Carmello Šešelj je napisao/la:
Franuska spoljna politika sve do kraha Napoleona je po sve nas balkanske narode bila izuzetno negativna. Bili su konstantni saveznici Turcima. A to su bili da bi kontrirali Austriji kao jednom od svojih glavnih rivala. Nakon pada Napoleona, i delegiranja Francuske u drugorazrednu silu na Bečkom kongresu, ulogu turskih saveznika preuzima Velika Britanija, ali ona to ne čini da bi pravila kontratežu prema Austriji, koja ih nije nimalo zanimala, nego da pravi kontratežu prema Rusiji.
Uglavnom, istorijski gledano, Francuska je ogromnu većinu vremena bila neprijatelj balkanskim narodima zato što je ogromnu većinu vremena bila osmanlijski saveznik.
S tim da je bilo nekih faza malih odstupanja. Imali su neke prijedloge iz 1848.
o fed. savezu Srbije i Turske i stvaranju tzv. "Srpskog vicekraljevstva" gdje bi bila i BiH,
kao i ideja da Francuska i Pijemont Srbiji dodjele milijunski kredit da može otkupiti BiH.
Ali skoro stalno turski saveznik (sudjelovali na njihovoj strani u Krimskom ratu) koja se
radi svojih vlastitih interesa nametala kao zaštitnik prava katolika da smanji utjecaj
Austrije, ili svih kršćana u pacifikaciji ustanaka u Hercegovini i time stabilizaciji Osmanskog
carstva s kojim je gradila dobre trgovinske odnose i dodjeljivala mu velike kredite.
Kasnije se okreću prema Austriji i podražavaju je u Berlinu 1878.
