@Velebite, evo malo i na tom polju. Bi li se po svitu širila više vrsta vlasti poput vojne aristokracije kao u Nimačkon Carstvu oliti Drugen Reichu? Bi li pošlo pravcen demokracije iz Austro-Ugarske? Bi li se Turska sekularizirala?

Antantu su velikin dilon činile države di su drmali masoni, izuzevši Rusko Carstvo i možda još koga, a Sridišnje sile su bile države di masoni nisu vladali, što ne znači da nisu tresli te iste države.

1915. se kuhalo u Perziji. Ondi je bilo britanskih posida. Ovdi je jedan lipi zemljovid, ali ne mogu nać pravi url. Tema je ruski Perzijski pohod i nimačka ekspedicija u Afganistan.

https://omniatlas.com/maps/southern-asia/19151122/
https://omniatlas.com/maps/southern-asia/19180610/

1918. Nimačka je poslala ekspediciju za pomoć svoju pronimačku državu Gruziju za osigurat pristup naftnim poljima, a protiv Rusije.

Pobidom Sridišnjih sila i porazon Rusije i Engleske Iran bi moga vlastitim snagama istirat potonje. Bia bi možda i građanski rat.
Ociđena Engleska bila bi istisnuta iz Kuvajta, a istisnuli bidu ju Turci i Iranci. Na jugu bidu Turci progucali Idrizidski Emirat Asir, Kraljevinu Hedžaz i

Evo zemljovida

https://omniatlas.com/maps/northern-africa/19141029/

Sultanat Darfur bia je podupra Tursku, pa ga je u stvarnon životu Engleska pod ton izlikon okupirala i pripojila svom anglo-egipatskon Sudanu.

Nimačka bi svoje kolonije podebljala. Virojatno bi u Kamerunu na obali pripojila one priobalne engleske i francuske poside.

Turska bi pripojila Dodekanez. Turska bi htila pripojit i Cipar, Englezi ne bidu pristali na to, nego onako iscrpljeni i ociđeni od rata teško bi mogli održavat redovnu opskrbu do Cipra. Zrakoplovi nisu mogli letit daleko. Postoji mogućnost da bi nastala grčka država pod nimačkon krunon.

U Grčkoj se je društvo podililo, skoro je izbia građanski rat. Kod kralja je u 1sr bila jaka naklonost Sridišnjin silama. Kralj Konstantin I. htia je da Grčka ostane neutralna, što su htili u Sridišnjin silama. Vlada od gen. Venizelosa je bila za Antantu. Na kraju je kralj abdicira 1917. i njegov drugi sin pristupia je Antanti. U Grčkoj je zavladalo primirje uz francusko pokriće.

Zanimljivo je da su u krajevima o' Grčke od pri Balkanskih ratova bili više za kralja, a oni iz novopripojenih krajeva: Trakije, Egejske Makedonije, Epira, Krete i sivernoegejskih otoka bili su provenizelisti.

Kazna Grčkoj bi bila pripajanje ostatka Makedonije Bugarskoj, platili bidu i Tesalijom. Solun bi zbog duga ka Nimačkoj bia pod bugarsko-nimačkin kondominijem.

Grčku bi se zadovoljilo ništo slično ka' Rumunjsku u 2sr: oduzimanje na jednon mistu nadomistilo bi se davanjen na drugon mistu, u oven slučaju Cipra. Lakše bi bilo pridobit Grke za istrat Engleze nego Turke. Ako bidu Grci s Cipra stali uz pridlog Sridišnjih sila, uspostavila bi se ondi grčka država. Ako bidu odbili, ostali bidu na pjatu Turcima koji bidu ih kad-tad zauzeli. Bliže je Mala Azija nego Britanija. Izgladnjela Engleska ne bi mogla održavat redovnu vezu i slanje vojske i logistike. Ondašnja Turska ne bi na europski demokratski način rišila nezadovoljnike i nelojalne (Grke s Cipra). Ne bi se ona gnjavila gerilskim ratovanjem. Vrlo virojatno bi nelojalne Ciprane u takvom scenariju čekala sudbina Armenaca, pontskih Grka i mezopotamskih kršćana poput Asiraca, Sirjaka i inih.

U ratu su Bretonci imali dvostruko više mrtvih od francuskeg prosika. Posli 1sr društvo se više debretoniziralo i francuziralo.

http://worldatwar.net/article/brittany/index.html

Ne može me nitko uvirit da su se zbog napaljenja patriotizmom za tuđu stvar rado pofrancuzili. U scenariju poraza Francuske, Sridišnjin silama odgovaralo bi slabljenje neprijatelja komadanjen na manje države. Parti nationaliste breton, nastala 1911., zalagala se za neovisnost. 1914. godine i izbivanjen rata prikinula je s dilovanjen. Pri će bit da su ju vlasti ugušile.

Na valu neovisnosti keltskih država, Nimačka bi poduprila neovisnu Bretanju, a na jugu neovisnu Okcitaniju, za oslabit Francusku s juga i za okružit siverne Talijane sa zapada.

Nisam siguran da bi se raspala, cak naginjem mislit da nebi. Popularno je mislit da je to 'zastarjela tvorevina' koja se samo cekala raspast no ja se s tim ne slazem. Habsburska Monarhija je bila aristokratska drzava u kojoj su ljudi svoj politicki identitet uvelike bazirali na odanosti osobama u aristokratskoj hijerarhiji i vjerskim zajednicama. Zbog demoralizacije i diskreditiranja ovog sustava i zagovornika (nesto nalik socijalizma 1990 i fasizma 1945) nestao je citav jedan sistem.

Odnos Habsburske i Njemacke triba gledat kroz prizmu dogovora, brakova i privatnog vlasnistva. Ono je bilo iznimno isprepleteno do razine da razlike u drzavi nisu bile toliko bitne a jos vise je doslo do izvjesne integracije uslid rata.

Vladala je elita koja je bila naputovana i svi su redon (ka i plemici danas) govorili po 3 do 8 jezika i mnozili se na razini klase.

Kontra toj eliti bili su liberalni sekularisti koji su tili emancipiranu parlamentarnu demokraciju i samoodredenje. Danas ti isti ljudi bi zagovarali BLM. Vridnosti su iste samo sta se decentralizacija makla sa cara na naciju.

Ova srednja klasa je dobile enorman zamah u ledima uslid poraza aristokracije. S druge strane nize klase su se radikalizirale u live radikale (anarhiste i marksiste) te desne radikale (socijaliste fasiste i klerofasiste).

Uslid pobjede Centralnih sila to se ne dogada (bar u njima) vec imas jacanje reakcionarnih elemenata. Najodaniji bivaju maksimalno nagradeni a kazne za disidente su zestoke. Uslid gazenja boljsevicke revolucije od strane Njemackih trupa dolazi do terora nad lokalnon livicon u centralnim silama.

Imas de facto Njemacku, Habsbursku M., Bugarsku i Osmanlije... i brojne rezime u satelitima koji defacto uvoze svapsku aristokraciju (poput Finske, Baltika itd).

Tu se NE SIRI demokracija, ideje Francuske revolucije itd vec aristokracija plus soc darwinizam.

Soc darwinizam se zestoko rasiria i u nasem svitu unatoc kolapsu podrske izvora moci s vrha jer je utemeljen u istini. Uz aristokraciju koja je ekstra motivirana da to uzme maha, to i uzima jakog maha.

Fasizam kao modernisticki urbani pokret lumpenproletera koje je prestrasena srednja klasa izfinancirala da ih obrani od sindikata i komunista... se ne desava. Ekipa ostaje u svojim pivnicama.

Nema boljsevicke opasnosti, srednja klasa nije niti toliko jaka (jaca je aristokracija), niti toliko ugrozena a lumpenproletarijat nije ogorcen sta su 'ginili ni za sto' jer uvjeti koje su Centralne sile uvele su brutalne, za razliku od uvjeta zapada. Brutalne na klasican nacin. Centralne sile nisu predvidile 'sirenje slobode' ko Amerika vec klasicnu okupaciju i eksploataciju. Lumpenproleterima je ovo na sve nacine prilika zivota i mogu ici u neku osvojenu v*kojebinu i bit 'alfa' koje nitko ne smi pogledat krivo.

U regiji tj na Balkanu i Monarhiji bi bile znacajne promjene. Madari su se protivili velikim aneksijama prvenstveno jer su to narusava balans izmedu Beca i Peste. Eventualno se planirano uzet CG koja je ionako tu oko Kotora.

Bili su planovi trojnog uredenja Monarhije.



Ovo je bio plan po kojem bi najveci gubitnici bili Cesi. Madari bi izminili Slavoniju za Galiciju a Austrijanci bi pustili juzne prostore za totalnu prevlast u Ceskoj.

Inace najveci etnicki sukobi u Monarhiji nisu bili nigdi drugo nego u Ceskoj u kojoj su Nijemci cinili ogromnu kolicinu stanovnika. Kolicina nasilja i ulicnog nereda izmedu Nijemaca i Ceha je, pogotovo Hrvatima kompletno nepoznata tema. Vlada mit neke 'becke skole', 'fine gospode' itd itd. Sve krivo i urbani mitovi.

Pobjedom Centralnih sila ide i kompletna Germanizacija Ceha kao cijena za Hrvatski mir na jugu. Germanizacija Ceha je ionako bila uzasno blizu ostvarenju ionako i da nije bilo Wilsona i etnickog ciscenja 1945 Ceska bi slicila na sve ostale multikulturalne zemlje poput Sj. Irske, Belgije ili BiH.

Ovo su neki alternativni planovi


Ovaj je bio vec dosta u kretanju.

Sta se tice Bosnjaka, oni bi bili vjerska skupina absorbirana od strane nasih pravasa koji si bili najzesci trijalisti. Srbi bi bili videni ko glavni krivci i inicijator rata, njihova SPC bi takoder pala u totalnu nemilost.

Bec je tolerirao SPC ka izvjesnu protutezu nastojanju Hrvata da ujedinje zemlje Hrvatske krune no s promjenom okolnosti ovo bi bilo vrlo nepovoljno za njih.



Zbog stabilnije i ekonomski manje problematicne situacije u centralnoj Europi emigracija u SAD bi bila neusporedivo manja.

SAD je usa u rat da sprici vlastiti bankrot jer je ulozia ogromne resurse u pobjedu UK koja je gubila, izasa iz ovog rata ka najveci pobjednik, ostale pobjednicke sile su mu dugovale iznose koje su isplatile tek za 70ak godina a gubitnicima je uredio sve ostalo.

U svitu u kojem su centralne sile dobile emigracija u SAD je neusporedivo manja. Zadrzavanje starog sustava znaci da su ljudi religiozniji i imaju vise dice sta znaci da Muslimani nemaju stope fertiliteta koje su duplo vise od Katolika.

Bugarska aneksira Makedoniju i istocne dilove Srbije te Zajecar. Beograd postaje demilitarizirana zona.

Na zapadu:
Nijemci nisu znali sta tocno zele na zapadu. Aneksiranje Alsasce i Loraine je uvelo nered u administraciju carstva. Protjerivanje Francuza je stvorilo koskanje oko imovine jer se nije znalo dali ce imovina ici po kljucu aristokratskog statusa, vojnih zasluga, prodaje na javnim nadmetanjima ili da sve ide caru tj Njemackoj.

Na kraju je car sve uzeo da osobno upravlja i podili. S obzirom da je ta pokrajina imala jednu jaku monokulturu (mislim pamuk) znam da je unistila ostatak Njemacke proizvodnje u tom polju i stvorila hiperprodukciju a viskova se nisu mogli rjesit jer nisu imali ugovore trgovacke. Onda je ispalo da je car postao dislojalna konkurencija vlastitoj srednjoj klasi. Ovo je primjer da metode kojima aristokracija nadvisi burzoaziju nisu spojive s pacifizmom.

Zbog ovog su Nijemci bili bezvoljni da grabe velike teritorije na zapadu. Plan je bio Luksemburg i ona Deutsche provincija Belgije a da Flamancima daju Francuski dio Flandrije i naprave satelit bar of Flandrije.

Jos su bile spekulacije da uzmu jednu Francusku pokrajinu.

Na istoku su pak bili mnogo ambiciozniji. Tili su prosiriti se na prostoru Poljske i Litve a od ostalog napraviti satelite.

U realnosti je Njemacka imala TFR oko 4 i veliku emigraciju u SAD. A ovako bi imala ekspanziju na istok i zapad i nesto vece naseljavanje kolonija.

Francuska je bila u ideoloskom neredu i ko zna sta bi bilo. Vjerojatno neki neredi. Tesko je rec di bi to islo. Pogotovo do danas. Svakako Francuska bi tu izgubila dugorocnu sansu da se natjece s Njemackom no bar bi demografski ostala pripoznatljivija.

Ne mislim da bi nešto bio drugačiji svjetonazor danas da su Nijemci pobijedili i postali svjetska sila. Jer svjetonazor se mijenja ovisno o tehničkim izumima i ekonomskom napretku. Samo ne bi gutali američku pop industriju iz Hollywooda, nego njemačku iz Sanktwalda I ne bi Bruce Willis spašavao svijet , nego neki Udo Wildschwein.

To si iznia Whig pogled na povijest.

https://en.wikipedia.org/wiki/Whig_history



Po Whigovcima koji su progresivni liberali koji viruju u ustavni parlamentarizam, povijest je linearni put koji zbog tehnoloske modernizacije vodi ultimativno do upravo stvari koje njima su po volji. Progresivne ustavne parlamentarne drzave.

Problem s ovom interpretacijom je sta to jednostavno nije tocno i povijest ima ciklicki karakter kompletno neovisan o tehnologiji. Civilizacije i kulture stalno uzlaze i padaju, pojavljuju se iz 'nicega' tj pojave se iz neke zabiti i padaju u toliki zaborav da se citave tehnologije gube, nerijetko i trajno.

Nikad čuo za taj Whig I ne znam tko su oni.

Nisam ni tvrdio da će u budućnosti sve biti divno i krasno i da ćemo svi biti djeca cvijeća i drugarstvo će carevati, ali isto tako mi je smiješno misliti da je Njemačka pobijedila u prvom svjetskom ratu, svi bi Nijemci danas bili ljuti i brkati i djeca bi od vrtića imala vojnu obuku.

Torijevci i vigovci su ti prve dvi najjače političke stranke u engleskon parlamentu. Vigovci su vrimenon oslabili a uzašli su na vrh laburisti. Torijevci su ostali.

Turci su ušli u rat s imperijalnim ambicijama u Sivernoj Africi, Sridišnjoj Aziji i Bliskom Istoku. Enver-paša je sastavio plan za invaziju na Egipat.
U Libiji su i pri rata Turci podupirali borbu mirnih plemena Senussija protiv talijanskih osvajača. Senussiji su ratovali i na granici s Alžirom, zbog čega su Francuzi onamo opet poslali profesionalne postrojbe, dok su u svojim kolonijama ostavili lokalne, a profesionalne poslali na ratišće u Europu.
Nimačka i Turska su nastojali utjecat na stanovnike francuskih kolonija na ustanak. Španjolska je tolerirala protok novca, ali oružje nije puštala.
U Maroku je od 1914. do 1921. u tijeku bio Zayanski rat, u kojem su ratovale francuske snage protiv konfedeeracije berberskih plemena. Pobidom Sridišnjih sila Francuzi bidu ostali odsičeni, spašavali bidu samu Francusku i ne bidu se mogli bavit kolonijom. Turci su također radili na ustanku u Alžiru i Francuzi su očekivali kolovoza 1914., a u studenome iste godine turski poziv na oružje kod lokalaca je nastojao priduhitrit propagirajući lokalcima da su Turci nimačke marionete.
Pohod na Senussije Talijana i Engleza počea je sičnja 1915. a završia studenega 1918. godine. Ratovalo se u zapadnoj egipatskoj pustinji i na istoku Libije. Studenoga 1915. pobunilo se je nikoliko plemen u današnjoj Burkini Faso i Maliju. Pobuna je nazvana Volta-Bani. Veljače 1917. Francuzi su ugušili pobunu. 16. ožujka 1916. anglo-egipatska ekspedicija je pošla u pohod na Sultanat Darfur koji je izrazio potporu Turskoj. Okončali su ju s uspihom 6. studenega 1916. godine. Tuarezi su se 1916. pobunili u gorju Aïru na siveru današnjeg Nigera, pod vodstvom jednega Kaocena. Podupirali su ih Senussiji, a Francuze Englezi. a Pobuna je ugušena 1917. godine.

Pobidom Sridišnjih sila ovdi bidu se drugačije dilile karte.

Evo što su Bugari htili i što in je obećano.
Svakako bidu htili Trakiju, cilu Makedoniju i cilu Dobrudžu. Zbog virskih razloga htili bidu Hilandar odnosno Halkidiku pod svojon upravon.

https://krebsmapfingerer.wordpress.com/ ... redentism/

https://www.novinite.com/articles/12037 ... om+Romania

https://philinsofia.wordpress.com/2012/ ... -bulgaria-ден-на-съединението-на-българия/

Dobrudža


Makedonija


Makedonija


Uzevši u obzir zemljovide ovdi, https://pahor.de/product/greece-bulgaria-turkey-thrace-world-war-i-historical-atlas-cartographic-propaganda-la-question-de-thrace-grecs-bulgares-et-turcs/ sigurno bidu htili cilu Makedoniju i Solun.

Zapadni dil Srbije u 1sr bia je pod austro-ugarskon okupacijon. Istočni dil bia je pod bugarskon okupacijon.


Bugarima je područje koje su okupirali obećano sporazumon o prijateljstvu i savezništvu 1915., di bi Bugarska dobila Srbiju istočno od Morave i južno od Dunava.

Ovo bi Turska sebi htila vratit nakon rata. U Europi to baš nije moguće, pa bi joj jedino ostali bliži egejski otoci i Kreta koje bi Nimačka izručila Turskoj ka kaznu Grcima iz tih krajeva kojih su bili provenizelisti i za priključivanje Antanti.
Mirom u Brest-Litovsku određene su granice na tlu bivšeg Ruskog Carstva, pa otpada osmansko širenje na gruzijsko priobalje i na Abhaziju. Ostaju daklen Mezopotamija, Palestina, Arabija, siverna Afrika.

Austro-Ugarska bi se proširila na istok ka Crnom moru. Rumunjska bi skupo platila pridruživanje Antanti. Sjeverna Dobrudža pripala bi Bugarskoj (uočite da su ovdi bugarske "povisne granice" slične ka' i kod Srba, dokle je bila turska granica), Krajovski banat Austro-Ugarskoj, a od Rumunjske bi ostala tek obnovljena Kneževina Vlaška bez izlaza na more. Porazom Ruskog Carstva u jednoj dimenziji poništio bi se učinak Bukureštanskog mira, pa bi ono ostalo bez pokrajina koje bi pripale Austro-Ugarskoj: Moldavije i Besarabije koje bi postale nove krunske zemlje.
Zbog geostrateških interesa dogodio bi se crvuljak sličan tršćanskom koji danas ima Italija. Odesa je i pri Bukureštanskog mira bila u Ruskom Carstvu. Ovdi bi zbog geostrateške važnosti Austro-Ugarska dobila sličan jezičac zemlje do Odese koja bi pripala Austro-Ugarskoj. Grad Ismail je rična luka, ali pogranični i ipak nije na moru. Odesa jest na moru. Nitko ne ratuje za beskorisnu močvaru, kad se je već upustia u rat i toliko svita izginulo, onda će ništo htit i za se.

Daklen, u slučaju pobide Sridišnjih sila, poražene bi se kaznilo teritorijalnim gubitcima i na sve moguće načine oslabiti. Ka' šta su nakon svitskih i ratova pri svitskih gašene i komadane države, tako bi snašlo i ove. Rumunje bi snašlo što i Hrvate u Austro-Ugarskoj npr. Vlasti su radile na podvajanju Hrvata upravnim komadanjem između različitih upravnih jedinica: Istra, Rika, Dalmacija, Hrvatska, Slavonija, Vojna krajina, krajevi izravno pod Ugarskon, pa neizvršavanje krunske zavirnice o vraćanju zemalja hrvatske krune Hrvatskoj a koje su bile pod osmanskom okupacijon, a tu je neosporna Turska Hrvatska. Osim toga nas Hrvate nastojali su podvojit i u samoj nacionalnoj jezgri i u jeziku, forsirajući pokrajinske partikularizme, autonomaštva, pokrajinske identitete (dalmatinstvo, slavonstvo...), pa su izmišljali svakakve jezike samo da ne budu hrvatski: međimurski, bošnjački, a kod Hrvata u Ugarskoj bunjevački jezik, identitet Bunjevac, Šokac, Dalmatinac, Ilir, Rac, sve samo da ne budu Hrvati. Uz to su za vladanje nama na vladajući ili povlašteni položaj stavljali druge, manjinske narode, pa su iznad Hrvata bivali Nimci, Mađari, Talijani, Srbi.... Ka' konzistentni nastavak te politike vladanja cilin narodon usitnjavanjen i partikulariziranjen i međusobnim svađanjen, tako bi se dogodilo Rumunjima.

Iz ove slike prikaza Bukureštanskog mira izdvojit ću ta područja.

Italiju bi u slučaju pobide Sridišnjih sila snašla strašna kazna. Njen se potez doživia ka "nož u leđa", pa bi ju se razbilo na proste faktore.



To bi daklen značilo vraćanje Lombardije i Veneta u sastav Austro-Ugarske. Ka' šta su se nakon Bečkog kongresa obnovilo pridnapoleonske države, tako bi sad ovdi bilo obnove Papinske države, obnove Genovske republike (koja je nestala s Napoleonom) za osić pristup moru Pijemontu. Obnovilo bi se nakon što su se 1816. ujedinile, Napuljsko Kraljevstvo i Kraljevina Sicilija. Kraljevina Sardinija bi se razbila na Pijemont i Sardiniju. Ka' i s malim sridnjoistočnoeuropskim narodima, tako bi se ovdi nigovalo i poticalo partikularizme, posebne jezike, jačanje pokrajinskih identiteta i budilo potisnute nacionalne identitete, pri svega kod stanovništva di jezik znatno odudara od talijanskog standarda, po istom obrascu ka' kod Hrvata.

Nimačka je bila sastavila Rujanski program.

Rujanski program za Europu. Zanimljivost su mi "Ujedinjene baltičke države" u koje su ušle Latvija i Estonija, ali nije Litva koja jedva izlazi na more. Bilorusija i Ukrajina su ovdi u smanjenon obujmu. Po mom mišljenju ovo bi se poništo revidiralo jer bi zbog koncentracije naseobina Nimaca u Poljskoj, Ukrajini i Bilorusiji možda bilo pomicanja granice na istok.



Rujanski program za Afriku. Ovdi mi se čini da bi uša i zaljev Waalvis u sastav Nimačke JZ Afrike. Možda bi se uplela i Austro-Ugarska.

https://www.jstor.org/stable/10.5699/austrianstudies.20.2012.0005?seq=1 Habsburg Colonial: Austria-Hungary's Role in European Overseas Expansion Reconsidered , Austrian Studies



Austro-Ugarska se zanimala za ovo. Podatci i slika su sa https://www.youtube.com/watch?v=fd7bEWTMxLo

Bilo je i zamisli od osvajanju Zapadne Sahare od Španjolske i Maroka od Francuske, ali ni bilo sredstava ni mogućnosti. K tomu ni Ugarska ni htila na to trošit novce, jer bi to značilo nesrazmirno jačanje Austrije u odnosu na Ugarsku.

Iskoristivši Veljačku revoluciju u Rusiji 1917., Sfatul Țării (parlament) proglasio je Moldavsku DR 15. prosinca 1917. Isto tilo proglasilo je 9. travnja 1918. ujedinjenje s Rumunjskon u Uniju Besarabije s Rumunjskon. Bukureštanskin sporazumon od 7. svibnja 1918. sklopljeno je primirje između Rumunjske i Sridišnjih sila i Rumunjska je jednostrano izašla iz 1sr. Sridišnje sile priznale su Rumunjskoj Uniju s Besarabijon.
Ozemlje: J. Dobrudžu nazad Bugarskoj, južni dil siverne Dobrudžu Bugarskoj. Ostatak provincije, počevši južno od pruge Cernavodă-Constanța do Dunava kod ogranka Sfântu Gheorghe, čime bi delta Dunava ostala Rumunjskoj, Rumunjska je pridala Sridišnjin silama te je ostalo pod zajedničkin nadzoron tih sila. Sridišnje sile jamčile su komercijalni pristup Crnom moru za Rumunjsku putem Cernavode i Constanțe. Austro-Ugarskoj pridala je nadzor nad gorskim prolazima u Karpatima. Ostatak sporazuma napravia je od Rumunjske nimački protektorat.

Svitloplavo, narančasto i ružičasto - pripalo Bugarskoj, svitložuto je tribala bit zajednička uprava Sridišnjih sila ali je na kraju pripalo Bugarskoj.


Tamnomodro - Austro-Ugarskoj, plavo i svitlozeleno (zajednička uprava prvo) - Bugarskoj, još svitlije zeleno - neokupirani dil Rumunjske i narančasto - Besarabija. Sivo - Rumunjska pod vojnon okupacijon Sridišnjih sila.




Ovo je bia jedan od austrijskih pridloga.

Ovosu granice iz mira u Brest-Litovsku.



Zemljovid iz britanskog atlasa iz 1920. "Poljska i nove baltičke države". Litva u jednoj koluri, a Kuronija, Livonija i Estonija u drugoj.

Jako lijepe karte

Mislim da bi Baltik (današnja Estonija i Latvija, ne i Litva) otišao Njemačkoj, prostirala bi se do st.Petersburga.
Onaj izlaz na more Litve u jednom selu je ostavština templara, možda bi to izgubili, a dobili bjeloruske krajeve uz poljsku granicu.

Njemačka ni se povećala nešto sitno na francuski i belgijski račun. Oni njemački autonomni kantoni u belgiji su dio pruske do kraja ww1.
Luksemburg je njemački, da.
Vjerojatno bi zaoblili granice prema poljskoj.

Sjeverna Dobrudža je bila bugarska prije, nju su rumunji dobili kao odšetu što su rusima dali južnu besarabiju.
To je nešto kao naš istočni Srijem.
Bugarska bi dobila i 2/3 Srbije, da...

Sumnjam da bi Kreta išla Turcima, tu su Cipar i Rodos max.

Italiju bi razdijelili, a njemci bi povećali i svoje kolonije u Africi.
Uz belgijski i francuski Kongo, možda bi uzeli i portugalsku angolu i mozambik, te nešto tipa francuski benin u zapadnoj africi...
Španjolci bi možda dobili Maroko...

Dobro san procinia da bidu pripojili Crnu Goru Austro-Ugarskoj.



Mogu se pohvalit i da san dobro ocinia da ne bi deltu Dunava tek tamo ostavili dojučerašnjen neprijateju koji ih je napa u vrlo gruben trenutku.

Naime, ovdi vidite da je delta Dunava označena ka' područje pod nadzoron Komisije za ušće Dunava. Siverna Dobrudža bila je područje pod zajedničkom upravon Sridišnjih sila. Budući da su se Sridišnje sile našle u škripcu jerbo su in otvorili macedonsko bojišće, odnosno probili ga, Bugarskoj su odobrili i Sivernu Dobrudžu. No vrlo brzo Bugarska je kapitulirala.



Crtajući moje procine kako bi se krojila Europa, ispalo bi da će najviše profitirat Austro-Ugarska, iako je najveći teret rata iznila Nimačka. U povisti to nije neobičnost. Više je poznatih slučaja: u Domovinskom ratu Hrvati su najviše iznili tereta rata u BiH, a kad se krojia budući ustroj u BiH, najviše su dobili Muslimani, pa Srbi, koji nisu kažnjeni za agresiju, a Hrvatima mrvice. I šugavi ulični pas dobije više. Nakon 1sr Italija je proširena teritorijalno, ka' i Srbija (formalno je stvorena država Južnih Slavena i tribala je bit zajedničko dobro, a funkcionirala je ka' proširena Srbija) premda ni jedni ni drugi nisu bili značajni čimbenik, nego teret saveznicima. Nakon 1. Balkanskog rata, u kojem je Bugarska iznila najveći teret, relativno je najmanje dobila, s obzirom na to da je ona bila ta koja je zadržavala izravni udar iz kompaktneg dila Turske. Hrvatska je 1848. spasila Habsburšku Monarhiju od mađarske otimačine, a jedva su Hrvatskoj posli odobrili Međimurje i to je trajalo tek 20 godina. Niti da su vratili Riku, Istru, Vojnu krajinu, niti omogućit sjedinjenje Kraljevina Hrvatske i Slavonije s Kraljevinom Dalmacijon, i područja koja su ostala u austrijskom neprijateju Ugarskoj: priko Drave, Baranja, dil Bačke. Hrvatska sela (manjinska i većinska) u Banatu koja su bila blizu Srijemu, tada dilon Hrvatske, moglo se spojiti, tim više jer su onda Hrvati uživali potporu vojvođanskih Srba. Umisto da je nastala kompaktnija Hrvatska izvan ugarskeg dilokruga, i Srpska Vojvodina s kojom bi činila partnerski blok u Habsburškoj Monarhiji, Hrvatska je posli dobila još i Bachov apsolutizam i Hedervaryja. Kurdi su vojno iznili brojne akcije od koristi Amerima, ništa nisu dobili. Čak ni državu danas, premda su po ustavu legalnom i uredno zakonski sprovedenom referendumu uz 97% potpore izglasovali neovisnost, ne daju im je. Privareni mezopotamski kršćani, Sirjaci i Armenci također su primjer da onaj koji iznese teret rata svojim mesom ne dobije srazmirni dil, nego manje ili ništa.

Uspih je i kad ne izgubiš puno ili nikako nakon rata, premda ima razloga za kažnjavanje.
Nakon 2sr, Italija je još uvik može reć da je dobila, premda je bila jedna od pokretačica rata. Saveznici su još radili na tome da jon ostane Trst, Pula, SZ dil Istre, i da umisto da nova granica bude na Soči, mimo etničkeg kriterija Slovenci između granice DFJ i Soče ostanedu u Italiji. Mađarska nakon dvaju svitskih ratova je još uvik lišo prošla, jer su područja s velikim slavenskim stanovništvom ostavljena, a nakon rata je nesmiljeno sprovodila agresivnu asimilaciju i nije za to bila pritisnuta prid međunarodnin ustanovama, niti od velesila. Rumunjska je ka' i Mađarska bila u osovinskom taboru, a ostavljena jon je Transilvanija sve do Panonske nizine. Austrija nije sankcionirana, premda je i bez Hitlera jedna od sukrivaca za nacizam i generiranje rata.

Daklen, opet na Austro-Ugarsku nakon 1sr. Diplomatski umišna država, uz aristokratske veze izboksala bi sebi dobar komad posida okolo sebe. Narodi bi, kad već ne bi mogli dobiti neovisnost, radije izabrali biti u Austro-Ugarskoj nego u militantnoj proširenoj pruskoj di su manjine bile zatomljene, Slaveni asimilirani. Uza sve nepravičnosti, Austro-Ugarska bila je država di su mnogi mali narodi imali centre svoje kulture.

Belgija je uspostavljena ka' tampun država za omest francuske ambicije. Nacionalni kongres je 1830. godine, kad se je Belgija izdvojila, izabra nimačku vladarsku kuću. Bilo je pitanje kome će pripast provincija Limburg. To je onaj crvuljak o' Nizozemske prima jugu. Ugovorom iz Londona 1839. provincija je podijeljena na zapadni dio (belgijska pokrajina Limburg) i istočni dio (nizozemska pokrajina Limburg). Ako pogledate, Limburg je prigrada između Flandrije, di se govori dolnjonimačkin naričjen - flamanskin (nizozemskin jezikon), i današnje Nimačke. 1839. tad ni bilo jedinstvene Nimačke, ali je postojala svist o jakoj nimačkoj naciji koja će se kad tad ujedinit, Sveto Rimsko Carstvo nimačkog naroda. 1839. je tek 30-ak godina pri ujedinjenja Nimačke.
Limburg ka' da je dan Nizozemskoj za omest buduće fizičko povezivanje Nimačke i Flandrije. Bit će da su računali da će se jednon Valonija pripojit Francuskoj.



Rujanski plan o' Nimačke mi je tu nerealan. Čemu si pripojit JI dil Belgije di su frankofoni Valonci i možda komadić Flandrije? Flandrija mi je realniji izbor, jer postoji svist kod Flamanaca i Nizozemaca, ma koliko to oni poricali, da su Duitsch (odatle Dutch), a to je - Deutsch, Nimac. Nimačka bi pripojila si i južni dil nizozemskeg Limburga i Flandriju, čime bi izašla na La Manche i izašla od pomorsko prometne odsičenosti. Izravno bi utjecala na britansku plovidbu, imala luke ka bazu odakle bi mogla neometano nadzirat stvari.

Nizozemska, iako je bila neutralna u ratu, ipak je engleska igračica i opstaje ka' engleski mostobran na europskom kontinentu. Stoga bi pripajanje Flandrije i niz. Limburga Nimačkoj odsiklo Nizozemsku od Francuske, oslabilo engleski mostobran i ojačalo nimačke pozicije.

Logično, Nimačka bi si pripojila one krajeve iz Belgije di se govori nimački.

Sukladno Rujanskom programu, pripojili bidu si jedan frankofoni dil Belgije. Onaj JI dil od nimačke granice do rijeke Meuse. Liege bi postao pogranični grad u Nimačkoj i znali bismo ga danas ka Lüttich.
Tako bi podebljali onaj koridor kod Limburga. Možda bi pomaknuli i granicu ka Nizozemskoj do Meuse, sada već Maasa. Pa bi i Maastricht, Roermond i Venlo ušli u Nimačku. Nimačka bi bilo sve do oštra skritanja Meuse, sad već Maasa, na zapad. To je nindir južno od Nijmegena. U biti, Nimačka bi pripojila u Nizozemskoj cili Limburg istočno od Maasa. Cili niz. Limburg južno od crte Maasbracht — Mönchengladbach uša bi u Nimačku.

Limburg


Tok rike Meuse odnosno Maasa.

Pratim nimački Rujanski program. Virojatno bidu si pripojili Franche-Comté koji je u Francuskoj od 1668. godine. Nimačko ime je Freigrafschaft Burgund, pa bidu u nacionalisitčkom duhu povratka germanskih zemalja pripojili to sebi. Ta je pokrajina tih godina bila pogranična i lakše bi ju bilo germanizirati. Tamošnji jezik, ili pak naričje, ne znan kako ga karakteriziraju je franc-comtois. Virojatno bidu u novopripojenoj pokrajini favorizirali taj jezik uz nimački, i novine bi bile dvojezične. Tako bidu generirali odvajanje i otuđivanje od Francuske.



Priduboko u Francusku ić ne bi in imalo smisla. Od susidne pokrajine Burgundije bidu napravili t.j. obnovili sridnjovikovnu državicu. Ta je već dublje bila pofrancužena, pa ne bi se lako integriralo ju u Nimačku, pa zato bidu išli s novon državicon. Aristokraciji ne bi smetalo imat još jedno svoje igrališće. Tamošnji izvorni romanski jezik je burginjonski (bourgouignon) iz skupine oïlskih jezika, pa bi se favoriziralo taj jezik a potiskivalo francuski, ka' šta je francuski potiskiva lokalne romanske jezike. Nimački bi bia drugi službeni jezik, ka' šta su napravili u Dalmaciji. Mediji bidu in bili dvojezični i tako bidu ih otuđivali.

Ne bidu pripojili Šampanju. Ostavili bidu ju Francuzima neka proizvodidu pinušce.

Burginjonski


Burgundija


Današnja francuska regija Bourgogne-Franche-Comté


ima granice koje je imala Kraljevina Burgudnija, a koja je podiljena 843. diobom na Burgundsko Vojvodstvo (Duché de Bourgogne) i Slobodni Okrug Burgundije (Franche Comté de Bourgogne).


Francuske pokrajine 1797. godine. Burgundija je oker, zelena je Franche-Comte.


Bretanja je imala svoj pokret za neovisnost i nacionalnu svist i to bi bila državica pod vladaren iz koje nimačke plemićke kuće, pod nimačkin protektoraton.

Mislin da bidu pomaknuli nimačku granicu na zapad do Meuse (Maasa) i Verdun bi posta pogranični grad. Ta je rika ionako bila u prvom stihu stare nimačke nacionalne himne Deutschlandlieda (melodiju je sklada Joseph Haydn 1797., za stihove pisme Gott erhalte Franz den Kaiser", pisme za rođendan sv. rimskog cara Franje II.

U poraženoj Francuskoj bi se potegnulo i pitanje Okcitanije i okcitanskog jezika. To bi uvelike ovisilo o razini poraženosti Francuske.

Ovo su ozemlja koja je Nimačka okupirala i klijentske države.



Ovo su jezične manjine.



Ovdi se vidi di je Verdun, Meusa i Švicarska. Luksemburg nima kontakta s Francuskon. Zemljovid prikazije pravne sustave, ovo će se svidit Velebitu.


Slika od Nimačke kod ujedinjenja 1871. godine.