Svi znamo za to farsičnu i desetljećima propagiranu teoriju da je Tito rekao ne Staljinu, jer kakti nije želio da jugoslavija bude jednostavno uronjena u istočni blok i bude stavljena pod Staljinovu šapu. To je službena istina koja i danas ima status povijesne mantre.

no da vidimo malo činjenice.

na Jalti je između velikih sila dogoverene interesne zone. Da sad ne idem u detalju, kako gdje i koliko, uglavnom Jugoslavija je podijeljena 50-50 između Britanije i SSSr-a. U Jugoslaviji se pozicionira Tito koji za to ne želi čuti nego propagira komunizam i bratstvo sa SSSr-om. Krši dogovor. Kardelj govori u Moskvi da njima nije cilj nezavisna Jugslavija, oni sebe vide kao jednu od republika SSSR-a Staljin se podsmjehuje. CA ulazi u Jugoslaviju, osvaja Srbiju i skreće u Mađarsku. Završava rat. Panegerici SSSR-u su postali dio svakog partijskog okupljanja. Dolazi do krize u Grčkoj. Staljin se dogovorio davno da je to britanska interesna zona. Tito to ne poštuje i potpomaže partizane u Grčkoj. Staljin ludi. Taj operetni manijak mu sve kvari. Odlučuje ga se gurnuti u ruke zapada, kao što je dogovoreno, ako neće milom, hoće silom. Inscenira sukob i prijeti Titu. Tito i partija zbunjeni, zgroženi, skoro godinu dana nakon tog događaja kunu se u savezništvo. Staljin ne želi ni čut to kukanje i moljenje. U najmanju ruku je čudno da onaj ko se čvrsto odlučio da ne bude pijun skoro godinu dana moli onoga ko ga želi podčiniti. Čudan inat.

da ne spominjemo da je CA bila sposobna sa dva tri korpusa zgaziti cijelu JA koja nije bila sposobna za frontalni napad.

no Staljinu ni u malom prstu nije bio cilj napad na Jugoslaviju. Mogao je to uraditi 44-te i završiti stvar ali tako nije dogovoreno s Churchillom.

dakle jedna komična izmišljotina i eto ti još jednog lažnog kulta.

Ne znam jesi li gledao prošli tjedan na HRT-u Milićevu emisiju i u tri epizode je prikazana Rusija.

Uglavnom mislim da je već u prvoj epizodi razgovarao s jednim čovjekom iz Staljinove "blizine". Ne mogu se točno sjetiti tko je bio i njegovog imena, ali na Milićevo pitanje slično tvojem naslovu teme odgovorio je da je Staljin Titu zamjerao preveliku "amerikanizaciju" i da su se u to doba često mogle vidjeti u novinama karikature u kojima se Tito prikazivan kao sluga zapada, odnosno netko tko im ljubi stope.

Evo jos nekoliko cinjenica:

1.3.1953 Balkanski pakt Jugoslavije sa Turskom i Grckom (tada vec puni clanovi NATO-a), suradnja na podrucjima privrede, tehnike, kulture i odbrane. S time je Jugoslavija stala na stranu zapadnih zemalja koji su sjeveroatlantskim savezom dali odgovor na sovjetski imperijalisticki pakt. Stize oruzje iz SAD-a.
U ozujku 1953 putuje Tito u Veliku Britaniju. Jacanje odnosa izmedju Jugoslavije i Velike Britanije; Britanci pozdravljaju Titov potpis na Balkanskom paktu. Obe zemlje su se suglasile kako je im u interesu otpor (sovjetskoj) agresiji i sacuvanja nacionalne nezavisnosti. Odluka je pala za daljnu usku suradnju sa ostalim miroljubljivim nacijama.
Herald Tribune je tada napisao da je Tito zelio jednu garanciju V.Britanije protiv bilo kakve agresije ili da makar jedan prijateljski pakt sklope. Churchill je odgodio nagodbu do daljnjega ali je se moglo reci da je formalna nagodba vec bila gotova stvar. Tu nagodbu bi onda potpisali odmah nakon rjesenja pitanja o Trstu.
Tadasnji ministar vanjskih poslova SFRJ, Popovic, je dao sljedeca objasnjenja:
V.Britanija je uvjerena da je jugoslavenski udio odbrane moguc i bez clanstva u NATO- savezu.
Britanska nesluzbena garancija za sigurnost Jugoslavije je dovoljna, tako da zasada netreba formalni pakt sklapati.

21.5.1953 je prokomentirao Tito u medijima da bilo kakvi odnosi sa SSSR-om nece promijeniti stajaliste njegove politike prema V. Britaniji, Francuskoj i SAD-u itd. Iz ovoga se dalo zakljuciti da su prvi konci Jugoslavije sa SSSR-om vec spleteni, ali se napominje zapadnim silama da taj novi smjer nece promijeniti njihove odnose i poziciju Jugoslavije.

6.6.1953 je SSSR predlozio da izmijeni ambasadore, za sto je Jugoslavija 16.6.1953 dala zeleno svijetlo.

14.6.1953 izjavljuje Tito ponovno kako se politika prema zapadu nece mijenjati.
U cudnom kontrastu za ovaj dogadjaj normalizacije odnosa stoji cinjenica da je na „srpanjskom-plenuum-u KPSS-a (3-7.7.1953), poznato kao obracun sa Berijem (odlucena mu je u tajnom procesu smrtna kazna), Berija bio optuzen za nastojanje normalizacije odnosa sa Jugoslavijom…

5.1.1955 je postignut trzisni sporazum izmedju Jugoslavije i SSSR-a. Prvi nakon 1949 godine.

15.5.1955 Titov govor u Puli prije sastanka sa sovjetskim vodstvom. Sastanak sa incijativom SSSR-a, zahvala zapadu, pogotovo amerikancima za pomoc u gospodarskim poteskocama. Tu pomoc nece Jugoslavija platiti koncesijama, narod je to zaradio zbog njihovoga doprinosa za mir na svijetu. Odnose hoce odrzati, hoce si ruke drzati slobodne da svoj utjecaj uglavnom zalozi za mir. Rezim je njegova stvar, a hoce normalizaciju sa SSSR-om sa cvrstim temeljem, bez ikakvih iluzija. Netrebaju zapadani politicari misliti da igra duplu igru.
Ovo je bilo odstupanje od socijalisticke solidarnosti sto se tice vanjske politike. U svibnju 1955 je se to posebno istaknulo Titovog stovanja prema Nijemcima, koji su tada pristupili NATO-savezu.
Raskidom sa SSSR-om se je Jugoslavija nasla na stranu zapadnih sila. Primila je znacajnu americku privrednu I vojnu pomoc, ali je jos ostala komunisticka zemlja samo malo drugacija nego sovjetski savez. Tito nikada nebi pristupio NATO-savezu, jer je se cak I od vojnih obaveza iz Balkanskog pakta lijepo distancirao.
Krajem 27.6.1955 su dolazili izaslanici V.Britanije, Francuske I SAD-a u Beograd na prigovore. Osim pitanja nacionalne sigurnosti je medjuostalim bilo govora o boljim pristupu i utjecaju u drugim zemljama iza zeljeznih zavjesa. U najboljem slucaju totalno otimanje istocnih zemalja od SSSR-a.

4.10.1959
Titovoj novoj strategiji politici nesvrstanih sada smeta Balkanski pakt, uglavnom vise ta vojna pitanja nego ista drugo, ali svejedno ga se pridrzava I kupuje I dalje oruzje od amerikanaca. Sad ti amerikanci traze kontrole za uporabu tog oruzja, pa dolazi do sukoba. Jugoslavija misli da SAD hoce utjecaj na JNA, amerikanci zele samo kontrolu sto se s tim oruzjem dogadja. Vlada iz Beograda lukavo izmjenjuje rijeci: kontrola = “aha samo promatranje” . Uz to je Jugoslavija molila amerikance za dostavu zita.
Sve u svemu to nam dokazuje da Jugoslavija nije imala “pravi slobodni blok” tj. nesvrstanosti nego je bila prisiljena biti sudionik jednog saveznog sistema kojeg su SAD predvodile I Jugoslavija je uz to jos morala trpiti americku kontrolu njihovog naoruzanja. Vlada iz Beograda pokusava sa verbalnim trikovima odrzati njihov imidz “neovisne” zemlje pa tu americku kontrolu nadziva samim “promatranjem” I eto ti ga opet su nesvrstani!
6.11.1959 dolazi americki minister vanjskih poslova F.Dulles na Brijune. Razgovarao je sa Titom o svjetskoj politici, suradnji itd., te je izjavio za Herald Tribune kako su razgovarali I o stanju istocnoeuropski naroda I da su dosli do dogovora sto se tice priznanja I nezavisnosti tih zemalja, ne mijesanja sa vana I unutrasnje stvari I njihovog prava da socijalno I gospodarsko uredjenje sami po svojoj volji urede.

Tita su zapadni saveznici docekali otvorenih ruku, morao je jednostavno suradjivati sa zapadom inace bi Jugoslavija upala u totalnu izolaciju (vidi razdoblje poslje Staljina). Bio je mozda prototip vrste diktatora kao sto je kasnije bio Sadam Husein. Jedan americki ministar vanjskih poslova Dean Acheson je jednom u ovako slicnim rijecima rekao: Tito je djubre, ali je nase djubre.

Crvena armija je mogla pregazitit JA, samo sto se iz Sovjetskog saveza mora ta vojska mobilizirati (Znam da su vec njihove snage bile prisutne u istocnim zemljama). Tada je se procjenivalo JA na 500.000 vojnika, sa gerilskim iskustvom. Lako je uci u jednu zemlju, ali moras i ostati u njoj. SSSR je morao imati logisticku podlogu, slobodnu ruku tj. invazija Jugoslavije bi mobiliziralo zapadne snage jer bi s time i ugrozili Italiju, ostale zapadne zemlje; jednostavno bi se provocirao jos jedan rat koji nikome nebi odgovarao - a pogotovo ne SSSR-u jer nisu bili spremni, kad se pogleda na gubitke koje su im Nijemci nanili kad su ih iznenada napali. Uz to jos propagandni efekt atomske bombe...

JA je, ako bi bila pod sovjetkom komandom, trebala biti znacajni faktor geopoliticke strategije u osvajanju zapada prema tome je Rusima bio dio plana da Jugoslaviju "prigrle" sebi.

Tijekom rata Churchill i Staljin nisu imali jasnu politiku prema Balkanu niti su prije postojali jasni planovi jer je prioritet bio zagaziti prvo Nijemce. Upravo to i pokazuje interesantan detalj da su tih dogovorenih "50-50" od Churchilla bili napisani na jednoj prijasnjoj konferenciji prije Jalte na jednom malom papiricu (isarano na listicu, kao u birtiji). A Jugoslaviju Churchill nije htijeo komunisticku, nego je htio vratiti izbjeglog srpskog kralja na vlast - jer je barem samo jednu stvar znao: Vratiti sve drzave koje je njemacka tijekom 2.SR srusilma.

zanimljivi postovi Mene zanima to samoupravljanje,jel to yug planirala ili je ispalo kad smo već u sukobu sa SSSR-om pokažimo da nismo kao oni

ma Tile je bio pametan , te se okrenuo i osnovao nesvrstane, gdje je Juga uzimala silnu lovu i odrađivala poslove ....prodavali smo oruzje i Iraku i Iranu sakrivali jedu delegaciju od druge , Gadafi i Libija prijateljska zemlja , sta je firmi samo odavde tamo radilo , Indija kao najmnogoljudnije zemlja veliki prijatelj Jugoslavije sa Nehruom na čelu , vamo u Egiiptu Naser , pa tek car Etijopije ,Hajle Salasije , ajme jes faca bio , ovi mogu sanjati....

kakve veze ima ovo budalasto panegerisanje s temom.

te karikature su izišle nakon navodnog sukoba gdje se Tito prikazuje kao pas kojeg na lancu drže kapitalisti.

No te karikature su imale zadatak da prikriju samu karikaturu, da je Staljin namjerno gurnuo Tita na zapad jer se tako dogovorio sa saveznicima još u ratu a Tito je bio neposlušan i želio provoditi rigidni komunizam. Kardelj traži nakon rata da Jugoslavija postane republika u SSSR-u. Staljinov kult nakon rata poprima religiozne momente. Nakon rezolucije Informbiroa Tito se mjesecima zaklinje na vjernost i Staljinove slike na paradama se povećavaju.

To su sve dokazi da nije Tito rekao NE Staljinu nego Staljin Titu.

Nisam siguran da ova teza ima logike. Kao prvo, nije uopće sigurno da je Jugoslavija podijeljena na 50-50, pa ju je Staljin kao "morao" prebaciti zapadu kao lopticu preko mreže. A čak i da je do te podjele došlo, a Jugoslavija se ipak opredijelila za Sovjetski Savez - zašto bi Staljin velikodušno odbio poklon? Nije bio pozna kao principijelan čovjek nego baš oportunist

a hvala kurcu više netko normalan Naravno da staljin nije nogirao tita jer je staljin biom megalom,an bez premca kojemu ne bi bilo dovoljno da čitava planeta bude sovjetska

@viper
Juga nije nista planirala, stvari su se tako razvile. Politiku se nemoze uvjek isplanirati (pogotovo ove avanturisticke politike nacista i komunista)
Par razloga zasto:
- Titov ego. Oslobodio je drzavu gotovo sam, usao je prije CA u Beograd sto naravno znaci da su njegovi partizani kontrolirali najveci dio Jugoslavije pa zato nije tadasnji „ideoliski prijatelj“ preuzeo vlast. Trazio je priznanje za to od zapadnjaka pa i od sovjetskog saveza, jednostavno je htio vise nego samo jednu karticu na kojoj pise „Hvala druze“ a i nije htio samo drugima klimati glavom. Htio je vlast pod svaku cijenu a imao je viziju u kojoj bi Beograd trebao biti druga Moskva u komunistickoj europi. Vlast ga je jednostavno zanijela. Uz to je pridonio staljinovoj doktrini; od „seljackog naroda“ je uspio stvoriti jaku gerilsku vojsku.
- Pobjeda nad Nijemcim mu je dodala ogromno samopouzdanje a i kako je prvi put dobio ozbijnu priliku da se docepa vlasti, tako mu je se ta vlast sve vise i svidjala. A tu vlast je htio, kao i svaki diktator, ojacati i odbraniti.
- Ruski spijuni/agenti/obavjestajci koji su se mijesali u gotovo sve jugoslovenske organizacije kao sto su JA I obavjestajne sluzbe. Sami Jugo-oficiri to nisu pozdravljali, a kamoli Tito. Jugoslovenskog diktatora su rusi dobro promatrali, Moskva je bila dobro informirana bila. Navodno su i Andrija Hebrang i Sreten Zujovic bili u sluzbi NKVD-a, zavrsili su kako su zavrsili, jer je Tito tijekom svog boravka u SSSR-u dobro znao kakvim su mastim mazane njihove obavjestajne sluzbepod kojima i GPU pripada.
- Pokusao je sprijeciti da se Rusi mijesaju u politku Jugoslavije, a istodobno je se on sam aktivno mjesao u krizi sovjetske partije KPSS (zbog informbiroa u Beogradu je bio uvjek u tijeku o dogadjajima u KPSS-u, mogao je ekscelento iskoristiti te informacije za manipulaciju izaslanika).
- Sama kominterna je smatrala nakon rata kako je Tito ultraljevicar i ekspanzionist.
- Sovjetski planovi da Jugoslavija bude skupa sa ostalim istocnim komunistickim zemljama jedan veliki „silos“. To bi znacilo da se nebi Jugoslavija nikada industrijalizirala kako treba (mozda i nikako?!), a industrijalizacija (pogotovo dobra/kvalitetna) je u tadasnje vrijeme znacila jaku cvrstu zemlju sa jakom vojskom. Bas im je zato bila nacisticka njemacka bila primjer. Ta sovjetska kolonijalisticka politika je kao drugo predvidila te satelitske zemlje kao tampon-zonu izmedju njih i zapadnjacima, a sa Jugoslavijom jos bolji polozaj za odbranu i evetnualni napad na kapitalisticki zapad u buducnosti.
- A Jugoslavija nije bila industrijalizirana, nego nerazvijena poljoprivredna„seljacka“ drzavica . Tito ju je htio industrijalizirati, jer je komunizam izvediv uglavnom u industrijaliziranim i razvijenim drustvima a ovako bi mogao i ovisiti i o Staljinu i seljacim . Vidio je u Jugoslaviji potencijal i mjesto na suncu u ovoj regiji sa njim kao vodeceg lidera regije.
- Rusi su predlagali da Jugoslavija i Bugarska budu u jednome Balkanskom savezu, naravno pod sovjetskoj reziji. Ali sluzbeni Beograd je imao drugaciju viziju: Komunisticki Balkan tj. svoj Balkanski savez sa Jugoslavijom na celu.
- Tito je smatrao da svak izgradi svoj socijalizam sam. U biti je to jedna staljinova teorija – samo sto je namjenjena iskljucivo SSSR-u a ne satelitskim drzavam. A u praksi je to za jednu od tih drzava znacilo odcjepljenje od Marshall-ovog plana i preusmjeravanje privrede prema Moskvi.

Staljin se itekako držao dogovorene podjele. Ako je dogovoreno da je Grčka britanski interes onda je to britanski interes a ne da mu neki Tito kojemu je on morao poslati dva korpusa da ga uopće instaliraju u Bograd kvari dogovrenu ravnotežu.

mislim nek mi netko odgovori zašto i nakon rezolucije IB-ea Tito priređuje parade u čast najvećeg sina Staljina ako je ga želio odjebati. Moli, kumi, plače..

Staljin je odjebao Tita a ne Tito Staljina, to će zaključiti svatko sa malo soli u glavi.

Ne bi se slozio bas sa ovom teorijom iz jednostavnog razloga: Ovo je bila svadja izmedju komunista samih. Kriza daljne strategije kod rusa, a istodobno ideoloska kriza izmedju Tita i Staljina.

Koliko je god Staljin sjedio cvrsto na fotelji, to ne znaci da je bio ne upitan. Svi mi znamo kako je on (a tako i Tito) likvidirao partijisku konkurenciju i kako je ljude unutar svoje stranke proganjao. Teorija sa 2 politickim stranama unutar KPSS-a mi je vise vjerojatna. Na jednoj strani Staljin koji je vise htio taktizirati i pricekati kako se stvari razvijaju, a na drugoj strani Zdanov koji je u burnim raspravamam unutar partije trazio da se prvo napadnu zapadne sile, ako bi to bilo nemoguce, da se intervernira u Jugoslaviji. Pogodite sta se Zdanovu dogodi: Srcani udar i opet jedno smetalo manje.

@ Inkvizitor
U pravu si, Staljin je se pridrzavao dogovora sa englezim, ali je podrzavao grcke komuniste (napomena: ta podrska je bila vrlo slaba, tako da su grcki komunisti optuzivali Staljina za izdaju; valjda si mislio ako pali, pali, ako ne, isto dobro). Valja spomenuti da su pored engleza i amerikanci intervenirali u grckoj, suparnik samo takav kojeg su sovjeti oprezno pratili. Amerikanci su u to vrijeme jaci u vojnoj tehnologiji, u pitanju strateskog oruzja je SSSR bio iza njih. Tito je tu previse preduhitrio, tek je se otrijeznio kad je vidio gomilu americkih bombardera koji su se dizali iz Italije…
Sto se tice parada za Staljina, to se moze vrlo lako objasniti:
Koliko je Tito isao zapdanim silama u susret, toliko je I naglasavao da je komunist srcem I dusom. Dakle ljuljao je izmedju reformi za vise trzista i pluralizma i rigidne staljinisticke reforme. Te reforme je provodio u znaku socijalizma I znao je dobro da se nesmije previse naginjati iz prozora I provocirati sovjete do kraja. Uvjek kad bi se strasti u vanjskoj politici smirivale, tad je I isao SSSR u susret, jer usprkos njihove svadje su Tito I Staljin imali dosta zajednickih ideoloskih stajalista.
Te parade su I jasan znak zapadu tj. propaganda je imala jasnu poruku:
Neka se Staljin i Tito svadjaju, ali ce komunizam pobjediti u borbi protiv kapitalizma. Svijet ce biti komunisticki!

Tito je volio demagogiju, i prodavao je kao malo ko, a dok je ovaca bice i vune. Nekako ukratko analiza mita zvanog Tito.

Evo samo primjer Madjarske revolucije, Tito podrzi Sovjete, bez ustezanja daje izjave kako je to sto rade Madjari protivno idealima komunizma, svijet se okupira problemom Sueckog kanala i zaboravlja na Madjare, Sovjeti upadaju u Madjarsku, Nagy se skriva u YU ambasadi, Tito postize dogovor sa Kadarom (dojucerasnjim Nagyevim zamjenikom i prelivodom koji je ugledavsi prvi sovjetski tenk, presao na stranu sovjeta i postao njihov novi Sejdo) da se kao Nagyu garantira sigurnost i imunitet od krivicnog gonjenja i Kadarova vlada stoji iza toga a kao Sovjeti se bune i zele Kadarovu glavu, nakon toga Tito Nagya nabija nogom iz ambasade i predaje ga u ruke "Kadarove vlade" koja ce ga kao stititi od Sovjetskih prijekih sudova, mosh misliti. Nagy nije presao ni stotinu metara, vec je bio uhicen i prebacen u Rumunjsku, gdje je i objesen.

Nakon svega, demagog Tito izjavljuje nesto kao "nadam se da ce Sovjeti iz ovoga izvuci pouke i shvatiti da su pogrijesili, staljinisticki totalitarizam nas ne vodi nikuda". Zaglupljene mase aplaudiraju, bravo Tito, opet si im rekao NE

Tile ucinio vise na rusenju madjarske demokratske pobune nego sovjetske divizije, i izasao kao pozitivac iz cijelog slucaja. To mozes samo ako imas tupaste sljedbenike.

Sto se tice blokovskih podjela i Titovog balansiranja u svemu tome, obicna smijurija. Tito je u cijeloj prici bitan koliko i Imre Nagy, bitan kao uticajan, uticajan kao da se njega nesto pita. Dogovor je postignut na visoj instanci, svijet je podijeljen na blokove, a neko im je trebao i kao tampon zona. Cak ne vjerujem ni da su nesvrstani oformljeni bez znanja i sugestija CIA-e ili KGB-a ili slicnih tajnih sluzbi.
Dogovor postignut, Tito samo pobrao lovorike. Nesh ti svjetskog lidera, i sile mu od drzave, raspala se kao kula od karata istog trena kada su blokovi ukinuti.

Majstore, ta propagandna mantra kako je Staljin zelio svjetsku revoluciju, pretvoriti planetu u Sovjetski Savez, to ti je iz iste one kuhinje koja je lansirala vijest kako Hitler zeli cijelu planetu, kao i Japanci koji zele cijelu planetu, a i Italijani hoce pola planete. Jeste da su se malo zaebali sa racunicom, jer planeta je jedna a ne dvije ipo, medjutim koga to briga, bitno je zapaliti mase.

Cak i najnovija mantra iz iste kuhinje, "nazadni islam zeli cijelu planetu, sa naglaskom na slobodarsku Ameriku", smrdi. Odmah da naglasim, radikalni islam organski ne podnosim, ali laz i licemjerje jos vise.

Jesu komunizam i fasizam najveca zla 20. stoljeca, ali gdje svrstati kolonijalizam ("demokratskih drzava") i njegovu ulogu u svim tim desavanjima. I prije toga, i nakon toga. Ova dva prvoimenovana su mozda po kvaliteti najveca zla, ali po kvantiteti bogami nisu.

Vezano za sukobe u Grčkoj , Tito je imao poslije direktne (tajne) pozive da se uključi u NATO savez , tada je počela i doprema USA tehnike , (Thunderbolte , Thunderjet-e i poslije F86 Sabre-ovi i sl.) , naši časnici su išli u SAD na školovanja i sl.E , sad zamislite da se Yugoslavija tada priključila Zapadu i kapitalizmu...al' šipak , drag im komunizam i jednoumlje , sigurne fotelje , narod tko hebe...

Nekoliko američkih, sovjetskih i dvojnih agenata koji su radili u obavještajnim službama velesila, navode u svojim zapisima više planova za atentat na Tita tokom 1953. Međutim, nemoguće je pouzdano utvrditi da li su ti podaci vjerodostojni.
Detalje jednog plana razotkriva američko-sovjetski agent Boris Moros, Židov, ruski emigrant. Od 1936. radio je za Sovjetsku obavještajnu službu, a između 1947. i 1957. i za čuveni američki FBI.
Sredinom marta 1953. Morosu je u Beču njegova nova veza Afanisij Jefimov povjerio da se priprema za atentat na Tita. Trebalo je da ga izvrši petočlana grupa sovjetskih diverzanata, pod komandom Jefimova - pomorac, pilot, i dvojica civila, prerušenih u katoličke sveštenike. Oružani napad na Tita i njegovu pratnju planirali su 25. marta 1953. u Beogradu, neposredno poslije povratka iz posjete Velikoj Britaniji.
Strahujući od stalne prijetnje likvidiranja Tita, njegovo obezbjeđenje odlučilo je da maršal u prijateljsku posjetu Velikoj Britaniji krene školskim brodom Galeb. Tito je sam odbio prethodne ponude Britanaca da doputuje avionom ili vojnim brodom. Taj prvi polazak u jednu zapadnu zemlju poslije višegodišnje sovjetske blokade prikrivan je kao državna tajna broj jedan.
Tito se ukrcao na Galeba u Luci "Zelenika". Niko nije znao da u stvari kreće u državničku posjetu Velikoj Britaniji. Na putu prema Otranstkom moreuzu "Galebu" su se, kao [obezbjeđenje, pridružile tri krstarice. Pojedini obavještajni podaci navodili su, naime, da glavna opasnost prijeti upravo tamo, gde su konvoj navodno vrebale sovjetske podmornice iz baze u Luci "Drač" u Albaniji. Postojala je osnovana sumnja da će izvršiti neposredni napad torpedima na "Galeba". Zato je izabran poseban način cik-cak plovidbe jugoslovenskog konvoja kroz Otrantski moreuz. Školski brod imao je takođe dobru zaštitu. Nije bila isključena ni mogućnost da i britanska podmornica "spriječi" Titovo putovanje.
Za vrijeme plovidbe Tito i članovi pratnje saznali su da je umro predsjednik SSSR Josif Visarionovič Staljin. Odahnuli su - strah od sovjetskog atentata bar privremeno je prestao. Maršal je naredio da se razarači vrate u matičnu luku. Istovremeno je zvanično saopštena i vijest da je Tito otputovao u prijateljsku posjetu Velikoj Britaniji, na poziv predsjednika Vlade Vinstona Čerčila.
Maršalov povratak u Jugoslaviju pratile su opsežne mjere bezbjednosti. Do Gibraltara "Galeb" su štitili engleski brzi torpedni čamci i vojni avioni - lovci. Očito da je takva zaštita bila neophodna, jer poslije Staljinove smrti još nije postojalo potpuno povjerenje u nove sovjetske vlasti. Kasnije je otkriveno da je čak i tada pripreman atentat na Tita kada se vrati u Beograd.

Posjete maršala Tita Grčkoj i Turskoj proljeća 1954. trebalo je da krunišu predviđenu promjenu Ankarskog (balkanskog) sporazuma u trojni vojni sporazum, koji bi SFRJ na posredan način približio NATO savezu.
S obzirom na cilj posjete logično se očekivalo - bar su nagovještavali obavještajni podaci - da se ekstremna emigracija na zapadu i istoku grozničavo priprema, posebno u Grčkoj, da izvrši atentat na Tita.
Zbog toga je putovanje u Grčku i Tursku posebno dobro obezbjeđivano. Naime, najveća opasnost prijetila je još od sovjetskih podmornica. Bezbjednosne službe istovremeno su dojavljivale da ekstremna emigracija planira odlazak u Grčku, a takođe i Tursku. Namjeravali su da izvrše atentat najprije u Turskoj, i, ako ne uspiju, u Grčkoj. Situacija je bila veoma ozbiljna, jer su prvenstveno predstavnici Varšavskog pakta pokazivali naglašeno protivljenje vojnom savezu Jugoslavije sa dvjema članicama NATO - Turskom i Grčkom.
Tito je sa pratnjom otputovao iz Beograda 7. aprila 1954. i preko Zagreba stigao u Split gdje se ukrcao na "Galeb". Zbog prisustva sovjetskih podmornica u Draču ponovljena je ranije oprobana cik-cak plovidba kroz Otrantski moreuz. Posjeta Turskoj počela je 12. aprila 1954. Iako su pripadnici ekstremne emigracije organizovali više javnih ispada i prijetnji, do atentata nije došlo.
U Grčku je nekoliko dana prije nego što je Tito doputovao tamo stigla specijalna prethodnica, koju su sačuvali predstavnici bezbjednosnih službi. Uspostavili su zvanične kontakte sa svojim kolegama Grcima. Prvi izvještaji upozoravali su na ozbiljne namjere dvije emigrantske grupe (albanske i kominformovske). Grčka služba bezbjednosti i policija uhapsili su, naime, nekoliko članova emigrantskih grupa, a kod kominformovaca našli su čak dvije radio-stanice. Najopasnija je bila albanska emigrantska grupa, koja je došla iz zapadne Evrope, naoružana američkim oružjem, a obučavala ju je Sovjetska obavještajna služba.
Ekstremne emigrantske organizacije na zapadu i istoku poslale su u Grčku takođe više grupa i pojedinaca.

Kasno noću 22. oktobra 1946. grupa ustaša preobučena u uniforme željezničara minirala je više od sto metara pruge između Ogulina i Oštarija, kojom je sljedećeg dana trebalo Plavim vozom Tito da doputuje u Rijeku. Velika količina eksploziva na više mjesta trase u ravnici, gdje vozovi uobičajeno povećavaju brzinu, raznjela bi čitavu kompoziciju. "Štab" diverzanata, koje je predvodio bivši ustaški oficir Roko Tomić, nalazio se u kraškoj pećini blizu Ogulina. Tamo je bilo i skrovište eksploziva i opreme.
Jugoslovenske civilne i vojne obavještajne službe na terenu otkrile su pripremu atentata nekoliko dana prije Titovog putovanja. Aktivirali su svoje "pozicije" i posebno detaljno "pokrili" operativno sumnjive osobe, prvenstveno one povezane sa inostranstvom i ekstremnom emigracijom. Te večeri kada su prerušene ustaše demontirale prugu i postavljale eksploziv, jugoslovenski bezbjednosni organi započeli su akciju neutralisanja. Čitava grupa, oko dvadesetak ustaša i veći broj njihovih saradnika, u širokoj okolini uhapšeni su odmah po "miniranju pruge", o čemu javnost, naravno, nije obavještena.