Isto tako si obrnuto mogao postati rob ako nisi musliman i ako ne prihvatiš islam.
Socijalno nema šta.

I to je vrijedilo u rano doba kad se islam širio i kad je bilo dovoljno porobljenih nevjernika, u kasnijim periodima je bilo uobičajeno da su i muslimani robovi.
Najbolji primjer su Mamluci porobljeni robovi koji su primili islam ali su opet tretirani kao roblje, poznat je ustanak istih protiv svojih gospodara.

Primjer su ti i janjičari oteta i islamizirane djeca koja su unatoč tome do zrelosti da mogu biti vojnici bili roblje u kućanstvima i na farmama.

Biblija dozvoljava robovlasništvo i to u oba zavjeta, no ne seksualno. Kršćanstvo je neizmjerno kontradiktorna religija, pomiruje nepomirljivo. Ipak, ključnu razliku čini Isus vs Muhamed. Dok je islam jedna vrlo politična ideologija, jedan čitav državno-pravni koncept, kršćanstvo je miks svega i svačega, bez ove državno-pravne dimenzije. Zbog toga je kršćanstvo postupno postalo tolerantno tj. ovakvo kakvo je danas. Pod pritiskom sekularnih ideja, još od humanizma i renesanse pa nadalje. Recimo, ako u Bibliji stoji da je robovlasništvo dozvoljeno, ti izvedeš mentalnu gimanstiku i kažeš da to ne znači da je robovlasništvo dobro i da ga danas ne bi trebalo zabraniti. Zašto? Biblija nije riječ boga od a do ž, kako muslimani smatraju da je Kur'an. Osim toga, uvijek se možeš pozvati na Isusa koji je bio miroljubiv i nenasilan, naročito za ono vrijeme. U islamu to ne možeš napraviti jer je Kur'an savršena riječ boga, dakle nema puno gimnasticiranja, ali i jer je Muhamed apsolutni zlotvor, a islam ga smatra najsavršenijim čovjekom i uzorom svih muslimana.

Zaključak - kršćanstvo je loše, kao cigarete. Islam je gori, kao heroin.

Gdje se u Novom zavjetu prikazuje robovlasništvo kao nešto pozitivno.
Sam Isus nije imao nikakve veze s robovlasništvom, u tadašnjoj Galileji i Judeji robove su imali Rimljani i helenizirani Židov i nigdje se ne spominje da je Isus imao kontakt s njima.
Izuzev onog slučaja rimskog vojnika koji traži da mu ozdravi roba.

Jesi li se zapitao zasto DANAS u islamskom svetu nemas zemlju u kojoj je robovlasnistvo institucionalizovano?
Pa zato jer je islamska filozofija ostavila mogucnost da se postojece, zatecene ili nasledjene stvari, ukljucujuci i drustvene odnose - menjaju, tj. unapredjuju!
Islam trazi od muslimana - ucenje - u smislu unapredjenja i primene znanja. Pa i od kjafia. Pa je tako rosptvo u islamskom svetu napusteno i prevazidjeno. Ima danas pokreta medju muslimanima koji zele drustvene odnose kao u vreme Muhammeda. To se zove fundamentalizam. Medjutim, to ni sam Muhamed ne bi zeleo - barem to proistice iz spomenute privrzenosti nauci kao emancipatorskom potencijalu.

Hriscanstvo je definitivno filozofija koja se protivi ropstvu. Ali opet u Vizantiji rosptvo je postrajalo do VII veka. A u SAD desila se renesansa ropstva u XVI veku ili kad vec.

U Mauritaniji i Sudanu je ropstvo ukinuto šezdesetih.
U S. Arabiji 1962.
U Osmanskom sultanatu je ropstvo bilo dozvoljeno sve do tanzamata.
Još krajem 19. st. robovi se prodaju na tržnici u Meki.

Nisam rekao da je Isus imao robove, već da postoje biblijski arugmenti za robovlasništvo u oba zajveta.

Evo iz Novog:

“Robovi, slušajte gospodare!” (Ef 6,5; Kol, 3,22)

„ Učite robove da se u svemu pokoravaju svojim gospodarima, da im se trude ugoditi, da im ne uzvraćaju riječi, i da od njih ne kradu, nego da pokažu da im se može potpuno vjerovati, tako da će na svaki način učiniti učenje o Bogu našem Spasitelju privlačnim.“(Tit 2,9)

U središnjoj aziji, inače poznatoj po robovlasništvu, u 19. st kada su taj prostor zauzeli Rusi

Apsolutno svuda su Zapadne države bile te koje su zabranjivale robovlasništvo u islamskom svijetu. Isto recimo važi i za donju granicu za udaju. Po šerijatu je donja granica za udaju 0, a donja granica za seks menstruacija. Sve ostalo su stvari koje je Zapad nametnuo na ovaj ili onaj način.

Ne znam što je s Aleksijem, jel trola ili je ozbiljan

Mislio sam da sam Isus nigdje ne spominje robove.

Hvala, znači ima u Poslanicama koje su bile upute za prve kršćanske zajednice.
U biti nije se smjelo ići protiv tadašnjeg društvenog poretka i zakona i zamjerati državi.

Ova druga je pogotovo zanimljiva jer su ovo očito savjeti za kršćane robove kako da se ponašaju i pokušaju i gospodare privući kršćanstvu.

To mu i govorim, nisu islamske države odbacile ropstvo društvenim razvojem nego pod pritiskom SAD i ostatka zapadnih država.

Robstvo u Bibliji nije baš tako jednostavno kako to žele prikazati (na osnovu nekih izdvojenih izrjeka) neki antikršćanski propagandisti:

- Knjiga Sirahova 33,32: ,,Imaš li roba, postupaj s njim kano s bratom, jer ti je potreban kano ti sam sebi.''

- Poslanica Galaćanima 3,28: ,,Nema više Židova i Grka; nema više roba i slobodnjaka; nema više mužkarca i žene. Jer, svi ste vi jedan u Kristu Isusu.''

- Poslanica Efežanima 6,5: ,,Robovi, pokoravajte se svojim zemaljskim gospodarima sa strahom i trepetom, s iskrenim srdcem kano Kristu! Ne dodvarački kano oni koji se ljudima žele svidjeti, nego kano robovi Kristovi izpunite od srdca volju Božju! Služite dragovoljno, kano da služite Gospodinu, a ne ljudima, znajući da će svatko - bio rob ili slobodnjak - ako što dobro učini, primiti za to plaću od Gospodina! A vi gospodari, činite isto tako prema svojim robovima! Ne prietite, znajući da je njihov i vaš Gospodar na nebesima, i da u njega nema pristranosti!''

Drugim riečima, kršćanstvo nije neka revolucionarna sljetba koja ruši ili gradi neke političke sustave. Kršćanstvo mienja srdca ljudi. Kršćanstvo ne ukida robovlasničtvo, ali zato traži da se gospodar prema robu ponaša kano prema bratu. Znači, ako tebi gospodaru kršćaninu rob pobjegne, sukladno i Evanđelju i Pavlovim poslanicama nemaš ga pravo zlostavljat. Znači robstvo u kršćanstvu gubi svoj smisao, makar ga se izravno ne ukida. Kršćanstvo od svih kršćana traži poniznost, služenje/pomaganje drugima i ljubav prema bližnjem. Ako i ne ukida robstvo, a kako onda živit robstvo (pogotovo sa stanovišta gospodara) sukladno kršćanskom učenju?

Ova teza ti baš ne pije vodu. "Nije se smjelo.." Isus je s lakoćom odbacivao sve i svašta iz Starog zajveta. Bez problema je recimo ukinuo niz JAHVINIH naredbi npr. vezano za prehranu. Naglašavam jahvinih jer se ne radi o nekim narodnim običajima. Bio je do te mjere kontroverzan i do te mjere se protivio pravilima i običajima da su ga na koncu i ubili.

Dakle očito je da je bilo mnogo toga revolucionarnoga, no po pitanju robovlasništva tu toga NEMA. Dakle imamo dva zavjeta, oba eksplicitno dozvoljavaju robovlasništvo. Isus nije rekao ništa protiv toga.

A stvar je još bizarnija ako uzmeš u obzir da je Isus zapravo bog, a ne neka obična povijesna ličnost. Dakle bog može svašta, može gorući grm, može razdvojiti vodu, može nahraniti milijun gladnih jednim kruhom, može uskrsnuti, može ovo, može ono, a ne može ukinuti robovlasništvo.

Znači čak ni s nekog sekularno-znanstvenog pristupa teza o tome da se "nije moglo" ne pije vodu, a ako gledamo s te neke teološke pozicije tj, ako pretpostavimo da bog stvarno postoji i da je isus stvarno bog, stvar postaje baš blesava.

Evo, da uzmemo drugi primjer koji mi pada na pamet. Hinduizam ima sustav kasti, taj koncept je star tisućljećima. Čak i sada igra ulogu. Ipak, imaš budizam koji se odbacuje takav poredak i uspješno ga istiskuje s nekoć hinduističkih prostora Indokine.

Još jedna stvar, Rimljani nisu bili robovlasničko društvo u pravom smislu riječi. Ropska snaga nije bila okosnica gospodarstva, za razliku od recimo juga SAD-a. To je bila pojava, postojalo je, ali nije bilo toliko rašireno ni važno. Osim toga, u Rimu su robovi mogli biti oslobođeni, mogli su kupiti slobodu i kasnije biti ugledni u društvu. Sin jednog oslobođenog roba je postao i rimskim carem.

Dakle to ni ne bi bila toliko revolucionarna ideja.

Čim si uporabio izraz "antikršćanski propagandisti" vidim koliko je sati.

No, osvrnimo se na ovo.

Rob može pobjeći, ali ga gazda ne može zato zlostavljati... A istovremeno kršćanstvo uči robove da budu pokorni gospodarima, dakle da ne bježe od njih. Što ćemo sada? Dakle u tom idealnom kršćanskom scenariju, niti bi robovi bježali i bili neposlušni, niti bi ih gospodari zlostavljali (nemaju ni razlog kad su robovi pokorni).

Ja gledam s praktične strane ne teološke.
Tim činom bi apostoli postali protivnici države koji pozivaju na pobunu protiv poretka i mala religija bi sasvim sigurno već tada zapela u oči državi.
U biti bila bi to gotovo smrtna presuda i stavljanje mete na kršćane.

I ja vidim koliko je sati kad se iztiče jedno a skriva drugo. Ako nekoga obtužuješ za nešto težko, onda se ili ide duboko u srž stvari ili paziš da se ne zaliećeš... Ali dobro, neki put je i nesviestno i iz neznanja a ni sam nisam često drugčiji po nekim pitanjima...

U idealnom kršćanskom robstvu, gospodar i rob su braća. To znači da će gospodar u težkom poslu i sam pomoć robu. To znači da kad je rob bolestan, da će ga pustit da ozdravi prije nego mu naredi neki posao... Ako se rob ,,uzoholi'' i odluči otići, gospodar ga ne smije na silu zaustavljati. Drugim riečima u kršćanstvu može ostat pojam rob, ali u praksi to više ne postoji...

Da su apostoli išli dizat ili poticat bune protiv vladajućih gdje bi to onda imalo veze s Isusom? Isus je na račun toga što je samo tako, od skoro ničega prehranio 5000 mužkaraca ili na račun toga što je ljude ozdravljao i čak dizao iz mrtvih, mogao srušiti cieli svjetski poredak, ali ne, on izabire umriet na križu...
Imaš krivu polazištnu točku kad apostole promatraš kano neke prepredene političare koji se nekom računicom žele svidjet ljudima. Oni su ljude privlačili s obećanjem u vječni život...

Istina, možda su samo slijedili Isusa jer je i dio Židova od njega očekivao da povede pobunu protiv države.

Aleksije, svaka cast za objektivne i informativne postove.

Robovlasnistvo pripisivati samo jednom drustvu, naime muslimanskom, a pri tom zaboraviti da je krscanskim drustvima trebalo 1865 godina da napokon zazivi ono sto se - valjda - s religijsko filozofske tacke gledista unutar krscanstva podrazumjevalo, tj. da se ukine robovlasnistvo, je poprilicno naivno.

US-americki juznjaci su bili jedno od najreligijoznijih drustava svog vremena. I opet su do samog kraja istrajavali na svom "pravu" da drze robove. Treba napomenuti da je to sprovedeno pisljivih pedesetak godina prije no sto ce ford poceti da proizvodi svoje prve automobile. Trideset godina je otkako je u SRBiH izbio rat, a tako je jos uvijek prezentan u glavama, kako savremenika tako i onih koji su se rodili nakon rata. Ovo cisto jasnije slike radi.

I da se zna, ja ne govorim o teologiji, iliti ideologiji, kako to ko vec vidi. Posto se u isti i ne kuzim bogzna.

Vec govorim o onom sto se zivjelo na djelu, govorim o praksi, o realnosti. JEbo teoriju, u teoriji je, velite cesto, i komunizam dobar...

Prikazano ti je da su robovlasništvo prakticirali i kršćani i muslimani i to sve do kasnog 19. st. toliko o tvojoj priči o boljem socijalnom uređenju u islamskim državama gdje vlada povelja o ljudskim pravima i slične gluposti koje serete.

Ja sam haramu fino odgovorio činjenicama, dokazima, realno sam rekao i za kršćanstvo i zapadno robovlasništvo, nisam pristran nimalo, a on od svega izabere iditoski post aleksija, bez ikakvog arumenta, zapravo post koji je argumentirano POBIJEN i kaže njemu "svaka čast na objektivnosti"

Svaka čast harame na selektivnosti, toliko si nesposoban kritički razmišljati da je to nevjerojatno. S kojom lakoćom izbjegne argumente i zalijepi se za nebulozu. Vodi se emocijama, ne razumom. Što mu se sviđa - to bez ikakve kritičnosti prihvaća, a što mu se ne sviđa - odbacuje, ma koliko mu činjenica predočiš