Zbog cega je izjava glupa??? Toliko ste "historija" izmjenili u zadnjih 20 godina da je to za nepovjerovat, a ovo je vrhunac gluposti. Nabacivali ste razno razne teze koje su bacane pod noge u sekundi (od postojanja "bogumila" pa islamizacije istih u dva dana, negiranja postojanja Hrvata, minimaliziranja muslimanske potpore fasistima u drugom svjetskom, da ne nabrajam) ... Mi barem ne mjenjamo svoje svakih nekoliko godina. Tu smo, takvi smo al nismo nikakvi novokomponirani.. Glede govana i avlije vi ce te svoju cistit jos najmanje 100 godina, ali kakvi ste svakih malo ce te istu zasrat tako da od ciscenja vajde nece biti.

Ne sporim da se Bosnjaci trenutno nalaze u nekom medjuprostoru i da nacionalno Bosnjanstvo jos nije toliko ukorijenjeno kao Hrvatsvo ili Srpsko medju Hrvatima i Srbima (i to ima svoje razloge) ali brate tebi izgleda historija pocinje tamo negdje izmedju 1850. i 1900. godine tako da si zaboravio da Hrvati prvo trazise sebe medju Ilirima, pa Jugoslovenima, dok ne uvidjese da su Hrvati. A u Bosni ih je bilo mnogo cak i medju Bosnjacima ;)

Stoljeca sluzanstva i okupacija ucinila su svoje, i nije bas tako kako ti to pises. Vremena 19. stoljeca (zatim i 20.) i nekog zajednistva medju juzinim Slavenima zahvatila je sve narode. Ilirski pokreti, bla bla.. Zasto?? Pa da zajednicki skinu jaram okupatorski.
Kroz cijelu povijet Hrvati znaju ko su, pisu svojim jezikom, drze se svoje tradicije i kulture..
Ti sad izdvajas jednog sjajnog covjeka, zanesenjaka, koji je bio lokal patriota a li prije svega Hrvat koji se zalagao, kao sto pise na kraju krajeva, za ujedinjenje svih hrvatskih zemalja.

Nije on jedini, Franjevci su onako u globalu bastinili tradicije "Bosne Srebrne" a ne kojekakve Hrvatske, pa tako da je lako moglo doci do nacionalizacije katolika, ovih bosansko-hercegovackih, u Bosnjake, najvjerovatnije i bi da se to "Bosnjanstvo Franjevaca" dalo uskladiti sa predstavama tada vecinskih muslimana i pravoslavnih.

Drugo, definisi mi to "kroz cijelu povijest" pa da znam na sta tacno mislis.

Katolici su od onog momenta kada su definitivno oblikovali hrvatsku naciju bili u biti "najlosiji" Jugosloveni i koristili su maltene svaku priliku da proguraju Hrvatstvo i hrvatsku drzavu, pocevs od teznji unutar Kraljevine Jugoslavije za hrvatskom banovinom, preko NDH, do devedesetih godina kada je prva slabost jugoslovenske federacije i pokusaj dominacije od strane Srbije iskoristen za proglasenje nezavisnosti. To je kontinuitet rijetko uocljiv kod drugih "jugoslovenskih naroda". Tako da sam siguran u to da, da je postojala hrvatska nacionalna svijest u vrijeme Ljudevita Gaja i drugih, nikad ideja "Ilirstva" medju katolicima nebi bila predmet ozbiljnijih diskusija - tada Hrvatstva jednostavno nije bilo i to je to.

Srocio sam jednom prilikom kraci tekst o "za Bosanstvo propustenim sansama", ima tu i ponesto o "Bosanstvu katolika" prije "Hrvatizacije". Kada sam maloprije pisao o "Bosnjanstvu Franjevaca" nisam mislio na danasnje Bosnjake vec na arhaicni pojam koji je prije opisivao sve stanovnike BiH, dakle, kada sam pisao "Bosnjanstvo Franjevaca" mislio sam na "Bosanstvo" istih.


Poznato je da su u konfrontaciji sa islamskim istovjernicima, prvenstveno Osmanlijama (Turkusama - ovako su bosanski muslimani nazivali etnicke Turke) i drugim grupama koje nisu bile juznoslavenskog porijekla, bosanski muslimani svoj identitet manifestirali kroz Bosanstvo, dakle: diferencirali su se naprema drugim muslimanima Osmanskog carstva kao ljudi iz Bosne, kao Bosanci, ili, ako cemo koristiti arhaicni izraz koji opisuje ljude iz Bosne: Kao Bosnjaci. Ovaj pojam naravno u to vrijeme nije opisivao naciju u modernom smislu rijeci.

Medjutim, prema inovjernim ali etnicki bliskim zemljacima (dakle ljudima pravoslavne i katolicke vjere u bosanskog ejaleta) bosanski muslimani svoj etnicki identitet uglavnom nisu iskazivali kroz bosanstvo, u odnosu na njih dolazilo je najvise u obzir konfesionalno razlikovanje. Dakle, jasno su povlacili crtu izmedju sebe kao muslimana i ostalih kao nevjernika.
Bosanska identifikacija dakle nije bila dovoljno diferencirajuce obiljezje u internim bosanskim relacijama. Ljudi iz Bosne su se medjusobno diferencirali na turke (slijedbenike "turske vjere", dakle muslimane) - pod kojim su se razumjevali muslimani opstenito (zato malo "t"), na pravoslavne, koji su se smatrali jos i pripadnicima grcke ali i srpske vjere, pa se nazivali grcima i srbima, i napokon na katolike,nazivane jos sokcima te latinima. (Sve sa pocetnim malim slovom jer u ovom slucaju oznacavam verske grupacije).

Bilo je u upotrebi i drugih naziva. Dosta se bila uobicajila diferencijacija samo na turke i vlahe; turcin u sirem smislu je skupni naziv i za domaceg muslimana, ali i za Turkusu i Osmanliju, kako su nazivani pravi, etnicki Turci. Pod vlahom pak u jednom sirem znacenju se razumjevao prvenstveno pravoslavac, ali kasnije i katolik.

S prestankom osmanske vlasti znatno se gubi znacaj diferenciranja u odnosu na etnicke Turke i akcent je vise na unutar bosanskim razlikama. Na taj nacin i bosanska identifikacija u odnosu na islamske istovjerce dobrim dijelom gubi svoj raniji smisao (diferencijacija naprema nebosanskim muslimanima Osmanskog carstva).

Pitanje je zasto se Bosanstvo nikada nije uspjelo afirmisati kao nacionalna ideologija?

U drugoj polovini 19. vijeka - najznacajnijem periodu nacionalnih pokreta - nisu postojali uslovi koji bi imali za rezultat nastanak bosanske nacije. Nedostajale su socijalno-ekonomske i politicke komponente za prerastanje naroda Bosne u jedinstvenu naciju. Narod se klasno i konfesionalno razlikovao u tolikoj mjeri da nije moglo doci ni do minimalnog jedinstva zitelja tadasnje Bosne i Hercegovine.

Iz muslimanske sredine formirao se vladajuci sloj, koji je, nalazeci u to doba uglavnom punu podrsku sirokih muslimanskih slojeva, tezio za odrzanjem postojeceg stanja, tj. feudalne Osmanske Carevine, u kojoj bi, istina, Bosna zadrzala poseban status, ali sa hegemonijom muslimana. Gradjanske klase u modernom smislu, koja bi predvodila nacionalni pokret, nije bilo medju muslimanima, a carsija je stagnirala u svojim esnafsko-feudalnim okvirima. Uticaj grada, zapravo carsije, na muslimansko selo, koje je inace evidentan, u ovom pogledu ni ne dolazi u obzir. Paradoksno je da su medju muslimanima kao nosioci bosanske ideologije, ukoliko se i pojavljivala, bili najvise begovi, pa je i njihovo Bosanstvo imalo izrazito feudalno obiljezje. Logicno je bilo da je begovima u neku ruku pripala ta uloga kada uzmemo u obzir cinjenicu da su oni unutar osmanskog binarizma (feudalno ustrojstvo timara + islamska ideologija) uspjeli izgraditi jednu vrstu vlastite substrukture, takoreci bosansko-feudalni binarizam koji pak nije imao dovoljno snage da sa sebe zbaci okove osmanske vladavine jer je i njegov opstanak zavisio od opstanka Osmanskog Carstva - vladavina bosanskih begova i aga je zavilisa od opstanka Osmankog carstva. Ovako Bosanstvo, bez demokratskog sadrzaja,nije imalo potrebnu atraktivnu snagu. Stavise, obespravljena pravoslavna i katolicka raja je vodeci borbu sa feudalcima znala cak traziti zastitu i kod predstavnika centralne vlasti, protiv kojih su inace vodili borbu bosanski muslimani jos znatno prije nego sto su to ucinini bosansko-pravoslavni ustanici potkraj osmanske vlasti (vidi ustanak Husejin Bega Gradasvevica tokom tridesetih godina 19. vijeka).

Pokusaja za afirmaciju Bosanstva u nacionalnom smislu kod tadasnjih pravoslavaca u Bosni nije ni bilo. Srpski nacionalni pokret je imao sve sanse tako da je ubrzo ovladao ljudima pravoslavne vjere u Bosni. Pravoslavni ustanici potkraj osmanske vlasti u BiH postavljali su u svome nacionalnom programu i autonomnu Bosnu, no politicki od Osmanlija i socijalno od feudalizma emancipirana istovjerska Srbija sve im je vise postajala nacionalni ideal. Kod pravoslavaca vec od pocetka 18. vijeka pocela je jacati trgovacka burzoazija, koja je s mnogo smisla za svoje klasne interese znala lavirati izmedju osmanskih vlastodrzaca, bosanskih muslimana i sirokih pravoslavnih masa u BiH.

Katolicima u Bosni nisu u pocetku nedostajali izvjesni zaceci nacionalnog Bosanstva, posebno u redovima Franjevaca. Oni su istorijsko uporiste za to nalazili u bosanskoj drzavnoj samostalnosti i ugledu bosanske franjevacke provincije u Srednjem vijeku, Bosne Argentine (Bosne Srebrne), no to nije mogla biti osnova na kojoj bi se tada okupila jos i pravoslavna i muslimanska vecina, posto i jedni i drugi nisu previse simpatizirali sa katolickim tradicijama, pa makar one svoje korijenje imale i u samoj srednjovjekovnoj bosanskoj drzavi ciji su poslednji kraljevi bili katolici. U nacionalnoj borbi trazili su oslonac u ilirsko-jugoslovensko-hrvatskom pokretu kao i u srpskoj drzavi, ali ni sa srpskim ni hrvatskim pokretom nije moglo doci do potpunog usaglasavanja konacnih ciljeva. U pomanjkanju razvijenog gradjanstva, koje bi davalo nacionalne impulse, kao i bez podrske drugih elemenata u Bosni i van nje, ovo moglo bise reci, katolicko bosanstvo, ostalo je krzljavo, dok konacno nije potpuno nestalo u Hrvatstvu.

Bosanska ideja nije, dakle, mogla postati sira nacionalna platforma. Stavise, nije doslo do bilo kakve sprege begovskog i fratarskog Bosanstva, razlicitog i po ciljevima i po sadrzaju.

Medjutim, Bosanstvo je jos mnogo ranije pocelo poprimati, moglo bi se reci, odredjeni muslimanski ton. Karakteristican je jedan podatak vec iz polovine 17. vijeka iz kojeg izbija simbioza vladajuceg Bosanstva i muslimanstva u opreci prema raji-krscaninu. Evlija Celebija, opisijuci Srebrenicu, konstantira da su joj "stanovnici Bosnjaci, a raja im Srbi i Bugari", dodajuci, istina, da se "lijepo medjusobno paze". S ovoga je gledista jos interesantnije i ovo, jedno svjedocenje Matije Mazuranica, koji doslovce pise: "U Bosni se krstjani nesmiu zvati Bosnjaci: kad se rece Bosnjaci: onda Muhamedanci samo sebe razimiu, a Krstjani su samo raja Bosnjacka". (Vidi: Matija Mazuranic, Pogled u Bosnu, Zagreb 1942, str. 53.)

Radi konfesionalnih opreka, koje su se u toku osmanske okupacije metamorfizirale u klasne, nije se uspio stvoriti jedan opstebosanski front protiv Osmanlija, pa kako ni jedna od konfesija nije imala apsolutnu vecinu stanovnistva, a jos teritorijalno rastrgane, osjecale su se najbolje zasticenim ako se nacionalno orijentiraju i ukljuce u srpski i hrvatski nacionalni pokret, prema svome konfesionalnom pravoslavnom, odnosno katolickom pripadnoscu. Dok su muslimani ostajali privrzeni osmanskom sultanu u njegovoj funkciji kao halifa, kao tadasnji vrhovni poglavar svih muslimana na svijetu.
Na taj nacin je doslo do srpske i hrvatske polarizacije na bazi vjerske pripadnosti u Bosni, tak onda su pravoslavci i katolici nasli oslon u istovjerskoj Srbiji odnosto Hrvatskoj. Takvog oslona muslimani nisu imali, pa im jer preostala samo muslimanska nominacija, vjerska nominacija, koja se drzala do razvitka sopstvene nacionalne svjesti, svjesti koja je u neku ruku znaci i reaktiviranje Bosanstva, Bosanstva u "bosnjackom obliku" i pod muslimanskim predznakom.

Pa i sluzbeno forsiranje nacionalnog Bosanstva u doba Benjamina Kallaya (govorilo se i ovdje o Bosnjanstvu ali se mislilo na Bosanstvo van vjerskih granica) vise je kompromitiralo nego podupiralo ovu ideologiju o kojoj govorim. Kallayev rezim je bio nepopularan posebno kod pravoslavaca, koji su se vec bili afirmirali u dio srpske nacije, pa se kurs nacionalnog Bosnjastva (citaj Bosanstva) smtrao nametanjem tudje nacionalne ideologije na vec ucvrsceno Srpstvo, pa dijelom vec i Hrvatstvo. Srpski i hrvatski nacionalni pokret najodlucnije se suprostavio i onako obesnazenom Bosanstvu Kallayevom. Jedan od mladobosanskih ideologa, Pero Slijepcevic, pisao je 1910. godine:

Mladi nas narodni rad smije da zna medju domacima samo dva imena: Srbi i Hrvati. Bosna i Hercegovina ne smije vise da bude - po toj zalosnoj politici - bosanska, nego samo srpska i hrvatska, a jezik ni zemaljski, ni bosanski, vec srpsko-hrvatski. Koliko se u nas galamilo na Kalaja, sto je stvorio taj pojam, a niko ne govori o tom da je jedan dio javnog misljenja u nas bio za to!...(Vidi: Petar Slijepcevic, Stara i nova kultura, Jedan omladinski program. Kalendar Prosvjeta za novu godinu 1911. Sarajevo 1910, str. 92. - doduse ja sam originalni citat preuzeo iz djela "Od tradicije do identiteta", objavljenog u Sarajevu 1974. godine).

Imajuci u vidu izlozene razvojne tendencije, narocito okolnost da se Bosanstvo kao narodnosna (ali ne i nacionalna) kategorija uporno odrzavalo, nije neobicno, da se nacionalno diferenciranje u smislu nacionalnog Srpstva i Hrvatstva javlja u Bosni relativno kasno. Nacionalno konstituisanje zitelja Bosne u pravcu srpske i hrvatske nacionalne ideologije zapocinje s jacim intenzitetom zapravo tek od ustanaka potkraj osmanske vlasti. Ranije ovdje nije bilo nacionalnog Srpstva i Hrvatstva. Da vidimo sta je pisao poznati slavjanofil, ruski konzul Aleksandar Hilferding:

Kod turskih Slavena (misli se na Slavene pod osmanskom vlascu) narodnost takoreci nije u narodnosti vec u religiji. Istina je da obicni Srbin zna sebe razlikovati od Grka i Bugara, no taj osjecaj kojim je on pronikut i koji ga cini dijelom ljudskog roda, nije narodnosni osjecaj vec religiozni: prema tome da li ispovjeda pravoslavnu, katolicku ili muslimansku vjeru, on se racuna clanom Pravoslavnog, Latinskog ili Turskog naroda. Istovetnost jezika, porijekla, obicaja nista ne znaci pred razlicitoscu ispovijedanja.

Polovinom 19. vijeka (Hilferdin je svoje djelo objavio 1859. godine) ni kod bosanskih Srba, a jos manje kod bosanskih Hrvata, a o Bosnjacima da i ne govorimo, nije bilo ni srpske ni hrvatske ni bosnjacke nacionalne svijesti!
Upravo zbog toga me najvise ljuti kada danasnji Bosnjaci, Srbi i Hrvati pokusavaju naknadno, restrospektivno, cak i onim predosmanskim ziteljima Bosne, da nataknu vlastita nacionalna opredjeljenja, opredjeljenja, koja su nasi preci, sa vremenski razlikama, poceli da razvijaju prije dvjestotinjak godina.

E ajd da sad mi lijepo prekinemo ovu raspravu jer cu tebi kao i mnogima do sada ponoviti istu stvar, pa ces ti izdvajat kojekakve citate, koji su naravno izvedeni iz konteksta. Jel tebi cilj meni dokazivat kako Hrvati uopce nisu postojali?? Kako u BiH nikad nisu zivjeli Hrvati sve do famoznog 19. stoljeca kada su ko biva "vjestacki" nastali?? Ako hoces o tome onda odi na islambisna ili bosnjaci pa tamo kuhajte tu blesavu kuhinju vase kvazi historije

Ne moze se reci da Hrvati, ili Bosnjaci, tada nisu "postojali" u bukvalnom smislu rijeci, ali nije postojao hrvatski, ili bosnjacki nacionalni identitet u danasnjem smislu rijeci. Ljudi su se identifikovali i diferencirali jedni prema drugima iskljucivo na osnovu vjere, bilo je dakle bitno da li si katolik, musliman, pravoslavac ili jevrej. Na osnovu vjere su onda nastali i nacionalni identiteti danasnjih Hrvata, Bosnjaka i Srba. Pa nije valjda slucajno da su bas Hrvati u 99% slucajeva katolici, Bosnjaci isto tako muslimani a Srbi pravoslavci.., jel? A masa zajednickih prezimena, upravo kod Srba i Hrvata veoma upadljivo, ponekad zaista ne znam da li se radi o Srbinu ili Hrvatu dok ne kaze sta je ili koje je vjere.

Ni Islambosna, a ni Bosnjaci.net, nisu platforme sa kojima se identificiram, sa Islambosne sam cak banovan i to u rekordnom roku, na Bosnjaci.net nikad nisam ni bio. Ovaj forum mi se do sad najbolje svidja, veoma liberalan i ne osjecam pristranost moderacije.

Nacionalna opredjeljenja su produkt 19.stoljeća . Prije možemo govoriti tek o pripadnosti religiji, kraljevstvu/državi, istom narodu i sl ...

Bošnjački akademici su se u svemu ovome izgubili pa malo sve to miješaju i onda dobijamo ilire-kelte-bošnjake-amebe, a u narodu se rezultira u obliku jednog dijela koji je žestoko zagrizao za to, drugi dio kojeg boli kita a oni su bili i ostali prvo Muslimani samo se eto sad zovu još "Bošnjaci", treći pak traže neki put u bosanstvu ko nekad u jugoslavenstvu ... Tako ja to otprilike vidim.

Ovi "predslavenski korijeni" su samo nastavak ove shizofrenije u dijela Bošnjaka o kojoj sam govorio ...

Gorka istina.

Ali nije ovo samo specificno bosnjacki fenomen. Nisam pratio bas desavanja kod Hrvata ali Srbi su jos gori, u zadnje vrijeme se gura teorija izvjesnog Dr. Deretica koji tvrdi da je seoba naroda, dakle dolazak slavenskih plemena na Balkan, izmisljotina tkzv. germanske skole, i da su Slaveni, uglavnom Srbi, jos u antickom vremenu evidentni na tim prostorima i maltene naseljavali pola danasnje Evrope..Srbi cak i Sardiniju. Dobar mu je jaran onaj bosanski Indiana Jones s piramidama oko Visokog.

Dobro Srbi su izumitelji ove shizofrenije ...
Taj Deretić je čini mi se onaj što piše knjige o tome kako su Srbi sve od starih Feničana, preko egipatskih faraona do Aleksandra Makedonskog i naravno Isusa Krista - ni manje ni više.

E, e, da upravo taj, legenda jebote..Doktor, mosh zamisliti, nije to sala.