"Parada suverenosti" u SSSR-u: pojam, uzroci

Događaji u SSSR-u kasnih 80-ih i početkom 90-ih godina prošlog stoljeća dali su svijetu koncept „parade suverenosti“. Teško je precijeniti značaj ovog procesa, koji je postao glavna pokretačka snaga kolapsa Sovjetskog Saveza. Kako je "parada suverenosti"? O uzrocima i posljedicama ovog fenomena govorit ćemo u nastavku.



Pojava tog pojma

Izraz "parada suverenosti" pojavio se uz laganu ruku narodnog zamjenika RSFSR-a Petra Zerina. Upravo je taj izraz prvi put primijenio krajem 1990. na kongresu zastupnika, kako bi se okarakterizirao proces koji se odvijao u zemlji u svezi s proglašenjem deset republika o proglašenju državne neovisnosti. Tada je Peter Zerin oštro negativno reagirao na te tendencije, predviđajući, kao rezultat njih, rat, pojačani separatizam, početak kaosa u pravnom području.

Ali od tog trenutka koncept "parade suverenosti" čvrsto je ukorijenjen u političkom leksikonu. Još jedan popularan naziv za taj proces bio je "rat zakona", odnosno "rat" republičkog zakonodavstva sa zakonodavstvom cijele unije.

Prapovijest parade suverenosti

U drugoj polovici 80-ih godina 20. stoljeća, Sovjetski je Savez doživio akutnu gospodarsku i političku krizu, koja je bila otežana padom cijena naftnih derivata, ratom u Afganistanu i općim kolapsom administrativno-zapovjednog sustava.

Godine 1985. vođa nove formacije, Mihail Gorbačov, došao je na vlast u SSSR-u. Pokušao je putem radikalnih reformi izvući državu iz krize. Te su reforme podrazumijevale uvođenje elemenata tržišne ekonomije, publiciteta, stranačkog pluralizma. Ovaj tečaj aktivno se provodi od početka 1987. godine, pa je i dobio ime - Perestrojka.



No, kao što je život pokazao, neke od tih reformi bile su previše parcijalne i nedovoljne za radikalno rješenje problema, dok su druge bile previše radikalne za tadašnje sovjetsko društvo. Na kraju, sve je to dovelo do daljnjeg produbljivanja sistemske krize u zemlji. Osim problema u gospodarstvu i upravnom aparatu, centrifugalne tendencije i lokalni separatizam počeli su se povećavati u regijama, koje su u budućnosti rezultirale etnički sukobi iu "paradi suverenosti" u SSSR-u.

Razlozi

Glavni uzrok koji je uzrokovao "paradu suvereniteta" bila je sustavna kriza u Sovjetskom Savezu, koja je dovela do činjenice da vlada nije mogla pravilno osigurati očuvanje integriteta države i prioriteta na cijelom teritoriju svih sindikalnih zakona. Osim toga, politika publiciteta, odnosno dopuštenje da se slobodno izrazi svoje mišljenje o političkoj situaciji, koja se nikada prije nije dogodila u SSSR-u, dovela je do toga da su međuetničke kontradikcije, koje su do tada, zbog stroge administrativne kontrole, dobile novu snagu, su zamrznuti.



Osim toga, "ekonomski separatizam", tj. Oklijevanje industrijaliziranih regija da dijele svoje prihode s manje razvijenim dijelovima države, počelo se manifestirati. To je dovelo do zahtjeva regionalne vlasti za ekonomskom autonomijom, pa čak i potpunom neovisnošću.

Početak "parade"

Početak "parade suverenosti" obično se povezuje s proglašenjem Deklaracije o suverenitetu estonskog SSSR-a u studenom 1988., kojom se naglašava prioritet unutar-republičkih zakona u odnosu na sve-sindikalne zakone. Osim toga, navela je zahtjev za revizijom statusa Estonije u Sovjetskom Savezu. U to vrijeme to nije izazvalo preveliku rezonancu u zemlji, jer je bilo mnogo drugih događaja koji su uznemirili javnost. Ipak, upravo je ta deklaracija pokrenula proces, koji se u SSSR-u naziva "parada suverenosti".

Daljnji razvoj "parade suverenosti"

Tijekom 1989. godine dvije druge baltičke republike, Litvanski SSR i Latvijski SSR, kao i Azerbejdžanski SSR, proglasili su svoj suverenitet i nadmoć republičkog zakonodavstva u odnosu na zakonodavstvo Unije.



Prvi teritorijalni entitet koji je najavio povlačenje iz najveće države na svijetu bila je Nakhichevanska ASSR. To se dogodilo u siječnju 1990. godine, nakon krvavog širenja prosvjednika u Bakuu. Međutim, ova izjava o neovisnosti nije dobila pravo utjelovljenje.

Mnogo uspješnije je nastavila "parada suverenosti" u baltičkim državama. U ožujku 1990. Litvanski SSR objavio je svoje povlačenje sastav Sovjetskog Saveza. U svibnju su isti postupak ponovili vlade Estonske SSR-a i Latvijske SSR-a, au kolovozu - Armenski SSR. U svibnju 1991. Gruzijska SSR objavila je usvajanje neovisnosti.

Sve ostale republike proglasile su svoj suverenitet, odnosno prioritet republičkog zakonodavstva u odnosu na zakonodavstvo svih sindikata. Istovremeno su zadržali članstvo u SSSR-u i još nisu objavili svoju punu neovisnost.

Pokušaj reanimacije Sovjetskog Saveza bio je povezan s provedbom referenduma na razini cijele Unije, čime je postavljeno pitanje očuvanja SSSR-a u izmijenjenom obliku. Tada se većina građana izjasnila za očuvanje Unije, koja je omogućila privremeno odgađanje raspada države.

No, svi pokušaji da se spasi SSSR prekriženi Kolovozni udar 1991. Nakon njega, "parada suverenosti" prešla je u kvalitativno novu fazu.



Događaji nakon državnog udara

Nakon pučkog kolovoza počela je masovna deklaracija o neovisnosti republika. Već 24. kolovoza 1991. ukrajinski SSR je to učinio. Tada je uslijedio proglašenje neovisnosti ostatka SSSR-a. Posljednji je izvršio ovaj postupak Kazahstanski SSR (16. prosinca 1991.) Jedine republike koje nisu objavile odcjepljenje od Sovjetskog Saveza do konačnog raspada bile su RSFSR i Bjeloruska SSR, iako su proglasili svoj suverenitet još 1990. godine.

Konačni raspad SSSR-a

Tako je nastavljena "parada suverenosti". Raspad SSSR-a bio je njegova logična posljedica. Zapravo, kraj budućnosti sovjetske zemlje stavljen je krajem 1991. na sastanak prvih osoba Rusije, Ukrajine i Bjelorusije u Belovežskoj pušči. Potom su dogovoreni sporazumi o likvidaciji SSSR-a i osnivanju međunarodne udruge - Unije nezavisnih država. Kasnije su ovom sporazumu pristupili i čelnici drugih republika.



Pravno gledano, Sovjetski Savez je prestao postojati 26. prosinca 1991., kada se Vrhovni Sovjet raspuštao, a dan prije, predsjednik Mihail Gorbačov je podnio ostavku.

Posljedice "parade suverenosti"

"Parada suverenosti" bila je glavna pokretačka snaga koja je dovela do raspada SSSR-a. Iako su korijenski uzroci ovog fenomena bili mnogo dublji i bili su povezani s ekonomskim i upravljačkim kolapsom, koji je u to vrijeme vladao u Sovjetskom Savezu.

Posljedica „parade suverenosti“ bilo je formiranje petnaest novih država - bivših sindikalnih republika. Osim toga, taj je proces radikalno promijenio geopolitičku situaciju u svijetu. Jedna od dvije supersile nije postala, što je svjetsku politiku pretvorilo iz bipolarne u unipolarnu.

Nove su snage morale graditi vlastite nacionalne države na temelju novih političkih realnosti. Nigdje nije bilo lako, ali u nekim zemljama sve je išlo manje ili više glatko i bez masovnog krvoprolića. U drugima, ratovi i oružani sukobi kao posljedica „parade suverenosti“ i kolapsa SSSR-a još uvijek se ne smanjuju.

https://hr.puntomarinero.com/parade-of- ... es-in-the/