Drugarica mi je radila DNK test. Otac Srbin iz Gacka a po majci Srpkinja iz Bos. Broda.
Sa očeve strane neko daljno koljeno vodi porijeklo Peleponez i Tesalija,a sa majčine strane je pronašla gene od Poljaka i Aškenaza . Odkud Jevreji Aškenazi u Posavini ?? Hajde ovaj grčki upliv mi je donekle jasan.
Prodorom Turaka na Balkan Grci se povlače na sjever naseljavaju oblast oko Skadra ili vjerovatno dolaze njihovi sveštenici kada je ukinuta Pećka Patrijaršija pa se žene lokalnim ženama. Jevreji Aškenazi i Slaveni hrišćani mi nisu neka česta kombinacija,s obzirom da su Aškenazi gradsko i bogato stanovništvo dok su hrišćani seosko 8 siromašno stanovništvo.

Priča o Cincarima u Bijeloj (Brčko) i njihovom pretapanju u Srbe

Selo Bijela je nedaleko od Brčkog oko rijeke Tinje i podijeljeno je na tri dijela koji se smatraju samostalnim selima u današnje vrijeme. Jedno je Bijela Hrišćanska gdje žive pravoslavci, drugo je Bijela Latinska gdje žive katolici a treće je Bijela Varoš ili Kalajdžije, to jest cincarska Bijela, koju su osnovali doseljeni Cincari(7).

U osmanskom periodu Bijela je bila na vrlo živom trgovačkom putu koji je išao dolinom Tinje(8). Ipak, Bijela nije staro trgovačko mjesto. Od nje su načinili čaršiju Cincari koji su se naselili od Bitole kao trgovci i zanatlije i odabarali Bijelu kao zgodno mjesto za razvitak varoši kao što su neke njihove grupe otišle u Zovik, Porebrice i Tramošnicu.


Cincari su došli u Bijelu većinom kao terzije (krojači) i trgovci, koji su ovdje uveli varoški način života (10). Doseljeni Cincari u početku se nisu bavili ni zemljom ni stokom nego samo zanatima i trgovinom. Bili su poglavito terzije. S vremenom su i oni kupovali njive, pa se danas djelomično bave i zemljoradnjom (11).

Dobro Ceha kaže za Zvornik, dobio ime po Zvoniku.U Loznici prije 150g, neposredna blizina Zvornika, nije živio niti jedan Srbin. Čisto turski grad.Ima katolička crkva u Foči, samo su je porušili i naparavili pravoslavnu na njenim temeljima. Postoji i zaselak Hrvati u Sokolovićima gdje je rođen Mehmed.Sve su to Turci protjerali i pobili. Pavlovići su pobjegli prema Dalmaciji.Ćelebija pominje Hrvate u Prači.

@Ceha ne bih rekao da je kompletno stanovništvo Srebrenice doseljeničko. Čak mislim da su većina starosjedioci iz srednjeg vijeka potomci slaveniziranih Germana Sasa i Starih Slovena. Fizički izgled lokalnih Srba i Muslimana se dosta razlikuje od fizičkog izgleda Srba i Muslimana sa Romanije i Hercegovine. Većina stanovnika regije Birač ima plavu kosu i plave oči. Rijetko ko ima crnu kosu,ali boja kože im je izrazito bijela. Imam osjećaj ko da su svi anemični. Svaki stoti stanovnik tog kraja ima crnu kosu,crne oči i crn ten. To nije baš uobičajeno srpski prototip izgleda ali eto ima nas raznovrsnih. Bio sam nekoliko puta u tom kraju pa sam sve vidio. Što se tiče Dubrovčana njih je bilo i po Nišu,ali su dolaskom Otomana svi pobjegli ka Ugarskoj,Dubrovniku ili su pobijeni koji su ostali. Ovi Birčani su previše svijetli za bilo kojeg balkanca.

@Ceha ne bih rekao da je kompletno stanovništvo Srebrenice doseljeničko. Čak mislim da su većina starosjedioci iz srednjeg vijeka potomci slaveniziranih Germana Sasa i Starih Slovena. Fizički izgled lokalnih Srba i Muslimana se dosta razlikuje od fizičkog izgleda Srba i Muslimana sa Romanije i Hercegovine. Većina stanovnika regije Birač ima plavu kosu i plave oči. Rijetko ko ima crnu kosu,ali boja kože im je izrazito bijela. Imam osjećaj ko da su svi anemični. Svaki stoti stanovnik tog kraja ima crnu kosu,crne oči i crn ten. To nije baš uobičajeno srpski prototip izgleda ali eto ima nas raznovrsnih. Bio sam nekoliko puta u tom kraju pa sam sve vidio. Što se tiče Dubrovčana njih je bilo i po Nišu,ali su dolaskom Otomana svi pobjegli ka Ugarskoj,Dubrovniku ili su pobijeni koji su ostali. Ovi Birčani su previše svijetli za bilo kojeg balkanca.

@Ceha ne bih rekao da je kompletno stanovništvo Srebrenice doseljeničko. Čak mislim da su većina starosjedioci iz srednjeg vijeka potomci slaveniziranih Germana Sasa i Starih Slovena. Fizički izgled lokalnih Srba i Muslimana se dosta razlikuje od fizičkog izgleda Srba i Muslimana sa Romanije i Hercegovine. Većina stanovnika regije Birač ima plavu kosu i plave oči. Rijetko ko ima crnu kosu,ali boja kože im je izrazito bijela. Imam osjećaj ko da su svi anemični. Svaki stoti stanovnik tog kraja ima crnu kosu,crne oči i crn ten. To nije baš uobičajeno srpski prototip izgleda ali eto ima nas raznovrsnih. Bio sam nekoliko puta u tom kraju pa sam sve vidio. Što se tiče Dubrovčana njih je bilo i po Nišu,ali su dolaskom Otomana svi pobjegli ka Ugarskoj,Dubrovniku ili su pobijeni koji su ostali. Ovi Birčani su previše svijetli za bilo kojeg balkanca.

U osvojenim područjima Turci su pozivali dubrovačke trgovce da dođu u njihove gradove jamčeći im slobode. Dok je Murat II. opsjedao Smederevo, kasnije i Beograd, izdao je povelju Dubrovčanima o slobodi trgovine. I nakon prelaska Smedereva pod tursku vlast u njemu se održala dubrovačka kolonija. Unatoč tome što su imali jamstva sultana i mogućnost nesmetanog djelovanja i življenja pod turskom vlašću, ...
Vodeći višestruku politiku Dubrovčani su lobirali kod sultana da zaštiti njihove građane u slučaju zauzeća srpskih gradova. Svjesni turske nadmoći prilagođavali su se nastalim okolnostima te vode samostalnu politiku,

Za turske vlasti djelovale su kolonije, neke s manjim prekidima, u Novom Pazaru, Krupnju, Livđanu (na Kopaoniku), Leskovcu, Prokuplju, Kruševcu, Užicu, Valjevu, Nišu, Beogradu itd. Jedna od najbogatijih i s najvećim brojem obitelji bila je u Prokuplju, gradu koji je u to vrijeme bio veći i značajniji primjerice od Niša, a nalazio se na povoljnom geografskom položaju. Sredinom XVII. stoljeća u Prokuplju je živjelo 90 dubrovačkih trgovaca koji su posjedovali 50 dućana, 31 kuću i 30 vinograda. Tragovi postojanja te kolonije sačuvani su u nazivu dijela grada Carina, gdje je bila dubrovačka kolonija, "latinska crkva" i dubrovačko groblje pored nje. U Novom Pazaru imali su crkvu i kapelana, a u razdoblju prosperiteta, sredinom XVII. stoljeća, imala je oko 200 dubrovačkih građana. Prema broju dubrovačkih građana, kao i ostalih katolika (iz Bosne i dr. zemalja), bila je jaka beogradska kolonija. Katoličkih crkava ili privatnih kuća koje su služile u tu namjenu bilo je i u drugim gradovima, a postojala su i dubrovačka groblja u sredinama gdje su bili brojniji i trajnije obitavali (npr. Niš, Beograd). U naseobinama pod turskom vlašću tijekom XVI., XVII. i XVIII. stoljeća vlastela se javlja rjeđe, kao i izrazito bogati pučki sloj. Stanovništvo u njima uglavnom predstavljaju pripadnici siromašnijega građanskog sloja. Unutar svojih naseobina živjeli su načinom kojim su navikli u Dubrovniku. Držali su do svojih običaja, prakticirali su katoličke vjerske obrede, a dio svoje imovine ostavljali bi crkvi nakon smrti. Osim trgovinom bavili su se nekim obrtima te kreditiranjem drugih trgovaca i domaćega stanovništva. Bez dušobrižništva katoličkih svećenika jedan dio starih katolika rudara prešao je na islam ili pravoslavlje, posebice nakon jačanja obnovljene Pećke patrijaršije. Carski kajmekan naredio je 1575. godine da kadije ne vjenčavaju katolike u Prijepolju i drugim mjestima Podrinja iz čega možemo zaključiti da je u to vrijeme još bilo katolika na tom području.

Prodor austrijske vojske 1688. godine, zauzeće Beograda, zatim Prištine i Skoplja, te protunapad Turske i povratak teritorija do Dunava i Save pokrenuo je niz prisilnih migracija u kojima su nestale i neke kolonije dubrovačkih i bosanskih trgovaca. Naime, u nekim sredinama Dubrovčani su poticali i sudjelovali u ustanku protiv Turaka. Kao sudionici u nemirima protiv turske vlasti Dubrovčani i Sasi iz rudničkih centara sele se u Erdelj, gdje obnavljaju staro rudarstvo. U tom razdoblju rušene su i katoličke crkve. Trgovina u sjevernoj Srbiji pod austrijskom vlašću ponovno oživljava nakon Požarevačkog mira (1718.), a osim Dubrovčana, Bosanaca, pojavljuju se Armenci, Nijemci i dr. Najveći dio dubrovačkih i bosanskih kolonija nestao je u razdoblju austrijsko-turskog rata kada je sjeverna Srbija vraćena pod tursku vlast, Beogradskim mirom 1739. godine.

Postojanje etnokulturnih razlika, oaza ikavskih govora u Azbukovici i okolici čiji su tragovi vidljivi sve do XX. stoljeća svjedoče o migracijskim strujanjima iz zapadnih krajeva u Mačvu i gornje Podrinje. Naime, u prvoj polovici XVIII. stoljeća, u vrijeme austrijsko-turskih ratova iz matičnih dinarskih krajeva od Crne Gore do Ravnih Kotara veliki broj stanovnika migrira. U isto vrijeme dio ih prelazi na teritorij Austrije. U prijašnjim stoljećima na području Podrinja (Krupanj, Zajača, Bohorina) bili su prisutni Dubrovčani. Prema istraživanjima Ljuba Pavlovića početkom XX. stoljeća, temeljenoga na kazivanjima stanovništva gornjega Podrinja, ikavci na tom području potječu iz Dalmacije i Bosne, napose iz krajeva oko rijeke Krke, Knina, Splita itd. Doseljeno stanovništvo bilo je heterogeno, katoličko i pravoslavno, dok su današnji potomci tih doseljenika u nacionalnome i vjerskome pogledu Srbi i pravoslavci. Napomenut ćemo da od 1980-ih i teorije Slobodana Remetića prevladava uvjerenje da je postojanje ikavštine u uskome području Podrinja rezultat čuvanja fonološke individualnosti staroga glasa jata, odnosno da su ikavski izrazi nastali u doticaju jake ijekavske doseljeničke struje i govora s fonološkim jatom. Naše mišljenje je da se ne mogu odbaciti niti utjecaji potvrđenih migracijskih struja s ikavskih područja Dalmacije i Bosne.

Iako se broj katolika, podrijetlom iz Dalmacije i Bosne, tijekom XVIII. stoljeća iseljavanjem smanjio, u nekim sredinama se u kontinuitetu, i tijekom XIX. stoljeća, zadržalo slavensko katoličko stanovništvo. Uglavnom su to bili ostaci nekadašnjih dubrovačkih i bosanskih trgovačkih kolonija u Janjevu, Prizrenu, Novom Pazaru, Nišu i drugdje.

Sve do 1850 godine u Srbiji nije bilo stalnih prezimena, nego su se ona menjala redovno po imenu oca porodice. U Kragujevcu, "sredotočnoj varoši", taj problem bio je aktuelizovan kada su dva činovnika Ministarstva pravosuđa i prosvete iz Beograda došla sa namerom da zavedu "baštinske knjige". Stevan Gruborović i Sreten Popović obišli su i druge gradove radi upisivanja u baštinske knjige nepokretnih imanja. Oni su Ministarstvu podneli predlog da se u Srbiji prvo moraju stabilizovati familijarna prezimena. Kada ona budu stabilna i postojana, kao što je to slučaj u drugim zemljama u svetu, moći će se pristupiti i zavođenju baštinskih knjiga. Oni su tada predložili, a Državni savet i knez prihvatili, da se ubuduće "cela jedna familija" istim prezimenom zove.

Malo humora:
Stara Srbija imala je dosta liberalnu imigracijsku politiku.
Leskovac - virojatno to Leskovec, nazvali doseljenici novo misto po mistu iz rodneg kraja, Leskovca na Banovini
Prokuplje - virojatno su došli s Kupe, koja nije daleko od Leskovca
Kruševac - od kruha, nije od 'leba
Užice - U žice, jedina registracija u Srbiji na U
Niš - toponim došao od doseljenih kajkavaca. "Joža, kaj delaš? NIŠ." I tako ostade Niš.
Što mislite odakle Srbima KAJgana?
Zašto se misto zove TAKovo? TAK pišeju.

Hrvatska invazija migranata iz Zagorja u sridišnju Srbiju ostavila je traga i u drugim toponimima. Doseljenici iz župe Moravče prozvali su riku po svom starem kraju. Budući da su se Zagorci svadili pa su morali fiškala vzeti, našlo se rišenje tako da je svaka strana dobila svoju riku Moravu pa su tako dvi rike dobile ime Morava.
https://www.glas-koncila.hr/moravce-ima ... -stoljeca/

Hrvatski gastarbajter iz okolice Velike Gorice na privremenom radu u Srbiji, iz sela Kobilića ostvaria je uspišnu vojnu karijeru.

https://www.infokg.rs/info/stari-kraguj ... imena.html


Tko je Kragujevcu dao ime? Ta doseljena obitelj Kragujević iz Hrvatske, čije se prizime javlja pri dotične 1850. godine.

Što mislite po čemu je Bor dobio ime? Ta ne restu bori na kontinentu u unutrašnjosti, nego u sridozemnin primorskin krajeviman.
Isto vridi i za Loznicu. Di reste loza gori po onoj studeni? To su doseljenici iz Hrvatske pokušali posadit lozu ali eto, propali nasadi ali osta toponim.

Ka' šta znate, u novoštokavskih ikavskih Hrvata ne izgovaradu F nego V ili P. U primorskin krajeviman su imena na -e, ka' Ante, Mate i tako. Tako dolazimo do etimologije kako je Vranje dobilo ime. To je zapravo Frane.

Mladen Šubić bia je moćni velikaš. Bia je filantrop, i dilia je pare ka Rockefeller. Njemu u čast nazvali su Mladenovac.

Zajec je u svoje vrime bilo često prizime u današnjoj Srbiji. Po njima je gradić Zaječar dobia ime.

Ikavci su ostavili traga u mistima Priboju i Prizrenu. PRIkoviše toga.

Doseljenici iz Đakova su osnovali Đakovicu.

Dubrovačka Republika je bila partner Osmanskom Carstvu, državica pod protektoratom moćneg koji im je da odrišene ruke ali su to plaćali skupim dankom. Osmanskoj su državi odgovarali dubrovački trgovci i obrtnici.

@Ceha ne bih rekao da je kompletno stanovništvo Srebrenice doseljeničko. Čak mislim da su većina starosjedioci iz srednjeg vijeka potomci slaveniziranih Germana Sasa i Starih Slovena. Fizički izgled lokalnih Srba i Muslimana se dosta razlikuje od fizičkog izgleda Srba i Muslimana sa Romanije i Hercegovine. Većina stanovnika regije Birač ima plavu kosu i plave oči. Rijetko ko ima crnu kosu,ali boja kože im je izrazito bijela. Imam osjećaj ko da su svi anemični. Svaki stoti stanovnik tog kraja ima crnu kosu,crne oči i crn ten. To nije baš uobičajeno srpski prototip izgleda ali eto ima nas raznovrsnih. Bio sam nekoliko puta u tom kraju pa sam sve vidio. Što se tiče Dubrovčana njih je bilo i po Nišu,ali su dolaskom Otomana svi pobjegli ka Ugarskoj,Dubrovniku ili su pobijeni koji su ostali. Ovi Birčani su previše svijetli za bilo kojeg balkanca.

Vidim provejava dosta potajno nekih stavova mektebaša iz Bradine. Samo da poručim pojedinim, Srbi u Bosni su ovdje od stoljeća sedmog, žive ugodno na svojih 50% teritorije i nikad nam ljepše nije bilo i ostaćemo tu bar još jedno tisućljeće minimum.

Nećete