Pa kažem ti, ostala je ko fol, jer joj je Ustav SFRJ bio supermarket ("ovo hoću, ovu neću"). Hebo ti takvu YU, koja
formalno-pravno postoji, a netko radi što hoće i kako mu se prohtje. Vi ste mislili da se s tim možete zajebavati.
Proglasite se državom, derogirate savezni ustav - srpski ustav je iznad jugoslavenskog, protuustavno ukinite status
pokrajina, ali fino zadržite njihove glasove u Predsjedništvu, upadate kriminalno u moneterni sustav Narodne Banke,
a onda nakon godinu-dvije upirete prstom u one koji hoće od vas da bježe i optužujete ih za ono što ste prvi počinili -
otkazali poslušnost saveznom ustavu i srušili ustavni poredak.

Srbija se odcijepila 28. septembra 1990. od Jugoslavije.

Šok!

Znači savezni ustav je postao tariguz čak godinu dana prije proglašenja novog ustava SR Hrvatske i samostalnosti Hrvatske.

Srbi su prvi njime obrisali dupe.

To je onda jasno bio kraj Jugoslavije već tada, jer ne mogu Srbi jednostrano odjebavati dijelove Kardeljevog ustava, a od Hrvatske i Slovenije očekvati da ga nastave 100% poštovati u slovo, ko zadnji klauni.

Da, Srbija je sebe jasno ograničila kao neovisnu državu, a pro-forma ostanak u YU isključivo iskoristila
da riješi tzv. "srpsko pitanje" i jami što više novca iz zajedničke blagajne, jer je de facto bila bankrotna.

Valjda je ideja bila, "mi ćemo odjebati i u parlamentu Srbije poništiti Kardeljeve dijelove saveznog ustava u vezi Kosova i Vojvodine, a vi Hrvati i Slovenci nemojte se ljutiti i nemojte ništa, brzo ćemo mi ovo završiti i onda nastavljamo s Jugoslavijom koju smo malo preuredili u republičkom parlamentu SR Srbije".

Pa oni su to najavili još 1977. s Plavom knjigom, dakle samo 3 godine nakon donošenja ustava.
Nije se Kosovo 1981. desilo slučajno.

Recimo, ako je za novi federalni ustav trebao veći konsenzus, Srbi su mogli pokrenuti pregovore da se ukinu Vojvodina i Kosovo, uz neki kompromis.

Ali su znali da će Slovenci i Hrvati zauzvrat tražiti novo povećanje samostalnosti i ovlasti Hrvatske i Slovenije, i još labaviju federaciju, uz vjerojatno prilazak Zapadu, pa su krenuli da jednostrano modificiraju strukturu Jugoslavije i da očekuju da će to ostali federalni partneri poštovati.

To se, kao što znamo, nije desilo.

Kardelj je arhitekt ustava iz 1974. I dobro je procijenio, da je to bio zadnji pokušaj očuvanja YU.
I on i Tito su davno digli ruke od YU, samo što je to znao samo uzak krug ljudi.
Vojvodina i Kosovo su bili sredstvo da se Srbija obuzda, Makedoniju i CG su bili davno izgubili.
Zato i jesu krenuli iznutra prema vani. Nakon pokrajina na red je došla CG. Pokušalo se čak s izvozom
tzv. Antibirokratske revolucije (rušenje aktualne vlasti) i u Sloveniju.

Realno, savezni ustav je postao tariguz još od 1988. s Jogurt revolucijom, nakon toga još dva rušenja vlasti
i ukidanje autonomija pokrajina. Srpski ustav iz 1990. je samo konsolidacija postignutog. Odskočna daska za
zaokruživanje tzv. srpskih zemalja. YU je je već tada bila samo prazna ljuštura, koja je služila za manipulaciju
glasovima u Predsjedništvu, da se "legalno" upotrijebi JNA i Jugoslavija u cijelosti ili u krnjem obliku pretvori u
Veliku Srbiju. Zato su to lukavo i sročili u ustavu Srbije, gdje će poštivati samo onaj dio saveznog ustava koji im
je u interesu, a za sve drugo imati vlastite zakone. Jugoslavija kao sredstvo do cilja.

I Muslimani su 2014. pokušali da kopiraju Srbe iz 1980tih s tzv. mitinzima nezadovoljnosti.

Kak ćeš ostati unutar nečega kaj ne funkcionira?

Kaj smo trebali ići u osvajanje Beograda i Niša?

Tema se bavi time da li je odluka o proglasenju samostalnosti republike Hrvatske bila zakonita i u skladu sa ustavom a ne drugim stvarima. Stvar je u tome sto se mnogi u Hrvatskoj u vezi prava na odvajanje od Jugoslavije pozivaju upravo na ustav iz 1974 iako je sud koji je po tom ustavu za to nadlezan utvrdio da odluka o proglasenju samostalnosti Hrvatske nije bila doneta u skladu sa ustavom.

Čisto da podsetim da su po ustavu odluke Ustavnog suda Jugoslavije obavezne i izvršne tako da bi bilo lepo da je jos jednom pazljivo procitate njegovu odluku.

Objašnjenje i obrazloženje odluke ustavnog suda o ocenjivanju ustavnosti“ Ustavne odluke o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske”

“Pravo naroda Jugoslavije na samoopredeljenje, uključujući i pravo na otcepljenje, ne može se,po mišljenju Ustavnog suda Jugoslavije, ostvarivati jednostranim aktima naroda Jugoslavije, odnosno aktima skupština republika u sastavu Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. To pravo može se ostvariti samo pod uslovima i na način koji budu utvrđeni u skladu sa ustavom SFRJ i pravom naroda na samoopredeljenje, uključujući i pravo na otcepljenje aktom Skupštine SFRJ ili dogovorom naroda Jugoslavije i njihovih republika. Iako postupak zaostvarivanje prava na samoopredeljenje, uključujući i pravo na otcepljenje nije utvrđen Ustavom SFRJ,to ne znači da se to pravo može ostvariti na osnovu jednostranih akata o samoopredeljenju i otcepljenju. Ni jedan narod, odnosno skupština republike, ne može jednostranim aktom odlučiti o ostvarivanju tog prava pre nego što zajednički budu utvrđeni postupak i uslovi pod kojima se to pravo može ostvariti”.

“Ustavni sud Jugoslavije smatra da ta odluka u celini nije u skladu sa Ustavom Jugoslavije”

Badinter je rekao da je bila zakonita, EU priznao u siječnju 92.

Kakve dileme?

Ustav kaže i ovo kaže gore, pa ste vi to u dva slučaja itekako proveli - na svoj način. S ili bez Ustavnog suda.
Po toj logici US YU, BIH isto ne bi mogla proglasiti neovisnost jer je dovoljan samo jedan konstitutivan narod
da odbije, jer treba pristanak svih. No ipak znamo što se dogodilo, dakle sam referendum je bio legalan jer to pravo
naroda BK je smatrala samo formalnim, jer nisu utvrđeni kriteriji, faktički samo mrtvo slovo na papiru, za koje si ti
zapeo. Za tvoju informaciju BH Srbi su itekako znali za tu dudu varalicu, zato su i 1990. tražili mehanizam da to
blokiraju u vidu "Vijeća naroda" kao drugi dom Parlamenta, kako bi legalno ostvarili cilj. I konstitutivnost naroda i to
pravo na otcjepljenje su bili samo nešto što postoji a u praksi nebitno. Sve što nije bilo jasno definirano i bez zaštitinih
mehanizama, mogao si zaboraviti. Što su učinili i strani pravnici kad su utvrđivali okolnosti raspada zemlje.

Ali ni to nije presudno, jer ono glavno u Ustavu se radi o pravu naroda.
Badinterova komisija je uzela u obzir isključivo prava republika i zaključila da se YU raspala.
Odluka US YU je bespredmetna u raspadu YU.

Ajmo par pitanja za tebe.

1. Jeli Srbija promjenom ustava i novodefiniranjem, kao neovisna država, trebala suglasnost svih republika
i pokrajina?

2. Jeli Srbija srušila ustavni poredak YU tako da je srbijanski zakon stavila iznad saveznog?
I jeli isto trebala pristanak drugih republika za takvo nešto?

3. Jeli poništenjem autonomija Kosova i Vojvodine isto trebala suglasnost svih republika?

4. Jesu li po tebi narodi ili republike nositelji suverenosti?

5. Zašto se Srbija 1990. može proglasiti neovisnom državom a Slovenija i Hrvatska 1991. ne?
Samo zato jer to nije službeno proglasila a jeste de iure? Ili misliš da ovo zadnje nije bitno
i služi samo za ukras?

Ovako.

Sastavne jedinice od federativne Jugoslavije nisu nastale odozgo-doli, t.j., da je postojala Jugoslavija pa su ju podilili na republike, ka' šta diliš županiju na općine ili grad na gradske kotare.
Federativna Jugoslavija nastala je spajanjem odozdo prima gori, t.j. republike su sastavile Jugoslaviju.



Radi se o savezu, što znači o skupini (intereson povezanih) subjekata, hetegorenoj zajednici, a ne jednoj homogenoj cilini.

Slobodno su se ujedinili. Bar je tako tribalo bit.
Znači, ne bi smilo bit prisile u ujedinjenju. Koliko je u tome bilo istine, koliko je naroda rado se udružilo (kosovski Albanci, bačko-banatski Mađari, independistički Hrvati...), za drugu je temu.

Kako izlazak iz toga nije moguć, nego se mora pitat druge???
U tomen slučaju znači, nije to slobodno ujedinjenje, nego prisilno.
Ispada da ne odlučuješ ti sam o sebi, nego drugi o tebi.

Pari da se radi o kultu, a ne zajednici slobodno ujedinjenih naroda. Iz kulta se ne izlazi lako (ako ikako), osobito ako imaš posesivnog člana koji ne pušća druge i koji je uviren da je on mesijanski lik za ostale neuke subjekte, koji ne kuže "kako in je dobro u kultu".

Suverenitet proizlazi iz naroda. U Hrvatskoj suverenitet proizlazi iz naroda u Hrvatskoj, a ne iz naroda u Srbiji, Crnoj Gori, Vojvodini, BiH... Nikšićani, Višegrađani, Zrenjaninci, Beograđani, Nišani, Kragujevčani, Leskovčani ne odlučuju o republici u kojoj ne žividu. Nimadu pravo na to. Takav stav značilo bi ka' da odlučuju o nikon njihoven feudalnen posidu, ka' da lokalci nimadu prava odlučit o sebi.

Bratstva i jedinstva je nestalo. Osnovno načelo je zakazalo.

Posebni i zajednički interes. Tega još manje. Članovi koji su odlučili izać nimadu više svog interesa u toj zajednici.

Je li se ima pravo na samooprediljenje? Ima. Kraj priče.

S druge strane, čak i da je ustav bia iskjučiva mogućnost izdvajanja iz državne zajednice, štaviše, zabranjiva izdvajanje ("odcjepljenje", secesiju)... ta stavka ne bi bila valjana. Di moreš na silu držat jedan subjekt u nikoj državnoj zajednici ako ne želi bit u njoj? Ovo će doć na sridu s Katalonijon.

Ovdi vaja i povuć crtu. Savezne jedinice su subjekti koje se moredu izdvojit iz nike ciline.
Manji komadići ozemja drugih naroda koji žividu u otin saveznin jedinicaman ne moredu se tek tako izdvajat, jer to otvara precedans i Pandorinu kutiju. Zato je Kosovo se moglo izdvojit, jer je bila nika cilovita cilina, s elementiman državnosti u bivšoj SFRJ, njegov je glas vridia ka' i glas Hrvatske i BiH. Preševska dolina u užoj Srbiji, Ilirida u Makedoniji, t.zv. "Krajina", Banat u Vojvodini, one bugarske i vlaško-rumunjske općine u užoj Srbiji, ne bi se mogli odvojit, jer nisu subjekti. Tu je doista potriban pristanak ciline kojoj pripadadu. Zanimjiva bi bila priča sa Sandžakon, on je bia ima svoj ZAVNO, koji je niki pridoblik federalne jedinice, ka' i Boka u CG, jer je izvorno bia ZAVNO Crne Gore i Boke.

Da, dovoljan je primjer da su partijski kongresi prvo održavali u republikama i pok.
A na saveznom su se tek usvajali zaključi što su oni prethodno postigli. Republike su
bile nositelji suvereniteta u YU, to su same unijele i zato im nije trebao nitko kad su ga htjele
iznijeti. Ni Kardeljev ustav nije to spriječio, dapače, on je ostavio pravni vaakum, jer YU Federacija
je po tom pitanju namjerno ostavljena bez zakonske podloge. U praksi to znači, svako može
raditi što hoće, što su strani pravnici iz BK 1991. jasno prepoznali. Jer, ako nešto ne sankcioniraš
ili u detalje ne razradiš proceduru razlaska, ostavljaš to pitanje slobodnoj procjeni i samovolji.
Zato su se Srbi odmah pobunili protiv njega, ali tada nisu imali nikakvu moć da ga zaustave.
Trebalo im je 10 godina od pisanog papira do Slobe.

@Rambo

Tvoje pitanje iz uvodnih postova glasi otprilike ovako: "Kako mogu drski Hrvati i pored odluke US
proglasiti neovisnost, a mi to učinili godinu prije, a da je malo tko primijetio?" E pa vidiš da može,
i u jednoj jadnoj Jugoslaviji, iako tek tri godine nakon sustavnog rušenja ustavnog poretka s vaše strane.
Nadam se da si nešto naučio, jer su u vas vlastite mućkalice, koje rado pripisujete drugima, tabu tema.
Ići čak do etnički čiste Slovenije i tamo preko ceste pokušati isti scenarij, kao u Voj, CG i na Kos., govori
sve o vašim zlim namjerama, a onda mahati odlukom US i pozivati se na pravo i zakone, koje ste prethodno
sami pogazili. Baš si luckast.

Meni je i dalje šokantno da su Tito i Kardelj uspjeli onako kasapiti Srbiju na 3 dijela, bez nekog poznatog otpora, protesta, mitinga, bilo čega, u Srbiji. Podijelili Srbiju ko što je Hrvatska nekad bila Trojedinica.

Nikakvi protesti. Hrvati su bar imali Hrvatsko proljeće za vrijeme Titova života.

Tito i Kardelj Albancima dali maltene republiku, Vojvodinu čisto onako iz zabave unaprijedili u skoro republiku, Srbi ništa.

Meni i dalje šokantno, i dokaz da Druga Jugoslavija nije bila nikakva Srboslavija, do Slobinog državnog udara kada su Srbi počeli odbacivati upravo ta Titova i Kardeljeva rješenja.

Ali apsolutno šokantno, da su Tito i Karadelj imali muda tako Srbiju rasparčati i da se ne boje to uraditi, recimo da se Tito uopće ne boji da izgubi podršku komunista Srbije ili da ga netko u Beogradu rokne ko Franca Ferdinanda ili Kralja Aleksandra, nego mu i dalje pjevaju i plešu za rođendan.

Nije dao autonomiju Srbima u Hrvatskoj, nije podijelio BiH na autonomne pokrajine, a rasparčao Srbiju, pa to je žešća provokacija iz vizure svakog srpskog nacionalista, zar su svi četnici pobjegli u London i nijedan makar da vikne nešto na Tita, onako iz mase?

Znači, ukratko.

Prva Jugoslavija je bila apsolutistička monarhija sa srpskim kraljem.

Druga Jugoslavija je bila apsolutistička monarhija sa hrvatskim kraljem.

Obojicu je najviše zanimalo očuvanje vlastite privatne vlasti na što većem teritoriju.

Pa pripreman je teren. Leka je prvi ispušio. Krcun "misterija" i tako to.
Nakon toga tzv. liberali.

https://www.bbc.com/serbian/lat/balkan-59166876
https://sh.wikipedia.org/wiki/%C4%8Cist ... a_u_Srbiji

Bilo je dovoljno Titovih poslušnika, vidiš da mu i danas tamo drže grob.

Zaboravio sam i navesti da je Crnoj Gori dao status pune republike i poništio prethodno postignuto ujedinjenje Crne Gore sa Srbijom.

Ukrao im i Makedoniju koja je bila dio Kraljevine Srbije.

Pa čovjek je Srbiju ne na 3 nego na 5 dijelova razbio , plus negirao autonomiju Srbima u dvije republike gdje ih je dosta bilo.

Znači, čini se totalna Titova srbofobija, koju je očito vješto skrivao jer nije ostao zapamćen kao srbofob.

Iako je jednom priznao da mu je slaba Srbija cool.

Pa dobro. I oni su po mnogima CG 1918. ilegalno prisvojili, a ni tajnim Londonskim ugovorom im Makedonija nije
bila garantirana. Tito je izgleda ipak malo proučavao povijest.

A vjerojatno je i lakše biti diktator kada je Jugoslavija podijeljena na 6 republika i 2 pokrajine, nego na 3 vrlo asimetrične republike.

Vidi se i da su navlačili da budu manje razlike u veličinama republika i pokrajina.

Da sam četnik (srpski nacionalista rojalističkog usmjerenja), smatrao bi da je Tito bio najveća pošast za Srbe.

Veća šteta nego WW1 i WW2 zajedno.

Raskomadao Srbiju, protjerao srpskog kralja...