Prije 35 god (s par dana zakašnjenja), 18. svibnja 1991. godine osnovana je elitna Bojna Zrinski.
Osnovana je na temeljem zapovijedi ministra obrane Martina Špegelja i zamjenika ministra Gojka Šuška i bila je prva specijalna postrojba Oružanih snaga Republike Hrvatske.
Jezgru postrojbe činili su odabrani pripadnici Jedinice za posebne namjene MUP-a iz Kumrovca. Od oko 300 kandidata, strogom selekcijom izabrano je 27 najboljih, kojima su pridodana još dva pripadnika Antiterorističke jedinice iz Lučkog. Smješteni su bili u objektima bivše političke škole u Kumrovcu. Prvi zapovjednik bio je pukovnik Ante Roso, a zamjenik bojnik Miljenko Filipović koji su bili bivši dočasnici francuske Legije stranaca.
Već krajem svibnja 1991. izvela je prve izvidničko-diverzantske akcije u zadarskom zaleđu, gdje su uništena dva teroristička skladišta i jedna motorizirana patrola srpskih pobunjenika.
Dana 15. lipnja 1991. bojna je upućena u Vukovar, gdje je smještena na farmi Opatovac kod Iloka. Tamo su pripadnici ustrojavali oružane skupine, provodili intenzivnu obuku vukovarskog bataljuna Zbora narodne garde, izviđanja i ophodnje, te razoružavali ilegalno naoružano srpsko stanovništvo. Sudjelovali su u protuterorističkim akcijama u Borovu naselju, surađujući sa zapovjednikom obrane Blagom Zadrom na utvrđivanju položaja. Bojna je napustila Vukovar mjesec dana kasnije, 15. srpnja.
U kolovozu 1991. bojna se probila do opkoljene Hrvatske Kostajnice, gdje je, uz 1. gardijsku brigadu, sudjelovala u njezinu oslobađanju.
U rujnu je upućena u Gospić koji je bio pod napadom JNA. U zasjedi su zarobili oklopnu kolonu, uhitivši načelnika štaba 13. korpusa JNA generala Trajče Krstevskog s tridesetak vojnika i tri BOV oklopna vozila. General je kasnije pušten po naredbi iz Zagreba, ali je bojna zarobila glavno skladište Teritorijalne obrane u Kaniži s preko 8000 komada oružja. Sudjelovala je u opsadi gospićke vojarne „Stanko Opsenica“, koja se predala 18. rujna, te u daljnjoj obrani grada.
Početkom listopada bojna je djelovala na području Pokupskog, Lasinje i Velike Bune kako bi spriječila prodiranje prema Zagrebu.
Krajem listopada upućena je u Metković radi pomoći u oslobađanju Slanog i deblokade Dubrovnika. Tijekom boravka u Metkoviću dio pripadnika provodio je obuku dragovoljaca, pa je bojna narasla na razinu satnije s oko 100 novih gardista do kraja 1991. U prosincu ju je u Kumrovcu posjetio predsjednik Franjo Tuđman.
Godine 1992. elementi bojne sudjelovali su u Bitki za Kupres u Bosni i Hercegovini. Dio pripadnika pomagao je u ustrojavanju i obuci Hrvatskog vijeća obrane (HVO), postavljajući kamp u Tomislavgradu.
Kasnije su sudjelovali u operacijama na južnom bojištu, uključujući probijanje opsade Mostara 1992. godine i uništavanjem tenkova JNA te operaciji Tigar za deblokadu Dubrovnika, gdje su zauzimali ključne položaje poput Treskavca.
Godine 1993. bojna je sudjelovala u operaciji Maslenica, boreći se na području Škabrnje i okolice.
Dana 18. travnja 1994. ustrojen je 1. hrvatski gardijski zdrug kao elitna postrojba Hrvatske vojske, u koji je ušla Bojna Zrinski zajedno s dijelovima drugih specijalnih postrojbi (Frankopan, Ban Jelačić, Matija Vlačić, Ferdo Sučić i dio 8. lakojurišne brigade vojne policije).
Pripadnici Zrinskog postali su okosnica ovog zdruga, koji je potom imao ključnu ulogu u kasnijim oslobodilačkim operacijama: Cincar, Zima '94, Bljesak, Skok 2, Ljeto '95, Oluja, Maestral i Južni potez.
Na ratnom putu bojne Zrinski poginulo je 71 pripadnika (26 iz samostalne Bojne Zrinski i 45 pripadnika nakon preustrojavanja u 1. hrvatski gardijski zdrug), dvoje se vodi kao nestalo, a 286 je ranjeno.
Za hrabrost i junaštvo u Domovinskom ratu, 30. ožujka 2017. predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović odlikovala je Bojnu Zrinski i 1. hrvatski gardijski zdrug Redom kneza Domagoja s ogrlicom.
Dan postrojbe obilježava se 18. svibnja.
Vječna im slava i hvala!
