Upozorenje svima koji uništavaju ozbiljnost i kvalitetu ratnog podforuma primitivnim prepucavanjem.

sad si se sjetio korespondencije od zadnjih godinu dana da ti uništava podforum.
ili i ti kasno pališ?
s godinom zakašnjenja a?

Obilježena 17. obljetnica operacije „Tvigi '94.“



U povodu obilježavanja 17. obljetnice vojne operacije „Tvigi '94.“ I u spomen na poginule pripadnike brigade „Rama“ u toj operaciji: Damira Halužana, Josipa Kudića i Dragana Barešića, predstavnici udruga proisteklih iz Domovinskog rata, su kod spomenika svim ramskim braniteljima u Prozoru položili vijenac i zapalili svijeće.

Da podsjetimo: 24.siječnja 1994. godine ofenzivne snage brigade „Rama“ srušile su mit o nepobjedivosti tzv. ABiH i zauzele selo Here, jako uporište muslimanske vojske. Iako je u početnim planovima operacije „Tvigi '94“ brigada „Rama“ bila predviđena samo za pružanje logističke potpore, zbog više različitih okolnosti, uz potporu topništva Operativne zone i tenkovske satnije, postrojbe za specijalne namjene uz potporu ostalih postrojbi brigade „Rama“ same kreću u akciju i nakon cjelodnevnih borbi zauzimaju Here. Uz zauzimanje sela Here, pripadnici brigade „Rama“ zauzeli su i kotu Zavišće koja se nalazi na putnoj komunikaciji G. Vakuf - Pridvorci i koja je bila vrlo važan položaj muslimanske vojske.

Nakon pada Hera, po iskušanom receptu oglašava se muslimanska propaganda i još jednom u javnost pokušava plasirati laž o počinjenom ratnom zločinu od strane pripadnika HVO-a. Izlaskom na teren, pripadnici UNPROFOR-a odlučno su demantirali tvrdnje muslimanskih čelnika i njihovih medija. Prema izvješću broj: 02 – 2/1 – 89/45 Zapovjednika Operativne skupine, brigadira Vinka Vrbanca poslanom 24. siječnja 1993. godine u 21. h. Glavnom stožeru HVO-a, u ovoj operaciji je poginulo najmanje 30 pripadnika tzv. ABiH i utrošena je značajna količina streljiva i projektila, između ostalog:

- 300 projektila za tenk (100 mm)
- 107 projektila za T- 130 mm
- 140 projektila za VBR – 122 mm
Operacija „Tvigi '94.“ donijela je novi odnos snaga na Ramsko-uskopaljskoj bojišnici i bila je izravni povod potpisivanju primirja između HVO-a i tzv. ABiH.

Vojna operacija "Tvigi '94'"



24. siječnja 1994. godine ostat će upisan zlatnim slovima u povijest brigade "Rama“ i ramskih branitelja. Dan kada je u samo desetak sati srušen mit o nepobjedivosti tzv. ABiH. Dan kada je muslimanska vojska razbijena i protjerana iz svoga „neosvojivog“ uporišta. Vojna operacija kodnog naziva „Tvigi '94.“ briljantna je akcija koju su izveli pripadnici brigade „Rama“ i koja je promijenila odnos snaga na Ramsko-uskopaljskoj bojišnici, ali i operacija koja je promijenila tijek rata između HVO-a i tzv. ABiH. Da je mit o neosvojivosti sela Here bio običan dječji san, pokazali su pripadnici nekoliko postrojbi za posebne namjene i druge postrojbe u sklopu brigade „Rama“. Iako je više puta planiran napad i zauzimanju sela Here, ti napadi nisu nikada konkretno realizirani, niti su ikada poduzete napadne aktivnosti.

Ali rano jutro 24. siječnja sve je promijenilo i to zauvijek. Iako je i prije ove operacije bilo značajnih akcija i uspjeha, za akciju "Tvigi '94.“ slobodno možemo reći da je prva koja je odrađena po svim vojničkim pravilima i koja je s obzirom na konfiguraciju terena i zimske uvjete izvedena besprijekorno. Danima prije akcije bile su aktivne brojne skupine izviđača čiji je zadatak bio što preciznije „snimanje“ neprijateljskog terena, broja vojnika i njihove zadaće, lociranje svih inženjerijskih objekata kao i „snimanje“ sustava neprijateljske obrane. Uz izviđače, u prikupljanju informacija bila je aktivna i Postrojba za Elektronsko djelovanje, koja je odradila vrlo bitan posao. Sat vremena prije planiranog početka operacije, Postrojba je svojim aktivnostima potpuno blokirala strategijske veze tzv. ABiH. Djelovanjem postrojbe u potpunosti je blokiran paket veza, čime je neprijatelj bio prisiljen na korištenje KV radioveza. Kontrola nad komunikacijskim sustavom neprijatelja bila je potpuna, posebno na pravcima napadnih djelovanja.

Početak djelovanja topništva bio je i početak operacije. Prema izvješćima koja su stizala od strane izvidničkih skupina vidljivo je da su postrojbe na terenu imale potpuno kontrolu nad razvojem situacije. Početno djelovanje topništva imalo je za cilj unošenja panike, kidanje žičanih veza komunikacije, ali i sprečavanje uvođenja pojačanja svježih snaga na crte obrane neprijatelja. Početna faza topničke pripreme rezultirala je paničnim bijegom neprijateljskih vojnika s kote 1167 (između Zavišća i Rata) koju su odmah zauzele postrojbe brigade „Rama“ i na zaposjednute pozicije uvele tenk koji je svojim djelovanjem preuzeo kontrolu nad lijevim krilom operacije. Nakon osvajanja ovog neprijateljskog položaja, isti scenarij dogodio se i na kotama 1070 (Vedrine) i 1128 (Škarina Glava). Na ovom pravcu udarne snage činile su postrojbe Prve brigade HVO-a i Kažnjenička bojna, pred kojima su se neprjateljski vojnici u paničnom bijegu povukli prema koti 1289 (Berač) gdje su pokušavali organizirati obranu.

Na desnom krilu operacije (Here, Krstišće i planina Konjsko) neprijatelj je pružao jači otpor. Pripadnici postrojbe za posebne namjene „Marinko Beljo“ iznimnim naporima i velikom hrabrošću probili su neprijateljsku obranu u rajonu planine Konjsko i zauzeli jedan dio rovova. Zbog pogibije jednog svog pripadnika i jakog otpora odustaje se od daljnjeg djelovanja na tome pravcu. Novi pravac djelovanja ove postrojbe usmjeren je na kotu Krstišće i nakon višesatnih borbi postrojba uspijeva probiti neprijateljsku obranu i zauzeti prve rovove, nakon čega je uslijedio paničan bijeg neprijateljskih vojnika, koji su za sobom ostavljali opremu i naoružanje. Zauzimanjem kote Krstišće, situacija na terenu bitno se promijenila, ali i širom otvorila vrata prodoru u središte sela Here koje već odavno bilo pretvoreno u veliku vojarnu.

Nakon osvajanja Krstišća, središte djelovanja ofenzivnih snaga prenosi se na selo iz kojega je slabio otpor. Nakon kraćeg vremena pripadnici brigade “Rama“ iz nekoliko pravaca ulaze u središte sela, čime je skršen svaki otpor neprijatelja. Nakon sela, težište djelovanja prenosi se na prostor između sela i planine Konjsko. Neprijatelj je na lokalitetu Herska krivina imao dobro ukopanu protuzrakoplovnu strojnicu i kontrolirao veliki dio tog prostora što je znatno otežalo daljnje napredovanje. Nakon izravnog pogotka tenkovskog projektila, strojnica je uništena, nakon čega je bilo omogućeno daljnje čišćenje terena. Padom večeri zaustavljeno je daljnje napredovanje i pristupljeno je utvrđivanju novodostignutih položaja.

Tijekom borbi za selo Here, tzv. ABiH pokušava na sve načine zadržati dio položaja i iz dubine teritorija dovlači ljudstvo iz sastava 45. Brdske brigade. Tijekom borbi neprijatelj je imao velike gubitke u ljudstvu i nije bio u stanju riješiti sanitetsko osiguranje.Također, zbog gubitaka u ljudstvu i gubitaka položaja, na sve načine pokušava zaustaviti napredovanje pripadnika brigade „Rama“. Jedan od pokušaja bio je i dovođenje ljudstva iz sastava 45. Brdske brigade u rajon Blazina, kao i pokušaj provođenja opće mobilizacije u Jablanici s ciljem ojačavanja Prozorskog samnostalnog bataljuna. Također, cijeli dan uporno traži pomoć iz Konjica u ljudstvu i MTS-u. Prema izvješću broj: 02 – 2/1 – 89/45 Zapovjednika Operativne skupine, brigadira Vinka Vrbanca poslanom 24. siječnja 1993. godine u 21. h. Glavnom stožeru HVO-a, u ovoj operaciji je poginulo najmanje 30 pripadnika tzv. ABiH. Brigada „Rama“ imala je trojicu poginulih i šesnaest ranjenih vojnika među kojima je bio i zapovjednik brigade, pukovnik Ante Pavlović. Kod nekih poginulih pripadnika tzv. ABiH pronađena je određena vojna dokumentacija čiji sadržaj jasno i nedvosmisleno govori tko je odgovoran za masakr na Uzdolu i jasno kazuje imena zločinaca koji su predvodili koljače, koji su na svoj krvavi pohod krenuli upravo iz Hera. Također, zarobljen je jedan neprijateljski vojnik koji je bio izvor brojnih informacija i detalja između ostalog vezanih i za zločine na Uzdolu i Jurićima. Iz dokumentacije pronađene kod poginulog zapovjednika 1. Čete Prozorskog samostalnog bataljuna Naima Here jasno je vidljivo da je Sefer Halilović osmislio i vodio akciju prema Uzdolu i koji je prije njenog početka uvjeravao vojnike da je 7. Muslimanska brigada na ulazu u Prozor i čim zauzmu Uzdol, mogu se ušetati u Prozor. U napadu na zapovjedništvo 4. bojne i školu na uzdolu sudjelovali su Diverzantsko interventni vod kojega je predvodio Šefko Čorbadžić i Prvi vod Prve čete, kojega je predvodio Ibrahim Plavkušić. Naim Hero i Eniz Hujdur predvodili su vojsku na Križu i Zelenikama.

Ovom operacijom brigada „Rama“ zavijek je razbila iluzije pripadnika tzv. ABiH o zauzimanju Prozora i protjerivanju Hrvata iz Rame. Koliko je vodstvo muslimanske vojske bilo izvan vremena i događanja na terenu, sama za sebe govori zapovijed Arifa Pašalića, Zapovjednika 4. Korpusa broj 01-556/93 od 24. siječnja poslana u pet sati ujutro Zapovjedniku brigade „Neretvica“ u kojoj između ostalog zapovijeda izviđanje i zauzimanje položaja HVO-a na Makljenu, zauzimanje prijevoja Makljen i grada Prozora.

O poduzetim aktivnostima brigade „Rama“ odmah je izvijestila i agencija Reuters, nazvavši je „Prvom ozbiljnom hrvatskom ofenzivom“ , a svoje izvješće temeljila je na podacima UNPROFOR-a. Poduzetim napadnim djelovanjima neprijatelj je bio potpuno zatečen, a o rasulu koje je izazvala ova operacija najbolje govori depeša u kojoj načelnik Štaba 6. Korpusa Džemal Najetović (iz Šćipa) traži zapovjednika 45. Bbr. , Hasu Hakalovića da dođe u Šćipe jer pripadnici njegove brigade odbijaju ići na prvu crtu. Akcija „Tvigi '94.“ Izazvala je rasulo i u Prozorskom bataljunu i pojačala stare sukobe i sumnje.

Naime i prije ove operacije, iz dokumentacije pronađene kod zapovjednika Prve čete, Naima Here, vidljivo je da je postojala sumnja da netko iz zapovjedništva bataljuna radi za HVO, a kao glavni osumnjičeni bili su Zijo Samardžić (zadužen za sigurnost) i izvjesni Mana (obavještajac) koji su pod neprovjerenim okolnostima došli iz Prozora. Također, pojačani su već postojeći sukobi između dvije struje unutara bataljuna i dostigli kuliminaciju u optuživanju tko je kriv za pad Hera, a otvoreno se spominjala izdaja od strane pojedinih osoba. U sukobu je prevladala skstremna struja naklonjana Zuki koja je prijetila da će strijeljati svakog vojnika koji se pokuša povući s položaja. Ove podatke potvrdio je i Armin Pračić, pripadnik ovog bataljuna zarobljen u Herama, koji je izjavio da mu je svejedno od koga će poginuti, od pripadnika HVO-a ili od svojih u slućaju neizvršavanja zapovijedi.

Operacija „Tvigi '94“ donijela je blago rečeno rasulo u redovima tzv. ABiH na području ramske općine. To rasulo posebno se očitovalo u Samostalnom prozorskom bataljunu čiji su gubici u ljudstvu bili toliki da više nije mogao obavljati zadaće koje je imao prije ove operacije. Također, ova operacija bila je izravni povod potpisivanja primirja između HVO-a i tzv. ABiH.

isti scenarij dogodio se i na kotama 1070 (Vedrine) i 1128 (Škarina Glava).

http://www.hercegbosna.org/ostalo/kronika.html

Ako postoji neko selo koje je u svemu drukčije od Duga, onda su to Here. Leže iznad Uzdola, a ispod Konjskog. Selo nema džamiju, ali ima vjersku školu, sagrađenu još prije rata. Do 1974. tamošnji su se Muslimani izjašnjavali kao Srbi i hvalili kako 700 godina u njihovo selo nije stupila neprijateljska vojska. Posljednjih godina postali su tvrdokorni islamisti, a nakon poraza u Prozoru tu je bilo i njihovo glavno uporište.

Imali su Samostalni bataljun Prozor koji je formalno bio u sastavu 4. korpusa Armije BiH, a zapovjednik je bio neki Enver Buza. Došao je iz Sandžaka i bio na glasu kao opasan čovjek. Mnogi su ga smatrali odgovornim i za masakr u Uzdolu.

Here su bile kost u grlu hrvatskoj obrani, jer je selo toliko dominantno da se s brda Krstišće lako kontrolirala jedina cesta koja je Uzdol spajala s vanjskim svijetom.
Istodobno, Here su i neka vrst balkona s kojeg su muslimani praktički vidjeli sve što se događa u Prozoru i odakle su pripremali protuudar. Osim toga, selo je i važna strateška točka i za prodor prema srednjoj Bosni, točnije, prema Fojnici. I takoreći neosvojivo.

Možda se zbog toga tri puta odustajalo od napada, premda je svaki put pripreman. Trebale su ga prvobitno izvesti združene snage Herceg-Bosne, no na kraju su u napad krenule samo postrojbe Ramske brigade.
Jedna je postrojba udarila po snijegu debelom oko tridesetak centimetara i to preko minskih polja. Na Konjsko. Muslimani su tamo držali položaje s kojih se selo lako branilo. No sada je snijeg bio dovoljno debeo. Račun je pokazivao - ako je debljina snijega veća od dvadeset centimetara i ako je dovoljno hladno, pa su mine smrznute - uz Božju se pomoć mogu pregaziti bez većeg rizika.

I momci su krenuli, odjeveni u bijele odore.

Uspjeli su čak zauzeti i nekoliko neprijateljskih rovova, ali dalje nisu mogli. Izgubili su čovjeka i morali se povući nakon što su muslimani dovukli pojačanje.
Ali time bitka nije bila okončana. Here su bile prevelik izazov. Ne samo operativno-taktički, nego i psihološki.
Osvajanje nedostižnog? Akt najdubljeg samopotvrđivanja? Osveta za Uzdol? Dokaz da su ****** samo ******?
Topnički udari odnijeli su prevagu, a onda i tri sata puzanja od podnožja Krstišća do muslimanskih rovova na vrhu, načičkanih PAM-ovima. Bitka prsa u prsa i tenkovski plotuni kao crescendo.

Hrvati uđoše u selo istodobno iz tri pravca, a Muslimani preko Konjskog pobjegoše glavom bez obzira. Ostavivši za sobom 36 mrtvih boraca.

Bilo je oko pola pet poslije podne, 24. siječnja 1994.
Vedrina neba postupno se pretvarala u hladnoću što se poput nevidljiva oblaka spuštala na to krvavo poprište. Nekoliko je kuća gorjelo, unaokolo mrtvi, a među njima i tri krave koje su pokušale pobjeći, ali ih je dohvatila unakrsna vatra. Ležale su u jednom jarku kao istinske žrtve ovog ljudskog obračuna. S nogama u zraku koje su se još trzale i očima iz kojih je izlazio život poput svjetla što se gubi u daljini.

Hrvatski su borci posjedali između kuća, iscrpljeni i nekako unezvjereni. Kao da ne mogu vjerovati da su Here pale, da su tu, u tom neprijateljskom gnijezdu. Pa sad imaju potrebu da pronađu neku opipljivu potvrdu, neki čvrsti dokaz da ovo nije san nego stvarnost. I to kakva!
Ali ničega nije bilo. Nikakvog posebnog znaka. Samo poznati zadah bojnog polja. Zato na kraju - Daj cigaretu... jesi li ga vidio! - pa - Mater mu njegovu - i urlik oduševljenja kao odušak i samouvjeravanje.

A onda prasak bombe, jauk i strka. Momci dotrčaše s ranjenim zapovjednikom brigade Antom Pavlovićem i još dvojicom. Brzo ih položiše na zemlju, netko drekne - Sanitet! - a ovi, izbušeni šrapnelima, ali još vrućih rana, zatražiše cigarete. Još ih nije boljelo i još nisu prejako krvarili.
Neki krupni crni momak počne psovati - Mater mu ******! -I tada izdahta ostalima kako su ušli u kuću u kojoj je na krevetu ležao ranjenik kojeg njegovi nisu uspjeli izvući. Kad su mu se približili da ga pogledaju i iznesu van, aktivirao je bombu i - Eto ti sad! Izbuši naše ko sireve. Pa ti reci da ga nije trebalo odmah rafalom. Ionako se na isto svodi. A ovako mi krvarimo. Pa doda - Da je bar bio neki sandžaklija, nego onaj, kako li se samo zvao, onaj iz Varvare. Onaj što je sa Stipom išao u školu. Asim ili Hasim...tako nešto...

Noć se potiho spuštala. U daljini su se čuli sporadični pucnjevi, a Here utihnule. Kao da je život otišao na počinak, a smrt se probudila.

gledao sam snimak akcije kada kinder vod ulazi u Here i onog brkatog kako pali kuće, dvoicu tojicu vojnikaka kako ubijaju nepokretnog starca u kući. "SRAMOTA"

BOSNAE- sto bi tek rekao da vidis snimku vasih snaga u Doljanima, Uzdolu i slicnim "slavnim akcijama"??

sve su to radile neke jade da tako kažem iživljati se na zarobljenicima. Ubiti neprijatelja u borbi to je uredu napraviti diverzije. Ni jedan pravi vojnik to sebi neće dozvoliti. Nedavno sam gledao snimak iz oluje kada 4 gardijska pravi proboj i onog ranjenog četnika kojeg su njegovi ostavili na nekoj ledini i kako moli " Samo me nemojte ubiti"
a jedan gardsta mu odgovara "nećemo nismo mi takvi".

Opet ista prica. Sve neki izolovani slucaji kada su muslimani u pitanju. Da pogodim? To su uradii psihicki nestabilne osobe, neki vojnici koji imali frustracije od rata, i neki koji su bili skroz ludi. Jel tako?

Ni jedan čovjek civil i vojnik koji ima zdrav razum nece sebi to dozvoliti da ubija nenauružane civile i zarobljne vojnike.
nikog nebranim, naprotiv svaki zločin mora biti osuđen ma ko ga napravio.

Ni jedna vojska nije čista na svim stranama su pravljeni zločini.
i u svim ratovima je bilo zločina, samo su neke vojske pravile manje a neke više zločina. u oslobodilačkom ili domovinskom ratu najviše zločina su napravili pripadnici bivše JNA u odnosu na HVO i ARBH.

gledao sam snimak akcije kada kinder vod ulazi u Here i onog brkatog kako pali kuće, dvoicu tojicu vojnikaka kako ubijaju nepokretnog starca u kući. "SRAMOTA"