Tema za sve poznate Hrvatske intelektualce, glazbenike, akademike, izumitelje koji su dali veliki obol Hrvatskoj i zapamćeni su kao Hrvatski velikani
dok sami zapravo nisu hrvatske krvi.

Najviše primjera dakako dolazi iz 19. stoljeća gdje naj je gotovo čitava elita Njemačkog ili Ugarskog te tek pokoji oriđiđi Hrvatskoj podrijetla.

Zanimljiv primjer je Slovenac Stanko Vraz koji se potpuno pohrvatio i postao je značajan Ilirac, Grk Dimitrije Demetar koji se rodio u Zagrebu u trgovačkoj obitelji, možemo ovdje spomenuti i Teslu koji ima mješano podrijetlo.

Kad vrtimo kotač povijesti još koje stoljeće u nazad, nalazimo hrpu Mađara i Nijemaca koji se iz Hrvatske bore protiv svojih centrala

Nekoliko velikana s prevedenim prezimenima (negdje i imenima):

Ignatius Fuchs - Vatroslav Lisinski
Ludwig Gay - Ljudevit Gaj
Ferdinand Wiesner - Ferdo Livadić
Pavao Vitezović (prijevod od Ritter)
Ljudevit Vukotinović (prijevod od Farkas)

Konstantin Vojnović



Porijeklom iz srpske pravoslavne obitelji iz Herceg Novog. Dobrovoljno prešao na katoličanstvo i postao hrvatski nacionalist.
Otac Iva i Luja Vojnovića.



Vlaho Bukovac, pravim imenom Biagio Faggioni



Porijeklom Talijan iz Cavtata. Sudjelovao u Hrvatskom Narodnom Preporodu.

Meni najdraži, Petar Preradović



Bože mili, kud sam zašo!
Noć me je stigla u tudjini,
Ne znam puta, ne znam staze,
Svuda goli kamen gaze,
Trudne noge po pustini!

Još konaka niesam našo!
Sjever brije s snježnog brda,
A tudjincu, siromaku
Još je veći mrak u mraku,
Još je tvrdja zemlja tvrda!

Naokolo magla pada,
Zastrta je mjesečina,
Ne vidi se zviezdam traga;
Majko mila, majko draga,
Da ti vidiš tvoga sina!

Da ti vidiš njega sada
Okružena biedom svega,
Ti bi gorko zaplakala,
Ruka bi ti zadrhtala
Od žalosti - grleć njega!

Zašto tebe niesam slušo,
Kad si meni govorila:
"Ne idi sinko od matere,
Koja mekan krevet stere
Tebi usrjed svoga krila!

Ne idi, sinko, draga dušo,
Ne idi od krova očinoga,
Tudja zemlja ima svoje,
Ne spoznaje jade tvoje,
Tudja ljubav ljubi svoga!" -

Govoreći s sobom tako,
K kolibici jednoj klima,
Koju spazi iznenada,
Umoreni putnik sada,
I zakuca na vratima.

Otvarajuć sve polako,
Zamišljena: Tko će biti?
Glavu pruži jedna stara.
"Daj u ime Božjeg dara,
Bako, meni prenoćiti!

Ne znam gdje sam - kud sam zašo,
Noć me je stigla u tudjini,
Ne znam puta, ne znam staze,
Svuda goli kamen gaze,
Trudne noge po pustini!

Drugi konak gdje bi našo!
Sjever brije s snježnog brda,
A tudjincu, siromaku
Još je veći mrak u mraku,
Još je tvrdja zemlja tvrda.

Naokolo magla pada
Zastrta je mjesečina,
Ne vidi se zviezdam traga,
Majko mila, majko draga,
Primi pod krov tudjeg sina!" -

"Primila bih tebe rada;
Ali vidiš da spavaju
Ovdje sinka tri i hćerce,
Koji cielo majke srce
I svu kuću izpunjaju!" -

"Nij' daleko već do dana,
Već pozdravlja pievac vile,
Dok zagrije danak Boži,
Malo vatre bar naloži,
Da otopim smrzle žile!" -

"Vatra mi je zapretana,
Drva ne imam skoro ništa,
Ovo malo, što je unutra,
Trieba mojoj djeci sjutra
Kad se skupe kod ognjišta!" -

"Za tudjinca ništa ne imaš
Tudja majko, kad te moli!
Tudje diete tvoje nije!" -
S tim mu grozne suze dvije
Niza lica kapnu doli.

"Gdje su ruke tvoje majke
Sad da skupe suze sina?
gdje koljeno, da počine,
Da si težko brjeme skine?
gdje je tvoja domovina?!" -

Ko da su mu zmije ljute
S ovim rieč'ma srce stisle,
Ukočeni putnik stoji,
Leden znoj mu čelo znoji
I otimlje mozgu misle.

Ali oči uzdignute
K strani glede - ah onamo!
Gdje od drage domovine
Svako jutro sunce sine,
Tam' ga želja nosi - tamo:

"Tebi opet duša diše,
Tebi srce opet bije,
Domovino, majko srjeće!
K tebi opet sin se kreće,
Od radosti suze lije.

Primi opet svoje diete,
Primi viek će tvoje biti,
Ljubit tebe svako doba,
U tvom polju daj mu groba,
S tvojim cviećem grob mu kiti!!"

Od Preradovića je najlipša "Zora puca bit će dana" top3 hrvatske nacionalne pisme ikad.

Zajc je bio češkog podrijetla. Lavoslav Ružička češkog il slovačkog. Bogoslav Šulek je bio slovak, on je obogatio Hrvatski jezik smisljajuci hrvatske nazive za strane pojmove, hrpu riči koje rabimo u svakodasnjem govoru je on promovira (mnoge izvlačeći iz slovačkoh izraza).

Zapravo u cilom narodnom peeporodu je valjda jedino Grof Drašković bio Hrvat. Građanska elita je bila uglavno nositelj pokreta a tu je bilo malo Hrvata.

Polnoć prodjè - što me búdi
U to doba iz sna mòga?
Žice same zaigraše
Na guslama dieda mòga,
Zaigraše iz tihana:
Zora puca, bit će dana!

Polnoć prodjè - još pokriva
Mir preblagi dol i goru,
Ali lagan vietrić šaptje
Od iztoka k sinjem moru,
Šaptje sladko iz tihana:
Zora puca, bit će dana!

Polnoć prodjè - uspavana
Leži morska okolica;
Ali jedna od iztoka
Probudjena leti ptica,
Pjeva sladko iz tihana:
Zora puca, bit će dana!

Polnoć prodjè - još u tmini
Nebo, zemlja jest i voda,
Ali sieva od iztoka
Sjajna vila Slavskog roda,
Glasi ovamo iz tihana:
Zora puca, bit će dana!

Zora puca, bit će dana!
Okreni se k zlatnom vedru,
Slavna zemljo Dalmatinska:
Evo Zore u tvòm njedru,
Da odkrije zakopana
Blaga tvoja - evo dana!

A Josif Runjanin ?

Srbin

Cincar

Ljudevit Gaj, Još Hrvatska ni propala (izvorna verzija):

Još Hrvatska ni propala,
Dok mi živimo;
Visoko se bude stala,
Kad ju zbudimo;
Ak' je dugo tvrdo spala,
Jačja hoće bit',
Ak' je sada vu snu mala,
će se prostranit'.

Većkrat senja čudne senje
Sladke radosti,
Kada se joj kažu tenje
Jake maldosti;
Drugda pako magle cerne
Nju obstiraju,
Kada sestre njoj neverne
Nju zapiraju.

Jenput vidi Županije
Sve ponovljene,
Stare slavne sve Banije
Znova stvorjene;
Vidi, čuje Gorotance,
Krajnce dolazit',
I z Hrvati neprestance
Tako govorit:

"Hoj Hrvati, bratjo mila,
Čujte našu reč,
Neće naš rasdružit' sila
Baš nikakva već;
Nas je negda jedna mati
Draga rodila,
Z jednim nas je Bog joj plati!
Mlekom gojila.

Kako ćemo majki bolje
Sad zahvaliti,
Kak da bumo jedne volje
Se zjediniti;
Jal i nazob njejne sine
Su razdružili,
Stare slavne Domovine
Diku zrušili. -

Ni li skoro zkradnje vreme,
Da nju zvisimo,
Ter da stranjsko težko breme
Iz nas bacimo;
Stari smo i mi Horvati,
Nismo zabili,
Da smo vaši pravi brati
Zlo prebavili."

Jenput čuje svoje sine
Glasno pevati,
Složne glase u visine
Tako zdigati:
"Bratja danas kolo vodi,
Danak svetkuje,
Hrvatska se preporodi,
Sin se raduje!"

V kolu jesu vsi Hrvati
Stare Države:
Staroj Slavi verni svati
Z like, Krbave,
Krajnci, Štajer, Gorotanci
I Slavonija,
Bosna, Srblji, Istrijanci
Ter Dalmacija.

Vsi Hrvati se rukuju,
I spoznavaju,
Istinski se sad kušuju,
Reč si davaju:

Neka znaju sveta puki
Njihov novi zvez,
Hvalit ćeju vnukov vnuki
Slavni narod ves.

Nudar bratjo, čaše z vinom
Sad napunite,
Zdravicu Hrvatskim sinom
Vernim napite,
Neka žive naša sloga,
Vsaki pravi Slav,
Pravi sinko Roda svoga
Neka bude zdrav.

Sada pako oštre meče
Vsi popučite,
Ter se v tečaj dobre sreće
Bratjo, zručite,
Nut za slavu Otca Franje,
Hajd da vumremo,
Austrianske Hiže Stanje,
Da podvupremo!

Kada mi oružje jasno
Vu zrak zdignemo,
Tudju silu rano kasno
Na tla prignemo;
Za dom naš i za Cesara,
Se aldujemo,
To je krepost dedov stara,
Ku poštujemo.

Oznacio sam nekoliko zanimljivih stihova, Ilirski preporod ne samo da je bio hrvatski nego i pan-jugoslavenski… Neki krajnji cilj na putu Ritterovih učenja je bilo nešto kao Sveto Rimsko Carstvo Hrvatske Narodnosti

Kolega s filozofskom mi je jednom prilikom u Pragu pricao kako postoji teza o ukljucenosti manjina u hrvatski narodni preporod, poglavito židova jer su trazili polugu moci u Europi.
Samo su se u Hrvatskoj zidovi tada mogli osjecati i isticati kao nacionalni prvaci a od svih zemalja u Europi tu su vidjeli najvecu priliku za etabliranje, kako Hrvatska nije bila nasljedna Habsburska zemlja vec uz Austriju i Ugarsku trece kraljevstvo u monarhiji (Bohemija je bila pokorena, industrijska zona Austrije), zidovi su bili kreatori Trijalizma.

To se je najviše vidilo u hrvatsken priporodu. Čistokrvni Hrvati bili su velikin dilon nepismena sirotinja, a ako su bili pismeni i školovani, onda su bili ili svećenici i dosta vrimena in je uzima pastoralni rad pa su manjin dilon stigli radit i za više nacionalne probitke. Dil su bili poslovni judi, koji su se u poslovnen svitu služili drugin jeziciman, poput nimačkeg i talijanskeg i mađarskeg.

A kako kaže Fullback, ima tu istine o Židoviman. Naime srpski nacionalisti su kvalificirali hrvatski nacionalizam kao židovsku stvar i da Hrvate Židovi odvajadu od pristajanja uz srpstvo.
Poznati Židovi, priporoditeji bili su Frank i Morpurgo.

U Dalmaciji su priporodnu ulogu odigrale i osobe talijanskog podritla, ka' šta su Monti, Rossi, Fontana... Koje su se davno pohrvatile. U službenin dokumentima su plemenitaši zadržavali talijanski oblik prizimena, ali u svojin diliman i u neformalnin razgovoriman i dopisivanjiman su se potpisivali kroatiziranin prizimenon, n.pr. kod dubrovačke vlastele.
Pak, talijansko prizime ne mora značit da su dotične osobe Talijani. Čest je bia slučaj da su bogatije obiteji za si dat na uzvišenen statusu prominile prizime u talijansko, odnosno da je obitejski nadimak koji je bia talijanizam posta prizime. Poznati priporoditejska obitelj Bianchini izvorno su Mastilčević.
Tu su i minjanja prizimena iz nastavka -ić, -ović u -eo.

Kako objasniti da je sitno turopoljsko plemstvo pristajalo uz mađarone, i nisu bili jedini, a s druge strane si imao neetničke Hrvate koji su bili za hrvatsku stvar?

Ili ovaj primjer iz Dalmacije, neki Talijani uz Hrvate, drugi kontra, a i neki Hrvati su bili uz talijanaše.

To 19. stoljeće je bilo kaotično.

Gle ovo će zvučati malo ružno, ali kod Hrvata je uvijek bilo onih koji će se za šaku kruna, forinta ili ne znam ni ja čega prodati Mlecima, Beču ili Ugarskoj.
Stranci odnosno nehrvati su ipak bili malo imućniji i nije ih se moglo samo tako "kupiti".
To je jedno moguće objašnjenje.

Stvar je tu malo složenija, tako da se ne može kazati da su mađaroni bili kontra hrvatske stvari.Oni su uvjetno rečeno bili konzervativci i smatrali su da se hrvatski interesi mogu ostvariti unutar zajedničkog okvira, te su se zalagali da uz mađarski bude sluzbeni i hrvatski jezik, no da to bude kajkavska varijanta umjesto štokavštine na kojoj su inzistirali ilirci.

Tu je bilo i antagonizma grad-selo (ilirci su potjecali u većoj mjeri iz redova građanštine), a turopoljskim plemićima je povlastice dao još Bela IV. ,zatim potvrdio Ladislav IV. Ugarski kraljevi su ih oslobodili plaćanja obveza i poreza Gradecu- otuda potječe njihova hungarofilija.

Kod turopoljaca su naprosto povlastice. Ovi iz Zagreba su gledali na njih kao seljačine (šta su i bili realno) i tu ima i taj sukob grad-selo. Oni su naprosto ljubomorno čuvali svoje povlastice kao slobodnih seljaka-sitnog plemstva. Bizarna situacija s obzirom da su oni bili Hrvati a dobar dio građanske elite nisu bili. Jebiga povijest je često tako bizarno zabavna.

U Dalmaciji je isto tako bilo domaćih ljudi koji su ostvarili neki društveni i materijalni probitak pa su se borili zaocuvanje položaja. S druge strane neke stare romanske (rijeđe baš talijanske) obitelji su se asimilirale i gorljivo su gurale Hrvatsku stvar. Tad je nacionalizam bio nova i buntovna ideja bilo je nešto pomodarski pankerski u svemu tome, bit nacionalist je bilo pomodno.

Židovi su nevjerojatno puno sudjelovali u Hrvatskom nacionalizmu, Frank je bio nacionalist no.1. Tim je ponašanje NDH veća tragedija, to ekstremno krilo HSP-a je poniklo od frankovaca, to su ti bizarni putevi povijesti.

Dobro, tko je osim Franka još bio nacionalist od židova?
Jedino mi na pamet pada Lisinski, no on je bio samo djelomično židov.

Hinko Hinković od pravaša, Morpurgo među narodnjacima u Dalmaciji...

To se i ja pitam, osim Franka kao Židova hrvatskog nacionalista mogu navesti još Vladu Singera.
Ili Mladena Schwartza , iako za njega nikad nisam mogao odrediti je li bio redikul ili provokator po zadatku.

Na prvi pogled redikul, no imao je neke zanimljive ideje tipa uvođenje kategorije političkog Hrvata, vraćanje smrtne kazne i staleškog sabora.
Pamtit ću ga po tučnjavi sa Jaranom.
No vratimo se temi, ne kažem da nije bilo židova nacionalista, ali bili su ipak ispodprosječno zastupljeni, čak i ako su uzme da su bili puno malobrojniji u odnosu na Nijemce, Mađare, Talijane, Čehe i dr.

Jel to ovaj M. Schwartz? Nedavno sam naletila na ovaj njegov govor. Da se čovjek malo zamisli

https://www.youtube.com/watch?v=npjGVOeNycA

Nastavljamo braistorming, komunističke obitelji koje su postale hadezeovske:
Andrija Hebrang stariji i Andrija Hebrang mlađi
Srećko Freundlich (otac) i Maja Freundlich (kći)
Rikard Lang (otac) i Slobodan Lang (sin)

Svetozar Borojević von Bojna


Srbi i hrvatska peta kolona će reći kako nije mogao biti hrvat a on je upozorio Sabor ako potpišu pripajanje Srbiji da će marširati na Zagreb s petom armijom... pa na Beograd.

Sarkotić je kasnije izjavio kako su postojali planovi za uspostavu obrambene linije prema Srbiji u slučaju raspada A-U, Lipošćak je trebao biti odgovoran za Dunav-Savu a on za Drinu...

Inace Borovjevicevi hrvati i slovenci su od svih KuK postrojbi docekali kraj rata u najboljem redu, da im nije prekinuta opskrba i naređeno raspustanje iz Zagreba moglo je tu biti svega.

Od 4:30 , da se čovjek naježi. I to prije 20 godina.

Pod Borojevićem se borio moj pradid i dao svoj skromni doprinos u razbijanju nekih 17 talijanskih ofenziva i očuvanju našeg jadrana u našim rukama. Kad je završio rat sile atante nisu više bile široke ruke prema talijanima koji su se osramotili na bojnom polju. Sramota je da u svakom dalmatinskom misto ovaj veliki vojskovođa nema svoj trg ili važnu ulicu. To se u budućnosti mora popravit sramotan je preživio jugoslavenski kod razmišljanja u nekim stvarima.

Borojević je bio Hrvat gorljivo i prezirao je Beograd.

Zidove su vec drugi naprajali, uzmite samo krug oko Josipa Franka puno židova.

Schwartz je jebiga bio lud, mislim da je u mladosti bio normalniji megdi u sput je puka u glavu.

Spomenut je Morpurgo. Vid Morpurgo nikad nije pošteno naučio Hrvatski i služio se talijanskim a opet je bio gorljiv pristaša narodnog preporoda. On i njegova bogata židovska obitelj su bili duhovni vođe preporoda u Splitu a njegova knjižara misto di su se okupljali narodnjaci i obrazovali se u tada pomodnom nacionalizmu. Nažalost tragično su završili a dali su velik obol za hrvatsku stvar u Splitu i Dalmaciji.