodnosti, upućuje na to da su narodima držani oni narodi čije su nacionalne države bile dijelom SFRJ kao njezine savezne republike.

Obzirom da je pet republika istovremeno bilo nacionalnim državama nekoga od naroda u SFRJ, a da je BiH bila ustavno definirana kao tronarodna država (država Muslimana, Hrvata i Srba), vrlo je lako doći do odgovora na pitanje što su to ‘narodi Jugoslavije’, a što su narodnosti.

Ovaj dio za repulike stoji, MZ je priznala republike kao sljednice ne samo pri raspadu Jugoslavije nego i Sovjetskog saveza, tako da u praksi nije bilo važno sve da su Srbi i bili konstitutivni, opet ne bi imali pravo na odcijepljenje.
U ustavu se isto tako nigdje ne spominje da se narodi u republikama imaju pravo na samoodređenje.

Postoji teorija da je Ustav SFRJ iz 74. upravo dijelo Hrvata i Slovenaca da se stvore preduvjeti za odcijepljenje.
Srbi tvrde da je Ustav djelo Bakarića te posebno Kardelja.

bog te jebo neznase ni ciji je ustav