NE piše tako u Zavjetima.

Isus spasava zenu od kamenovanja.
Isus nam kaze, molite se za vase neprijatelje.
Nema kaznjavanja covjek protiv covjeka.

Daj mi sad reci dali si za serijat i da se mladicu odsijece ruka sto je ukrao cokoladicu?

Da ti je rekao da pojedeš *** bi li ga pojeo?
Ako ti kažem da si kreten i debil hoćeš se moliti za mene? To bi bilo cool.

Hocu, treba se za cijeli svijet molit. I ti si covjek i grijesnik kao i ja.

Molim te da izmoliš da ja budem administrator ovog foruma.

Kao recimo mjesto ruke da nekom odsjeku glavu?
Treba dobro pročitati te sharia laws da ne bi nekog nepravedno uskratili.

Ukrades ode ruka

musliman - prijevod - alahov rob.
Oni nisu tu da kuže već da poštuju i slijede pravila koja su im napisana,
Kada komuniciramo sa muslimanima, onim pravim ne ovim light, komuniciramo sa robovima u 21 vijeku
Više poštovanja zaslužuju crnci robovi gospodara koje su barem mogli vidjjeti.

Pa nemoj krast. Ko hoće slagat hoće i ukrast a ko hoće ukrast hoće i ubiti.

Kršćanin Jahvin sluga.

Ovo fino pokazuje kako gledas na ljude.

Garant su robovi povlašteniji od sluga,
da te pitam - muškarci u islamu na drugom svietu dobivaju djevice ako su dobri robovi, šta dobivaju žene u islamu kasnije?

Daj mi sad reci dali si za serijat i da se mladicu odsijece ruka sto je ukrao cokoladicu?

I reci mi kakvu mi je Alah kao ćafiru propisao kaznu pošto ne slijedim njegove upute?
Šta kaže skripta gospodina Muhameda?

Glupe primjere daješ tako je kako je odgovarao sam ti jest surovo al taj zakon je dat da se više ponavlja čin. I da ostane čitav život trag da je taj kradljivac.

Kur'an: “Kradljivcu i kradljivici odsijecite ruke njihove, neka im to bude kazna za ono što su učinili i opomena od Allaha! A Allah je silan i mudar.”[1]

1. Imam Rida: “Allah je zabranio krađu, jer da je dozvoljena, dovodila bi do uništenja imetka i ubistva ljudi, i zato što bi uzurpiranje tuđeg imetka za posljedice imalo ubistva, sukobe i zavist, i zato što krađa poziva napuštanju bavljenja trgovinom i zanatima radi sticanja dohotka, te poziva napuštanju prisvajanja imetka kada je imetak takav da ne pripada nikome. A razlog odsijecanja desne ruke kradljivcu je taj što je njom izravno u dodiru sa stvarima i zato što je to najvredniji i za njega najkorisniji organ. Njeno odsijecanje je iskup za njega i pouka za druge, da ne bi pomišljali na otuđivanje tuđeg imetka na nedozvoljen način i zato što se krađa većinom čini desnom rukom.”[2]


Nad kim se ne provodi kazna za krađu
2. Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Kradljivcu se ne odsijeca ruka, osim zbog četvrtine dinara i više.”[3]

3. Imam Ali o čovjeku koji je otkinuo biser iz uha djevojke: “Ovo je očigledan nasrtaj.” Potom ga je izbičevao i zatvorio.[4]

4. Imam Ali: “Četverici se ne odsijeca ruka: onome ko zloupotrijebi radno mjesto, ko prevari, ko ukrade iz ratnoga plijena i unajmljenom radniku koji ukrade, jer se sve to smatra izdajom.”[5]

5. Imam Bakir i Imam Sadik: “Kradljivcu se ne odsijeca ruka, ako u kuću ne uđe probivši zid ili razvalivši bravu.”[6]

6. Imam Sadik: “Ako radnik i gost ukradu, njima se ne odsijeca ruka zato što se smatraju povjerljivim.”[7]

7. Imam Sadik: “U godini suše kradljivcu se ne odsijeca ruka.”[8]

8. Imam Sadik: “Ne odsijeca se ruka kradljivcu ako sam prizna, pokaje se i vrati ukradeno vlasniku.”[9]

Imaš tumačenja i provođenja šerijata ne tumači se to paušalno.

Ćafir - Kafir je čovjek koji ne vjeruje u Boga. A ti u najmanju ruku možeš se smatrati Mušrikom onome ko smatra Bogu druga. Mislim da su najgori oni kod Boga licemjerni koji se pretvaraju da su muslimani.

... Zanimljivo je znati kada Allah dž.š. dijeli ljude u Kura’nu, dijeli ih isključivo po onome što je u njihovim srcima, pa tako imamo tri vrste ljudi: mu’mine- vjernike, kafire-nevjernike i munafike-licemjere. Ovi zadnji, tj. licemjeri, su ustvari jedna podvrsta kafira-nevjernika, o čemu govori i gore navedeni ajet, te oni spadaju među jedne od najgorih ljudi na zemlji. Zašto je to tako, nadam se da će nam pomoći da shvatimo i ova današnja hutba koja nema za cilj da nas nauči da mi na osnovu osobina ljudi, sudimo ljudima, jer znamo da je to isključivo pravo Uzvišenog Allaha, nego da znamo koje su to osobine licemjera kako bi ih se sačuvali ili ih iskorijenili, ukoliko ih, ne daj Bože, posjedujemo.

U nastavku hutbe vidjet ćemo neke osobine licemjera na koje nas je uputio Uzvišeni u Kur’anu kao i Poslanik, a.s., u hadisu, jer zbog ograničenosti vremena nećemo moći čuti sve ajete i hadise koji govore na ovu temu, a njih je doista jako puno. Neke od osobina munafika –dvoličnjaka su:

-Ne vjeruju iskreno u Allaha dž.š. iako jezikom, pa ponekad i djelima, žele pokazati da su vjernici. Međutim, problem je u tome šta se krije u njihovim srcima.

“Ima ljudi koji govore: "Vjerujemo u Allaha i u onaj svijet!"- a oni nisu vjernici.Oni nastoje da prevare Allaha i one koji vjeruju, a oni i ne znajući, samo sebe varaju. Njihova srca su bolesna, a Allah njihovu bolest još povećava; njih čeka bolna patnja zato što lažu. (El-Bekare, 8.-10.)

Znači kako bilo vidim po upisu ništa me lijepo ne čeka, znaš kako,
ako je tako a znam da nije jer imam razum, onda ko ga jebe neka se patim
neću da se bojim patnje, ti se bojiš i zato vjeruješ šta ti Alah kaže, a ja kažem Alahu
samo daj, slobodno. Zamisli staneš pred Alaha i kažeš mu u facu ne bojim te se?ejjjjjj to bi bilo cool

Suština je da moraš slijediti upute jer se bojiš kazne, znači prijetnja strahom.

U tome je stos.
Sam kao vjernik ne zelis nikome zlo, a istovremeno si za serijat i njegove kazne koje sebi nikada nebi zelio nego samo drugome.

Automatski ovo pada u vodu:

"Niko od vas neće biti mumin (vjernik) sve dok ne bude želio svome bratu ono što želi i sebi."( Buhari, 1/56-57 i Muslim, 45)


Lazes sam sebi.

PA možeš ali ti je to sudbina ovisi sve o Božijoj volji a to nisi ni svjestan. Ako se ne bojiš Boga bojiš se nečeg drugog najbolje se bojati Boga.

To ti se zove iman i snaga vjere jesil kad čuo za kušnju.
I sad kad ukradem jel trebam reći ne to sam ja ne treba meni kazna a onom drugom njega kaznite. Ja ne znam što pokušavaš da saviješ Islam u kršćanstvo.

Ovo predanje objašnjava značenje predanja koje bilježe Buharija i Muslim jer se u ovom predanju pojašnjava da se pod negiranjem imana, koje se spominje u predanju dva Sahiha, misli na negiranje njegove suštine i vrhunca jer se vrlo često zapostavljanjem određenih načela i dužnosti iman potiskuje, ali ne prestaje postojati. Primjera radi navodimo hadis:

"Nije bludnik vjernik u trenucima dok čini blud, niti je kradljivac vjernik u vrijeme dok krade, niti je vjernik onaj koji pije alkohol u vrijeme dok ga pije!" (Buhari, 5/119. i Muslim, 57)

"Nije vjernik onaj od čijih smicalica nije siguran njegov komšija." (Buhari, 10/443)

Učenjaci se razilaze oko statusa velikog grješnika, tj. da li je on vjernik nepotpuna imana ili nije vjernik (murnin) nego samo musliman, ili uopće nije vjernik?

Za onoga koji čini male grijehe ne može se smatrati da je potpuno lišen imana, već je on mumin nepotpunog imana koji je umanjen u omjeru njegovih loših djela.

Stav da velikog grješnika treba smatrati muminom umanjenog imana prenosi se od Džabira ibn Abdullaha, a to je mišljenje i Ibnul-Mubareka, Ishaka, Ibn Ubejda i drugih.

Ebu Džafer Muhammed ibn Ali smatra da velikog grješnika ne treba smatrati muminom već samo muslimanom, a neki navode da je to i odabrano mišljenje učenjaka ehli-sunneta.

Abdullah ibn Abbas, radijallahu anhuma, kaže: "Od bludnika se uklanja (dok blud čini) svjetlo imana!"

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, veli: "Bludniku u trenutku bluda iman se podiže i stoji iznad njega poput oblaka, pa ako se pokaje, vrati' mu se!" Abdullah ibn Revaha i Ebu Derda, radijallahu anhuma, kažu: "Iman je poput odjeće koju čovjek ponekad oblači, a ponekad svlači." A to se isto prenosi i od imama Ahmeda i drugih.

Dakle, ako čovjek upotpuni osobine i vrline imana, on ga je obukao, a ukoliko od njih nešto propusti, onda je svoj iman skinuo sa sebe. Ovime se aludira na savršeni i potpuni iman kojem ništa ne nedostaje.

Hadisom se želi reći da u osobine imana spada i to da čovjek želi svom bratu muminu ono što želi sebi, i da prezire da se njegovom bratu desi ono što ne želi da se i njemu samom dogodi.

Ukoliko taj osjećaj ne postoji u njegovom srcu, onda je to čovjek umanjenog imana.

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, pripovijeda da mu je Vjerovjesnik, alejhis-selam, rekao: "Želi ljudima ono što želiš sebi, bit ćeš mumin!" (Tirmizi, 2305)

Poslanik, alejhis-selam, je, između ostalog, i ovim uvjetovao ulazak u Džennet. U Muslimovom Sahihu prenosi se od Abdulla-ha bin Amra bin el-Asa da je Poslanik, alejhis-selam, rekao:

"Ko želi da se izvuče iz vatre i uđe u Džennet neka dočeka smrt vjerujući u Allaha i Sudnji dan, želeći ljudima ono što želi i sebi".

Ebu Zerr, radijallahu anhu, pripovijeda: "Rekao mi je Allahov Poslanik, alejhis-selam: 'Ebu Zerre! Vidim da si slab i vidim da si blag. Želim ti ono što želim i sebi. Ne prihvataj vodstvo, pa makar samo nad dvojicom, i ne prihvataj brigu o imetku siročadi!'" (Muslim, 1826)

Poslanik, alejhis-selam, zabranio je ovo Ebu Zerru jer je znao da je on slab i popustljiv, a Vjerovjesnik je to svakom slabašnom preporučivao. Poslanik, alejhis-selam, je bio vođa ljudima jer ga je Allah ojačao i pripremio za to. Naredio mu je da pozove sveljude da mu se pokore i da preuzme vodstvo nad njihovim vjerskim i svjetovnim životom.

Muhammed ibn Vasia prodavao je svog magarca pa ga neki čovjek upita: "Jesi li zadovoljan da ga ja kupim?" Muhammed mu odgovori: "Da sam bio zadovoljan njime, ne bih ga prodavao!"Ove riječi dovoljno govore da Muhammed nije želio svom bratu ono što nije želio sebi.

Nu'man ibn Bešir, radijallahu anhu, pripovijeda da je Vjerovjesnik, alejhis-selam, rekao: "Primjer vjernika u međusobnoj ljubavi, suosjećajnosti i samilosti jeste kao primjer jednog tijela. Kada oboli jedan njegov organ, ostatak tijela se solidariše i pridruži mu se u nesanici i temperaturi." (Buhari, 10/438. i Muslim, 2586)Ovo je jasan dokaz da vjernika boli i žalosti ono što boli i žalosti njegova brata.

Predmetni hadis Enesa, radijallahu anhu, ukazuje da vjernika raduje ono što raduje njegova brata vjernika i da mu želi ono što želi sebi. Sve su te osobine odbrana zdravog srca od prevare, zlobe i zavidnosti. Iz zavidnosti proistječe da zavidnik prezire da ga iko pretekne u dobru ili da bude kao on, jer on želi da bude iznad ljudi po svojim osobinama i da bude izuzetak u odnosu na njih.

Iman traži upravo suprotno, a to je da svi vjernici s njim učestvuju u dobru koje mu je Allah dao jer to nimalo neće umanjiti njegovu nagradu.

Uzvišeni je u Svojoj knjizi pohvalio one što se ne ohole i ne siju nered na Zemlji:"Taj drugi svijet dat ćemo onima koji ne žele da se na Zemlji ohole i da nered čine..." (El-Kasas, 83.)U komentaru ovog ajeta Ikrima, radijallahu anhu, i drugi rekli su: "El-uluw jeste oholost i traženje ugleda i položaja kod vladara, a fesad je činiti grijehe."

Onaj ko prezire da ga iko pretekne u eleganciji nije grješan zbog toga.

Imam Ahmed i Hakim u svom Sahihu bilježe hadis od Ibn Mesuda, radijallahu anhu, u kojem stoji: "Došao sam Vjerovjesniku, alejhis-selam, kada je u njegovom društvu bio Malik ibn Mirara er-Rehavi, radijallahu anhu, i čuo sam ga kako pita: 'Allahov Poslaniče! I sam vidiš kakvu mi je ljepotu Allah odredio a ja ne želim da me iko od ljudi prestigne u šnjirama na cipelama a kamoli u nečem drugom, pa je li to oholost?' Na to mu Poslanik odgovori: 'Ne, to nije oholost, već je oholost odbacivanje istine i potcjenjivanje ljudi!"" (Ahmed, 1/375. i Hakim, 4/182)

Zbog toga su neki od selefa govorili: "Skromnost i pobožnost jeste prihvatiti istinu od bilo koga ona došla pa makar to bilo dijete. Pa ko prihvati istinu od onoga ko je donese, bez obzira ko on bio, odrasli ili dijete, volio ga ili ne, takav će se smatrati poniznim! A ko je odbije prihvatiti iz gordosti, takav je ohol.

Potcjenjivanje i ponižavanje ljudi jeste rezultat samoljublja čovjeka koji sebe smatra savršenim a ljude nepotpunim!

Ukratko se može rezimirati da vjernik treba Željeti vjernicima ono što želi sebi i mrzjeti da se njima dogodi ono što mrzi da njega pogodi, a ukoliko kod svoga brata primijeti neku mahanu ili nedostatak u vjeri, nastojat će ukazati mu na to, na korektan i mudar način.

Neki dobri prethodnici govorili su: "Ljudi koji vole Allaha vide Njegovim svjetlom i sažalijevaju one koji čine grijehe prema Allahu. Mrze njihova djela a suosjećaju s njima i nastoje ih savjetima odvratiti od njihovih loših postupaka. Sažalijevaju njihova tijela od džehenemske vatre. Vjernik neće upotpuniti iman sve dok ne bude želio ljudima ono što želi sebi. A ako vidi da ga je neko u nekom dobru premašio, poželjet će da i on bude takav, a ako to dobro bude vjersko, ta njegova želja će biti lijepa."

Vjerovjesnik, alejhis-selam, želio je sebi šehadet na Allahovom putu. (Buhari, 1/92. i Muslim, 1876)Poslanik, alejhis-selam, rekao je:"Nije dozvoljeno zavidjeti osim dvoma: čovjeku kojem je Allah dao obilno bogatstvo te ga on i danju i noću troši na Njegovom putu, i čovjeku kojem je Allah dao znanje Kur'ana te ga ovaj uči (i živi po njemu) i danju i noću." (Buhari, 1/165. i Muslim, 816)

Ovo predanje objašnjava značenje predanja koje bilježe Buharija i Muslim jer se u ovom predanju pojašnjava da se pod negiranjem imana, koje se spominje u predanju dva Sahiha, misli na negiranje njegove suštine i vrhunca jer se vrlo često zapostavljanjem određenih načela i dužnosti iman potiskuje, ali ne prestaje postojati. Primjera radi navodimo hadis:

"Nije bludnik vjernik u trenucima dok čini blud, niti je kradljivac vjernik u vrijeme dok krade, niti je vjernik onaj koji pije alkohol u vrijeme dok ga pije!" (Buhari, 5/119. i Muslim, 57)

"Nije vjernik onaj od čijih smicalica nije siguran njegov komšija." (Buhari, 10/443)

Učenjaci se razilaze oko statusa velikog grješnika, tj. da li je on vjernik nepotpuna imana ili nije vjernik (murnin) nego samo musliman, ili uopće nije vjernik?

Za onoga koji čini male grijehe ne može se smatrati da je potpuno lišen imana, već je on mumin nepotpunog imana koji je umanjen u omjeru njegovih loših djela.

Stav da velikog grješnika treba smatrati muminom umanjenog imana prenosi se od Džabira ibn Abdullaha, a to je mišljenje i Ibnul-Mubareka, Ishaka, Ibn Ubejda i drugih.

Ebu Džafer Muhammed ibn Ali smatra da velikog grješnika ne treba smatrati muminom već samo muslimanom, a neki navode da je to i odabrano mišljenje učenjaka ehli-sunneta.

Abdullah ibn Abbas, radijallahu anhuma, kaže: "Od bludnika se uklanja (dok blud čini) svjetlo imana!"

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, veli: "Bludniku u trenutku bluda iman se podiže i stoji iznad njega poput oblaka, pa ako se pokaje, vrati' mu se!" Abdullah ibn Revaha i Ebu Derda, radijallahu anhuma, kažu: "Iman je poput odjeće koju čovjek ponekad oblači, a ponekad svlači." A to se isto prenosi i od imama Ahmeda i drugih.

Dakle, ako čovjek upotpuni osobine i vrline imana, on ga je obukao, a ukoliko od njih nešto propusti, onda je svoj iman skinuo sa sebe. Ovime se aludira na savršeni i potpuni iman kojem ništa ne nedostaje.

Hadisom se želi reći da u osobine imana spada i to da čovjek želi svom bratu muminu ono što želi sebi, i da prezire da se njegovom bratu desi ono što ne želi da se i njemu samom dogodi.

Ukoliko taj osjećaj ne postoji u njegovom srcu, onda je to čovjek umanjenog imana.

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, pripovijeda da mu je Vjerovjesnik, alejhis-selam, rekao: "Želi ljudima ono što želiš sebi, bit ćeš mumin!" (Tirmizi, 2305)

Poslanik, alejhis-selam, je, između ostalog, i ovim uvjetovao ulazak u Džennet. U Muslimovom Sahihu prenosi se od Abdulla-ha bin Amra bin el-Asa da je Poslanik, alejhis-selam, rekao:

"Ko želi da se izvuče iz vatre i uđe u Džennet neka dočeka smrt vjerujući u Allaha i Sudnji dan, želeći ljudima ono što želi i sebi".

Ebu Zerr, radijallahu anhu, pripovijeda: "Rekao mi je Allahov Poslanik, alejhis-selam: 'Ebu Zerre! Vidim da si slab i vidim da si blag. Želim ti ono što želim i sebi. Ne prihvataj vodstvo, pa makar samo nad dvojicom, i ne prihvataj brigu o imetku siročadi!'" (Muslim, 1826)

Poslanik, alejhis-selam, zabranio je ovo Ebu Zerru jer je znao da je on slab i popustljiv, a Vjerovjesnik je to svakom slabašnom preporučivao. Poslanik, alejhis-selam, je bio vođa ljudima jer ga je Allah ojačao i pripremio za to. Naredio mu je da pozove sveljude da mu se pokore i da preuzme vodstvo nad njihovim vjerskim i svjetovnim životom.

Muhammed ibn Vasia prodavao je svog magarca pa ga neki čovjek upita: "Jesi li zadovoljan da ga ja kupim?" Muhammed mu odgovori: "Da sam bio zadovoljan njime, ne bih ga prodavao!"Ove riječi dovoljno govore da Muhammed nije želio svom bratu ono što nije želio sebi.

Nu'man ibn Bešir, radijallahu anhu, pripovijeda da je Vjerovjesnik, alejhis-selam, rekao: "Primjer vjernika u međusobnoj ljubavi, suosjećajnosti i samilosti jeste kao primjer jednog tijela. Kada oboli jedan njegov organ, ostatak tijela se solidariše i pridruži mu se u nesanici i temperaturi." (Buhari, 10/438. i Muslim, 2586)Ovo je jasan dokaz da vjernika boli i žalosti ono što boli i žalosti njegova brata.

Predmetni hadis Enesa, radijallahu anhu, ukazuje da vjernika raduje ono što raduje njegova brata vjernika i da mu želi ono što želi sebi. Sve su te osobine odbrana zdravog srca od prevare, zlobe i zavidnosti. Iz zavidnosti proistječe da zavidnik prezire da ga iko pretekne u dobru ili da bude kao on, jer on želi da bude iznad ljudi po svojim osobinama i da bude izuzetak u odnosu na njih.

Iman traži upravo suprotno, a to je da svi vjernici s njim učestvuju u dobru koje mu je Allah dao jer to nimalo neće umanjiti njegovu nagradu.

Uzvišeni je u Svojoj knjizi pohvalio one što se ne ohole i ne siju nered na Zemlji:"Taj drugi svijet dat ćemo onima koji ne žele da se na Zemlji ohole i da nered čine..." (El-Kasas, 83.)U komentaru ovog ajeta Ikrima, radijallahu anhu, i drugi rekli su: "El-uluw jeste oholost i traženje ugleda i položaja kod vladara, a fesad je činiti grijehe."

Onaj ko prezire da ga iko pretekne u eleganciji nije grješan zbog toga.

Imam Ahmed i Hakim u svom Sahihu bilježe hadis od Ibn Mesuda, radijallahu anhu, u kojem stoji: "Došao sam Vjerovjesniku, alejhis-selam, kada je u njegovom društvu bio Malik ibn Mirara er-Rehavi, radijallahu anhu, i čuo sam ga kako pita: 'Allahov Poslaniče! I sam vidiš kakvu mi je ljepotu Allah odredio a ja ne želim da me iko od ljudi prestigne u šnjirama na cipelama a kamoli u nečem drugom, pa je li to oholost?' Na to mu Poslanik odgovori: 'Ne, to nije oholost, već je oholost odbacivanje istine i potcjenjivanje ljudi!"" (Ahmed, 1/375. i Hakim, 4/182)

Zbog toga su neki od selefa govorili: "Skromnost i pobožnost jeste prihvatiti istinu od bilo koga ona došla pa makar to bilo dijete. Pa ko prihvati istinu od onoga ko je donese, bez obzira ko on bio, odrasli ili dijete, volio ga ili ne, takav će se smatrati poniznim! A ko je odbije prihvatiti iz gordosti, takav je ohol.

Potcjenjivanje i ponižavanje ljudi jeste rezultat samoljublja čovjeka koji sebe smatra savršenim a ljude nepotpunim!

Ukratko se može rezimirati da vjernik treba Željeti vjernicima ono što želi sebi i mrzjeti da se njima dogodi ono što mrzi da njega pogodi, a ukoliko kod svoga brata primijeti neku mahanu ili nedostatak u vjeri, nastojat će ukazati mu na to, na korektan i mudar način.

Neki dobri prethodnici govorili su: "Ljudi koji vole Allaha vide Njegovim svjetlom i sažalijevaju one koji čine grijehe prema Allahu. Mrze njihova djela a suosjećaju s njima i nastoje ih savjetima odvratiti od njihovih loših postupaka. Sažalijevaju njihova tijela od džehenemske vatre. Vjernik neće upotpuniti iman sve dok ne bude želio ljudima ono što želi sebi. A ako vidi da ga je neko u nekom dobru premašio, poželjet će da i on bude takav, a ako to dobro bude vjersko, ta njegova želja će biti lijepa."

Vjerovjesnik, alejhis-selam, želio je sebi šehadet na Allahovom putu. (Buhari, 1/92. i Muslim, 1876)Poslanik, alejhis-selam, rekao je:"Nije dozvoljeno zavidjeti osim dvoma: čovjeku kojem je Allah dao obilno bogatstvo te ga on i danju i noću troši na Njegovom putu, i čovjeku kojem je Allah dao znanje Kur'ana te ga ovaj uči (i živi po njemu) i danju i noću." (Buhari, 1/165. i Muslim, 816)

On ovom izrekom aludira da se izvršenja savjeta prema muslimanima ogledaju u želji da oni budu na većem stepenu od tebe. Ovo je veoma visok stepen i uzvišena deredža u savjetovanju.Međutim, ona nije vadžib nego je u Šerijatu naređeno da čovjek želi svom bratu da bude kao i on. Ali, i pored toga, ako ga neko pretekne u nekoj vjerskoj odlici, nastojat će ga sustići i u isto vrijeme će biti tužan zbog svoje nemarnosti u zaostajanju za onima koji su ga pretekli. To se neće smatrati zavidnošću prema njima na onome što im je Allah dao, nego će to biti konkurencija njima, želja i tuga duše zbog njene nemarnosti i zaostajanja iza onih koji su je pretekli.Vjernik uvijek treba sebe smatrati nemarnim u odnosu na one koji su ga pretekli u pobožnosti. To će mu donijeti dvije vrijedne koristi:revnosno i marljivo će sebe podsticati na činjenje dobrih djela, zato će ih povećavati;smatrat će da je ono što je uradio nedovoljno i nepotpuno kako bi zaradio Allahovo zadovoljstvo.Iz toga će proisteći da će on vjernicima željeti da budu bolji od njega jer se neće zadovoljiti da budu u istom stanju kao on. U isto vrijeme on neće biti zadovoljan stanjem svoje duše, već će nastojati da ga promijeni i popravi.

Muhammed ibn Vasi'a, rahimehullah, govorio je svom sinu: "Što se tiče tvoga oca, ne dao Bog da među muslimanima bude dosta ljudi kao što je on."

Ako čovjek nešto ne želi sebi, kako onda da želi muslimanima da budu kao i on, a on još ima obavezu savjetovanja prema njima?! Naprotiv, on treba željeti muslimanima da budu bolji od njega i da želi da bude bolji nego što jeste.

Ako čovjek shvati da ga je Allah odlikovao nečim nad ostalima pa to objelodani radi interesa vjere, to njegovo objelodanjivanje smatrat će se obznanjivanjem Allahovih blagodati, pod uvjetom da smatra da je zakazao u zahvaljivanju Allahu. U tom slučaju, takav će postupak biti dozvoljen.

Abdullah ibn Mesud, radijallahu anhu, veli: "Ne znam da je neko učeniji od mene kada je u pitanju Allahova knjiga!"

Sve to ne zabranjuje da takav želi ljudima da učestvuju u onome čime ih je Allah odlikovao.Ibn Abbas, radijallahu anhuma, rekao je: "Kada god pročitam neki ajet, poželim da svi ljudi shvate ono što sam ja shvatio."

Imam Šafija, rahimehullah, veli: "Volio bih da su ljudi ranije stekli ovo znanje i da se meni ne pripiše ništa od toga!"

Utba el-Gulam, rahimehullah, kada bi htio da se omrsi, govorio bi nekoj svojoj braći koji su poznavali njegovo stanje i djela: "Donesite mi vode i hurmi da se time omrsim i kako biste i vi imali nagradu koliku i ja!"

Eto ti odgovora sa jedne strane mezheba da vidimo drugi odgovor.

Eh sad sa rijaseta islamske zajednice jer ti je i pitanje opširno

Allah, subhanehu ve te’ala, je vjernike počastio time što je poslao Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kao što stoji u 164. ajetu Sure Alu Imran:

لَقَدْ مَنَّ اللَّهُ عَلَى الْمُؤْمِنِينَ إِذْ بَعَثَ فِيهِمْ رَسُولاً مِنْ أَنْفُسِهِمْ يَتْلُوا عَلَيْهِمْ آيَاتِهِ وَيُزَكِّيهِمْ وَيُعَلِّمُهُمُ الْكِتَابَ وَالْحِكْمَةَ وَإِنْ كَانُوا مِنْ قَبْلُ لَفِي ضَلاَلٍ مُبِينٍ

Allah je vjernike milošću Svojom obasuo kada im je jednog između njih kao Poslanika poslao, da im riječi Njegove kazuje, da ih očisti i da ih Knjizi i mudrosti nauči, jer su prije bili u očitoj zabludi.

Velika je blagodat, na nas braćo i sestre što smo pripadnici ummeta Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i što idemo jasnim putevima islama i što će se on, sallallahu alejhi ve sellem, zauzimati za nas na Sudnjem danu. Zbog toga nam je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preči i od nas samih sebi.

Čvrstina i iskrenost imana su uslovljeni ljubavlju Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao što stoji u hadisu koji bilježi imam Buharija:

عَنْ أَنَسِ بْنِ مَالِكٍ رَضِي اللَّه عَنْه أَنَّ النَّبِيِّ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: "لَا يُؤْمِنُ أَحَدُكُمْ حَتَّى أَكُونَ أَحَبَّ إِلَيْهِ مِنْ وَلَدِهِ وَوَالِدِهِ وَالنَّاسِ أَجْمَعِينَ" (البخاري)

Prenosi Enes ibn Malik, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Niko od vas neće biti pravi mu'min, dok mu ne budem draži od djece, roditelja i svih ljudi!“ (Buharija)

Slast imana neće osjetiti oni koji ne budu posjedovali troje, o čemu govori hadis koji bilježi imam Buharija:

عَنْ أَنَسِ بْنِ مَالِكٍ رَضِي اللَّه عَنْه أَنَّ النَّبِيِّ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: "ثَلَاثٌ مَنْ كُنَّفِيهِ وَجَدَ حَلَاوَةَ الْإِيمَانِ: أَنْ يَكُونَ اللَّهُ وَرَسُولُهُ أَحَبَّ إِلَيْهِ مِمَّا سِوَاهُمَا وَأَنْ يُحِبَّ الْمَرْءَ لَا يُحِبُّهُ إِلَّا لِلَّهِ وَأَنْ يَكْرَهَ أَنْ يَعُودَ فِي الْكُفْرِ كَمَا يَكْرَهُ أَنْ يُقْذَفَ فِي النَّارِ." (البخاري)

Prenosi Enes ibn Malik, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kod koga budu tri svojstva, osjetiće slast imana: Da mu Allah i Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem), budu draži od svega mimo njih, da voli nekoga samo u Allahovo ime i da mrzi povratak u nevjerstvo, kao što mu je odvratno da bude bačen u vatru!" (Buharija)
Zapitajmo se braćo i sestre da li posjedujemo troje pomenuto u hadisu, te da li u nama ima slasti imana ili islam doživljavamo kao dio naše tradicije, sredstvo kojim se vješto koristimo i plašt iza kojeg se krijemo!?

U predaji koju bilježi imam Muslim, stoji:

عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: "مَنْ صَلَّى عَلَيَّ وَاحِدَةً صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ عَشْرًا" (مسلم)

Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko na mene donese salavat, Allah na njega donosi deset salavata!" (Muslim)

Zato donosimo što više salavat na Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, jer će svaki put na nas salavat deset puta donijeti Allah, subhanehu ve te'ala, a velika je to blagodat i zaštita za iskrenog mu'mina!

Ljubav prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, se iskazuje sa: njegovim uvažavanjem, donošenjem salavata, slijeđenjem njegova sunneta i pomaganjem njegove vjere; jednom riječju da ga volimo i slijedimo, kao što su ga voljeli i slijedili njegovi plemeniti ashabi i dobre generacije muslimana poslije njih.

Braćo i sestre, budimo istinski sljedbenici sunneta Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i natječimo se u dobru!

Molim Allaha, dželle še'nuhu, da nas učvrsti na putu islama, da svoj našoj braći, a posebno braći u Palestini i Siriji da skoru pobjedu i oslobodi zulumćara, da nas ne iskuša sa nasiljem nasilnih vladara i sa onim što ne možemo podnijeti, da nas učini od onih koji istinski vole Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i slijede njegov sunnet, da našu djecu učini radostima naših očiju i srca i prvacima ummeta, da nam bude milostiv na Sudnjem danu i nastani nas u džennetima u društvu poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!

وَ السَّلاَمُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللَّهِ!

Jel gore zlo pakao ili izvršnje kazne koja je propisana u Knjizi.