Particija Srbije unutar Titove Jugoslavije mogla bi se primeniti na Hrvatsku; otcepljenjem Dalmacije od Hrvatske, i kreiranjem AP Istre i AP Slavonije skoro nezavisnih pokrajina unutar Hrvatske.

I naravno, zamisli da je Hrvatska doživela scenario srpske istorije, da su Srbi u Krajini tek 2008. proglasili nezavisnost i da Krajinu prizna čitav svet. To je parčanje Srbije. I sami ste svesni da u CG žive Srbi.

MISLIM DA JE JEDINA OPŠTINA GDE ISTINSKI PREOVLADAVA ANTISRPSKA NACIONALNA SVEST CETINJE, I OKO 30% CRNOGORACA U NIKŠIĆU I PG SU ANTISRPSKI NASTROJENI. Ostali su Srbi. I tu je kraj.
Uzmite "zvaničan" broj Srba u CG i Crnogorce govornike srpskog jezika zajedno sa vernicima SPC i biće ih oko 250.000. Uzmite pravi broj Srba u CG zajedno sa govornicima i vernicima i Srba će biti bar 310.000 Dakle oko 50%.

ŠTO DOKAZUJE ČINJENICA;
Kada je bilo preglasavanje za otcepljenje CG 2006. mislim da je omjer bio 55-45. DPS je davao državljanstva strancima i dovozio ih na referendum, mnogi koji su za otcepljenje glasali su dvaput, žestoke manipulacije, a opet samo 55% njih glasalo je za otcepljenje. Zvanično.

Svaki 2 stanovnik CG smatra se Srbinom.
Svaki 3 nije pravoslavac.
Ako 25% stanovništva nije pravoslavno, a Srbi su pravoslavci, ako je Srba 50%, crnogorskih separatista je onda samo 25%.

I SADA PONOVO DA BUDE REFERENDUM, OVOGA PUTA ZA ULAZAK CRNE GORE U SASTAV SRBIJE KAO AUTONOMNA POKRAJINA (UZ PROŠIRENJA), ILI ULAZAK CG KAO REPUBLIKE U SASTAV NEKE FEDERALIZOVANE SRBIJE, ZA PRVO BI GLASALO OKO 55% LJUDI, DOK BI ZA DRUGO GLASALO OKO NJIH 60%.

I ne zaboravite
ČIST SAM CRNOGORAC I SRBIN SAM!!!!

Viđećemo ko će đe bit za koju godinu, ko će đe bit konstitutivan, ko nacionalna manjina...
A koji lažni narod možda neće više postojati...
Možda se svi vrate srpstvu i Srbiji.
A možda se i slični njima vrate pravoslavlju.
Nikad se ne zna.

Nitko se neće vratiti Srbiji, vi ste propali skroz. Ostala vam je samo RS, ostalo ste izgubili odavno. Zna se tko će sigurno biti nacionalna manjina, Srbi u Crnoj Gori. Hrvati u BiH su i dalje konstitutivan narod. Mile vas je izradio dobrano i napravio je privatnu državu. Do ulaska u NATO ste imali vremena reagirati, nakon toga ste izgubili za sva vremena.

"Ovamo namo" srpsku marseljezu je napisao lično kralj Nikola.

Jeste, i lično zažalio.

Crnogorci su, da rezimiramo, u jednoj fazi bili Srbi. Prije toga nisu, a ni poslije.

Viđećemo ko će đe bit za koju godinu, ko će đe bit konstitutivan, ko nacionalna manjina...
A koji lažni narod možda neće više postojati...
Možda se svi vrate srpstvu i Srbiji.
A možda se i slični njima vrate pravoslavlju.
Nikad se ne zna.

Hahah najjača ironija kod Srba je što su vaše nacionalne vođe(Šešelj, još neki debil povjesničar zaboravi sam ime) rekli da je većina Srba bila katolici i onda sva vaša taktija pada u vodu, a srbstvo nije ništa drugo nego nasljeđe robstva i infiltiranih roma, vlaha(nad kojim je jedno vrijeme imao kontrolu sabor u Zagrebu). A ti ako ćeš nastaviti pisat svoje gluposti i provocirat odjebi sa ovog foruma idi na neki zetski i pričaj priče maloj djeci

Šešelj rekao....

To se uči u školama iz istorije da smo pre Svetog Save bili katolici.

Dobro eto ako ti kažeš. Stefan Nemanja se nije dva puta krštavao i njegov sin Vukan (brat Svetog Save i Stefana Prvovenčanog) nije ostao katolik do kraja života.

Crnogorci kada su se nazivali Srbima, to je bilo uz isticanje posebnosti.A guranje integralnog srpstva, koje guši regionalne posebnosti ih je možda i ohladilo od srpstva.

Srpsko negiranje njihove posebnosti je besmisleno, prvi dokument koji spominje pripadnost Duklje, ne spominje ju kao naseljenu Srbima, kao ni Srbiju osim Sandžaka, ali to je druga tema.

Duklja je i bila u odnosu na Srbiju takva da dok su Srbe cipelarili Bugari, pa ih okupirao Bizant, bila se u stanju osamostaliti i preuzeti vlast nad srpskim zemljama, i tek u tom okviru Srbi iz Raške jačaju i eventualno preuzimaju primat, što kulminira provalom u Duklju i uništavanjem gradova. A usporedno sa svim tim, Dukljani se sve više nazivaju Srbima.

Sve u svemu, posebnost Duklje na koju se Crnogorci mogu pozivati ide dalje u prošlost od temelja identiteta na koji se mogu pozivati većina postojećih naroda.

Sa čime Talijan može dokazati drevnu pripadnost nekoj zajedničkoj talijanskoj etničkoj grupi?

Garibaldi u 19. stoljeću kaže da tek treba stvoriti Talijane. Morao je topovima udarat po Rimu kad je ujedinjavao Italiju.

Božićna pobuna



Božićna pobuna, organizirana uoči Božića 1919. (u prosinac 1918. po Gregorijanskom kalendaru), uvod je u oružani otpor dijela Crnogoraca protiv srpske okupacije njihove domovine na koncu Prvog svjetskog rata i odluke nelegalne Podgoričke skupštine o prisajedinjenju Kraljevine Crne Gore Kraljevini Srbiji.

Unatoč činjenici da je zamišljena na širokoj osnovi, Božićna pobuna nije, za crnogorske ustanike, dala očekivane rezultate. No, oružani otpor srpskoj vlasti i njihovim pristašama u Crnoj Gori, potrajao je različitim intezitetom do 1929. godine. Sukobi u Crnoj Gori, inicirani Božićnom pobunom, prvi su i - u vrijeme njihova trajanja - jedini primjer masovnoga oružanoga otpora srpskoj politici u Kraljevini SHS.
...

Crnogorske komite su od strane srpskih vojnih vlasti pozvane da polože oružje. Napetost je rasla[5] , jer su očekivanja bila da Srbi napuste Crnu Goru, te da se u nju vrati Nikola I. i da se Kraljevina Crna Gora restauira i/ili, u drugoj inačici, nakon toga kao zasebno definiran entitet s konfederalnim statusom poveže s novom jugoslavenskom državom. U studenom 1918. je organizirana, financirana i srpskim vojnim prisustvom osigurana nelegitimna Podgorička skupština na kojoj je proglašeno "bezuslovno prisajedinjenje Crne Gore Srbiji".

Elitni crnogorski časnici i narodni uglednici najvećeg ranga, njih nekoliko stotina pod prisegom Nikoli I. i vjerni Kraljevini Crnoj Gori, nakon Podgoričke skupštine su pristizali iz raspuštenih austrougarskih logora. Oni su, skupa s najvećim brojem crnogorskih komita, uz pomoć eks-ministra Jovana Plamenca, započeli s pripremama oružanog ustanka radi izbacivanja Srba iz Crne Gore.

Uoči Božićne pobune, Plamenac u jednom pismu izvješćuje svoje suradnike o ciljevima borbe (citat izvorno):

„Naša je deviza: Vaspostava Crne Gore sa svim njenim suverenim atributima, pa sljedstveno tome i narodno samoopredjeljenje prema postojećem crnogorskom Ustavu i parlamentarnim principima.”
...

Dan pobune je bio planiran za 21. prosinac 1918. godine. Koncentrirano je oko 4.000-5.000 slabo naoružanih no ratovanju vičnih Crnogoraca. Dva dana uoči pobune, ustanici su informirali francuskoga generala Pola Venela, nominalno šefa svih savezničkih trupa u Crnoj Gori koji je boravio u Kotoru, o svojim zahtjevima. U osnovi isti zahtjevi su ponovljeni francuskom generalu i 22. prosinca 1918., kada su borbe započele, a formulirao ih je vojni vođa Krsto Popović.

U njima je istaknuto kako je tzv. Podgorička skupština sazvana protivno ustavnim odredbama Kraljevine Crne Gore, što je osnovni razlog da se „digne opći pokret i ustanak u Crnoj Gori“. Zatraženo je:

Poništenje odluka tzv, Podgoričke skupštine;
Restauriranje Kraljevine Crne Gore;
Evakuiranje srpskih trupa s crnogorskoga teritorija;
Provedba općih i slobodnih izbora na kojima je jedino moguće utvrditi način unutarnje uprave i formi budućega ujedinjanja.

Do kulminacije oružane borbe je došlo 24. prosinca 1918. i potrajala je narednih nekoliko dana. Najžešće je bilo kod Cetinja, gdje je Srpskom vojskom i postrojbom njihovih naoružanih pristaša Crnogoraca, opskrbljenim topništvom i mitraljezima, zapovijedao general Dragutin Milutinović.
...

https://hr.wikipedia.org/wiki/Bo%C5%BEi%C4%87na_pobuna

Jebote Crna Gora u 19. veku nije priznavala Srbiju pod imenom Srbija, nego Šumadija, jer kako mi možemo da budemo Srbija, kad su oni Srbija. I sad čitaš sranja ovih polupismenih idiota.

Pa nije to jedini takav primjer, Ukrajinci ti Ruse zovu Moskalji i tvrde da im ukrali njihovo staro ime.

Crnogorci su brijali na srpstvo svesrpsko jedinstvo dok ga nisu doživjeli uživo.

A malo poslije 19. vijeka dizali ustanak i bunili se protiv ulaska u Jugoslaviju više nego Hrvati. Bivši kralj Crne Gore dijelio pobunjenicima odlikovanja iz egzila.



I onda u drugoj Jugoslaviji, Srbende veće od Srbijanaca, izjašnjavali se nacionalno kao Crnogorci.

Da bilo je ljudi (manjina) koji su bili protiv ujedinjenja, zbog raznih politickih prepucavanja. Uglavnom uhljebi kralja, koji je u pocetku bio za ujedinjenje, al posto to nije bilo onako kako je on zamisljao, postaje ostri protivnik. Cak i to doba kralj se neretko obraca narodu sa Srbi. Zastava idalje trobojka.