Operacija Maslenica počela je 22. siječnja 1993.godine ...

U tri dana, hrvatski branitelji su u zadarskome zaleđu oslobodili petnaestak sela te bitne strateške točke kao što su Novsko Ždrilo i Zrakoplovna baza Zemunik.

Greška u strukturi organizacije HZHB. Meni je sam naziv HVO išao na nerve

Može li link ili pojašnjenje kako je to bilo sa ustrojen HVO-a?

Meni su zapele za oko titule poput predsjednika HVO-a i sl.

Baš čitam jednu knjigu i pored zapovjednika bojnih, pa brigada, spominje se i predsjednuk HVO-a. Govorim o lokalnoj razini, ne općenito.

Hrvatsko vijeće obrane bilo je nositelj izvršne i upravne vlasti u Herceg-Bosni. U statutarnoj odluci, tu dužnost HVO je nosio privremeno do uspostave redovne izvršne i upravne vlasti i bilo je odgovorno Predsjedništvu Herceg-Bosne.[1]

Na čelu Hrvatskog vijeća obrane bio je predsjednik, a ostalo vodstvo su činili dopredsjednici i tajnik HVO-a. Dužnosnici su mogli biti imenovani i smijenjeni po prijedlogu predsjednika HVO-a ili Predsjedništva Herceg-Bosne, dok je HVO imao isljučivu ovlast u imenovanju i smjeni tajnika.[1]

Predsjednik HVO-a imao je obvezu rukovoditi djelovanjem HVO-a za kojeg je snosio odgovornost, osiguravati jedinstvo političkog i upravnog djelokruga HVO-a, ostvarivati suradnju s drugim tijelima i organizacijama Herceg-Bosne te usmjeravati djelovanje HVO-a kao cjeline i njegovih članova pojedinačno. U slučaju odsutnosti ili spriječenosti predsjednika u djelovanju određeno je da ga zamijeni dopredsjednik po određenju predsjednika. Predsjednik i članovi HVO-a uživali su imunitet.[2]

HVO je imao ovlasti donositi uredbe, rješenja i zaključke kojima je uređivao gospodarske i druge odnose na području Herceg-Bosne. Zbog obavljanja određenih stručnih poslova u HVO-u su osnovana i tri stručna tijela:[3]

Komisija za propise,
Komisija za obnovu i razvoj,
Komisija za pretvorbu vlasništva i rekonstruiranje privrede.
Po potrebi je HVO mogao obrazovati i druga tijela.[3]

Kao nositelj izvršne i upravne vlasti HVO je imao organizirane odjele u različitim segmentima:[3]

Odjel obrane,
Odjel unutarnjih poslova,
Odjel gospodarstva,
Odjel financija,
Odjel društvenih djelatnosti,
Odjel pravosuđa i uprave.
HVO je imao ovlasti osnivati i druge odjele po potrebi. Na čelu odjela bio je predstojnik koji je imao ovlasti donositi pravne akte u okviru ovlasti odjela kojega je predstavljao. Odjeli su imali zadaću provoditi i primjenjivati opće pravne akte koji su vrijedili na području Herceg-Bosne. Imali su pravo dostavljati prijedloge u okviru svog djelokruga Hrvatskom vijeću obrane, a unutar svog djelokruga su donosili pravne akte i obavljali nadzor nad tijelima lokalne uprave te drugim tijelima koja su obavljala javnu vlast na području Herceg-Bosne.

Ima na wiki članku o HVO-u...

U suštini je HVO trebao biti krovno tijelo zaduženo za privremenu vlast i obranu na području HZHB, otuda i titula predsjednika HVO, ali je to de facto postao naziv i za oružanu snagu, koja je bila podređena HVO-u.

Znam to na Wikipediji, našao sam taj članak. Ali mene zanima ustroj na lokalnoj razini. U suštini HVO nije ni bio vojska, nego jedan društveno-politički pokret sa vojnim krilom.

Zanima me odnos vojnih zapovjednika prema predsjedniku. Kako je njihov odnos bio formalno-pravno uređen i sl.

Mislim da otgovor na ta i na bezbroj drugih pitanja možeš naći na linku ispod.


https://hr.scribd.com/doc/114013050/Nar ... ZHB-Broj-1

Iako je ovaj naporni scribd, moraš učiati 15 dokumenata da bi skinuo samo 1. Od onog Vikićevog specijalca sam odustao čitati zbog toga.

Otiđi na ovu stranicu, ovdje možeš skinuti čitav dokument sa scribda bez uploadanja ili članstva, samo ubaciš link dokumenta:

https://scribd.vdownloaders.com/

https://www.morh.hr/30-obljetnica-vro-maslenica/



24.sičnja 1993. muslimanski napad na Busovaču.
25.sičnja Viće sigurnosti Ujedinjenih naroda donosi Rezoluciju br.802
kojin osuđuje hrv.napad i išće povlačenje hrv.snaga na početne položaje!!!
http://unscr.com/en/resolutions/802
I sad ti reci da sve ovo ni bilo koordinirano protiv Hrvata!

30 godišnjice od herojske Bitke za Zavrtaljku, jednog od ključnih trenutaka za Lepeničku i Lašvansku dolinu tijekom obrane na planini Zahor.

1993. pripadnici Brigade HVO-a “Josip ban Jelačić” suočili su se s nezapamćenim snježnim nevremenom i brojnijim neprijateljskim snagama Armije R BiH, dok su krenuli u pohod na strateški važnu, ali nepristupačnu kotu Zavrtaljku.

Na koti su ih dočekale daleko brojnije neprijateljske postrojbe Armije R BiH koje su pred samu Bitku počinile zločin nad hrvatskim stanovništvom u obližnjim Medovcima.

Hrvatske snage uspjele su zauzeti Zavrtaljku 29. siječnja 1994. godine.

Zornić je zajedno s još šest pripadnika Armije BiH pred Okružnim sudom u Sarajevu 1993. godine pravomoćno osuđen na deset godina i dva mjeseca zatvora nakon što je proglašen krivim po zapovjednoj odgovornosti za ubojstva civila hrvatske i srpske nacionalnosti u tom gradu potkraj 1992. godine

Enver Zornić koji je još uvijek direktor javnog poduzeća Toplane Sarajevo iako je izvjesna njegova smjena zbog ratne prošlosti, potvrdio je kako je umjesto deset godina zatvora na koliko je osuđen zbog ubojstva civila tijekom rata odležao svega dvije godine jer ga je svojedobno pomilovao pokojni predsjednik Predsjedništva Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović a ustvrdio je i kako mu je sve "napakirao" vrh vojne sigurnosti Armije BiH ne bi li potaknuo sukob s Hrvatskim vijećem obrane.

Zornić je zajedno s još šest pripadnika Armije BiH pred Okružnim sudom u Sarajevu 1993. godine pravomoćno osuđen na deset godina i dva mjeseca zatvora nakon što je proglašen krivim po zapovjednoj odgovornosti za ubojstva civila hrvatske i srpske nacionalnosti u tom gradu potkraj 1992. godine.

Među žrtvama je bio i Josip Gogala, istaknuti član HDZ BiH i tadašnji direktor Republičke uprave za prihode BiH.

Gogalu kao i ostale žrtve vojni policajci kojima je bio nadređen Zornić odveli su iz njihovih stanova u naselju Hrasno, potom su iz zlostavljali i ubili a njihova tijela spalili kako bi prikrili tragove zločina.

Gotovo zaboravljeni slučaj isplivao je na površinu nakon što je Zornić početkom rujna imenovan na dužnost direktora Toplana. Njega je za tu dužnost predložio SDP BiH čiji je dugogodišnji član a sada je ta stranka najavila i ekspresnu smjenu nakon što je izbio skandal zbog činjenice da je riječ o osobi koja je pravomoćno osuđena zbog ratnih zločina.
poster

U prvom opširnijem javnom istupu nakon izbijanja afere Zornić je u intervjuu za sarajevsku komercijalnu Face TV (https://www.face.ba/vijesti/bih/zornic-zaplakao-nisam-ubio-muslimovic-mi-napakovao-izetbegovic-pomilovao/29006) u petak potvrdio kako je u zatvoru bio tek nešto više od dvije godine nakon čega je dobio oprost od daljeg služenja kazne.

Kazao je kako se ne sjeća što je točno pisalo u obrazloženju po kojemu je iz zatvora pušten još prije potpisivanja Daytonskog sporazuma ali pamti kako ga je pomilovao Alija Izetbegović.

Ustvrdio je kako s ubojstvima Gogale i još tri muškarca i jedne žene nema ništa.

"Ne", bio je kratak Zornić u odgovoru na pitanje je li ubio četvoro civila dodajući kako su njega po svaku cijenu unatoč nepostojanju bilo kakvih dokaza nastojali povezati s ubojstvima što, kako tvrdi, ne bi mogao nikada učiniti.

"Narediti da se ubiju dva civila nije zločin, već monstruozno djelo. Za to moraš biti psihopat", kazao je Zornić dodajući kako nakon ubojstva Gogale više ništa nije bilo isto u Sarajevu jer su nakon toga Hrvati i Srbi počeli napuštati redove Armije BiH.
Njegova je teorija kako je u pozadini svega urota odnosno kako je to na tragu pokušaja otvaranja sukoba Armije BiH i HVO a odgovornost za to je prebacio na generala Fikreta Muslimovića koji je tijekom rata bio na čelu vojne sigurnosti Armije BiH.

"Ubojstvo Gogale vežem za pokušaj uvođenja armije BiH u... sukob s HVO i početkom rješavanja priče oko ljudi i zapovjednika (Armije BiH) koji su bili tada u Sarajevu", kazao je Zornić dodajući kako je njemu presuđeno prije suđenja.

Zornić za sebe tvrdi kako se zapravo suprotstavljao nezakonitostima poput šverca preko crta bojišnice i "trgovini ljudima" odnosno izvođenju civila iz Sarajeva za što se plaćalo i po pet tisuća tadašnjih njemačkih maraka "po glavi".

Tvrdi kako je sve to poslije vodilo do obračuna s "odmetnutim" zapovjednicima Armije BiH Mušanom Topalovićem Cacom i Ramizom Delalićem koji su ubijeni odnosno uhićeni u listopadu 1993. godine.

"Od tada je Sarajevo je bilo i danas je u rukama ljudi koji i dan danas vladaju i upravljaju našim životima. Ovo sve što se desilo su posljedice ubojstva Josipa Gogale, a iza tog ubojstva stoji tadašnji vrh vojne sigurnosti Armije BiH Fikret Muslimović i ljudi ispod njega odnosno do Centra službi sigurnosti Sarajeva", tvrdi Zornić koji je pred kraj intervjua i zaplakao.

Zornić je kazao kako je Gogalo ubijen da bi se izazvao sukob s HVO-om. Josip Gogalo, ubijen je u vrijeme dok su u Ženevi trajali pregovori Franje Tuđmana i Alije Izetbegovića o okončanju rata u BiH.

Ako želite da pričate o predmetu Gogula i ostali volio bih da dovedete gospodina Ljubića iz HNS-a i gospodina Muslimovića, koji je tada bio načelnik vojne sigurnosti i onda možem pričati o društvenim posljedicama tog ubojstva na kompletna društveno-politička zbivanja u Bosni i Hercegovini. Znate da su se ubojstvastva dogodila kad su se vodili mirovni pregovori u Ženevi između Izetbegovića i Tuđmana. Tuđman je u po saznanju o ubojstvu pregovore odlučio napustiti rekavši “u Sarajevu je ubijen vitez hrvatskog naroda"... Ako je Zornić bio zapovjednik on je morao dobiti zapovjed od nekoga s vojnog vrha imajući u vidu društvenu poziciju koju je imao gospodin Gogula u hrvatskom narodu i HDZ-u, izjavio je Zornićev odvjetnik Kadrija Kolić.

Upitan zašto se stalo s istragom i zašto se stalo sa obnovom postupka kada je to tražio Zornić?, Kolić je rekao: Obnova postupka je krenula 1995. i onda je po žalbi ukinuta. Gospodinu Zorniću je tada rečeno: “Šuti, ne možeš pobijediti. Dobit će te pomilovanje nakon dvije godine i dva mjeseca”.

Upitan tko mu je to rekao?, Kolić je odgovorio: -Tadašnji politički i vojni vrh.

detalje presude:

Bio je 4. siječanj 1993. godine. Enver Zornić je osigurao kanister s benzinom kojeg je, potom, predao Džemalu Hrustemoviću, Ismetu Tinjaku i Enveru Džanki. Trojka je istog dana otišla u napuštenu kuću u ulici Varaždinska 34 u kojoj su se nalazili leševi ranije ubijenih Josipa Gogala i Jovana Popovića.

– U cilju uništavanja tragova izvršenih ubojstava, leševe Popović Jovana i Gogala Josipa prekrili su drvima, polili benzinom i zapalili – napisao je u kolovozu te ratne 1993. godine vojni sudac Muhidin Kapo.

Pet dana poslije spaljivanja, Zorici Gogala su javili da joj je suprug ubijen.

– Sahrani nitko od nas nije prisustvovao, a sahranjen je 9. siječnja na Groblju Svetog Josipa u Sarajevu – prisjeća se za Žurnal umirovljena bh. sutkinja Zorica Gogala.

– Afera s šestimi trupli – pisalo je tog dana na stranicama slovenskog “Dela” koji je detaljno izvijestio o pronalasku posmrtnih ostataka šest ljudi u sarajevskom naselju Hrasno Brdo.

“Gogala ubijen”, objavila je Hina vijest iz Sarajeva u kojoj je navedeno da je “zapovjedništvo sarajevske vojne policije u petak poslijepodne priopćilo da je visoki državni dužnosnik u Vladi BiH i ugledni djelatnik HDZ-a BiH Josip Gogala okrutno ubijen”.

Tadašnji član Predsjedništva BiH Miro Lasić izdao je priopćenje u kojem je naveo da je “Hrvatima u Sarajevu ugrožena osobna sigurnost, jer se pojedine skupine pod zaštitom vojnih vlasti nasilno ponašaju”. Vođe te nasilne grupe, ispostavit će se nekoliko dana kasnije, bili su Enver Zornić i Izet Tinjak. Ukupno ih je bilo devet i sijali su strah u tom dijelu Sarajeva.

Zbog osnovane sumnje da su počinili kazneno djelo ubojstvo Josipa Gogala i drugih osoba, zatim teške krađe, Vojno tužiteljstvo Sarajevo je na prijedlog Vojne policije prihvatilo kaznene prijave i otvorilo istragu protiv ukupno devet osumnjičenih koji se nalaze u pritvoru. Istragom je obuhvaćeno šest u našem listu već spomenutih pripadnika Šeste brdske brigade – Izeta Tinjaka, Rifeta Zornića, Envera Zornića, Dževada Omerbegovića, Amira Husića, Mirsada Ašanija – izvijestilo je 14. siječnja 1993. godine sarajevsko “Oslobođenje”.

Sedam mjeseci kasnije, Vojni sud je presudio. Prvooptuženi Enver Zornić osuđen je na deset godina i dva mjeseca zatvora. Drugooptuženi Izet Tinjak osuđen je na petnaest godina robije, Mirsad Ašani je dobio deset godina i dva mjeseca, Enver Džanko pet godina i osam mjeseci, Amir Husić dvanaest godina, dok su Džemal Hrustanović i Ismet Tinjak osuđeni na po tri mjeseca zatvora. Ubili su, a potom spalili – Jovana Popovića, Josipa Gogala, Jagodu Janković, Sretena Ninkovića i Dobrilu Vuletić rođenu Sobotić. Sve su ih, od srpnja 1992. godine do siječnja 1993. godine ubili na identičan način u napuštenoj kući u Varaždinskoj ulici u Sarajevu. I sve su ih spalili.

Taktičkom pobjedom HVO je preokrenuo odnos na terenu

tzv. “Armija RBiH” je izgubila snažno vojno uporište Here (općina Rama). Stvoreni su uvjeti za daljnje akcije spajanja sa opkoljenim Hrvatima Središnje Bosne.

Upravo ti Muslimani-bošnjaci i mudžahedini iz Hera počinile su zločine nad Hrvatima u susjednim selima Jurići 18. lipnja 1993. i Uzdolu 14. rujna 1993. u tim napadima ubili su 31 civila Hrvata i 13 zarobljenih pripadnika HVO, a sela su zapalili.

Okrutnost prema životinjama

Macdonald je vjerovao da okrutnost prema životinjama proizlazi iz toga što su djeca ponižavana od strane drugih tijekom duljeg vremenskog razdoblja. To se posebno odnosilo na zlostavljanje od strane starijih ili autoritativnih odraslih osoba kojima se djeca nisu mogla osvetiti. Djeca umjesto toga iskaljuju svoje frustracije na životinjama kako bi iskalila bijes na nečem slabijem i bespomoćnijem. To može omogućiti djetetu da osjeti kontrolu nad svojim okruženjem jer nije dovoljno moćno da poduzme nasilne mjere protiv odrasle osobe koja mu možda nanosi štetu ili ga ponižava.

https://kamenjar.com/12-sijecnja-1993-nepoznati-masakri-abih-nad-hrvatima-uskopaljskog-kraja/
https://hrvatski-vojnik.hr/abeceda-operacije-peruca-27-28-sijecnja-1993/

Danas je oblitnica Dusine.

12. sičnja 1993. - muslimanski napad na hrv. selo Lužane, uskopaljski kraj. Htili ovladati prometnicom koja od Tomislavgrada vodi u Srednju Bosnu, i zauzet hrvatska sela uz komunikaciju prema Bugojnu – Pavić Polje, Vilić Polje, Ploče, Trnovaču.
17. sičnja 1993. - muslimani ubili troje Hrvata u selu Bistrici, uskopaljski kraj.
19. sičnja 1993. - selo Gusti Grab (opcina Busovača) – muslimanska vojska masakrirala 5 hrv. staraca.
22. sičnja 1993. - počela operacija HV Maslenica.
24. sičnja 1993. - muslimanski napad na Busovaču.
25. sičnja 1993. - Viće sigurnosti Ujedinjenih naroda donosi Rezoluciju br.802 kojin osuđuje hrv.napad i išće povlačenje hrv.snaga na početne položaje u operaciji Maslenici!!!
26. sičnja 1993. - veliki zločin i pokolj civila u Dusini pored Zenice kojim je počeo otvoreni sukob Hrvata i Bošnjaka u Bosni i Hercegovini. U Dusini je 80% Muslimana, ono malo ostalo su Hrvati. pripadnici 7. muslimanske brdske brigade koja je bila sastavljena od prognanika iz okolice Banja Luke i Prijedora ubilo 10 muškaraca, 9 Hrvata i 1 Srbina iz Zenice koji se sa ženom sklonio kod Hrvata u Dusinu.
26.-27. sičnja 1993. - na sinjskom području izvidnici uočili pojačane aktivnosti neprijatelja u Satriću i Potravlju. UNPROFOR-a 27. siječnja izvijestio zapovjednika 126. br kako nema više puni nadzor nad branom Peruća, a stvarni razlog bio je upad agresorskih snaga na Alebića kulu zbog čega su se mirovnjaci povukli prema Vrlici.
28. sičnja 1993. - Srpske snage minirale (aktivirale eksploziv) branu Peruću na Cetini. Eksplozija je prouzročila potres magnitude 2,4 po Richteru. Istog jutra srpske snage pokušale prodor prima Biteliću, hrv. snage su ih zaustavile. HV je prisilno poduzea i ovu akciju pa je mora angažirat snage za oslobađanje: oslobodili su uz branu Peruću, i Satrić, Potravlje, Maljkovo, Donji Bitelić i Dabar, oko 140 km2. S Maslenicon, uk. 850 km2.
02. veljače 1993. - Srpske snage pustile, vagon-bombu, virojatno iz pravca Nadina prima Škabrnji i Zadru. Vagon se je kreta slobodnin nagibom. Iskočia je iz tračnica kod Debeljaka stvorivši krater veći od 20 metara te nije bilo ljudskih žrtava. Pritpostavja se da su među ciljeviman bili Škabrnja i njezini branitelji, odnosno dalje Sukošan te u konačnici željeznički i autobusni kolodvor u Zadru.
07. veljače 1993. - muslimani ubili u selu Bojskoj, sjeverno od Uskoplja, više civila.

Lipo se vidi tko je s kimen paktira i dilia teritorije.

27. siječnja 1993. predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman uputio je pismo predsjedniku Aliji Izetbegoviću u kojem ga među ostalim poziva na prekid agresije na Hrvate. U pismu piše sljedeće:

“Gospodine Predsjedniče,

Nemili događaji koji se zbivaju ovih dana, u kojima Muslimanski ekstremisti u Središnjoj Bosni organizirano, zločinački i brutalno napadaju hrvatska naselja, pucajući na civile i branitelje, prisiljavaju me da Vam se obratim.

Sinoć je, kao što Vi zasigurno dobro znate, trideset i pet vojnika HVO-a poginulo braneći svoja sela u okolici Busovače pred naletom Muslimanskih (čitaj Bošnjačkih) postrojbi. Ovi su uz to zapalili više hrvatskih sela.

Tek nakon primirja 31. siječnja definitivno se uviđa da su Muslimani-bošnjaci- dugo pripremali agresiju na Hrvate Središnje Bosne, a iskopani i betonirani rovovi i bunkeri oko Busovače, Kiseljaka, Uskoplja nedvojbeno svjedoče tome u prilog.