ORIC JE SREBRENICU
NAPUSTIO SVOJEVOLJNO

Razgovarala: Vildana Selimbegovic



DANI: Dokumenti o padu Srebrenice i Zepe stigli su i na Internet, no jos nisu podastrti pred ovdasnju javnost. Sta Drugi korpus krije o stradanju ove dvije enklave?

DELIC: Ama bas nista. Samo je u interesu neprijatelja Bosne i Hercegovine da se prava istina o stradanju Bosnjaka, posebno Podrinja, ne iznese na vidjelo. Nasi ciljevi da istina prodre su vrlo jasni: da bi se kaznili ratni zlocini, da bi se utvrdila odgovornost Ujedinjenih nacija i medjunarodne zajednice zbog pada zasticenih zona Zepe i Srebrenice, te da bi se vidjela odgovornost nas unutar redova armije i politickog rukovodstva za cinjenje, odnosno necinjenje da tih zrtava bude sto manje ili da ih uopce ne bude. Iako je vojna organizacija specificna, odlucili smo da sve arhive otvorimo.

DANI: Sta se, onda, desavalo unutar Srebrenice uoci pada: pominju se sukobi u strukturama vlasti, sverc humanitarnom pomoci i trgovina sa Ukrajinskim bataljonom stacioniranim u Zepi koji su se odvijali pod paskom srebrenickih vlasti, strahovlada Nasera Orica?

DELIC: Ja bih na ovo pitanje vise odgovorio kao obican gradjanin nego kao komandant. Procjenu odnosa politicke vlasti – ja sad kazem, ako je uopce bilo u Srebrenici – i vojnih struktura, mi nikad nismo vrsili, barem koliko ja znam. Upoznat sam sa nekim od ovih tvrdnji: isle su, rekao bih, dvije-tri linije koje su upucivale na prilicno haoticno stanje u Srebrenici. Jedna je preko MUP-a, i, koliko se sjecam, postoji pismo, mislim, nacelnika stanice, upuceno civilnim organima vlasti, u kome se govori o vecem broju ubistava u Srebrenici i opcem haoticnom stanju. Druga linija, na osnovu koje smo mogli djelomicno prikupljati te podatke i sticati uvid, jeste preko vojne bezbjednosti: uoci pada ljudi su bjezali iz Srebrenice, tako da smo pozatvarali sest ili sedam vojnika od kojih smo dobili slicne podatke, a i sluzba bezbjednosti, u okviru svog metoda rada, dolazila je do odredjenih spoznaja. Postoji i treca linija: jedan od funkcionera UN-a koji je boravio u Srebrenici meni je osobno rekao, mjesec ili dva prije pada enklave, neke od tvrdnji koje ste vi sada naveli. Ne bih ni demantovao ni potvrdjivao, ali padom Srebrenice pokrenuta je aktivnost da se utvrdi stvarna odgovornost i odrzan je jedan sastanak, ovdje u Tuzli, na kome su bili prisutni predsjednik Izetbegovic, Bakir Alispahic, tada ministar MUP-a, Hazim Rancic, ovdasnji ministar policije i cetvorica kljucnih ljudi iz Srebrenice. Radi njihove zastite necu govoriti imena, ali cetiri sata su davali izjave i govorili o stanju u Srebrenici uoci pada, te o samom padu Srebrenice, jer je ona, po nasim procjenama, uslijedila za krace vrijeme nego sto je to vojnicki trebalo ocekivati. Mi smo se nadali da se obje enklave, i u najgoroj situaciji, mogu daleko duze odrzati.

DANI: Je li Naser Oric bio medju tim ljudima?

DELIC: Ne. Bilo je ljudi i iz vojske i iz policije, i civila, nije bio Naser Oric, ali je bilo komandanata sa tog prostora.

DANI: Visoke komandne pozicije u diviziji, uz rijetke izuzetke, pripadale su prijateljima i poznanicima Nasera Orica, inace ljudima sumnjivog vojnog znanja. Primjerice, odbrana je bila vrlo plitka, rezervne linije uopce nije bilo...

DELIC: Sve enklave su bile pod specificnim sistemom rukovodjenja i komandovanja. Drugi korpus je, ja sam to iznosio, trazio u vise navrata, cak godinu dana prije nego sto je doslo do pada, da ta operativna grupa, odnosno divizija, ne bude pod nasom komandom. Razlog je sto gotovo nikakvog utjecaja nismo imali izuzev savjetodavne funkcije i naredjenja u cije izvrsenje smo mogli i nismo morali vjerovati, jer to je vise bila papirologija posto nismo mogli ostvariti uvid i kontrolu. Kao Podrinjac, general Enver Hadzihasanovic je, u ime Generalstaba, bio zaduzen da pomogne ovom dijelu, pa je sva koordinacija prebacivanja naoruzanja, opreme i ostalog isla preko njega. Uloga Drugog korpusa je bila prilicno minorna i svodila se na to da pripremimo 30-40 boraca, da ih hranimo, obezbijedimo rance, cizme i ostalo, da bi oni prenosili 1.000-1.500 metaka u Srebrenicu ili Zepu. Obicno se islo u Zepu, pa iz Zepe u Srebrenicu. Ako je isao helikopter, saznali smo za to tek posto se vrati. Moram vam reci da uopce nisam znao da ona grupa na celu sa Oricem dolazi na slobodnu teritoriju na skolovanje. Dakle, to je vise bio patronat koji se oslanjao na Generalstab. Zepa je, opet, bila posebna. Moja ocjena je da se oni nisu najbolje slagali, sami su odlucivali i koliko ce kome opreme i naoruzanja otici. Tacno je da je prakticno samo jedan covjek imao nekog vojnog znanja: rahmetli Ramiz Becirevic, nacelnik staba. Mislim da je i to jedan od razloga sto je dio mladjih kadrova povucen da bi se skolovao u Zenici.

DANI: Mozda, ali je sporno vrijeme skolovanja. Uostalom, i to je jedno od pitanja na koje vojni vrh nikada nije dao odgovor.

DELIC: Ja iznosim svoje misljenje. Medju tim ljudima nije bilo komandanata brigada. Koliko znam, Naser je dosao samoinicijativno, nije dosao po pozivu. Znam sigurno da je medju njima dosao i rahmetli Ejub Golic, komandant bataljona (poginuo je kasnije u proboju), zato da bi se utvrdila njegova odgovornost za nekoliko smrtnih slucajeva u Srebrenici. Njegov slucaj mi je dobro poznat: komandant Rasim Delic prepustio je meni da odlucim da li ga vratiti nazad ili ga ostaviti ovdje da mu se sudi, posto je bilo prilicno dokaza da je on osumnjiceni za neka zbivanja sa smrtnim ishodom. Mi smo dugo vijecali i odlucili da to sto je uradio nikad nece zastariti, da ce odgovarati kad-tad, ali je prece da ga vratimo u Srebrenicu. Hvala bogu da je vracen, jer je bio na celu proboja sa one strane. Siguran sam da je Enver Hadzihasanovic pravio plan – cak je postavio i reljef – kako da se izvrsi oslobadjanje Podrinja. Jedan je plan bio deblokada Sarajeva, drugi Podrinje. Zbog tadasnje politicke situacije preovladala je varijanta deblokade Sarajeva. Takodjer, iz Generalstaba su trazeni planovi aktivnosti koje bi bile usmjerene s druge strane u slucaju ofanzivnih dejstava prema Podrinju. A sto se tice ofanzivnih dejstava kad je krenula deblokada Sarajeva, mi smo polazili od toga da zasticena zona, po medjunarodnom ratnom pravu, ima poseban status – nema borbenih dejstava, nema napada, iako su sa vojnicke tacke gledista ipak najosjetljivija mjesta u nasem rasporedu upravo bile enklave.

DANI: Cinjenica je da te enklave nisu dobile poseban tretman zastite, a i da je unutar njih bilo problema.

DELIC: Imam izmedju 500 i 1.000 izjava kako boraca, tako i uglednijih ljudi sa podrucja Srebrenice i Zepe nakon egzodusa koji govore djelomicno o tome i to potvrdjuju. No, ne bi se mogla porediti Zepa sa Srebrenicom: u Zepi su bili daleko organizovaniji, kompletna Zepa pretrpjela je daleko manje gubitaka nego Srebrenica, gotovo svi borci iz Zepe su izasli (izuzev onih koji su otisli prema Srbiji), dosli su u vrlo dobroj kondiciji, sa vrlo malo gubitaka, ja bih rekao zanemarljivo u odnosu na broj ljudi, i oni su prilicno dobro i organizovano po grupama izvrsili izvlacenje. Mi smo ocekivali da ce Srebrenicani ici prema Zepi, jer Zepacka visoravan ipak pruza povoljnije uslove i lakse ju je braniti.

DANI: Rekli ste malocas da je gospodin Enver Hadzihasanovic kao Podrinjac bio zaduzen za ove enklave. Koliko znam, i sami ste Podrinjac a i zvanicno pretpostavljena komanda.

DELIC: Jednom sam na sastanku odrzanom pored Pazarica, gdje su bili svi komandanti korpusa i predsjednik Izetbegovic, kazao kako je nelogicno da je samo na papiru ta operativna grupa vezana za mene, a da nemam bitnijeg uticaja niti mogu pomoci. Nisam, recimo, mogao upotrijebiti helikopter da prebacim municiju, nisam je mogao ni dobiti, osim da uzmem odavde, od ovog sljedovanja pa da dam dolje.

DANI: Znate li barem kako je koristena vojna pomoc koja je Srebrenici dostavljana uz teske muke? Postoje tvrdnje da je snajpersku pusku Barret 12,5 mm drzao kod kuce Naser Oric i s njom s vremena na vrijeme isao u lov; zatim, protivtenkovsko oruzje Crvena strijela bilo je upotrijebljeno sa fatalnim zakasnjenjem u odsudnim trenucima ofanzive.

DELIC: Nisam bio u stanju steci uvid kako i na koji nacin su se koristila ova sredstva. Znam da je grupa koja je dosla ovdje i trebala se vratiti helikopterom nazad, bila obucavana za rukovanje svim oruzjima koja su poslata i koja im mogu doci u ruke. Razmisljao sam cak, posto su odbijali da idu normalnim helikopterom, da im izdam naredjenje da idu pjeske, ali uvijek su mi u podsvijesti bile Ruzine vode. Tom prilikom, u zimu '93, poginulo je oko 70 ljudi od 100 njih koji su krenuli iz Tuzle u Srebrenicu. No, i do nas su doprle informacije da se Crvena strijela, i pored uputstava, nije adekvatno upotrijebila; cak imamo informaciju, iako je njena preciznost veca od 90 posto, da su ispalili dva projektila i promasili tenk koji se prvi kretao, sto je ohrabrilo cetnike da dalje nastave dejstva. Ne bih znao da li je ili nije zloupotrebljavana i ova druga pomoc. Ima nekih izjava i pokazatelja da se humanitarna pomoc dijelila iskljucivo pod okriljem vojske, da nisu angazovani civilni organi vlasti i da se dijelila na nacin na koji su pojedinci smatrali da treba da se dijeli. Naravno, niko nije pozvan na sud da se utvrdi da li je to tacno ili ne, ali kao covjek mislim da tu ima dosta istine.

DANI: Medju Srebrenicanima danas kruze dvije price: prva, da je nakon pada Srebrenice Oric probio srpski obruc sa nekolicinom dobrovoljaca, i druga, da je kukavicki odbio krenuti u taj napad. Koja je tacna?

DELIC: Rekao bih – nijedna. Mislim da se radi o 13. julu, kada je Oric dobio naredjenje da sa nekolicinom vojnika i starjesina izvrsi borbena dejstva u rejonu Medjedje. Otisli su u popodnevnim satima da pokusaju stupiti u vezu sa jedinicama 28. divizije koje su krenule ka Tuzli. Jedan vojnik je, Allah zna kako, prosao prije svih drugih dva dana ranije i izasao negdje oko Kalesije, a mi smo na osnovu njegove price zakljucili da je moguce da oni cak krenu i ovamo. Zato je Naser i otisao dolje sa radiouredjajima jer smo smatrali da ce ga prepoznati po glasu i da ce on prepoznati svoje, da saznamo kuda ce. Naser je pokusao sa grupom da prodje, izjavili su da su ih zbog vremena cetnici otkrili – kisa je bila, da su otvorili vatru na njih i da su se morali povuci. Nije bilo ni ranjenih. Nije bilo vise takvih pokusaja. Naser i cijela ta grupa, kad je otvoren koridor, sa tim su borcima i narodom izasli i povukli se na slobodnu teritoriju. Nisu ostali u koridoru da organizuju, da brane, nego su krenuli sa narodom. Front od dva kilometra su probile jedinice iz Srebrenika, mislim 211. Oslobodilacka brigada, a ucestvovale su u proboju i 242. i 243. brigada. To su bili dijelovi brigada, do cete najvise. Licno sam otisao sa Senahidom Hadzicem, komandantom 281. brigade, koji je tada bio jedini starjesina koji je prosao, dosao do Baljkovice i presao asfaltni put. Sto znaci da sam imao potpuni uvid u situaciju na tom frontu. Naser nije probio front, pokusao je da to uradi, front su probile organizovane jedinice.

DANI: Nacelnik Generalstaba general Enver Hadzihasanovic izdao je zapovijest za vrsenje diverzantskih upada na srpsku teritoriju u okolini Srebrenice bez pojacanja linije odbrane. Na bazi kojih podataka je izdato to naredjenje? Da li Vam je poznato da je doslo do spora izmedju jedinica Armije BiH oko toga ko je zapravo zasluzan za uspjeh tih akcija?

DELIC: Koliko znam, radi se o naredjenju koje je dobio i Drugi korpus, ali ono nije bilo vezano, izuzev ako nije otislo njima linijom o kojoj govorim, za Zepu i Srebrenicu. Bilo je to vrijeme pokusaja deblokade Sarajeva, a u vojnoj taktici je normalno da se neprijatelju ne dozvoli da predislocira, prebacuje, pregrupise snage sa jednog podrucja na drugo. U tom cilju je dosla naredba u kojoj je bilo precizirano da se, gdje god je to moguce, izvode diverzantske i druge akcije da bi se vezao neprijatelj, nanijeli mu se gubici i onemogucilo da prebacuje jedinice na ovaj prostor. Ne znam da li je ovakva naredba otisla u Srebrenicu i Zepu, ali to je period kad smo intenzivirali upade, manje napade na pojedine objekte, sto znaci da je naredba postojala.

DANI: Sredinom juna, iz komande 28. divizije je u komandu Drugog korpusa poslata obavijest o srpskim vojnim aktivnostima u okolini enklave. Izmedju ostalog, izricito su u toj depesi bili pomenuti SAM-ovi, autobusi ljudstva na putu Vlasenica – Bratunac, ukopavanje srpske artiljerije istocno od enklave. Sta je Drugi korpus ucinio nakon sto je primio tu obavijest? Kakve je sve informacije Drugi korpus zatajio u medjuvremenu?

DELIC: Nikakve. Ne znam kuda ce ovo odvesti. Ja bih bio sretan da se svi odgovori na pitanja nalaze ovdje. Izvijestili smo pretpostavljenu komandu, odredili smo covjeka, Muharema Efendica, da 24 sata dnevno komunicira s njima, i svi ti razgovori su dostupni. Orica smo zaduzili i on je jedno vrijeme stalno bio s njima, usmjeravao ih, imamo zapisana i njegova naredjenja. Sve je to zapisano.

DANI: Medju dokumentima koji kolaju Internetom je jedno potresno pismo Avde Palica upuceno predsjedniku Izetbegovicu te nekolicina razgovora i pisama koji implicitno upucuju na nedostatak sinhronizacije u komunikaciji izmedju vlasti u Zepi sa vojnim i civilnim vlastima Republike BiH. Jeste li upuceni u sadrzaj tih razgovora?

DELIC: Ne, samo sam cuo o tome. Nikad nisam komunicirao sa Avdom. Bio sam na celu korpusa sest do sedam mjeseci, nisam mogao ranije komunicirati s njima, ali cuo sam za to pismo. Ne samo Avdino nego i nekih politicara. Mislim da u Sarajevu ima jedan doktor koji je iz Zepe…

DANI: Heljic.

DELIC: Moguce.

DANI: Postoje svjedocenja po kojima su civilne vlasti RBiH, tacnije gospoda Izetbegovic, Masovic, Muratovic, odbili mogucnost da razmijene 400 zarobljenih agresorskih vojnika za bezbjednu evakuaciju iz Zepe. Sta znate o tome?

DELIC: Ne znam. Pregovori su vodjeni na njihovom nivou, ja znam da smo dali sigurno preko stotinu ratnih zarobljenika za djecu i ranjene koji su bili u bijeljinskom zatvoru. Dali smo vojnike za dvjesto, mozda malo vise, civila, navodno sve koje su oni drzali, samo da spasimo koliko se spasiti moze. Ja sam cak do marta drzao 130 i nesto cetnika sa ciljem da izvucemo bilo kojeg zivog u razmjeni. Medjutim, kad vise nije bilo mogucnosti za to, morali smo ih predati, preko Medjunarodnog Crvenog kriza, srpskoj strani.

DANI: U dokumentima koji se nude na Internetu stoji da je general Mladic trazio pregovore iskljucivo sa Hasanom Muratovicem o evakuaciji prezivjelih iz Srebrenice i Zepe i da je komanda Drugog korpusa to odbila brinuci se za sigurnost Hasana Muratovica? Kako to komentirate?

DELIC: Ne znam da li sam sa Hasanom Muratovicem u zivotu dvije recenice progovorio. Mozda selam neki, ne sjecam se, nisam siguran. Ja znam, jedini iz tog rukovodstva za kojeg sam se jedno vrijeme zalagao bio je Ajanovic, koji je bio zarobljen u Doboju. Za njega sam davao (cetnici su trazili 50) jednom 15, jednom 20 zarobljenika. Dva puta mi je covjek pisma slao i bio sam rad da ga izvucemo, da pomognem oko toga, ali nisam uspio jer su trazili vise zarobljenika nego sto sam ja tada imao. Znaci, preko nas nije nikad kolala ova informacija da bi Mladic razgovarao sa Muratovicem.

DANI: Iz dokumenata prezentiranih na Internetu stice se dojam da su se aktivnosti Generalstaba ARBiH svodile na izjave Rasida Zorlaka, Rifeta Bilajca i Zicre Suljevica, koji su selamom, pozivom na vjerovanje u Boga i iscekivanjem pomoci islamskih zemalja smirivali zabrinute oficire na terenu. Kako to komentarisete?

DELIC: Moguce je da su oni u ime Generalstaba bili zaduzeni za Zepu. Ne i za Srebrenicu, jer ovdje smo imali istureno komandno mjesto koje je funkcionisalo. Moram reci da je predsjednik Izetbegovic u tri-cetiri navrata u tom periodu mene licno zvao da pita kakvo je stanje, treba li pomoci, tako da o aktivnostima tih oficira stvarno nemam pojma.

DANI: Dokumenti o kojima govorimo su prezentirani na web-stranici Kongresa srpskog jedinstva, sto je organizacija cetnicke emigracije u zemljama Zapada. Kako mislite da su ti dokumenti zavrsili na Internetu i koji je, po Vama, cilj ponovnog aktueliziranja pada Srebrenice i svih okolnosti koje su okruzivale pad te enklave?

DELIC: Ne znam da li se to moze reci u nekoliko recenica, ali u osnovi zna se sta je cilj. Mi ne smijemo dozvoliti da se to zaboravi i zato nije zgoreg stalno raditi, istrazivati, pisati o tom. Ovo je tema koja ce generacije koje su zapamtile ovaj rat opterecivati dok su zive. Vjerovatno je ovo jedan od pokusaja da se operu ratni zlocinci i donekle skine odgovornost i medjunarodne zajednice za ovaj zlocin. Cak je generalni sekretar UN-a rekao da je to najveca pogreska medjunarodne zajednice od Drugog svjetskog rata naovamo.

DANI: Sticajem okolnosti, u vrijeme pada Srebrenice, u Tuzli je boravio holandski ministar Jan Pronk, da bi kasnije dosao u Sarajevo. U intervjuu koji je tada dao Danima kazao je, nekih desetak dana prije pada Zepe, da ce Zepa biti posljednja. Da li to znaci da su medjunarodni faktori bili upuceni u ono sto predstoji?

DELIC: Mi smo otvorili arhive korpusa. I sud u Haagu se interesuje za to. Njihova je odbrana da je neki od nasih vojnika u Srebrenici ubio jednog holandskog vojnika i tako su se oni okrenuli protiv Armije BiH. Njima je odbrana to da su srpski vojnici, kako oni kazu u svojim izvjestajima, bili vojska, dok na nasoj strani nije bilo vojske, da su ih oni, zato sto su bili gosti, vodili po kafanama, radili to sto su radili itd.

DANI: Hoce li komanda Drugog korpusa ili Zajednicka komanda pokrenuti pitanje odgovornosti nasih oficira, nasih starjesina kada je rijec o padu ove dvije enklave?

DELIC: Tesko pitanje. Ja ne znam da li je ovo u sklopu te odgovornosti, ali ja kao covjek mogu samo reci da sam uradio sve sto sam znao i umio. Nisam ni u jednom momentu propustio da ucinim nesto sto znam i mogu. To su bile moje mogucnosti i mogucnosti korpusa. Da li smo mogli vise i da li smo mogli bolje, to samo istorija moze da cijeni. Rat je ucinio svoje. Naravno, ovo je najveci genocid koji je ucinjen na jednom uskom prostoru, jer ipak je to, neki kazu, ali uzmimo da je to sedam do deset hiljada ljudi, a cijeli nas korpus je sam imao za cetiri godine rata dvadeset hiljada. Vjerovatno da ce se dalje ici ka tome. Rat je takav da se neke bitke jednostavno dobijaju, a neke gube. Etika nase armije je bila takva da, i kad covjek pogrijesi, pokusamo da ga iskoristimo u onoj mjeri u kojoj mozemo. Govorio sam o Golicu: bio je odgovoran za neka krivicna djela na tom prostoru, ali smo tada odlucili da je prece da ide da se bori nego da ide u zatvor, jer bi ispalo, maltene, da mu je to i kazna i nagrada, jer bi izasao iz enklave. S druge strane, dali smo mu sansu da se popravi. Uglavnom, kad je rijec o vojsci, proslijedjen je izvjestaj na uvid Zajednickoj komandi i mislim da ga ima i predsjednik Izetbegovic, da on odluci je li ko manje uradio ili nije, svojim cinjenjem ili necinjenjem doprinio padu Srebrenice.

DANI: Optuzbe protiv Nasera Orica su brojne, za strahovladu…

DELIC: Ne bojim se nikoga, odmah da se zna. Nemam tjelohranitelja, kad idem na jezero na pecanje, ili na sah, idem bez icega, vozim svoj auto. Nije me strah nikoga. Pregrmio sam, u Allahovim je rukama do kada cu. Mislim da je na taj nacin donekle precutno i potencirana Naserova odgovornost. Jednostavno je smijenjen sa duznosti komandanta jedinice, nije primljen u vojsku, ili mu nije odgovaralo da bude primljen, ne bih ulazio u to, ali nikad nisam cuo da je predmet rasprave njegov prijem u profesionalnu sluzbu. Ova jedinica, odnosno ta divizija je reorganizovana, ona se uklopila u jednu vecu formaciju koja je bila na ovim prostorima. Ni jedan od tih starjesina nije zadrzao polozaj na kojem je bio. Uglavnom su isli nanize. Imamo mi tu divnih primjera, divnih ljudi koji su ostali u profesionalnom sastavu. Navest cu vam samo Husica, komandanta oklopnog bataljona ili Smaju Mandzica, jednog divnog covjeka.

Nikad ABiH nije ni u nazanakama pokazala da ima namjeru pomoći Srebrenici. OK, Srbi su tamo bili jaki, enklava, sve stoji ali baš ništa. Ni za vrijeme pokolja tj pada, nikakav pokušaj. Dok je Srebrenica padala taj jaki 2 korpus, šta radi, ništa ne radi. Jesu li pokušali barem izići u susret nesretnicima koji su se probijali šumama i gorama. Zašto se par tjedana prije pada izvlače helikopterom Orić i ostali časnici. Zašto Alija nudi Hakiji Meholjiću, načelniku Srebrenice da Srbi uđu u Srebrenicu, pokolju 5 000 ljudi pa će biti intervencija.

Vrh ABih i Alija su znali da će biti srpskog napada i ništa nisu poduzeli. To je ipak 95-ta kad je nema ABiH-HVO rata na šta su se izvlačili, kao ne možemo na dva fronta. ABiH tada dostiže vrhunac u naoružanju. Srbi ne baš više puni morala i ne dobri s gorivom čak ni sa municijom. ABiH ne poduzima ništa.

Vukovar je napadalo sve najbolje što je JNA tada imala na početku rata, grad u ravnici gdje tehnika igra presudnu ulogu a Srebrenicu je osvojila jedna srpska brigada na kraju rata. To nema nikakve sličnosti.

To je citat iz svjedočenja Hakije Meholjića, načelnika općije Srbrenica..toliko puta objavljen u vašim novinama.

Tema nije poređenje Srebrenice i Vukovara.

Ako ti se ne sviđa, nemoj učestvovati u debati

Ako ti se ne sviđa, nemoj učestvovati u debati

Zašto se par tjedana prije pada izvlače helikopterom Orić i ostali časnici. Zašto Alija nudi Hakiji Meholjiću, načelniku Srebrenice da Srbi uđu u Srebrenicu, pokolju 5 000 ljudi pa će biti intervencija.

@Sultan, nastojmo očuvati forum čistim. Ako ti se priča o Vukovaru, nije problem. Samo otvori temu.

Ok, ovo je rekao bih bitno.

Iako haj recimo ABiH nije mogla pomoći Srebrenici, mada se mnogi neće složit, ali eto hajde, to je područje špekulacija.

Iako ovo što Hakija govori možda nije točno, možda jest, tko zna nećemo nikad saznati. Njegova riječ protiv Alijine.

Ali ovo prvo je neizbježno: Zašto se malo prije pada izvlače Orić i časnici? Za to nema opravdanja i govori o mutnim poslovima.

Ovo što ti navodiš je apsolutno istina. I ja dijelim to mišljenje.
I mene zanima zbog čega su naši vojni zapovjednici napustili Srebrenicu tada.
Inače, navodi se da su izvučeni radi obuke.NE VJERUJEM
Ima tu dosta neodgovorenih pitanja i misterije.
Samo se bojim da odgovore nećemo nikada dobiti.
Ja samo želim reći da glavnu odgovornost za pad Srebrenice i genocid nad njenim civilima snosi UN i tadašnje naše rukovodstvo u Sarajevu na čelu sa Alijom I.

Prilično realno. Da mi je samo znati šta je gospodin Alija mislio postići sa ovim potezom?
Meni je žao tog naroda, cijele su obitelji zbrisane (mislim muški dio), a prije toga je sigurno život u enklavi bio neka vrsta pakla.

E vala mi je plaho drago čuti da se i ti slažeš samnom.

Zato, evo ruka...




...ispod šupka

Hmm OK, ja iz respekta ne bi pisao ovakve stvari na ozbiljnim temama, ispada da se rugaš i zajebavaš sa žrtvama.

Tvoje riječi:
Da, i meni je jedan od naj-forumaša
Maskota foruma

Pa jel misliš ti i takvi kao ti da ću ja na svaku vašu riječ mahati glavom i potvrđivati ono što vi kažete???Imam i ja svoje mišljenje.Kome se moje mišljenje ne sviđa , neka iznese svoje i tačka.

Odakle sada ruganje žrtvama
Nemoj izmišljati molim te...

Nemam pojma o čemu pričaš. Rekao sam da si mi jedan od jačih forumaša jer te je bar zabavno čitati. A onda si me uhvatio zajebavat kad sam rekao da mi je žao Srebreničana. Niđe veze bolan

Srebrenica = Vukovar
Ne bih se baš u potpunosti složio sa tvojom prvom konstatacijom kako je ABIH ostala nijema na pozive na pomoć.Istina je da je ABIH iz Goražda krenula u ofanzivu prema Srebrenici kako bi na neki način malo olakšala tadašnjim bošnjacima koji su se izvlačili prema Tuzli.Isto tako je bilo i grupica koje su krenule iz Tuzle prema Srebrenici da bi pomogli u izvlačenju vojnika i civila jer je Srebrenica već bila pala.

Što se tiče tadašnje bošnjačke politike, treba uzeti u obzir činjenicu da je tadašnja enklava Srebrenica bila pod zaštitom UN-a, i naravno, niko se nije nadao da će UN izdati srebrenicu i predati je u ruke srbima.

Naravno, smatram da je tu bilo propusta i od strane naše bošnjačke politike.

Neznam odakle ti ovaj podatak jer prvi put čujem za ovo:
"Zašto Alija nudi Hakiji Meholjiću, načelniku Srebrenice da Srbi uđu u Srebrenicu, pokolju 5 000 ljudi pa će biti intervencija."

I neznam odakle je Alija znao da ako srbi uđu u Srebrenicu da će poklati 5000 ljudi???

Kao što rekoh na početku,sličnost između Srebrenice i Vukova jeste u tome da su ova dva grada izdana od politike koja ih je trebala zaštititi...

Kao prvo, Vukovar je pao nakon 2-3 mjeseca, a Srebrenica nakon 4 godine opsade.

Vukovar je imao kakvu-takvu odbranu, što se za Srebrenicu 95' ne bi moglo reći.

Treba uzeti u obzir i to da je ABIH većinu svog oružja predala UN-u koji se nalazio u Potočarima , i može se reći da tada 95' jednostavno nije postojala nikakva organizovana odbrana grada.

Još jedan primjer neuporedivosti:

Vukovar je velegrad za Srebrenicu, tako da ti ta usporedba ne stoji.

Inače, Srebrenica je mali grad al sa velikim brojem sela i zaista je velika kao opština.
Što se tiče samog grada, stiješnjen među brdima, možda nekih max 100 kuća...maximalno...

Ako još tu uračunamo i stiješnjeno stanovništvo koje je prognano u Srebrenicu tokom rata iz ostalih opština čija je cifra iznosila oko 15000 ljudi...

I još nešto:
"Srebrenicu je osvojila jedna srpska brigada na kraju rata"

Nije istina.Ko god je gledao dokumentarac o Srebrenici mogao je vidjeti sa kakvim ljudstvom i naoružanjem je tada raspolagala vojska rs-a

U mnogim segmetima ne možeš upoređivati obranu Vukovara i Srebrenice osim da su tragedije jedno i drugo ali tih ćetiri godine su trebale su značiti da se može pripremiti kvalitetna obrana jer se moglo iz bezbroj primjera i u Hrvatskoj i u BiH-a moglo vidjeti da u UN snage se ne može vjerovati i da se može naslutiti što če se dogoditi ako srbi krenu u napad

Aliju je "iznenađivalo" i kad ujutro svane . Čisto sumnjam da je bio tako glup, biće prije da je bio srpski agent.