Starosjedilačko stanovništvo na području oslobođene Imotske krajine kao i doseljenici s turskog područja, posebno iz Bekije, dobivali su od mletačke vlasti određene posjede.

Ispravljanjem hercegovačke granice na štetu Mlečana ostade pod Turcima jedan dio zemljišta oko Trebinja (Hutovo, Popovo, Obraće, Zupci i Carina). Jedan dio stanovništva ne htjede ostati pod Turcima, nego se preseli na mletačko područje. Mocenigo ih naseli oko Imotskog polja. Tom prilikom dođe i 180 pravoslavnih obitelji u Imotsku krajinu i nasele se na više mjesta oko polja, najviše istočno od Krivodola, gdje i danas živi više desetina pravoslavnih obitelji. Kako su se doselili s crnogorske granice, nazvaše svoj zaselak Crnogorci.

Nekoliko godina nakon toga posebnom mletačkom dukalom uredila se posebna pravoslavna crkvena općina za pravoslavne iz Imotske krajine (10. lipnja 1722.). Doveo ih je kaluđer Vasilije s još dva svećenika i jednim đakom. Jedan dio doseljenih pravoslavaca sa svojim svećenicima naselilo se u Glavini. Kaluđer Vasilije i ostali sveštenici dobiše dukalom od 6. prosinca 1725. na uživanje devetnaestipol kanapa zemlje.

Stanovništvo je Imotske krajine koncem XVII. stoljeća uvelike izmijenjeno zbog doseobe katolika iz Hercegovine (poglavito iz Brotnja, Mostarskoga blata i Goranaca te u manjoj mjeri iz Rame, a znatno manje i iz istočne Hercegovine, ponajprije Zažablja8), a oko 1720. u Imotsku su krajinu u velikome broju pristigli i pravoslavni doseljenici ponajviše iz Popova, Carine (današnje Ivanice u Trebinjskoj šumi) i Crne Gore (riječ je zapravo o zapadnome dijelu današnje istočne Hercegovine). Iako su prvotna izvješća govorila o 10 000

katolika i 1000 pravoslavaca u Imotskoj krajini9, u mletačkome je zemljišniku iz 1725. popisano 458 pravoslavaca koji su isprva naselili sam Imotski, Glavinu, Nebriževac, Crnogorce, Proložac, Radež, Duge Njive i Zmijavce, a u manjoj mjeri još Svib, Aržano i Cistu Veliku. Nadalje, valja napomenuti kako je dio Imoćana tijekom francuske uprave (1806. – 1813.) zbog izbjegavanja vojne obveze prebjegao u Bosnu (poglavito u okolicu Bugojna), a u Bosnu i Hercegovinu dio se Imoćana preselio i nakon austrougarske okupacije 1878. U samome je pak Imotskome, kako smo već naveli, oko 1630. živjelo 130 obitelji među kojima je bilo i podosta muslimana. Od katoličkih rodova koji su pouzdano nastanjivali grad u XVII. stoljeću znamo za Kumbate. Tijekom pastirskoga pohoda makarskoga biskupa Bijankovića u ljeto 1700. Imotski je nastanjivao velik broj katolika koji su se početkom Maloga rata (1714. – 1718.) iselili ne samo iz Imotskoga, nego i iz velikoga dijela Imotske krajine te gvardijan imotskoga samostana Stjepan Vrlić 1715. izvješćuje kako "od Gorice do Kamenmosta nije tada ostalo žive duše" (M. Vidović 1981: 94, 107). I u sam se grad Imotski doselio veći broj pravoslavnih obitelji. Pritom valja imati na umu da do konca XVII. stoljeća pravoslavaca nije bilo ne samo u Imotskome, nego i u cjelokupnoj Imotskoj i Neretvanskoj krajini.

U podnošku:
9 Godine 1725. Mlečani su u Imotskome dodijelili zemljište 91 pravoslavcu. Udio je pravoslavaca u 18. stoljeću u Imotskoj krajini iznosio oko 5 %. Udio se pak srpskoga stanovništva (nakon Drugoga svjetskog rata stanovništvo se nije popisivalo po vjeroispovijesti, nego po narodnosti) postupno smanjivao te se nakon Drugoga svjetskog rata ustalio na oko 3 %, a po posljednjemu je popisu iz 2011. u Imotskoj krajini živjelo 508 (1,71 %) Srba. Opširnije o tome u Mrduljaš (2015: 63).
10 Da je udio Srba u imotskome stanovništvu bio znatan, potvrđuje i austrijski popis iz 1890. po kojemu je u samome gradu živjelo 234 (17,8 %) pravoslavaca (Imotski je tada imao 1331 stanovnika). Udio je pravoslavaca postupno opadao, pa je po popisu iz 1971. u Imotskome živjelo 7,10 % Srba (stanovništvo se tijekom austrijske uprave i Kraljevine Jugoslavije popisivalo po vjeroispovijesti, a nakon Drugoga svjetskog rata po narodnosti), a 1991. njihov se udio gotovo prepolovio te je iznosio 3,80 %. Uzroke tomu valja tražiti ponajprije u činjenici da se u Imotski u sve većoj mjeri doseljavalo stanovništvo iz okolnih naselja imotsko-bekijskoga područja koje je gotovo isključivo hrvatsko. Udio se srpskoga stanovništva dodatno smanjio nakon iseljavanja tijekom Domovinskoga rata, no budući da se podatci o narodnosnome sastavu stanovništva od 2001. donose samo za područje grada ili općine, nemoguće je posve pouzdano utvrditi koliki im je bio udio u samome Imotskom.

Ovdi ima ništo, ali uzmite su zrnu soli jer se ovi zanesedu u tezaman

https://slobodnadalmacija.hr/dalmacija/zagora/srbe-iz-imotske-krajine-strah-se-vratiti-doma-ni-krivi-ni-duzni-snosili-su-posljedice-onoga-sto-je-ucinio-netko-drugi-na-nekom-drugom-podrucju-1054576

Je li ovim n.pr. insinuira na Margetiće da su Srbi odnosno pravoslavci? A Margeta, Margetić i sl. je od imena Margarita, imena koje nije nazočno u imenskom fondu kod pravoslavaca. Tu bi se dalo zakjučit da je to o katoličke obiteji koja je prišla na pravoslavje.

Evo otin uradak od tega Simića

https://snv.hr/wp-content/uploads/2020/12/imotska_web.pdf

Evo s jedne crnogorske, malo su poletili s tumačenjen toponima Crnogorci

https://montenegrina.net/gordan-stojovic-selo-crnogorci-kod-imotskog/

Evo Domagoja Vidovića, on dobro piše

https://hrcak.srce.hr/file/262092

Pa šta ako su srbi porijeklom? Ništa novo za taj kraj...

Čuj ovog baliandera

Šta ti znaš o "tom kraju" ćuko jedan turski

Drž se Turske i smogave kotline, tu ti je "oblast dejstvovanja"

Jedan moj poznanik Srbin koji je odrastao u tom kraju rekao mi je da u Imotskom postoje dvije po porijeklu skupine Hrvata.Po njemu u dijelu koji je bliži moru žive kako kaže starohrvati ili starosjedioci a u dijelu prema BiH novohrvati koji su u taj kraj dospjeli krajem 18 vijeka sa prostora današnje Crne Gore.
Po njemu razlike između te dvije po porijeklu različite "vrste" Hrvata su i dalje veoma izražene.

U koju skupinu spada forumaš laganini ?

Čuj ovog baliandera

Šta ti znaš o "tom kraju" ćuko jedan turski

Drž se Turske i smogave kotline, tu ti je "oblast dejstvovanja"

Vidi ga što je zapjenio. To srpska krv u njemu vri. Dehidrirati ćeš jadan.

Došljo iz Bizanta po starini. Zato je tako "tolerantan"

Jedan moj poznanik Srbin koji je odrastao u tom kraju rekao mi je da u Imotskom postoje dvije po porijeklu skupine Hrvata.Po njemu u dijelu koji je bliži moru žive kako kaže starohrvati ili starosjedioci a u dijelu prema BiH novohrvati koji su u taj kraj dospjeli krajem 18 vijeka sa prostora današnje Crne Gore.
Po njemu razlike između te dvije po porijeklu različite "vrste" Hrvata su i dalje veoma izražene.

Pretpostavljam da poznanik, u pauzama dok laprda mitoloske svetosavske lazi i gluposti, kmeci kako su ga ustase ni krivog ni duznog genocidisali i protjerali a on nista nije uradio.

Poznanik je oženjen muslimankom i rekao bih projugoslovenski orijentisan.Mene je iznenadilo da u Imotskom ima Srba koji nisu u taj kraj došli u vrijeme druge Jugoslavije pa se tim povodom poveo razgovor o porijeklu stanovništva .Po njemu za razliku od primorskih Hrvata dio današnjih Hrvata su bivši pravoslavci koji su zajedno sa njegovim precima došli u taj kraj i promijenili vjeru.Kaže još da je vrijeme dok je on živio u svom zavičaju medju Hrvatima nisu bila neuobičajena lična imena kao što su Ranko ili Rajko.
Nije dočekao devedesete u svom zavičaju.Spomenuo je samo da je bilo prozivanja u školi da je vlah i sl. a i bacanja kamenica na putu do škole od strane hrvatske djece.