Josip Boljkovac nedavno je tiskao novu obavještajno dezinformacijku knjigu "Istina mora izaći van" u kojoj su na vidjelo izašle neke nove činjenice koje, kad se usporede sa drugim, ranije poznatim činjenicama otkrivaju nešto što senilnom Boljkovcu nije bio cilj.

Pravi krivac za ubojstvo Josipa Rajhl Kira je upravo on, iako on, naravno za to optužuje druge.

Operaciju likvidacije Kira isplanirali su ministar MUP-a Hrvatske Boljkovac i savezni Ministar SSUP-a Petar Gračanin, u sklopu operacije uhićenja HDZ - ove desnice Šuška, Vukojevića, Šeksa i Glavaša, nakon čega bi u političkom metežu, uz pomoć JNA bio uhićen i predsjednik Tuđman, a odmah poslije njega i Milošević u Beogradu. Zbog toga im je trebala Kirova pogibija kao povod za uhićenja, a pogibiju nije bilo teško organizirati. Dovoljno je bilo neiskusnog Kira tjerati da što češće ulazi u rizične situacije dok nekom ne pukne film i počne pucati. Kako to ne bi učinili četnici Boljkovac je Kiru savjetovao kako je bolje linije prelaziti u autu nekog četnika, jer bi na službeni policijski auto četnici mogli zapucati. Istovremeno sa kreiranjem ovog plana Boljkovac je pustio priču kako su Šušak, Šeks i Glavaš naručili ubojstvo Kira. Ta je glasina došla do Kira, te je on otišao u Zagreb i zatražio premještaj, ali ga je Boljkovac vratio u Osijek i uputio u nove pregovore sa četnicima, kako bi se povećale šanse za njegovu pogibiju.

Za Kirovu smrt je najviše kriva njegova vlastita nesposobnost da uspostavi nadzor nad vlastitom pričuvnom policijom, što on ustvari nije ni pokušavao učiniti, njegova nesposobnost da shvati kako pregovorima sa lokalnim srbima ne može poništiti zapovjedi koje su planirane u Beogradi i upućene na teren na izvršavanje, te njegova nesposobnost da shvati kako Boljkovcu, odgovara njegova smrt, kako bi za to mogao optužiti pojedince iz desne frakcije HDZ-a. Čim je do Zagreba došla vijest o Kirovoj pogibiji Boljkovac je za idući dan pripremio javnu optužbu za naručivanje Kirova ubojstva, te uhićenje Šuška, Vukojevića, Šeksa i Glavaša, nakon čega bi, u političkom sukobu između HDZ-ove desnice i ljevice, vrlo brzo uz pomoć JNA bio uhićen i Tuđman.

Za ovaj plan doznao je Milošević, te je shvatio kako će ministar SSUP-a general Gračanin nakon Tuđmana i njega uhititi pod optužbom za izazivanje nacionalizma u Jugoslaviji. Zbog toga je odmah za plan javio Predsjedniku Tuđmanu koji je odmah, tijekom noći sazvao sjednicu VONS-a na kojoj je donio odluku o smjeni Ministra MUP-a Josipa Boljkovca. (Nakon smjene Boljkovca i Milošević je u Beogradu počeo ubrzano slabiti SSUP, te jačati Srbijanski RSUP.)

Slijedeći dan Predsjednik Tuđman je objavio smijenu Ministra unutrašnjih poslova Josipa Boljkovca ocijenivši kako je njegovom krivicom u redovima policije sve više raste anarhija. Na sastanku državnog vrha je izašlo na vidjelo kako je on pustio uhvaćene teroriste Arkana i Gorana Hađića, kako je prije akcije oslobađanja Plitvica on o tom obavijestio generala Petra Gračanina, te kako je odbio Kira premjestiti u Zagreb, iako je ovaj sam procijenio kako nije sposoban upravljati Osječkom policijom, pa ga je molio za premještaj. Svakom je bilo jasno da je on kriv za dva neuspjela autobusna napada (iako se u oba slučaja taj dan sklonio izvan Zagreba), te pogibiju načelnika policije od ruke vlastitog policajca, koji je osjetio da nije dorastao situaciji, te je od Boljkovca tražio prebacivanje na posao u Zagreb, što je Boljkovac izričito odbio, pošto mu je upravo takav neiskusan i situaciji nedorastao, potreban za njegove planove.