Zanima me razumiju li se hrvatski kajkavci sa Slovencima jednako dobro kao i hrvatski štokavci sa Srbima. Meni je ovo puno nerazumljivije od bilo kojeg govora iz Srbije.

KAJOFILSKO-KAJOLOŠKA DEKLARACIJA

O KAJKAVSKOMU JEZIKU

1. Kajkavski je jezik.
2. Kajkavski ima puno izvustja (Zagorsko, Međimursko, Podravsko, Prigorsko, urbano, Gorskokotarsko) kotera se na išče več podizvustja deliju (najznanejše je Bednjansko podizvustje Zagorskoga izvustja).
3. Kajkavski je jezik koteri je prek 160 let bil hiberneran, al koteri čez to vreme svoje lingvističke lastovitosti (fonologiju, morfologiju, sintaksu i leksiku) zgubil neje ter je poglavito zato jezik bil i ostal.
4. Kajkavski se ne da štokajuči razvijati, zvučavati, popularizerati, emanciperati, voleti, najmenjše pak zveličavati. Štokajuči, Kaj se efemerizera i dekredibilizera.
5. Zvun družinskoga govorenja, kaj je zibka vsakoga jezika, Kajkavski jezik se najbolše čuva i razvija kajkanjem v knjigovnosti, navukam, publicistike, v mediji. Od pisanja poezije na jenom od Kajkavskeh izvustja ne puno hasni.
6. Kajkavci su privremenito svoj jezik Horvatskomu bratinstvu i deržavotvorstu alduvali. Ze ztvoritvum Horvatske deržave Kajkavci svoj jezik od pozabe, odhičenosti i zatiravanja pravicu imaju braniti i zveličavati ga.
7. Dojdučost Kajkavskoga jezika odvisna je od sela i mužadije, al denes ponajveč od kajofilskeh kajologov i kajološkeh kajofilov, oneh koteri vupača i vere imaju.
8. Več za Kaj dela on kaj Kajkavski kune, špota i švanji neg on kaj zpametno štoka o Baladam Miroslava Krleže.
9. Kajkavsko-štokavski bastard more stopram kratkocajtno od hasni biti. Dugocajtno gledajuči, te bastard je alibi za Kajkavsku lenost, nehajnost, strašljivost i gingavoču.
10. Od štokajučeh družb i medijov v severo-zahodne Horvatske kaj v imenu svojemu "Kajkavski" imaju, kulko god oni dobrovoljni bili, puno vajde neje. Oni delaju na hasen škode Kajkavske.
11. Kajkati il ne kajkati - to ne pitanje. Lestor je kak kajkati pitanje.
12. Alduvanost Kajkavskoga jezika ztvari ne meri se z brojem štokajučeh stranic o Krleže, Domjaniću, Galoviću etc. neg z brojem napisaneh i zgovoreneh reči na Kajkavskomu jeziku.
13. V pričetku nam je bil materinski Kaj. On naš dočetek neje, mi njegov dočetek nemo.

Na kraju, Istrijani su jedini pravi Hrvati, aš jedino oni su zadržali čakavicu :-)
Do sad nisan čul kako niki svojata čakavicu leh Hrvati.

Pozabil si reć i istarske kajkavce, one va Buzetu. Damir Kain ti predika po kajkavski. A ovisti kajkavci va Čabru (Gorski Kotar) su najgori, aš boje kapin Slovence leh njih.

Na kraju, Istrijani su jedini pravi Hrvati, aš jedino oni su zadržali čakavicu :-)
Do sad nisan čul kako niki svojata čakavicu leh Hrvati.

a ča je s bodulijon (od cresa do korčule)??
rabil bi znat da i oni besidaju po domaći ... po "hrvaski"! i jedan dil like je čakavski!
ni lihno jistra čakavska.

Dane? THE CVJEĆAR Dane opet posta na forumu? Jel to moguće? Gdje si na politici i povijesti? Nisu te valjda istjerali sa foruma? Ili si se razočarao u ponašanje prema islamskom življu pa nemaš volje sudjelovat na forumu?

Ajd se aktiviraj opet da vidimo kako se cvjećarska ideolgija drži u zadnje vrijeme, jel se promijenilo šta itd...

Jel uopće jesi još uvijek cvjećar ili si i ti odustao od pokušaja urazumljavanja izgubljenih cvjetića?

Nije me nitko potjerao s pričaonice, već mi se pomalo promjenio život pak manje stojim s vriemenom. Još uviek mi je Ante Starčević glavni uzor kad zamišljam kakva bi Hrvatska trebala biti... A ako ikad odustanem od cvjaćarskih zamisli, to će značiti da prelazim u SDP ili pak da mi je netko ponudio grdne pare...

Nije me nitko potjerao s pričaonice, već mi se pomalo promjenio život pak manje stojim s vriemenom. Još uviek mi je Ante Starčević glavni uzor kad zamišljam kakva bi Hrvatska trebala biti... A ako ikad odustanem od cvjaćarskih zamisli, to će značiti da prelazim u SDP ili pak da mi je netko ponudio grdne pare...

Ante Starčević uzor pri zamišljanju Hrvatske kakva bi trebala biti? Znači granica na Moravi, Srbi pravoslavni Hrvati, ekavica za hrvatski standard. Zanimljiva vizija...

Nadam se da ćemo te vidjeti ponekad na forumu, da podijeliš svoje viđenje raznih događanja u BiH i kifli kad nađeš vremena...možda preobratiš Lebowskog u Hrvata islamske vjere...

Starčevićev jezik i njegovi jezični uzori zaista nemaju veza sa srpskima.
Prije s ozaljskim krugom banova Zrinskih, iako neizravno, naravno.
Dane je u pravu, ovaj put.

Starčevićev jezik i njegovi jezični uzori zaista nemaju veza sa srpskima.
Prije s ozaljskim krugom banova Zrinskih, iako neizravno, naravno.
Dane je u pravu, ovaj put.

Čakavska i kajkavska ekavica veze nemaju sa štokavskom (beogradsko-vojvođanskom).

Dane pojma nema kao i uvek.

Starčevićeva ekavica nema veze sa srpskom , ali je u svakom slučaju štokavska i naročito veze nema sa čakavskom i kajkavskom ekavicom jer je jednostavno u samoj suštini drugačija.

Pošto sam čitao dela ovog vrlog umetnika zvanog Antiša Starčević mogu reći da je on pisao po svom nahođenju i njegova ekavica je njegov lični konstrukt gde upadaju mnoge stvari iz hrvatske tradicije , ali je to u osnovi štokavica ma koji joj refleks jata bio.

Pozabil si reć i istarske kajkavce, one va Buzetu. Damir Kain ti predika po kajkavski. A ovisti kajkavci va Čabru (Gorski Kotar) su najgori, aš boje kapin Slovence leh njih.

Na području Gorskoga kotara zastupljena su sva naša narječja, kajkavsko,
štokavsko i čakavsko, ali Gorski je kotar ipak većim dijelom kajkavski kraj.
Tako je, prema Buriću (1983. god.) (Lisac 2006: 11) ovdje 69,2 % kajkavaca,
18,7 % štokavaca (ijekavci 12,8, ikavci 5,9 %), čakavaca 10,4 % te ostalih 1,7 %.
Situacija se u ovih tridesetak godina zasigurno promijenila, ali kajkavština i dalje
prevladava. J. Lisac na području Gorskoga kotara razlikuje četiri dijalekta:
kajkavski goranski dijalekt, ikavsko-ekavski čakavski, štokavski zapadni bosanskohercegovački
i istočnohercegovački. Takva raznovrsnost govora posljedica
je povijesnih i gospodarskih prilika i zbivanja u Gorskom kotaru od 15.
do 18. st. Najvažnije razdoblje za razvoj ovoga područja svakako je vladavina
Frankopana i Zrinskog koji su Gorski kotar naseljavali čakavskim stanovništvom
iz svojih vinodolskih i primorskih posjeda. U 17. i 18. st. ovo je područje
naseljeno djelomično stanovništvom iz Slovenije i iz drugih zemalja Austro-
-Ugarske Monarhije, ali su se u Kupsku dolinu – sve do Delnica, počeli vraćati
i potomci nekadašnjih izbjeglica pred Turcima, koji su za vrijeme naleta turske
vojske prebjegli u susjednu Sloveniju. Došljaci su donosili svoju slovensku
kajkavštinu te se miješali s malobrojnim čakavskim i kajkavskim starosjedilačkim stanovništvom. Upravo zbog takvog jezičnog kontakta, ovdje su s vremenom
nastali posve osobiti hrvatski kajkavski govori. U ovome se razdoblju, prilikom
gradnje Karolinske ceste, dogodio i posljednji snažniji prodor čakavštine
u Gorski kotar.

Goranska ili gorskokotarska kajkavština nastala je kao rezultat raznovrsnih
dijalekatskih prožimanja pri čemu važnu ulogu imaju dijalekti slovenskoga
jezika (Barac-Grum, Finka 1981: 424). Jači se dodiri sa slovenskim idiomima
počinju osjećati u 16. st.8. Kraj se počeo razvijati kada je Petar Zrinski
na ovome području pronašao nalazišta željezne rude. Tako počinju doseljavanja
stanovništva, a rudnici i talionice željeza u Čabru uvelike utječu na sastav
stanovništva. Ipak, kako su najmnogobrojniji slovenski došljaci dolazili isključivo
kao rudari i zanatlije, malo je vjerojatno da su zaposjeli sav današnji kajkavski
dio Gorskoga kotara te štokavcima i čakavcima u potpunosti nametnuli
svoj govor. Vjerojatno je da su se kajkavski govori u Gorskome kotaru oblikovali
u suživotu sa slovenskom kajkavštinom, iako se oni ne mogu poistovjetiti
ni s jednim oblikom slovenske kajkavštine (Barac-Grum, Finka 1981: 426).
Primjetno je samo da se neki govori više, a drugi manje razlikuju od slovenskih
kajkavskih govora. Tako najviše slovenskih elemenata nalazimo u Ravnoj
Gori, čiji govor Rudolf Strohal i Nikola Majnarić smatraju dijalektom slovenskoga
jezika te ga nazivaju rovtarskim. Područje Gerova i Čabra poznato je,
pak, po posebnom obliku kajkavštine, najzaštićenijem od čakavsko-štokavskih
jezičnih elemenata.

Kajkavština se u Gorskome kotaru prostire na području od Severina na Kupi
do Fužina i Lokava, sjeverno do slovenske granice te južno do Ravne Gore i
Begova Razdolja. Može se podijeliti na istočni (manji) i zapadni (veći) dio.
1 »U primarno štokavskom govoru Mrkoplja ima i čakavskih značajki najvišega ranga
razlikovnosti te činjenica nižih razlikovnih razina koje su rezultat dugogodišnjega utjecaja
čakavskoga narječja na gorskokotarske štokavske govore« (Finka 1977: 177).
Marija Malnar: Dijalekti u Gorskom kotaru
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 36/1 (2010.), str. 47–69
49
Istočnom dijelu pripadaju mjesta Lukovdol, Gorenci, Dolenci, Podvučnik, Rtić,
Draga Lukovdolska, Nadvučnik, Vučnik, Severin na Kupi, Močila, Klanac, Damalj,
Plešivica Lukovdolska, Rim, Zdihovo, Lipje Bosiljevsko, Mali Jadrč, Veliki
Jadrč, Osojnik. U navedenim je mjestima prisutan noviji čakavski utjecaj, a
upravo je to glavna razlika između njih i zapadnoga poddijalekta kojem pripada
sav preostali teren, od Zaumola i Plemenitaša na zapad (Lisac 2006: 11).

zabavljaš me, u moru gluposti povremeno i nehotice kažeš koju pametnu.
To pametno se obično svede na manje od jedan posto onoga što kažeš u prosječnom postu.

Imaju toliko veze koliko refleksi jata u svim drugim slavenskim jezicima.
Svi, naime, potječu od istog praslavenskog glasa.
Veze koja bi bila bliža od toga nema.

Rabi reć kako Starčevićeva ekavica ne ima veze sa srbskom ekavicom. Ne zaboravi kako je Starčevi svoj politički put počeo iz Rieke, a primjerice na Kastvu govore čistu ekavicu ali čakavsku. Malo prouči tu Starčevićevu ekavicu prije nekakvih namisli da se Starčević zaljubio u srbski jezik.

Osim Bošnjaka su nam poviestno gledano po krvi blizki i Slovenci i Crnogorci, samo što se jedino kod Bošnjaka dogodilo podpuno zbližavanje i poistovjećivanje s Hrvatima u nedavnoj prošlosti, a i množtvo spisa iz bližnje i daljnje poviesti govori nam o istovjetnosti Hrvata i Bošnjaka. Čovječe, koliko se samo more nabrojati hrvatskih velikana koji su bili muslimani. Kad se sjetim samo Ragiba čapljića za kojeg nitko nije ni čuo, a koji je bio veći hrvatski mučenik nego mnogobrojni priznati katolički hrvatski mučenici.
Ali da budemo na čistu, nikad ne bih odbacio Hrvate pravoslavce, ter sam prvi za osnivanje Hrvatske pravoslavne crkve, koja da je postojala u 19. st., danaska ne bi bilo niti primisli o nekoj velikoj Srbiji.