Jesu, i dali bi se istražiti kad se pojavljuju. Doseljavanja Nijemaca u taj kraj nije bilo. Nijemci su kolonizirani u Slavoniji u XVIII i XIX stoljeću.

Gledam upravo porezni popis iz 1598. Zemlja u Čučerju je većinom vlasništvo zagrebačkog biskupa. Samo se neki Juraj Drašković spominje kao vlasnik nekog drugog komada zemlje. Na žalost, na popisu nema imena onih koji su zemlju obrađivali.

ima li kakvih krštenica....

Oooo, di ste Tuzlak?

moj stari je znao reći"najgora hrvatska kombinacija, zagorac i bosanac, u jednom džepu flaša u drugom nož".....

Haha, otkud ste iz Zagorja?
Moj tetak je iz Zlatara.

ovdje kao da kontaktiraju dvije gluhe babe ili bar jedna....

Postoje matične knjige župe Čučerje od 1737. godine. Čuvaju se u Državnom Arhivu u Zagrebu. http://www.daz.hr/vodic/l-zbirke-izvorn ... -u-zagrebu

Da...Ipak ti posjeti i otorinolaringologa.

Znate li išta o prezimenu Martinović iz okolice Jajca. Možda su nekad imali prezime Martinović-Jelica.
Postoje tri "loze" u selima Carevo Polje (Zgone), Podmilačje i Divičani.
Hvala unaprijed za trud.

Pavo, koliko su vrijedni i isinoljubivi crkveni zapisi ako je obitelj negdje doselila pa svećenicima prepričavala što se dogodilo prije doseljenja ?

Da li je Crkva to na neki način provjeravala sa svećenicima u tom kraju otkud je obitelj došla ?

Imaš nekih spoznaja o tome.

Prezime je ili novijeg postanka, ili su Blažanovići noviji doseljenici. Na popisima katolika iz 1743. i 1768. godine prezimena ne samo nema u okolici Bos. Šamca, već uopće u Bosni. Blažanovića ima u Gorjanima kod Đakova, ali to se čini predaleko da bi doselili u okolicu Šamca. Preseljenja iz Slavonije su obično bila iz mjesta uz Savu. Matice krštenih župe Bijela postoje od 1750. i čuvaju se u samostanu u Dubravama. Nisu baš previše obrađene, iako je fra Vlado Jagustin iz Garevca objavio neke ispise za svoje rodno selo. http://www.garevac.net/podrucje/2/

Između ostalog, 1803. se spominju Blažanovići iz (H)Asića kao kumovi na vjenčanjima nekih Garevčana(Garevljana? ne znam kako bi etnik glasio). Prezime je znači nastalo između 1768. i 1803. Tek daljnjim pregledom matica bi se dalo utvrditi koje je ranije prezime ovog roda.

Čini se da im je matica selo Hrgovi, danas podijeljeno na Gornje i Donje u općinama Srebrenik i Gradačac. Tu se 1768. spominje Mate Nikolić s 6 ukućana. Nemam dokaza da su upravo ovi Nikolići preselili u Skakavu jer nemam matice župe Bijela(vidi poruku iznad) ali mi se čini vjerojatnim zbog blizine ta dva sela, pripadnosti istoj župi, kao i smjeru migracija koji je uvijek išao nizvodno, jug-sjever.

Nikolića u Hrgovima nema 1743., pa se radi ili o doseljenicima ili o novom prezimenu. Ako su doseljeni, mogli bi biti iz župe Soli, gdje 1743. Nikolića ima u Živinicama.

Na web-stranici na koju ste dali poveznicu, piše: Garevljana.
http://www.garevac.net/tekst/10/

Ali, bolje da Vam neki Posavljak to potvrdi.

Za spomenuti nadimak Ronđoš je zanimljivo da je to čista mađarska riječ: rongyos (odrpanac).

Glavni u selu.

1991. se više od trećine stanovništva Lukšija prezivalo Knežević.

Doselili su iz sela Goranci kod Mostara, gdje se prezime piše kao Knezović. Prema maticama, došli su prvo oko 1816. godine u selo Trusina, a krajem XIX stoljeća su prešli u Lukšije. Knezovići su vrlo star rod u Gorancima. Bilježe ih u većem broju popisi 1743. i 1768. godine. Vjerojatno ima i ranijih spomena Knezovića kao izbjeglica u Dalmaciji, ali zbog činjenice da u Rasnom kod Širokog Brijega živi rod Knezovića koji nije u krvnom srodstvu s ovim iz Goranaca, nije moguće uvijek razlučiti o kojim Knezovićima se govori kad se spominju doseljenici iz Hercegovine.

Martinović je novije prezime roda Jelica. Nastalo je ili sredinom ili krajem XIX stoljeća. Prezime se u ranija vremena pisalo i kao Jeličić i kao Jelica. 1743. godine u Podmilačju imamo Ivu Jeličića. 1768. već imamo dva domaćinstva u Podmilačju i jedno u Prudima. 1821. godine popis donatora za popravku crkve u Podmilačju donosi Jelice i Jeličiće u samoj varoši Jajce, u Carevu Polju, u Milama, u Šibenici, u Podmilačju i Smionici. Još uvijek se ne nalazi prezime Martinović. Tek oko 1920. godine imamo spomen kod nekoliko istraživača povijesti Jajca da su Jelice po tradiciji među najstarijim rodovima u kraju i da jedan ogranak koristi dvostruko prezime Martinović-Jelica.

Provjeravanje matica iz logističkih razloga nije bilo moguće sve do kraja XIX stoljeća. Matice su držane poglavito kako bi se izbjegla vjenčanja među rođacima unutar 4 koljena, ali u teoriji bi služile i za provjeravanje je li doseljenik iz recimo Brotnja u Posavinu stvarno kršten i je li već možda oženjen. S obzirom na udaljenost mnogih krajeva, ovo nije bilo moguće. Postalo je moguće kad je Austrija došla u Bosnu, uvela poštu, sredila stvari, itd.

Evo primjera jednog dopisa duvanjskog župnika žepačkom. Radi se o ženi koja je očito došla s Duvna u srednju Bosnu.

http://img841.imageshack.us/img841/2917/88705330.png

Eh, sad, ista stvar bi bila i s tradicijama o porijeklu. U teoriji, župnik je mogao otići u tu drugu župi i pregledati matice, ali to je vrlo nevjerojatno. Na kraju krajeva, matica se nisu doživljavale kao neki izvor za genealogiju sve do XX stoljeća. Početkom XX stoljeća imamo recimo župnika u Seonici kod Tomislavgrada koji je zabilježio predaju svojih župljana o porijeklu. Čak ni on, koji je imao uvid u matice, nije ih koristio da provjeri. A matice su postojale od 1828. U stvari, postoji i jedna matice iz sredine XVIII stoljeća ali za nju se nije znalo do prije dvije godine.

A tradicija koju bilježi župnik nije nešto puno vrijednija od onih koju bilježe laici. Možda bi se moglo uzeti da narod više vjeruje župniku i da ga se dijelom i plaši, pa mu ne bi lagali, ali to opet ne znači da je tradicija u početku točna. Ima uvijek ono "ako su mene lagali, lažem i ja tebe."

OK, hvala. Ovo je bilo puno, puno prije, pa se za sad mora te osobe uzeti za riječ.
Ostale su njihove riječi u crkvenim zapisima.

Ipak treba biti oprezan. Kako se radi o starodrevnim "azilantima" možda su malo farbali priču da dobiju smještaj i pomoć od Crkve u novom mjestu.

Ovo je za kolegu Glazbenika. Ispričavam se na kašnjenju.

Glavatičevo je ime sela, ali i šireg kraja koji se nekad naziva i Župa. Smješteno je na Neretvi, uzvodno od Konjica. Definicija Župe je varirala kroz povijest, ali se u današnje vrijeme općenito uzima da je to prostor kojeg na ovoj karti iz 1910. pokrivaju sela Kašići, Dudle, Blaca, Ribari, Razići, Dužani, Glavatičevo, Lađanica, Biskup i Janjina.

http://img404.imageshack.us/img404/7146/konjic.png

Župa je bila naseljena u srednjem vijeku, a najbolji ostaci iz tog vremena su stećci u Biskupu, gdje su pokopani članovi srednjovjekovnog velikaškog roda Sankovića.

http://www.kons.gov.ba/main.php?id_stru ... ew&id=2415

Glavatičevo se ne spominje na prvom turskom popisu Hercegovine 1477., ali se spominju druga sela koja čine Župu. Čini se da se islamizacija tog stanovništva dogodila relativno brzo. U nahiji Hercegovačka Neretva, kojoj je pripadala župa, 1477. godine je bilo 30 kuća muslimana od ukupno 882 kuće. 1585. je bilo 1008 kuća muslimana od 1024 kuće. U Glavatičevu je džamija postojala 1658., jer ju je tad vidio jedan francuski putopisac. Ona je vjerojatno sagrađena 1600. godine, mada na njoj nije bilo natpisa koji bi preciznije odredio kad je podignuta.

Katoličko stanovništvo konjičke okolice se rasule 1524. godine, kad je spaljen franjevački samostan u gradu. Franjevci su pobjegli u Kreševo, a narod se vjerojatno dijelom odselio a dijelom prešao na islam. Zahvaljujući samostanu, znamo i za jedno od tadašnjih prezimena iz tog kraja, jer je Pavao Čivić Konjičanin postao provincijalom Bosne Srebrene 1567. On je možda čak i zaređen u tom samostanu.

U samostanu u Kreševu se i danas čuva kip Sv. Kate koji je donesen iz Konjica kad je samostan zapaljen. Stručna analiza kipa krajem 1980-ih je potvrdila da je kip rad nekog talijanskog ili dalmatinskog majstora s početka XVI stoljeća.

Katolika je u ovo vrijeme ostalo samo u sjeverozapadnim područjima današnje općine Konjic, i oni su pripadali župi Kreševo. Sva sela oko Konjica, kao i ona u Glavatičevu su naseljena kasnije, od kraja XVIII stoljeća naovamo.

http://img35.imageshack.us/img35/1426/18613093.png

Ovako izgleda stanje zaseoka istočnog dijela Župe 1991. To su sela Krupac i Lađanica. Hrvati su dakle živjeli u jednom zaseoku na Neretvi i nekoliko zaselaka duboko u šumi.

Radilo se o rodovima Ćubela, Jerkić, Karlović, Karlušić, Vrankić, Barić, Raguž i Andrić. Bilo je tu u zadnjih 150 godina i drugih rodova, ali od njih su do 1991. ostali samo pojedinci.

Ćubele su s Lištice, Jerkići iz Brotnja, Karlovići su u stvari Zovke iz Krivodola kod Mostara, Karlušići u stvari Drinovci iz Rakitna, Vrankići su Banduri iz Vitine, Barići su Jerkovići iz Brotnja, Raguži su iz Popova a Andrići su iz Krivodola. Još treba spomenuti Kreziće koji su bili odvojak Kneževića. Krezići su bili knezovi katolika Glavatičeva prije kojih 100-150 godina.

Kao što se vidi, većina ovih obitelji je doselila iz Brotnja. Čak je i Krivodol bio dio župe Brotnjo do XIX stoljeća. Ostali su isto većinom iz zapadne Hercegovine, dok iznimku čine Raguži.

Među muslimanima samog sela Glavatičevo ima starih obitelji koji su možda u selu od turskog osvajanja, ali u okolnim manjima selima su isto tako kasniji doseljenici iz južne Hercegovine. Tucakovići i Elezovići su iz Hrasna kod Neuma, Tinjaci iz okolice Nevesinja, a Jazvini iz okolice Čapljine ili možda iz Podveležja. Može se primjetiti da su doseljeni muslimani većinom iz stočarskih sela u istočnoj Hercegovini. Oni su tradicionalno izgonili stoku na planine južno od Konjica sve do sredine XX stoljeća. Neki su tu i ostali.

Što se tiče pravoslavnih rodova, među većim treba spomenuti Karišike, Loze i Glogovce. Glogovci su iz jednog od brojnih mjesta istočne Hercegovine gdje ih ima došli krajem XIX stoljeća, Karišici su došli iz mostarske okolice kao i Loze.

Sve zavisi o kakvom se upisu radi. Ako u matici krštenih piše da tog i tog dana u Modranu kod Derventa župnik krsti Matu sina Andrije Ivića s Duvna i njegove zakonite žene Kate, onda su Ivići skoro sigurno došli s Duvna. Radi se o doseljenicima koji su vjerojatno došli ne više od desetak godina unatrag, čim se spominje mjesto porijekla a ne mjesto trenutnog prebivališta. Na kraju krajeva, može se provjeriti poređenjem s duvanjskim maticama i popisima.

Oprez je potreban kad se radi o puno kasnijim zapisima. Početkom XX stoljeća genealogija postaje popularna i dosta župnika je pri sastavljanju stanja duša bilježilo i odakle je neko pleme došlo. Naravno, ako se radi o obiteljima koje su došle par stotina godina ranije, onda se tu javljaju priče i pripovijetke.

To je jako dobro opisao Vladislav Skarić tamo negdje 1912.

Jovan Cvijić je 1898. godine izdao "Uputstva za proučavanje sela u Bosni i Hercegovini" i pozvao na istraživanja koja su uključivala i istraživanje porijekla obitelji. Problem je naravno što on tu nigdje ne spominje ikakve izvore, pa makar i katolička stanja duša ili pravoslavne domovnike, koje su sve parohije u to vrijeme imale. Ovako počinje taj dio "Šta pričaju stari, pouzdani ljudi o porijeklu svome i ostalih seljana?"

Znači, istraživanje stanovništva se svodi na nošenje određene količine duhana, koja se onda smota i da nekom starijem, pouzdanom čovjeku riječima "Deder starino, reci ti meni oklen su tvoji?" Ovo je samo po sebi problematično, ali još gore je što je slijedeće pitanje "Oklen su ti komšije?" Tipično su istraživači u manjim selima pitali samo jednu ili dvije osobe da im kažu o svim obiteljima u selu. To je još gore.

No, Cvijić je geograf i etnograf. Vladislav Skarić je povjesničar i čovjek koji je dosta vremena proveo istražujući arhive. Njemu zahvaljujemo na mnogim dokumentima koje je objelodanio iz dubrovačkog arhiva, ali on je poznavao i turski, što znači da je u to vrijeme jedan od rijetkih uz Safveta Bašagića koji se ozbiljno bavio turskim dokumentima. On 1912. objavljuje svoje komentara Cvijićevih upustava, koje općenito podržava, ali upozorava na neke probleme. Evo citati koji mislim da govori sve o pitanju usmene tradicije i porijekla.


"Pri stvaranju zaključaka o naseljavanju i porijeklu stanovništva mora ispitivač biti vrlo oprezan. Čuće od ljudi svakojakih pripovijedaka, ali sve ne smije uzeti kao istinu. Ljudi na selu rado kombinuju i stvaraju genealogije. Tu su obično tri ili četiri brata kao rodonačelnici strodnih porodica. Kao podloga služi im najčešće isto krsno ime. Pri tome im ne smeta ništa, što uzimaju za podlogu i ona krsna imena, koje se mnogo slave, kao Nikoljdan, Jovanjdan i Đurđevdan."

Hvala na brzom odgovoru!

Molim Vas dali mi možete reći porijeklo prezimena Klarić,koje je nastanjeno u selu Gornji Bešpelj kod Jajca?

mene zanima prezime Spajić---Grude,zapadna Hercegovina
i prezime Jelić-selo Sovići,općina Grude

ma zanima mene puno prezimena od rodbine,odaklen su:
Martić-.Posušije
Andačić-Ljuti dolac
Markić-Ljubuški
Ostojić-Čitluk
Begić-Gradac,općina Posušije
Ramljak-Posušije
Mihalj-Rakitno,općina Posušije

puno mene toga zanima o prezimenima al ako more bar o Jelić i Spajić,to mi je najbitnije,,,,

Poštovani gospodine Pavo B.,

puno Vam hvala na još jednom sjajnom prikazu mikroregionalne povijesti s odličnim kartama.

Skraćeno ću na temelju

Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, II K-poni, JAZU, Zagreb, 1972., str. 51-52

napisati etimologiju riječi karišik:

- turcizam od turske riječi: karışık
1.) vrsta pšenice
2.) miješana zob i pir (?)
3.) glazbeni komad sastavljen od različitih melodija (karašik)
- karišičište -> njiva gdje je lani rastao karišik
- kariškovnica -> kruh od karišika

Imao bih za Vas nekoliko pitanja:

1.) Znate li kada je (i gdje) dio Karišika prešao na islam?

2.) Je li naseljavanje spomenutih katoličkih obitelji u Glavatičevo (Župu) bilo spontano ili u organizaciji neke begovske obitelji (i koje)?

3.) Možete li jednom kad nađete vremena dati i prikaz povijesti kraja zvanog Privor kojeg sam već jednom bio stavio na listu želja (definicija: http://boljkovac.site90.com/index.php?news&nid=1), posebno podrijetla tamošnjih muslimana.

intersiralo bi me ako imate vise informacija o povijesti prezimena boro da objavite.
Unaprijed hvala

Iz Popova ili negdje drugdje?