U pitanju je procenat kuća, a ne porodica. Nisam dobro napisao.

U jednom selu je bila jedna familija iz Bosne sa 5 kuća u trenutku kada su podaci prikupljani (u tom selu je ,,bosanskih'' kuća bilo 8%).

Što se Hercegovaca tiče, bilo je dve familije sa 25 kuća raspoređenih u 2 sela. U jednom je bilo 9% ,,hercegovačkih'' kuća, a u drugom 20%.

Ovo je netočno.
Slavonija je dio Hrvatske, da budemo precizniji herceštva cijele Slavonije prva dva stoljeća, cijelo vrijeme Arpadovića, pa i poslije toga.
Banovina Slavonija ne postoji do 1242, odnosno nakon provale Mongola.
A kada se stvara, opet je ban Slavonije podređen hercegu cijele Slavonije/Hrvatske, koji je obično prijestolonasljednik.
Kada njega nema, njegovu dužnost obavlja ban Slavonije.
Ban Primorja je podređen banu Slavonije tad.
Tek Šubići krajem 13. stoljeća mijenjaju ime Primorske banovine u Hrvatsku banovinu.
Jer očito pucaju na krunu.

Od sredine 13. stoljeća postoje odvojeni sabori.
Međutim, ti sabori nekada i stoluju zajedno, a nakon sredine 16. stoljeća su svi sabori zajednički.

Hrvatski toponimi po Slavoniji nisu svi posljedica doseljavanja Hrvata, Hrvatska Kostajnica je očit primjer.
A i da jesu, zar bi to značilo da su Slavonci u jednom trenutku prestali biti Hrvati?

Slavonija je bila druga banovina, ali to ne znači da su Slavonci prestali biti Hrvati.
Slavonija je prostor šest županija, Zagrebačke, Varaždinske, Križevačke, Dubičke, Sanske i Vrbaške, s time da su u Sanskoj i Vrbaškoj bili problemi oko granica s Bosnom.
Dvije županije su bile posjed krune Virovitička i Požeška.
Ovih sedam (bez Požeške) su bile dio Zagrebačke biskupije (skupa s Međimurjem i danas slovenskim Prekmurjem).
Požeška i Vukovska županija (ali bez Đakova i okolice, dakle krajnjeg zapada koji je pripadao Bosanskoj biskupiji) su išli pod Pečuh.

Sve nabrojane županije, njih devet su imale hrvatsku većinu.

Poanta je da nacionalno nije jedini razlog imenovanja.

Kaj su Hrvace kod Sinja? :)

herceštvo čitave Slavonije NIJE isto što i Hrvatska. takvo tumačenje je na razini srpskih tumačenja gdje vidiš Srbe gdje god želiš. Hrvatska je Hrvatska, a totius Sclavonia je Hrvatska, Slavonija, Dalmacija i Bosna.

Hrvatska je vrlo jasan politički pojam. Herceštvo čitave Slavonije je šire od toga i ono je uspostavljeno da se okljašti Hrvatska. To je titula koju nosi ugarski prestolonasljednik, čime se zapravo hrvatsko plemstvo nastoji dovesti u inferioran položaj.

razlog zašto su Mađari odvojili ove dvije zemlje je upravo u tome što su Slavoniju, kao osvojenu zemlju, tretirali drugačije od Hrvatske, čije je plemstvo bilo obuhvaćeno pacta conventom i koje taj položaj i koristi tako da funkcionira sve samostalnije.



Hrvatska Kostajnica je novi naziv, originalno je samo Kostajnica, tek uspsotavom granice na Uni dodaje se prefiks Hrvatska i Bosanska.
Da, u Slavoniji je do potkraj srednjeg vijeka već bila uspostalvja distinkcija u odnosu na Hrvate, pod čime se mislilo na one južno od Gvozda. Ta distinkcija se do 17. stoljeća izgubila. Sela Horvati i preziem Horvati u tim prostorima označava doseljenike južno od Gvozda, odnosno južno od Kupe od 15. stoljeća.

u 17. stoljeću opet su sve Horvati, od Drave do Mora.



ti isto, kao i tvoji srpski pandani, morate shvatiti da je etnički identitet fluidan i promijenjiv i da njenga štošta utječe.
Antun Vramec u svojoj kronici razlikuje Slavonce od Hrvata. Do 17. stoljeća ta distinkcija se izgubila, jer se izgubila i politička distinkcija. Mađari su forsirali slavonski identitet jer on nije imao političku težinu kakvu je imao hrvatski. Hrvatska je bila u personalnoj uniji, gotovo pa samostalna.

Nije to jedini primjer, uostalom istu stvaš imaš kod Slovenaca, gdje gubitkom državnosti Karantanski identitet postupno nestaje i isto ga zemjenjuje opći, Slavenski (Slovenac). Isto važi i za Slovake.

Hrvatsko ime (i ostala plemenska, narodna imena) su čvrsto vezana uz države koje imenuju. Ono se teško održava tamo gdje nije uspostavljena hrvatska država i vlast. Čak i u jezgri hrvatske države, pod osmanskom vlasti i kasnije mletačkom, hrvatski je identitet bio jako potisnut i zahvaljujući preporoditeljima obnovljen.





Kaj su Hrvace kod Sinja? :)[/quote]

to nije etnički toponim, samo slučajna sličnost imena, kao što ni Srb u Lici nije etnički toponim.

Hrvatska je kraljevina.
Bosna je banovina i to tek kojih 70ak godina nakon.
Slavonije je banovina i to tek kojih 150ak godina nakon.

Cijela Slavonija=Hrvatska kraljevina.
Ovo su samo rubne zemlje.

Naravno da su Mađari htjeli izvrnuti stvari u svoju korist.

Ništa od ovoga ne mijenja etnik

Griješiš.
Herceg Koloman je u tom svom herceštvu išao raditi samostalnu državu. Da nije poginuo u borbi s Tatarima...
U srednjem vijeku su nacije labavije. Postoje plemstva i pojedinci.
Tada je država privatna.

Priča je počela s etnikom.
Slavonci su Hrvati.
Pogledaj kako se izjašnjavaju ljudi koji su iselili s područja srednjovjekovne Slavonije van.
Evo, Gradišće ti je dobar primjer.

Srednjovjekovna Slavonija je područje oko Zagreba, kajkavski i polukajkavski kraj...

Je, povratak.
Pitanje je i je li ikad bio drugačiji identitet.

Nazivanje Horvatima ove s juga ti je slično nazivanju Bosancima (ili Hercegovcima) ove 90ih.
Etnički su to Hrvati.
Drugačija se države bile.

Ajd, nećemo se vrijeđati, ovo je civilizirana rasprava, može?

Etnik je krv.
Politička svijest je druga stvar.

Hrvatska je bila u personalnoj uniji, da.
Južno od Gvozda je bila skoro samostalna do Anžuvinaca, koje smo mi doveli.

Slavonija je bila bliža Ugarskoj, da.
Ali je svejedno bila dio Hrvatske.

Slovenci i Slovaci nisu imali svoje plemstvo.
Slavonci jesu. Većinom je to porijeklom bilo njemačko plemstvo, ali se vrlo brzo kroatiziralo.

Turci su uništili dobar dio starog identiteta i sveli razlikovnu ulogu na vjeru.
Iako je bilo raznih hrvat-baša.

Identitet se mijenja, to stoji.
Ali ovisi kako i kada.
Srednji vijek je vrijeme milijarde državica.
One nisu etničke, iako etnik ima ulogu u njima.

to nije etnički toponim, samo slučajna sličnost imena, kao što ni Srb u Lici nije etnički toponim.[/quote]
Svejedno, etničko načelo nije jedino.

Na Srpskom DNK projektu postoji dilema jesu li Srbi nosioci R1a-YP4278 potomci proto-Srba tj. izvornog srpskog plemena ili slovenskog plemena Licika https://www.yfull.com/tree/R-YP4278/

Srbi nosioci R1a-YP4278 iz javne baze Srpskog DNK projekta:
- Bovan (Jovanjdan, Hodbina/Mostar)
- Bovan (Jovanjdan, Čičevo/Konjic)
- Kadijević (Jovanjdan, Mostar)
- Sjeran (Jovanjdan, Žitomislić/Mostar)
- Žerajić (Lazareva Subota, Miljevac/Nevesinje)
- Babić (Lazareva Subota, Trnovica/Bileća)
- Babić (Lazareva Subota, Selišta/Bileća)
- Šarenac (Lazareva Subota, Kuti/Bileća)
- Ivković (Nikoljdan, D.Drežanj/Nevesinje)
- Elez (Matijevdan, Krbljine/Kalinovik)
- Jokanović (Stevanjdan, Užice)
- Makanjić (Aranđelovdan, Krčagovo/Užice)
- Rudaković (Sv. Vrači, Sivčina/Ivanjica)
- Milinović (Đurđevdan, D.Vukovsko/Kupres)
- Duvnjak (Mratindan, D.Malovan/Kupres)
- Zgonjanin (Nikoljdan, G.Dragotinja/Prijedor)
- Jelić (Markovdan, Kremna/Prnjavor)
- Milosavljević (Miholjdan, Potočani/Prnjavor)
- Ognjenović (Nikoldan, Cerovica/Nikšić)
- Bogićević (Lazareva Subota, Jasenica/Zvornik)
- Ivković (Nikoljdan, Požarnica/Tuzla)
- Marković (Jovanjdan, Ugljevik)
- Milić (Aranđelovdan, G. Zalugovik/Vlasenica)
- Ristanović (Lazareva Subota, Jasenica/Zvornik)
- Stevanović (Lazareva Subota, Ugljevik)
- Stratimirović (Stevanjdan, Novi Sad)
- Konjević (Ilindan, Prhovo/Pećinci)
- Vuksanović (Sv. Vrači, Perunika/Kuršumlija)
- Milutinović (Sv. Vrači, Perunika/Kuršumlija)
- Jovanović (Nikoldan, Kavadar/Rekovac)
- Petrović (Simeundan, Mladenovac)
- Tošković (Aranđelovdan, Zavlaka/Krupanj)
- Džagić (Aranđelovdan, Zavlaka/Krupanj)
- Maksimović (Gavrilovdan, Crna Glava/Raška)
- Azdejković (Aranđelovdan, Kobilje/Brus)
- Stepanović (Aranđelovdan, Ribnik/Trstenik)
- Crnoglavac (Aranđelovdan, Mitrovo Polje/Aleksandrovac)

Kod Srba ova R1a-YP4278 ima pik među hercegovačkim Srbima, evo šta još kažu (za one koji znaju Ćirilicu) https://www.poreklo.rs/projekti/istrazivanje-y-haplogrupe-r1az280yp4278-u-okviru-srpskog-dnk-projekta/
Najzanimljiviji momenti u vezi ove grane su što je otkriveno da joj pripadaju potomci srednjevijekovnih "vlaha" Krasojevića iz Istočne Hercegovine koji se na području IH pominju 1379. godine, kao i što joj pripadaju potomci starosjedilačke kneževske porodice Rašković iz Raške (iz okoline Nove Varoši). Pa je veza Hercegovina-Raška preko R1a-YP4278 očito srednjevijekovna. Za jednu srpsku porodicu iz okoline Niša koja pripada ovoj grani prema mutaciji i bliskosti sa daljim rođacima u Hercegovine se nazire da je njihov predak iz Hercegovine migrirao na istok u doba ekspanzije Nemanjićke Srbije na istok.
Za rod Crnoglavaca iz raškog i rasinskog okruga koji takođe pripada ovoj grani R1a postoji podatak da su starinom iz Hercegovine sa područja između Stoca i Neuma. Za Stratimiroviće iz Bačke se zna iz istorijskih izvora da su došli iz Hercegovine a sad je to potvrdila i genetika, od njih je bio mitropolit karlovački Stefan Stratimirović (1757-1836).
Ovoj grani R1a pripada i Bunjevac Bačić iz Subotice kome je najbliži na projektu Milutinović iz Perunike kod Kuršumlije (razlikuju se na samo 1 od 23 uporediva markera), a izgleda da je tom Bunjevcu blizak i Milinović iz Donjeg Vukovskog kod Kupresa.

Prostiranje države nije mira je li tko ondi živia. Hrvatska, a osobito važni gradovi u Hrvatskoj bili su pod vlašću Bizanta, Mletaka, Normana, Svetega Rimskog Carstva Nimačkeg Naroda, Osmanskog Carstva, Francuske, Italije. Moguće je da je manji komadić otoka držalo i Napuljsko Kraljevstvo. Tatari su došli do Grobnika. Pa?
Jesmo li zato Grci, Talijani, Nimci, Šveđani, Turci, Francuzi a ne Hrvati?
Je li jug Apeninskog poluotoka i Veneto Grčka zato što su u najranije doba bili Bizant?

Uzimat za miru podatak jedne osobe iz 10. stolića i slipo virovat samo temu jednemu izvoru ka' točnemu, a sami vidimo kako su i u 20. stoliću pogrišno crtali narodnosne zemljovide, loš je pristup.

I danas inozemni povisničari koji si umišjadu da su stručnjaci za JI Europu uzimadu za točne rizultate popisa iz n.pr. 1910., kad se nariktavalo da bude što više Talijana i Mađara, a što manje inih naroda, osobito Hrvata, Srba, Slovenaca i inih. Ponovit ću, čim si znao talijanski odnosno mađarski, premda si se nacionalno drugačije osića, popisivači su to upisivali pod Talijane odnosno Mađare. Potom su još talijanizirali sva netalijanska prizimena. No time se ne gubi automatski nacionalni osićaj. Talijanske vlasti shvaćale su tu zbilju uoči 2sr, jer su bili svisni da imadu Hrvate i Slovence na istoku države kojima se za mobilizaciju tribalo podilit oružje. Budući da su in tu Slaveni bili koncentrirani i u većini, postoja je rizik da se pobunidu i odvojidu od države, a da potporu imadu iz Kraljevine SHS i Austrije (posli Trećeg Reicha) koja je tu imala svoju računicu s južnin Tirolon. Onda su sproveli tajni popis za utvrdit stvarno stanje.

Zato ne valja slipo virovat takvin izvorima. U 10. stoliću, slavenski jezici manje su se razlikovali nego danas. Negovornik ih nije zna razlikovat. Osim toga, koliko judih ovdi razlikuje češki od slovačkeg, danski od švedskog i norveškog, hindi od urdua, malajski od indonezijskog? Zašto mislite da bi Grk u 10. stoliću s ondašnjin dosegon jezičnih znanja zna razlikovat slavenske jezike?

Ajmo na temu.
Tu ima ona seoba pravoslavnih Vlaha s područja Raške na siverozapad.

Tu su i oni starinački Vlasi, kojih je bilo i u Hrvatskoj.

Slididu doseljeni katolički rudari koji su došli u Tursku Hrvatsku i Bosnu a koji su prišli na pravoslavlje. Tu imate tragove nimačkih prizimena: Grubor (Gruber), Šuman (Schumann), Kecman (možda od Kotzmann), Karan (Karren) i tako dalje.

Popravoslavljeni katolički Hrvati.
https://www.academia.edu/28086638/Masov ... man_reign_

Cincari. https://www.slobodna-bosna.ba/vijest/19 ... giona.html

Crnogorci i Srbogorci koji su odselili na siverozapad.

Jugoslavije donosidu velika doseljavanja državnih službenika Srba iz Srbije u BiH.

Svakako valja spomenuti izvorne Srbe iz Srbije koji su u bh. krajeve došli za vrime dok su bile pod ti kraji bili pod srpskim državanim i paradržavnim tvorevinama u BiH.

Jedan del ča domaćeg, ča ponajveć doseljenog i naknadno islamiziranog bunjevačkog stanovničtva se vrnul na rimokatoličku veru, onaj koji nije je otišal va turski vilajet Bosnu ... pojednostavljeno rečeno.

Npr. Bunjevci su dohodili na ozemlje današnje Like, Primorja i Dalmacije ča pred Turki, ali i s Turki.

I tako proširili štokavsku ikavicu tamo kamo su čakavci po starini otišli ili se zbog malobrojnosti jednostavno poštokavili.

Pounje i Bihać su po starini bili čakavski (ikavsko-ekavski), zatim zbog turskih napadov ti Hrvati čakavci seliju ča na zapad va današnje Primorje i Gorski Kotar, ča još dalje va današnje Gradišće. Nakon pada Pounja i Like pod Turke, isti doseljavaju druge, uz pravoslavne štokavsko-ijekavske Vlahe i novi val štokavsko-ikavskih Bunjevcev od kojih će mnogi prejti na islam.

Kad su se Turki počeli povlačiti iz tih krajev bilo je dosta islamiziranog stanovničtva, mahom štokavskih ikavcev.

Jedan del se vrnul na rimokatoličku veru i ostal, a oni koji su ostali muhamedanci prešli su va turski vilajet Bosnu, va Cazinsku krajinu.

Zato danas po Liki ima čudo prezimen Hrvatov rimokatolikov ča su ista kot prezimena muslimanov va Cazinskoj krajini npr. Alić, Bašić, Hećimović, Muić, Odobašić i zato se nigda Cazinska krajina označavala na jazičnom zemljovidu kot novoštokavsko-ikavsko ozemlje isto kot npr. zapadna Hercegovina koja je po starini izvorišće Hrvatov Bunjevcev.

Na srpskoj Wikk piše da su se preci dr Mladena Stojanovića jednog od organizatora ustanka na Kozari 1941. i narodnog heroja Jugoslavije na Kozaru doselili iz Hercegovine (iz Nevesinjskog polja) krajem 17. i početkom 18. vijeka pod prezimenom Jakšić a pod vođstvom kneza Vukoja Jakšića.

za ovo nema nikakvih povijesnih izvora, osim samog DAI koji opisuje granicu iz svoga vremena, dakle srdine 10. stoljeća. Gdje je točno bila granica u 9. stoljeću nema podataka, a početkom 10. kad su Bugari pojeli Srbiju vjerojanto je Bosna bila u sastavu Hvratske, ako ne Bugarske. Kakve su bile granice Srbije u 9. stoljeću nemamo pojma. A ni Hrvatske. Nema izvora naprosto.

Zato se strani autori ne usude to nikome pripisati pa rad eovakve karte:
https://www.euratlas.net/history/europe/800/index.html
https://www.euratlas.net/history/europe/900/index.html

Onošto ne znaju ostave bijelim...

Ono što je bitnije, moguće je da je neka država nešto i držala u nekom periodu, ali to sa oblikovanjem etničkog identiteta naroda u tom prostoru u kontinuitetu nije istoznačnica. Veći dio Srbije je u ranom srednjem vijeku držala Bugarska, ali mi ne znamo je li se tamo oblikovao bugarski identitet tada. Nije da su hodali popisivači okolo i pitali ljude, a izvori su vrlo oskudni.



Ovo je dobrim djelom netočno, Nemanjići gotovo NIKAD nisu prelazili Neretvu, njihova vlast preko Neretve je bila vrlo, vrlo kratka, a isto važi i za obalu i otoke sjeverno od Neretve. A isto tako u nekim razdvoljima nisu držali ni istočni dio Hercegovine, jer su ga držali i Šubići u 13. stoljeću i kasnije Bosna.

https://www.euratlas.net/history/europe ... hwest.html
https://www.euratlas.net/history/europe ... hwest.html
https://www.euratlas.net/history/europe ... hwest.html

I upravo taj prostor, jugoistočna Bosna, istočna Hercegovina i Srbija i Crna Gora, je izvorišni prostor današnjeg srpskog stanovništva u zapadnoj Bosni i Hrvatskoj.

Domicilno bosansko stanovništvo su bosanski katolici, koji se smatraju Hrvatima i dio bosanskih muslimana.

U povijesnim vrelima koji govore o samoidentifikaciji mi NEMAMO izvora u kojima bi domicilni Bosanci sebe samoidentificirali Srbima. Odnosno točnije imamo samo jedan primjer, a to su tri povelje bana Mateja Ninoslava u kojima se Bosance naziva Srbljima. Međutim, te povelje ne postoje u originalu, već samo u prijepisu koji je radio notar iz Srbije za dubrovačku kancelariju, pa je lako moguće da je naprosto sebi slične ljude nazvao svojim etnonimom, jer je isto tako i dubrovačke romane nazvao Vlasima, što oni sami za sebe nisu nikada koristili.

S druge strane postoje doslovce desetci primjera gdje domicilni Bosanci sebe nazivaju Hrvatima i narod oko sebe. Isto tako u Hercegovini postoje primjeri obojega, dakle da ljudi sebe nazivaju Srbima i/ili Hrvatima.

Takvi primjeri su puno važniji negoli to što piše neki čiča stotinama km daleko, jer njihove predodžbe o tome tko je šta mogu biti jako pogrešne, njihovi izvori informacija upitni, a njihovi motivi još više sporni. Važnije je gledati što kažu ljudi sami za sebe ili barem ljudi koji su bilu na tom prostoru direktni svjedoci.

Na kraju krajeva, osmanlije su doveli do znantog pomicanja stanovnitšva na zapad, prema Hrvatskoj. Narod koji dolazi iz Bosne, osim djela pravoslavaca, nije sebe samoidentificirao Srbima. nikada, nigdje.

Preko 150 srpskih rodova iz Potkozarja se izjasnilo o svom daljem porijeklu na osnovu porodičnih predanja ili su ih etnolozi označili da su starinom iz nekih krajeva na osnovu nekih svojih pretpostavki/indicija ili veza sa određenim krajevima na osnovu prezimena (npr. za prezimena Mostarac i Neretvljanac iz Potkozarja nije bilo teško zaključiti oklen su starinom), i evo evo procentualno oklen su daljim porijeklom (cirka):
- Hercegovina (koja je u sastavu BiH) = 33%
- Raška (srbijanski + crnogorski Sandžak) = 23%
- Crnogorska Brda = 12%
- Stara Hercegovina = 10%
- Stara Crna Gora + Zeta = 9%
- Istočna Bosna = 4%
- Južna Srbija = 2%
- Zapadna Srbija = 2%
- Srednja Bosna = 1%
- Toplica = 1%
- Šumadija = 1%
- Kolubara = 1%
- Skopska Crna Gora = 1%

Ovo treba uzeti sa rezervom zato što su preci većine potkozarskih Srba u krajevima zapadno od Vrbasa prisutni oko 500 godina, a to je dug vremenski period da bi se precizno sačuvala predanja o daljem porijeklu.
Mada je jasno da najviše Srba iz tog kraja ima dalje hercegovačko porijeklo, jer njihov dijelekt potiče iz Hercegovine. Kozarski Srbi kao i velika većina Srba iz zapadne Bosne i HR govore novoštokavskom jekavicom, a ne ijekavicom kao Istočni Hercegovci i Crnogorci. Jekavica krajiških Srba je najsrodnija centralnohercegovačkoj jekavici koja se govori otprilike između Neretve, Nevesinja i Ljubinja (bez samog Nevesinja i Ljubinja koji su istočnohercegovački ijekavski).

svi ovi postoci su vrlo logični i u skladu s povijensim vrelima.

M. Dragičević je istraživao govor ličkih jekava tj. Srba i utvrdio je da je njihov govor srodniji centralnohercegovačkom nego istočnohercegovačkom. Srbi iz zapadne Bosne i velika većina Srba iz ostatka HR govore isto novoštokavskom jekavicom i skoro identično kao Srbi iz Like, tako da se pomenuta Dragičevićeva konstatacija zapravo odnosi i na skoro sve Srbe zapadno od Vrbasa.
Evo šta je tačno rekao (to stoji na ovom linku ali Ćirilicom https://i.ibb.co/Ltfy7jM/Dragicevic-1.jpg ) - Poređenja nekih govornih osobina u trouglu Lika - centralna Hercegovina - istočna Hercegovina pokazuje da je najviše jezičkih činjenica koje povezuju lički i centralno hercegovački jekavski tip.
Inače u SFRJ se smatralo da najčistije od rođenja "srpskohrvatskim" jezikom govore Srbi iz okoline Knina, odnosno da je njihov maternji govor najbliži "srpskohrvatskom" standardu.

Čitao sam Dragicevicev rad.
Ne treba u potpunosti poistovjecivati govor ličkih i zapadnobosanskih pravoslavaca.

Naime, Desic je ustanovio da je refleks jata u sjevernom dijelu Bosanske Krajine češće dvosložan nego jednosložan.
Po tom kriteriju Srbi iz Potkozarja i Lijevča prije bi bili ijekavci nego jekavci.
Govor sjevera BK ima više istočnohercegovačkih crta nego lički i jugozapadnobosanski govor, ali isto tako ima i nekih crta srednjebosanskog scakavskog dijalekta, naročito kad je u pitanju akcenat.

@Zbl

Kod velike većine sjevernodalmatinskih Srba (izuzev nešto onih koji su govorili ikavski) je puno zastupljeniji jekavizam nego ijekavizam, isto kao i kod Srba iz Like i sa područja Drvara, Petrovca, B. Grahova i Glamoča.
Lički i sjevernodalmatinski Srbi se poklapaju i po tome što završavaju glagole na A u slučajevima kad se u standardnoj formi završavaju na AO (reka, doša, poša, trča), dok je oko Petrovca, Drvara, Grahova i Glamoča na O (uz neznatne iznimke). Razlike između sjevernodalmatinskih i ličkih Srba jekavaca je što su sjevernodalmatinskih Srbi imali više ikavskih natruha i solidan broj romanizama u govoru.

Da, kako sa tromeđe Like, Dalmacije i Bosne ideš ka sjeveru, jat je sve češće dvosložan, a završavanje glagola na A je sve rjeđe.

@Zbl

Vidio sam kartu na kojoj je označeno u kojim pravoslavnim selima dominira jekavica a u kojim ijekavica na sjeveru Bosanske Krajine, ne mogu je trenutno naći. Ako se dobro sjećam (ispravi me ako sam u krivu) nema podjele po manjim regijama da u jednoj dominira ijekavski a u drugoj jekavski refleks, već je prilično izmješano i razlika je od sela do sela.
Dominacija ijekavice nad jekavicom kod dijela pravoslavaca sa sjevera Bosanske Krajine je možda uticaj kasnijih doseljenika iz istočnohercegovačkih (i starohercegovačkih) krajeva koji su došli krajem 17-og i početkom 18-og vijeka kad je IH već bila ijekavska. Jekavica kod Srba iz Bosanske Krajine i HR bi trebalo da je od starijih doseljenika iz IH, koji su u krajeve zapadno od Vrbasa došli u 16-om vijeku iz istočnohercegovačkih krajeva (većina predaka Srba iz B. Krajine i HR je došla u 16-om vijeku u krajeve zapadno od Vrbasa). Ovo je ako uzmemo tvrdnju pojedinih lingvista da je ijekavizam u IH inovacija koja se pojavila u 17-vijeku, a da je prije to IH bila jekavska, a još ranije ikavsko-jekavska. Po toj teoriji čak bi i ikavizmi u govoru Srba recimo sa područja Janja, Glamoča i iz još nekih krajeva BK koji nisu "lažni" tj. oni koji su dozvoljeni i u (i)jekavskim govorima nego baš pravi (did, dvi, sikira, dvista, nevista, vidila, volila, razumila itd) mogli poticati iz Istočne Hercegovine kao ostaci nekadašnjeg ikavsko-jekavskog govora I. Hercegovine. Pravoslavno stanovništvo Janja, Glamoča i Zmijanja je dosta staro, uglavnom je doseljeno sa jugoistoka u 16-om vijeka (pretežno iz hercegovačkih krajeva), a ima jakih indicija i da su neki pravoslavni rodovi u tim krajevima prisutni od 15-og vijeka.

Vjerovatno si gledao Desicevu kartu.
Ja sam imao cio njegov rad u PDF ali sam ga izgubio.
Izmijesano je poprilično, ali tendencija je da na sjeveru dominira dvosložan refleks jata.
Slično je i u zapadnoj Slavoniji, dok je na Baniji već raznolik.
U Lici i Dalmaciji dominira jednosložan.
Valja imati u vidu da je i u Lici po Dragičeviću odraz jata u pravilu dvosložan kad je prvi slog (I) silazni, npr.snijeg, sijeno, svijet i sl.

Pravoslavni Ličani koje sam ja sretao među kojima je bilo i starijih ljudi su skoro svi govorili su izrazito jekavski snjeg, sjeno, svjet, vrjeme, rječ, ljepo, bjelo, rjeka, zvjezda itd. Doduše većina njih je bila iz južne Like.
Kad pomenuh pravoslavne Ličane, oni iz južne Like govore mater i kod njih je češće šta nego što (kao i kod sjevernodalmatinskih pravoslavaca), dok oni iz sjeverne Like kažu mati i češće govore što nego šta.

Dragičević je utvrdio da je dvosložan jat češći u jugoistočnoj Lici, dok je u sjeverozapadnom dijelu češći jednosložan.
Čak ima i tabela u kojoj to prikazuje.

Ja sam inače primijetio da je jat jednosložan tamo gdje se miješaju ikavci i ijekavci.
Takav slučaj je u centralnoj Hercegovini, a po svemu sudeći i u zapadnoj Lici.

Mogući trag starinačkog ikavskog stanovništva. Virojatno je pridošlo ijekavsko pučanstvo priplavilo starinački puk, ali i upilo nušto od njih.
Ovo -jd je u čakavaca, pa se virojatno radilo o sridnjin ili južnim čakavcima.

Najveci deo Bosne je bila Srbija ..a samlo mali delic danasnje Srbije je bio Srpski
Srbi su uvek bili u Bosni ...Bosna je Srbija vise nego sama Srbija

Vase pitanje je koliko su danasnji Srbi u Bosni potomci tih Srba ...
Na to pitanje je tesko odgovoriti ,mozda nemoguce

Jednako sa druge strane imas Madjarske Bosnjake ...Bosnjake iz Srbije koji sa Bosnom nisu nikad imali nista i cije su famile danas najvecim delom u Turkoj i smatraju se Turcima ...autohovnost je skakljiva tema za mnoge
Jednako koliko i indetitet ...ili oces da kazes da vecina familije Izetbegovic koji danas zive u Turkoj i smatraju se Turcima nisu Turci a vi jeste Bosnjaci (ime koje je bilo previse "vlaski " za vas pre samo par generacija...i koje je umalo izgubilo na "tenderu" )

Jednako imas Hrvate iz Hercegovine nastale u "Vojvodstvu Svetog Save" ciji preci sigurno nikad nisu culi za ime "Hrvat"

Evo još jedan b@lija koji hoće posvađat srbe i hrvate .

Najtragikomičniji su mi ovi što mislidu da možedu putovat kroz vrime i čitat misli i osićaje pridcima judih iz drugeg naroda.

Interesantno.Bošnjaci katolici u Mađarskoj i Baranji su Šokci pobjegli od Turaka.Starosjedioci Srebrenice, Zvornika,Olova, Tuzle.Mi u zapadnoj Hercegovini smo tu od stoljeće sedmog a vi ste nastali u stoljeću trinestom. Znaš kako je to išlo:"Ljubljenom sinu Tomislavu kralju Hrvata i Mihajlu preuzvišenom knezu Humnjana....Narod, nacija, etnik.Bili Horvathi, a vas nigdje na mapi.