Dakle, odnos Hrvata i Srba prema muslimanima:

Hrvati:
Broj ubijenih muslimana: ca. 3000
Broj potjeranih muslimana: ca 35.000

Srbi:
Broj ubijenih muslimana: ca 55-60.000
Broj protjeranih muslimana: ca. 350.000

Dinaroidi,

ima li igdje slijedeća statistika. Da vidimo malo kako Haag sudi.

Bilo bi dobro početi i ovom statistikom:

Srbi:
Prvi uz pomoć JNA i četničkih postrojbi počeli agresiju u BiH.

Broj protjeranih Hrvata: ca 150.000
Broj protjeranih muslimana: ca. ??

Broj ubijenih Hrvata: ca 3000
Broj ubijenih muslimana: ca ??

Broj povratnika na teritorij pod srpskom kontrolom: ca 2 %, znači 98 % uspješno protjerano


muslimani:
Nakon Srba, drugi agresor u BiH, isključivo protiv Hrvata

Broj protjeranih Hrvata: ca. 200.000
Broj potjeranih Srba: ca ???

Broj ubijenih Hrvata: ca 4000
Broj ubijenih Srba: ca. ??

Broj povratnika na teritorij kojeg kontroliraju muslimani: ca 20-30 % (procjena), dakle oko 70 % očišćeno.

Hrvati:
Jedini od početka branili BiH, pojedinačni zločini protiv Srba i muslimana.
Oslobodili BiH akcijom Oluja.

Broj protjeranih Srba: ca. 5.000
Broj ubijenih muslimana: ca. 3000


Broj ubijenih Srba: ca. 1000
Broj ubijenih muslimana: ca. 3000

Broj povratnika na teritorij kojeg kontroliraju Hrvati: ca 80-90 % (procjena).

Kao što vidimo, Hrvati su daleko najmanje ljudi ubili, te je nakon rata jedino kod Hrvata omogućen koliko-toliki povratak ostalih. Srbi i muslimani su svoje teritorije precizno i efektno očistili.

Je li takva situacija i u Haagu?
Ima li itko statistike na ovo pitanje:

Osuđeni Muslimani nad Srbima, osuđeni Muslimani nad Hrvatima, osuđeni Srbi nad Hrvatima i obrnuto.

Broj protjeranih Hrvata: ca. 200.000

Broj ubijenih muslimana: ca. 3000

Broj povratnika na teritorij kojeg kontroliraju Hrvati: ca 80-90 % (procjena).

Hrvati su daleko najmanje ljudi ubili

nakon rata jedino kod Hrvata omogućen koliko-toliki povratak ostalih

Srbi i muslimani su svoje teritorije precizno i efektno očistili.

Ako postoji neko selo koje je u svemu drukčije od Duga, onda su to Here. Leže iznad Uzdola, a ispod Konjskog. Selo nema džamiju, ali ima vjersku školu, sagrađenu još prije rata. Do 1974. tamošnji su se Muslimani izjašnjavali kao Srbi i hvalili kako 700 godina u njihovo selo nije stupila neprijateljska vojska. Posljednjih godina postali su tvrdokorni islamisti, a nakon poraza u Prozoru tu je bilo i njihovo glavno uporište.

Imali su Samostalni bataljun Prozor koji je formalno bio u sastavu 4. korpusa Armije BiH, a zapovjednik je bio neki Enver Buza. Došao je iz Sandžaka i bio na glasu kao opasan čovjek. Mnogi su ga smatrali odgovornim i za masakr u Uzdolu.

Here su bile kost u grlu hrvatskoj obrani, jer je selo toliko dominantno da se s brda Krstišće lako kontrolirala jedina cesta koja je Uzdol spajala s vanjskim svijetom.
Istodobno, Here su i neka vrst balkona s kojeg su muslimani praktički vidjeli sve što se događa u Prozoru i odakle su pripremali protuudar. Osim toga, selo je i važna strateška točka i za prodor prema srednjoj Bosni, točnije, prema Fojnici. I takoreći neosvojivo.

Možda se zbog toga tri puta odustajalo od napada, premda je svaki put pripreman. Trebale su ga prvobitno izvesti združene snage Herceg-Bosne, no na kraju su u napad krenule samo postrojbe Ramske brigade.
Jedna je postrojba udarila po snijegu debelom oko tridesetak centimetara i to preko minskih polja. Na Konjsko. Muslimani su tamo držali položaje s kojih se selo lako branilo. No sada je snijeg bio dovoljno debeo. Račun je pokazivao - ako je debljina snijega veća od dvadeset centimetara i ako je dovoljno hladno, pa su mine smrznute - uz Božju se pomoć mogu pregaziti bez većeg rizika.

I momci su krenuli, odjeveni u bijele odore.

Uspjeli su čak zauzeti i nekoliko neprijateljskih rovova, ali dalje nisu mogli. Izgubili su čovjeka i morali se povući nakon što su muslimani dovukli pojačanje.
Ali time bitka nije bila okončana. Here su bile prevelik izazov. Ne samo operativno-taktički, nego i psihološki.
Osvajanje nedostižnog? Akt najdubljeg samopotvrđivanja? Osveta za Uzdol? Dokaz da su ****** samo ******?
Topnički udari odnijeli su prevagu, a onda i tri sata puzanja od podnožja Krstišća do muslimanskih rovova na vrhu, načičkanih PAM-ovima. Bitka prsa u prsa i tenkovski plotuni kao crescendo.

Hrvati uđoše u selo istodobno iz tri pravca, a Muslimani preko Konjskog pobjegoše glavom bez obzira. Ostavivši za sobom 36 mrtvih boraca.

Bilo je oko pola pet poslije podne, 24. siječnja 1994.
Vedrina neba postupno se pretvarala u hladnoću što se poput nevidljiva oblaka spuštala na to krvavo poprište. Nekoliko je kuća gorjelo, unaokolo mrtvi, a među njima i tri krave koje su pokušale pobjeći, ali ih je dohvatila unakrsna vatra. Ležale su u jednom jarku kao istinske žrtve ovog ljudskog obračuna. S nogama u zraku koje su se još trzale i očima iz kojih je izlazio život poput svjetla što se gubi u daljini.

Hrvatski su borci posjedali između kuća, iscrpljeni i nekako unezvjereni. Kao da ne mogu vjerovati da su Here pale, da su tu, u tom neprijateljskom gnijezdu. Pa sad imaju potrebu da pronađu neku opipljivu potvrdu, neki čvrsti dokaz da ovo nije san nego stvarnost. I to kakva!
Ali ničega nije bilo. Nikakvog posebnog znaka. Samo poznati zadah bojnog polja. Zato na kraju - Daj cigaretu... jesi li ga vidio! - pa - Mater mu njegovu - i urlik oduševljenja kao odušak i samouvjeravanje.

A onda prasak bombe, jauk i strka. Momci dotrčaše s ranjenim zapovjednikom brigade Antom Pavlovićem i još dvojicom. Brzo ih položiše na zemlju, netko drekne - Sanitet! - a ovi, izbušeni šrapnelima, ali još vrućih rana, zatražiše cigarete. Još ih nije boljelo i još nisu prejako krvarili.
Neki krupni crni momak počne psovati - Mater mu ******! -I tada izdahta ostalima kako su ušli u kuću u kojoj je na krevetu ležao ranjenik kojeg njegovi nisu uspjeli izvući. Kad su mu se približili da ga pogledaju i iznesu van, aktivirao je bombu i - Eto ti sad! Izbuši naše ko sireve. Pa ti reci da ga nije trebalo odmah rafalom. Ionako se na isto svodi. A ovako mi krvarimo. Pa doda - Da je bar bio neki sandžaklija, nego onaj, kako li se samo zvao, onaj iz Varvare. Onaj što je sa Stipom išao u školu. Asim ili Hasim...tako nešto...

Noć se potiho spuštala. U daljini su se čuli sporadični pucnjevi, a Here utihnule. Kao da je život otišao na počinak, a smrt se probudila.

ma naravno..pobjeda nad selom u kojem nema nikoga..preuvelicavate to sve..zna se da je arbih imala najmanje oruzja.i to je u omjeru oruzja i postignutog..na prvom je mjestu

Turk....kao prvo rekao sam da se tu i tamo radi o procjenama, kao drugo, dopuni statistike iz vjerodostojnih izvora.

Kako god, ovo su činjenice:

a) muslimani i Srbi su svoje teritorije efektno očistili. Genocidna RS s jedne strane, te Sarajevo ili Zenica pod kontrolom muslimana, imaju jednak postotak samo jednog naroda, te jednak postotak onih drugih i otjeranih

b) muslimani su prema Hrvatima deset puta više zločina počinili

c) Povratak protjeranih je jedino koliko toliko osiguran u teritorije koje kontroliraju Hrvati

bullmastiff, baljezgaš ko da si pao sa Marsa, čak mi se ne da ove gluposti brisati. Ovaj video "zločina" je zauzimanje sela Here iznad Prozora u siječnju 94, i glupo je to apostrofirati kao zločin, kada čak to ni vaša strana nije označila kao zločin nego čistu pobjedu kojoj se nitko nije nadao. Ima cijeli topic o tome.

Gledao sam komplet video uredak ove akcije i ovo što si ti copy paste a ja pocrnio nije vjerodostojno. Krave su pobili hladnokrvno, nije bilo nikakve unakrsne vatre. Jasno se vidi kako vojnici hvo-a rešetaju neprijateljske krave...

Min. 1 godina u Hagu za te krave...