Sve je to opisano dobro da bio je telefon ali tada kad je razgovarano Cane Zvonko I Joja,vec su bili pok.razgovarao je Tuna.Dali ce se klupko odmotati neznam stvarno i nikad nam nece biti poznato.Dana 08.06.93 vec su bili Srbi izisli i ponudili kojesta a sve si dobro opisao nijednog strucnog zapovjednika nije bilo,da razradi plan pa i onoga povlacenja kroz osoje na Komar.Nesto vrlo bitno ako si bio u onoj koloni kad se razmjenila na celebicu i poslana ravno u Ramu nesto nije stimalo pa ako znas volio bih znati cemu je bila tolika panika te ljude izmrcvarene Manjacom slati nekud a nisu ni znali kuda.I dali ti je poznato zarobljavanje nekih zapovjednika na Vodovodu dali su ikada razmjenjeni i tko su oni bili?Upravu ste za 92 tada smo ih dotukli dobro Muholjice smo zdrmali brzo i usutili Sinokos se povukao dobro samo nam je trebala zapovjed da se spustimo a nije nikad stigla i poslije "kasno marko stize na kosovo"Pa imali smo i par zarobljenih ko fol" neki predstavnici hum.org.i jebiga oni jedu sta i nasi a nasi pasu po ledjima pendreke od nasega "EMCETA"Mi cemo se vratiti a oni ako su dobri pozvat cemo ih kao i drugi da malo"irgetuju"treba pocistiti sto se srusi.VELIKI VAM POZDRAV SALJEM

Da povlačenje je bilo u kaosu kao i svako povlačenje... nakon pogibije Čaneta i tih njegovih momaka, zapovijedanjem ostalih je preuzeo mislim Šantija ali kostur te male postrojbe je bio ipak prije svega Čane i ti momci koji su mu bili najbolji a sa njim stradali... sadržaj svih razgovora sa Srbima je znao samo Čane i neki uži krug oko njega, kako je izvještavo Stožer u gradu oni su tražili pare i u nekoj varijanti nešto iz BNT (iako neznam šta) kao da uđu dole da nešto izvuku, a za uzvrat su davali MTS, čak su nudli neki tenk da iznajme i sl... po jednoj varijanti rekonstrukcije događaja Čane je sa njima dogovaro jednim dijelom motorolom nezaštičenom vezom, pa je neki od dogovora presretnut i na temelju takvi spoznaja muslimani mu postavljaju zasjedu a druga varijanta je ta nekakva izdaja prodaja ili to šta... meni je ova prva rekonstrukcija vjerodostojnija pa u nju više vjerujem a za drgu ne znam ako ima što nek se dokazuje i piše..

Zapovijednici su bili zarobljeni to su ova naša 4 časnika, brico, kamba i još dvojica to je bilo negdje početkom 1993 godine kad su išli u obilazak crte prema Srbima razmijenjeni su brzo... to su uradili Mudjahedini sa rostova odnosno 7 muslimanska radi zastrašivanja, ispitivanja i eventualne razmijene za one njihove "humanitarce" iz islamski zemalja koji su bili na Kaoniku... mislim da na to misliš

da u drugom sukobu smo bili više nego u prednosti, ne samo ta sela nego i Vejzovići su bili pred predajom i povlačenjem jednostavno bli smo jaći, e sad se vrati na 8.6. 1993 pa skontaj situaciju tad jednostavno za neuporedit Meščema pala Djakovljani se povukli jer jednostavno njih pedesetak ne uspijeva održat onoliku crtu i spoje preko Vilenice do našeg dijela grada, o crti Kovačićana sam ti piso kako je drže, Šenkovljani se pokušavaju borit ali brzo brojčano inferiorni bivaju zarobljeni i oni i naši sa Vodovoda i Bukvića... neuporedivo teža situacija tako da kažem dobro smo prošli sa malo žrtava, pogotovo što si i ti rekao kako je teklo izvlačenje i tu si u pravu jer je se prvo izvukla npr. Ruda pa onda Kovačićani koji čak u Pečinama zatiču neke Srbe koji tu vršljaju po selu, dok su mještani Rude se već predali Srbima, znaći bilo je nerganiziranosti i previše...

Zapovijed nije bila da se tako predaju i da idu na Manjaču nego drugačija, civili su trebali se predat a vojno sposobni ili preko djakovica prec u naš dio grada ili u drugoj varianti organizirat obranu pokušat šta sačuvat nešto gore, leđima okrenuti Srbima da sačuvaju šta kota gore..pa opet pokušat preč prema donjem dijelu grada...

Ljudi su bili izmrcvareni, isprepadani na Manjaći pretpostavljam da znaš režim tamo, i psiho torturu Srba tamo nad našima... a ideja koja je kasnije i ostvarena da se formira Lašvanska bojna i pošelje na Uskopaljsku crtu i tako je bilo naši su držal crtu na Pidrišu to dosta uspiješno..

Vratit se trebamo i moramo, ne samo vi nego svi mi, jer ovo je naše uvijek bilo i bit če, ne stidit se ničega nego uspravno i ponosno, a imamo se čime i ponosit, puno pozzz

Jel Šantija nizak,bucmast..?

Je samo više nabijen nego bucmast, dobar borac bio i kasnije u Hercegivini, brat mu pogino u Jajcu protiv Srba.. dobar je Šantija legenda..

Ne znam mislimo li na istog,ovog kojeg poznajem ne liči na tog tvog.

Ja znam jednog, vratio je se gore i sad živi u mirovini u Tomićima odakle i je, mirovina i laganini a i u gradu je počesto je navrati do udruge..a malo je mislim i u soliteru imo je neki stan... legenda čovjek, zajebancija mu na prvom mjestu.. ja znam tog Šantiju i taj je a možda ih ima više...

Poznavao sam jednog iz Pećina,mislim da je bio neki dozap. u bojnoj 3.gb u Vitezu.

Dakako da je Santija dobar,ako ga vidite pozdravite ga sjecam se daje on trazio 7,9mm sreljiva za mitraljez ali je nije mnogo nasao jer je nije ni bilo.Brat mu je bio isto jako dobar ovaj sto je poginuo u Jajcu ima ih jos dvojicu Jozo,i Kudo.Oni su iz Rasca ali pripadaju zupi Pecine.Vratiti cemo se naravno poznam mnoge koji bi htjeli otvoriti obrte a znate bogu hvala kako to seta kod nas,cim se malo suzbije to sranje nadam se povratku mnogih,i opet moramo puniti dzepove onih?Dok trljaju guzice a vise bih volio placati triput nase nego jednom "njiha"Pa Markane ili siuxu(AKO SI KAO SIUX RATOBORAN CASTIM TE CJELIM PECENIM KRMETOM KAD DODJEM DOLI)dali se sjecate one pogibije u dzipu u Vilenici jesu li vam poznati bili, nesto je onaj kapetan siba buljavio o tomu,dali su oni iz nasega kraja ili iz Sibenika? kako on kaze.Kad su krenuli od nas nismo mislili na takvo sta mada smo par sata prije prosli sa konjima i granatama za mb120mmm.Joj kako smo bili zagrijani u 11mj.92g.kamo srece sad bi razgovarali oci u oci a ne ovako i jos nesto prijatelji ovoga sajta mislim da i njiha ima tu pod kojekakvim nikovima pogledajte samo njihove odgovore malo su kao liberalniji nego sto Markan ili Siux ogovaraju na pitanja od nas.Mislim da znate o cemu pricam veliki pozdrav nasim bojovnicima nepokorene Lasvanske doline

Veliki dio tadašnjih događanja nisam imao vremena ni "skužiti",haos je poklopio ove prostore,a poslije svega čovjek otupi,postane mašina,ono nekako samo baš najbliža obitelj je bila bitna,ružno reć',ali tako je bilo.
Puno je bilo tih malih okršaja po svim općinama,tko bi sve pohvatao konce...
Tako da i ja ovdje dosta toga prvi put pročitam i slažem mozaik događanja.

Kakva koincidencija, oni iz Travnika mi ubili amidžu.

Beco ali Drina brzo tece isto 42 kao i 92 nikad vise nece biti kao prije,sljedeci puta vam nitko nepomoze,a vehabije koji se kurac kriju neka dodju u Vitez,Ljubuski ili Tomislav grad pa onako zapjevaju sa onim svojimdrekavstinama,bit ce jos toga ...

Ne znam zašto prijetiš?

Ajd vas dva iskulirajte,dobra je tema..
E sad,kako da ja kojem asfalt teče u venama,a srednju Bosnu vidio samo na slikama,pohvatam ove vaše price?ovo su vise internet price neke,koje ja kurca ne kužim,pa da pitam SAD.kaj nije novi Travnik obranjen od naših il su to dijelovi općine pali?dosta je konfuzno citati o lasvi.ako budem imao vremena,htio bi se i sletit ovo ljeto da vidim taj nas kraj.pozdrav bojovnicima

Ne neprijetim,nego becire ovaj tvoj ti nadimak nesluzi na cast da bih onako ko fol podjarivao vatru,daj mi reci kad su Hrvati koga poslije rata ubili mislim na povratnike a oni?

Mozda bih ti ja objasnio neke stvari sa nekoga mjesta,a ostatak neka ti objasni Markan I Siux i nemoj sada da si ti vazan i tvoj asfalt a mi sumnjaci smo nitko i nista pusti malo labavije kazu dobro za zivce

Jest,sve si u pravu.isprika sto ista pitao.patriot over and out

Oko četrdeset Bošnjaka u tzv Zapadnom Mostaru, ali u pravu si, ne treba podjarivati vatru i niti generalizirati.

40 Bošnjaka UBIJENO u Zapadnom Mostaru nakon povratka ? Jesi ti normalan, kakve ti gluposti pričaš ?

Ispravak netočnog navoda:

Teško je i nama koji smo ovdje bili i tad a i sad skužiti sva ta događanja, Markan je u svom postu to odlićno opisao... teško je pohvatati sve konce i još biti siguran u nešto jer događaji su išli ko na traci... za dosta događaja u kojim sam i sam bio sudionik sam detalj više saznaovao i dosta kasnije, malo prirodom posla malo u prijateljskim razgovorima sa drugima i danas kad čitam i ovaj forum sve više i više kužim koja je to ludnica bila...
i mislim da je forum je dobra stvar samo ne trebamo ga shvatat provokatorski i bit kavgađije na njemu bio je rat i uvijek kažem koje htio mogo je se ispucat i pokazat koliki je domoljub i ratnik a oni koji su tad bili mladi nek se strpe ovdje ratova uvijek ima i svaku generaciju zakaći.. znači nek uživaju u blagodetima mira a ratova i svagog zla če nažalost bit.. tako da i ovo ovdje napisano ima i funkciju da pokažemo koliko vrijedi ovaj mir i več izboreno i krvlju plačeno...
a o tome što je obranjeno i što palo u lašvanskoj dolini i ma dosta na ovom forumu... pozzz svma

Zahvaljujući kolegi quick_nick...

Price Kapetana SIbe
____________________________________
TOP "ZIS" IZ BUGOJNA

Usli smo u ratnu zimu 1993. na 1994. godinu. Ratujemo na dva fronta, linije se nigdje ne pomjeraju. Front prema srpskoj
vojsci miruje, ali je zato ovaj prema HVO veoma aktivan. Svi smo umorni, smrsavili, moral kod boraca osrednji. Hrane
svima nedostaje, zalihe municije i ostalih materijalno tehnickih sredstava smanjuju se. Nafta koja zivot znaci kupuje se
raznim kanalima. Cijena joj je 30 KM za jedan litar. Najvise se trguje i kupuje na platou Pavlovice, na pola puta Novi
Travnik – Gornji Vakuf. Kupuje se od UN-a. Poznajem neke borace koji su nekako nabavili, kupili kanister nafte ili trampili
pistolj za 10 ili 15 litara nafte. Tu naftu cuvaju kao najvecu dragocjenost po svojim stanovima. To im je osiguranje da ce u
slucaju ranjavanja moci da se transportuju do Travnika i bolnice. Znalo se desiti da ranjenik, vojnik ili civil, lezi u
sanitetskom vozilu u Kalinskoj, a vozilo nema dovoljno nafte ni za voznju u jednom smjeru do Travnika. Onda bi se trazio
litar, dva po komsiluku ili bi neko od porodice ranjenika donio malo nekog goriva. Nafta, trafo ulje, staro ulje, benzin,
alkohol, razrjedjivac za boje, spirit, sve je bilo pozeljno. Tad je i nastala izreka "nema toga sto Golf dizel i Musliman
nemogu izdrzati." Odkako je Krnjic Zeir - Zejro sa svojim Islamskim centrom preuzeo brigu oko sanitetskih vozila i goriva
za njih lakse se dise. Nemoze se vise desiti zastoj, kriza sa vozilom ili gorivom. Svaki ranjenik ili bolesnik bit ce sigurno
odvezen u Travnik. Moral kod boraca je odmah bolji, kad znaju da je prevoz za sve ranjenike obezbjedjen.

Moj prijatelj Oskar je u Sarajevu, dobio je davno zasluzeno odsustvo i otisao je posjetiti roditelje. Nemam nekih posebnih
obaveza, vratio sam se iz Jablanice, gdje sam proveo jedno vrijeme u Specijalnom odredu za posebne namjene Staba
Vrhovne komande. Sredjivam utiske. Posjecujem Komandu 308. Brdske brigade, za nju sam najvise vezan, iz moga
grada je, cini mi se da poznajem svakog borca i oficira pojedinacno. Svuda sam po Bosni hodao, ali ova brigda je po
meni najbolja Komandant je Bisljim Zurapi. Radimo neku analizu i statistiku, podaci su tacni i bolni. U dva dana gubimo
tri covjeka od HVO snajpera koji dejstvuje sa TV Releja. Linija fronta ide kroz grad, a brdo na kome je TV Relejna stanica
nadvisuje sve i daje prednost HVO snajperisti. Ima pred svojim nisanom cijelu nasu ulicu Kalinsku i tu prednost
svakodnevno koristi.

Pokusavao se vise puta izvesti napad na taj polozaj, Relej i selo Zubice, a time osloboditi ulicu i nas dio grada opasnosti.
Nije bilo velikih pomaka i nekog uspjeha. Bilo je to strateski odabrano mjesto i zauzeto od strane HVO na pocetku rata.
Vremenom je dobro utvrdjivano, osiguravano, minirano duboko prema nama. Imali smo dosta gubitka u tim pokusajima
napada. Najtezi je bio kada je u artiljerijskoj pripremi, za pjesadijski napad, od strane nasih haubica jedna granata
podbacila i pogodila nasu prvu liniju, ubivsi i ranivsi nekoliko nasih boraca.

Opet se razmisljalo o napadu i eventualnom zauzimanju tog mjesta. Trebalo je osloboditi ulicu dejstva snajpera, ali nam
je trebala i jedna vojnicka pobjeda nad HVO da podignemo moral stanovnika nase strane grada.

Sprema se nova akcija. Planirano je da posudimo top ZIS ( kal 76 mm ) od nase artiljerije iz Bugojna. Taj top bi trebao
iz velike blizine, sa Pobrdjana, neposredno da gadja polozaje HVO na Releju. Sa nekoliko direktnih preciznih pogodaka
neutralisali bi protivnika i omogucili nasoj pjesadiji da se privuce neprimjecena i zavrsi akciju, po mogocnusti da zauzme
Relej. Za top ZIS postoji uzrecica "sto je snajper medju puskama, to je ZIS medju topovima".

Zadatak izuzimanja topa u Bugojnu i njegovo sigurno prebacivanje sa posadom u Novi Travnik, na vatreni polozaj,
pruzeo sam ja zajedno sa Krnjic Zeirom – Zejrom. Trebao je to biti lak i rutinski posao za mene i Zejru, sve je nasa
teritorija i nema nekih smetnji da to brzo i kvalitetno obavimo. Jedini problem je bio veliki snijeg koji je davno pao i niske
temperature koje su tih dana isle do – 17 C.

Zejro je posjedovao svoj terenac, kombinacija Nissan Patrol sa mercedesovim motorom 300 D i pun rezervoar goriva.
Bilo je to mocno vozilo u kombinaciji sa Zejrom kao vozacem, uvijek ispravno i spremno za svaku akciju, ali cesto je bio i
sanitet za ranjenike kad bi ostala vozila zakazala na losem traktorskom, sumskom putu prema Travniku. Uzivao sam
voziti se sa Zejrom, nicega me nije bilo strah dok on vozi. Dosli smo bez problema do Bugojna, mada su ceste bile skoro
neprohodne od neociscenog snijega. Ovi sada sto voze ove relije po snijegu ili Pariz – Dakar mala su djeca za Zejru i
njegove vozcke sposobnosti. Javili smo se nadleznoj komandi, preuzeli top ZIS i posadu, desetak granata i spremili se
da krenemo po mraku nazad.

Problem nam je bilo kacenje topa za nase vozilo, jer nismo imali odgovarajucu kuku na koju bi se zakacilo topovsko oko
za vucu, koje je bilo na krakovima topa. Pojacali smo vezu nekom sajlom koju smo imali, sve uvezali, ostavili posadu na
ulici da nas ceka, a nas dvojica provozali nekoliko krugova po Bugojnu da provjerimo ponasanje ove neobicne prikolice.
Uradili smo to vise zbog sebe, uzivao sam sjedeci u Nissanu glumeci nekog komandanta i mahao prolaznicima. Izazvali
smo odusevljenje kod naroda, svi su nam mahali i zelili srecu. Kad sam ja zadovoljio svoju zelju za igrom, a Boga mi ni
Zejri nije bilo mrsko, pokupili smo smrznutu posadu i krenuli za Novi Travnik. Imali smo lance na svim tockovima.

U grad se ulazilo preko brda, na Margetice i Hadjice, preko Pobrdjana i spustanje u Kasapovice i grad. Bio je to malo
sigurniji ulaz, manje izlozen rafalima sa Releja, ali sa Zejrom bilo je normalno i zajuriti se pored tvornice, izloziti se paljbi i
provocirati HVO . Skrenuli smo u Margetice kod THiH poligona, i na pocetku uzbrdice stali da posada izadje iz vozila, jer
smo bili preteski za veliki uspon i put koji je licio na bob stazu. Sve je bilo zaledjeno. Ja nisam izasao, jer sam ja vodja
puta i kapetan Siba. Bugojanci su nas pogurali dok ne uhvatimo zalet i krenuli smo uz brdo, ostavljajuci njih daleko iza
sebe.

Zejro je dao sve od sebe, izvukao je dusu i maksimum od vozila, skakali smo i mi i vozilo, bacalo nas je lijevo i desno.
Imali smo jos nekoliko metara do vrha kad odjednom Nissan odskoci, oslobodio se tereta i prikolice, top se otkacio,
prekinuo sajlu i sjurio se nazad. Stade Zejro, ja iskacem i klizem nazad u mrak, trazim top. Nadjoh nesretni ZIS
NoviTravnik.info - Novi Travnik Verzija Kunena forum komponente: NEW VERSION GOES HERE Napravljeno: 11 December, 2010, 12:42
dvadesetak metara ispod nas, zabio se u obalu, cijev se naslonila na neko drvo kraj puta i zakocila top. Cudno stoji, kao
polomljen, krakovi stoje na putu u pravcu voznje, a top savijen po pravcu, cijev otisla na stranu. Spusti Zejro vozilo u
rikverc i jedva stade do ZIS-a. Pokusavamo ga zakaciti dok ne dodje posada, da nevide sta se desi njihovome ljubimcu.
Ne mozemo sami, pretezak je za nas. Ljepe se ruke za hladni celik, neosjecamo bol, stid nas obojice, mada ni mi nismo
krivi.

Stize i zadihana umorna posada, sokirani su prizorom mada je mrak. Diraju top i tepaju mu, kao djetetu. Kazemo im da
smo stali tu, nije moglo dalje i da se tu top otkacio u mjestu. Nema ostecenja, to je sigurno, ubjedjivam ih u to, mada ja
znam da je top ostecen. Radio sam dvanaest godina u vojnoj tvornici upravo na topovima kao konstruktor tehnolog. Svi
skupa uspijevamo podici krakove i zakaciti top za nase vozilo, privezati ga komadima pokidane sajle i osigurati. Zejro pali
vozilo, svi guramo, i ja guram, nisam vise vodja puta, ali jesam kapetan Siba i uspijevamo izaci na vrh brda. Ostalo je
rutina, idemo na komandno mjesto, predajem raport, top ZIS i posadu, ne spominjem da se top otkacio i malo divljao po
putu. Sutradan u svitanje je akcija, ide se na iznenadjenje i brzu direktnu paljbu topa koji ce sve olaksati, nanijeti
neprijatelju gubitke sigurnim pogotcima.

ZIS je opalio tri granate, sve su otisle u stranu daleko od cilja. Akcija i napad stopirani. Artiljerci sokirani, neshvataju sta
je problem. Misle da je do nisanskih sprava, neki spominju lose granate. Ja znam do cega i zbog cega je, vjerovatno i
Zejro zna. Sutimo. Sutit ce mo jos godinama poslije. Relej nikada nije zauzet, ali ubrzo ce biti kraj rata sa HVO.

Naredbom komandanta postavljen sam za Oficira za vezu 308. BB. Idem na Relej sa Oficirom za vezu HVO Andrijom
Krizanovicem, svojim sugradjanom, velikim covjekom i oficirom, pravimo primirje, kontrolisemo prve linije. Idem na Relej
u zajednickim patrolama sa Marinkom Kajdl i Stipom Marinom, vodjama patrola HVO, korektni su obojica, radili smo
zajedno u Tvornici. Gledamo neosvojivi Relej koji je odnio mnoge zivote na obe strane, sve nepotrebno. Gledam ga sa
druge strane i stvarno ga je bilo tesko osvojiti.. Steta toliki ljudi sto nam stradase. HVO je imao dosta gubitaka u odbrani
releja, steta i tih ljudi.

Drago mi sto nam se top ZIS otkaci i zabi u obalu, sto se pokvari po pravcu. Neprimjetno ostecenje za oko, ali za
preciznost topa katastrofa. Propade nam akcija, ali neka je propala, spaseni su mnogi zivoti na obe strane.

Posto me moja maticna brigada nikada nije pozvala, kako u ratu tako i poslije rata, a nije ni Oskara, ni na jednu proslavu,
jubilej, godisnjicu, a pripadali smo Komandi brigade i ponosno je predstavljali sirom BiH, mislim da bi mene trebali
pozvati barem ovi iz HVO Novi Travnik. Nadam se da ce neko od njih procitati ovu pricu, shvatiti da sam slucajno spasio
zivote nekima pripadnicima novotravnicke pukovnije HVO i pozvati me na neku svoju godisnjicu, mozda me i predloziti za
neko svoje manje odlikovanje, kao humanistu za tu ratnu godinu.

Da je ovo normalna drzava ne bi moju kcerku Ministarsto za boracka pitanja dva puta uskratilo za stipendiju.

Citao sam ja njegove price ma ni americki rendzeri nisu ravni njegovim odrpancima iz njihovih kasaba.Npr ovoga Zejru sto opisuje stariji godinu od mene isao u skolu skupa na Vodovod tokmak kakvog nema nije ni zavrsio,a da on bude za ZIS.Zali boze sto nismo bolje bili upuceni pa ih u drugom sukobu rjesili,ali eto u Turcinu vire u dzigeri mesa....

OK, jel on normalan?! Pa kako balija može lagati, i uvjeravati u nešto, pa to ja mislim ne može nitko. Zaista mi nije jasno.

Bas bi mu i uspilo da su i pogodili,nesvacaju da jedan grad kao NT zadrazao ih na stopu a dovlacili su bezbroj novih snaga.Ma nemozemo im objasniti mozda sljedeci puta bolje shvate,izvlace se na to kao dva fronta.Kad je rat pekinut sa HVO oni jos vise gube od Srba,ode Zepa,Srebrenica umalo i Gorazde sve im akcije propadose,a puste gazije se prse uhu majko mila ali janjicari pognojise mnoge njive i dolove

Santija...voza li jos onaj bjeli krs...od kombija...

Sto se tice Caneta i pogibije, jedan je ostao ziv, kao zivi svjedok...i danas je u N.T. pa bi bilo interesantno kada bi nam on o tome mogao nesto reci ... jer je bio blizak sa Canetom.

Mnogo toga je bilo naopako poslozeno...a niti su se zapovjedi PRIJE SUKOBA, izvrsavale. TO je bilo vise stihiski i nekako svako je radio na svoju ruku, bez da je bilo uvezivanja.
Kljucna stvar je bila uvezivanje preko Vilenice sa Srbima, ali su se MORALA UZETI SLIMENA, da bi se izaslo na Vilenicu, spojilo sa srbima i IZBJEGLO BLOKADU/OKRUZENJE.
Iduca vrlo bita, cinjenice je da su Jajcani, po padu samo prodefilirali S.B. tako da se ostalo ograniceno sa ljudskim resursima, a kasnije se pokazalo da je bilo kljucno.
Iduca bitna stvar je pad Travnika, i odlazak glavnine snaga, HVO-a sto prema HR, sto prema Kiseljaku,(sto bi NAPOKON Blaskic TREBAO POJASNITI9 jer je zapovjed glasila da HVO izide preko Vilenice, spoji se sa N.Travnikom, i da se krene preko Vilenice, na spajanje sa VRS.

Ovo su kljucne stvari koje se nisu ispostovale/zanemarene ili kako vec. I sto je dovelo do egzodusa veceg djela kako stanovnistva,tako i gubitka teritorije a i komunikacije su svedene na minimum.