ne izvrdavaj, pitao sam te sta je Europljane izvelo iz mracnog doba - ne znas, jer si neobrazovan i time ispunjavas jos jedan klise o muslimanima

znam odvajanje države od Crkve reforma kršćanstva čime je kršćanstvo i oslabilo.

Ne, to je samo jedna od posljedica onoga sto nas je izvelo iz mracnog doba.

Mozda sada shvacas koliko je vazno svjetovno obrazovanje ? Ma kakav ti ..

Ja eto ja nemam pojma ništa o ostalim kulturama samo sebe ćeš zavarati tako smatraj me neobrazovanim

Renesansa.Reformacija.Moj korisniče.
Imaš li uopšte bilo kakvu predstavu o tome koliko ste vi muslimani u svakom pogledu zaostali?Koliko vas je ta vaša religija zaglupela,ograničila?
Kakav strašan kraj vas čeka kompletan islamski svet?Sem prvih trista godina islama sve ostalo vam je mrak koji mutira u sve veću tamu.
Samo neko ko je musliman nije sposoban da sagleda sav užas koji čeka muslimane u Evropi.I tebe samog.Tu gde jesi.Onog trenutka kada većina ljudi u Evropi proceni da ste opasnost koju treba ukloniti trenutno će prestati da važe sve norme i pravila,sva civilizacijska društvena dostignuća koja vi muslimani trenutno zloupotrebljavate posmatrajući to kao našu slabost.Šta će tada biti sa vama ostavljam ti da izčitaš iz istorije Evrope.
Da ti još pobliže objasnim onako iz najbližeg tvog okruženja.
Seti se pred rat kako ste se silili.Karadzić vas MOLIO da ne radite to što ste uradili a Alija se smejao.Počinili ste posle i prve zločine.
I onda smo se mi osetili ugroženim.
Isto će to tako biti.S tom razlikom što neće biti nikoga i ničega da vas zaštiti.Sve vas.

Iskreno, ja puno manje budućnosti vidim u europskom bezbožtvu i životu podređenom vlastitom užitku i životu bez briga. Jedna od glavnih posljedica takvog života jest život bez djece.

Zasto onda ne znas sta je Europljane izvelo iz mraka ? Evo dobio si odgovor:

ili ti preporod korrisnice, a danasnji score je da Europljani imaju CERN dok muslimani kamencicma gadjaju sejtana.

to nam ne bi bio problem da se ovi iz trećeg svijeta ne kote ko zečevi, biće nam svima ili žilet žice uzduž granice ili doviđenja zbogom

i šta dane ti bi rađe islam nego ateizam
u ateizmu ti niko ne brani bit kršćanin (ateizmu, ne antiteizmu)
a svi vidimo kako prolaze kršćani u islamu

http://www.bild.de/news/ausland/grossfa ... .bild.html

Pakistanac .. 35 djece ima .. hoce da nagura na 100 ..

Problem je u hadisima i nekim finesama. Pa vi krpšćani ne možete ući u crkvu najveću u Jerusalemu da vam musliman je ne otključa kolko ste zavađeni.
Znam šta je humanizam i renesansa.
Prvi Bošnjaci nisu činili zločine nego Srbin da njima još i 1991 godine.
Muslimani prva 3 vijeka asu imali mudžtehide koji su mogli tumačiti i reformirati propise Kur'ana i Sunneta kako je vrijeme tražilo kasnije niko se ne usudi dirati u šerijat i fikh.
edan primjer ovog je ajeti kerim o vinu.], jesu li uslovljeni (mukajjed) [izvjesni ajeti ovise o uslovima. Naprimjer, ajet, “O vjernici klanjajte namaz,” je uslovljen, zato što, da bi osoba mogla obaviti namaz, ona mora biti duševno zdrava, spolno zrela, biti pod abdestom i.t.d. Međutim ajeti kerim, “O ljudi imajte iman (vjerujte)” je bezuslovan zato što svako mora imati iman] ili bezuslovni (mutlak), kako su izvedeni iz kiraet-i seb’a i kiraet-i šazza [Izvjesni ajeti u Kur’ani kerimu se čitaju na sedam različitih načina. Svako čitanje ima drukčije značenje. Kiraet-i šazza znači riječ koju je nekoliko Resulullahovih ashaba uobičajavalo čitati na neuobičajen način.], znati napamet na stotine hiljada hadisa koji se ne nalaze u knjigama koje se zovu kutub-i sitte [šest čuvenih zbirki hadisa koje su svi alimi islama potvrdili kao tačne] i druge knjige hadisa, znati kada je i zašto svaki hadis rečen i kako mu je obimno značenje, koji je hadis rečen prije a koji kasnije, događaje koji se odnose na njega i na koje je događaje i zbivanja rečen, ko ih je prenijeo ili ispričao i moralno stanje osoba koje su ga saopštile, znati metode i pravila (usule i ka’ide) nauke fikha, dobro znati i razumjeti dvanaest naučnih disciplina, išarete (znakove, signale) koje Kur’ani kerim i hadisi šerifi nagovještavaju, njihova jasna i sakrivena značenja, imati ova sva značenja ustaljena i slegnuta u srcu, imati jak iman, nurli i čisto srce i razum, i izvanredne kvalitete, i itminan (duševni mir).

Svi ovi uzvišeni i izvanredni kvaliteti su mogli postojati samo kod ashaba kiram, a kasnije, u izvjesnih velikih evlija koji su živjeli unutar dvije stotine godina poslije njih. Kasnije su se svuda raširile preferencije i mišljenja i počeli pojavljivati bidati. Ovih specijalnih ljudi je svakim danom sve više nestajalo tako da ih je do 400. godine po hidžri potpuno nestalo i nije više bilo nikog ko je mogao zadovoljiti ove sve uslove, to jest ko je mogao biti mutlak (apsolutni) mudžtehid.

"Idžtihad je naprezanje svim svojim silama, nastojanje, i teška patnja. Drugim riječima, idžtihad je nastojanje izvođenja pravila (ahkama) kojima se rješavaju problemi, koji u Kur’ani kerimu i hadisi šerifu nisu jasni i izričiti (otvoreni), povezujući ih sa stvarima koje su jasno i detaljno objašnjene. Ovo može učiniti samo naš Pejgamber, sallallahu alejhi ve sellem, i svi njegovi ashabi, i oni muslimani koji su došli na nivo idžtihada i koji se nazivaju mudžtehidi. Allah džellešanuhu nam je naredio na mnogim mjestima u Kur’ani kerimu da činimo idžtihad. Dakle, tim velikanima, mutlak mudžtehidima je farz da čine idžtihad. Ovi duboko učeni vjerski velikani mogu da kroz značenja i dokaze razumiju zapovijedi islama (ahkame) i vjerska pitanja (mes’ele) koja nisu jasna i koja se ne mogu lako razumjeti i koja leže u dubinama ajeti kerima i hadisi šerifa. Da bi neko bio mudžtehid on mora odlično poznavati visoke grane arapskog jezika, znati Kur’ani kerim napamet, znati šta svaki ajeti kerim želi da izrazi, znati značenja koja naznačava, značenja koja su u njemu sakrivena, značenja koja mu se moraju dati prema predmetu, znati kada su ajeti poslani (objavljeni), zašto su poslani, o čemu su poslani, jesu li opšti ili posebni, jesu li nasih ili mensuh [Neke ajete su kasnije promijenili neki drugi poslani ajeti. Prethodno poslani ajeti se nazivaju mensuh. Mensuh znači “promijenjen”. Kasniji ajeti se nazivaju nasih. Nasih znači “onaj koji je promijenio drugog”. Jedan primjer ovog je ajeti kerim o vinu.], jesu li uslovljeni (mukajjed) [izvjesni ajeti ovise o uslovima. Naprimjer, ajet, “O vjernici klanjajte namaz,” je uslovljen, zato što, da bi osoba mogla obaviti namaz, ona mora biti duševno zdrava, spolno zrela, biti pod abdestom i.t.d. Međutim ajeti kerim, “O ljudi imajte iman (vjerujte)” je bezuslovan zato što svako mora imati iman] ili bezuslovni (mutlak), kako su izvedeni iz kiraet-i seb’a i kiraet-i šazza [Izvjesni ajeti u Kur’ani kerimu se čitaju na sedam različitih načina. Svako čitanje ima drukčije značenje. Kiraet-i šazza znači riječ koju je nekoliko Resulullahovih ashaba uobičajavalo čitati na neuobičajen način.], znati napamet na stotine hiljada hadisa koji se ne nalaze u knjigama koje se zovu kutub-i sitte [šest čuvenih zbirki hadisa koje su svi alimi islama potvrdili kao tačne] i druge knjige hadisa, znati kada je i zašto svaki hadis rečen i kako mu je obimno značenje, koji je hadis rečen prije a koji kasnije, događaje koji se odnose na njega i na koje je događaje i zbivanja rečen, ko ih je prenijeo ili ispričao i moralno stanje osoba koje su ga saopštile, znati metode i pravila (usule i ka’ide) nauke fikha, dobro znati i razumjeti dvanaest naučnih disciplina, išarete (znakove, signale) koje Kur’ani kerim i hadisi šerifi nagovještavaju, njihova jasna i sakrivena značenja, imati ova sva značenja ustaljena i slegnuta u srcu, imati jak iman, nurli i čisto srce i razum, i izvanredne kvalitete, i itminan (duševni mir).

Hoćeš odgovor zašto je to taka evo zašto je, nema to veze sa ovim svijetom toliko.
""Zenite se i mnozite, jer cu se ja ponositi vasom brojnoscu pred drugim narodima." (Ebu Dawud i Nesai)

"MUDŽTEHID je Islamski učenjak sa najvišim kvalifikacijama, koji samostalno i ne oslanjajući se na drugog Mudžtehida donosi Šeriatske odredbe o nekom pitanju. Takav Mudžtehid se zove Imam (Mudžtehid mutlak). Onaj koji nije u stanju, ili neće potpuno samostalno da donosi Šeriatske odredbe nego se povodi u svojim odlukama za Imamom jednog od četiri Mezheba (pravne škole Fikha) se zove Mukallid.
Poznati su nam slijedeći absolutni Mudžtehidi: Imam Ebu Hanifa (umro 150g. po hidžri), Imam Malik ibn Enes (umro 179g. po hidžri), Imam Šafijj (umro 204g. po hidžri), Imam Ahmed bin Hanbel (umro 261.g po hidžri), Imam Hasan Basri (umro 110.g po hidžri), Imam Lejs ibn Sad (umro 175g. po hidžri), Muhammed Ibn
Huzejme (umro 313g. po hidžri), Ebu Sulejman Zahiri (umro 270g. po hidžri), Sufjan Sevri. Od gore navedenih Mudžtehida, najveći je Imam Ebu Hanifa, koji ima i najviše sljedbenika u Muslimanskom ummetu. Inače, osim njegova mezheba do danas su se održala samo još tri, a to su Maliki, Šafi i Hanbeli mezheb.

Najstariji mezheb Islamski je Hanefijski kasnije dolazi Ibn Tejimije i tu dolazi do nekih početaka vehabizma.
"Ibn-Tejmije (ar. ابن تيمية) je rođen 10 Rebiul Evela, 661. po Hidžri, (1263) u gradu Harranu u provinciji Džezire. Porodica mu je bila veoma poznata po nauci. Njegov otac Abdul-Halim je bio učenjak hadisa, a njegov djed Medždudin Abul Barakat je pisac Muntakha Akhbar. Ibn Tejmija je rođen u vrijeme velikih vjerskih i političkih događanja. Samo pet godina prije njegovog rođenja, tatari su razorili i opustošili Bagdad, a njegova familija je morala da se preseli u Damask, dok je on još bio mali dječak. Zvjerstva mongola je bez sumnje ostavilo dubok uticaj na dječaka, koji je od tada duboko zamrzio tlačenje, koje ga je tada poticalo na hrabrost u borbi protiv neprijatelja. Život ibn Tejmije se odlikuje u njegovim nastojanjima da se razvije u mnogim oblastima nauke. Ibn Tejmija je bio bistre naravi i jakog karaktera. Njegova nauka i primjena vjere se ne odnosi samo na jedan mezheb,iako je prema porijeklu pripadao hambelijskom mezhebu, već pokušaj utjelovljena svih pravaca u fikhu i akaidu u jedan pravac i time ujediniti zajednicu muslimana u borbi protiv tatara.Ibn Tejmije je bio filozof, teolog i logičar.

"bn-Tejmije je rođen 1263 godine u Harranu Turska iz poznate familije teologa. Njegov djed Abu al-Barkat Madžd ad-din ibn Tajmija al-Hanbali (u. 1255.) je bio poznati učitelj hanbelijskog fikha, a bila su poznata i učenjačka iskustva njegovog oca Šihaba al-din Abdul-Halima ibn Tajmije (u. 1284). Zbog mongolske invazije Ibn Tajmijina porodica se seli u Damask koji je bio pod vladavinom egipatskih Memluka. Njegov otac je predavao s minbera Umejadske džamije te Ibn Tejmija je nastojao da slijedi Abdul-Halimove stope studirajući sa najvećim učenjacima toga vremena. Upoznao je sebe sa sekularnim i religijskim naukama (Akaid i Fikh) njegovog vremena, a predavao je pažnju i arapskoj kniževnosti i leksikografiji, te studirao matematiku i kaligrafiju. Pored religijskih nauka studirao je jurisprudenciju od njegovog oca i postao je pravim predstavnikom hanbelijske škole i mišljenja. Mada je on ostao vjeran toj školi, čijom je doktrinom ovladao, on se također upoznaje sa ostalim znanjem islamskih disciplina Kurana i hadisa, te proučava teologiju i filozofiju. Bio je poznat po osporavanju mnogih stavova sufizma, šiizma i kršćanstva. Njegov student Ibn Kajim al-Dževzije je napisao poznatu poemu "O Kristovi obožavaoci" gdje je ispitana dogma trojstva podupirana od mnogih kršćanskih sekti.

Njegov problem sa vlastima je počeo kad je potpisao sa delegacijom uleme da razgovara sa Gazan-hanom o zaustavljanju njegovih napada na muslimane. Izvješteno je da se ulema nije usudila ništa reći vladaru osim Ibn-Tejmije. Bio je pritvaran nekoliko puta zbog sukoba s idžmom odnosno pravnicima i teolozima tog vremena. Zadnjih petnaest godina života proveo je u Damasku. Najpoznatiji njegovi studenti i Ibn Kajim su bili na udaru obnovljenih progona. Od augusta 1320. do 1321. Ibn Tajmija je po naredbi iz Kaira bio zatvoren u citadeli u Damasku zbog podržavanja doktrine smanjenja lahkoće sa kojom bi jedan musliman mogao rastaviti sa svojom ženom. Umro je u Damasku 1328. i sahranjen je van muslimanskog mezarja.

Najstariji mezheb Islamski je Hanefijski kasnije dolazi Ibn Tejimije i tu dolazi do nekih početaka vehabizma.
"The Hanafi School is one of the four major schools of Sunni Islamic legal reasoning and repositories of positive law. It was built upon the teachings of Abu Hanifa (d. 767), a merchant who studied and taught in Kufa, Iraq, and who is reported to have left behind one major work, Al-Fiqh al-Akbar. Two of Abu Hanifa’s disciples, Abu Yusuf (d. 798) and al-Shaybani (d. 805), compiled and organized their master’s teachings, which were favored and followed by the Abbasid dynasty. While the Hanafi madhab, along with other Sunni schools, utilizes qiyas (analogical reasoning) as a method of legal reasoning, Abu Hanifa himself relied extensively on ra’y (personal opinion). He also favored the use of istihsan, commonly known as juristic preference, which, in some circumstances, can operate to ameliorate harsh consequences that might otherwise flow from strict legal reasoning, and which is believed by some to be based on principles of equity as interpreted by the jurist. Hanafi doctrines have always been considered among the most flexible and liberal in Islamic law, including in the areas of criminal law, treatment of non-Muslims, individual freedoms, marriage and guardianship, and ownership and use of property. Officially adopted by the Ottoman Turks in the 16th century and codified in the Mejelle, Hanafi jurisprudence remains the most influential school in the world today and is used in Jordan, Lebanon, Pakistan, Syria, Turkey, and the United Arab Emirates. With respect to family and personal law issues, Hanafi fiqh predominates in Bangladesh, Egypt, India, Iraq, Pakistan, Syria, and, for significant minority populations, in Iran and Malaysia. The Constitution of Afghanistan privileges Hanafi jurisprudence as a residual source of law in the absence of explicit legislation or other constitutional provisions.

Najkasnije bi sada svakome trebalo biti jasno da se radi o srednjovjekovnom "exploitu" krcanskog milosrdja - ili ti opterecivanja socijalnog sistema dok ne pukne. Rjesenje je: proglasiti muslimane neljudima. Tako bi barem postupio svaki internetsite-administrator - proglasio bi svakog zlonamjernog upadnika neregularnim korisnikom sistema. Thats it folks.

Državna socijala i politička korektnost nemaju nikakve veze s kršćanstvom. Europa si je sama kriva jer je napustila kršćanstvo. Čitaj Ratzingera i ne valjaj bajke o renesansi.

Na zapadu ostaneš bez duše, a od ISILa bez glave. Što je gore između toga?

Politički sustav ne utječe na spas duše. Osim po učenju pavelićeve sekte. Znači gore je ostati bez glave. Jer ti dušu niti jedan sustav ne može oteti. Možeš ju jedino sam predati zlu. Recimo nasljedovanjem Pavelića.

Pravi vjernik nikada ne ostaje bez duse, kakav god zapad bio. To i jesu iskusenja gdje treba dokazati vjeru.


@protein
ti si ozbiljan kandidat za poturit se

Poturit se komu čemu???

sebi da bi izivljavo radikalizam, "bajke o renesansi"

Tvoja teza da je renesansa izvukla Europu iz "mračnog doba" je potpuno promašena. Renesansa je cvijet razdoblja kojega ti zoveš "mračnim". Kršćanstvo je rodilo renesansu. Prema tome, ne radi se o nikakvom "mračnom dobu" kojemu je to prethodilo. http://walkinginthedesert.com/2013/08/2 ... dark-ages/


Mythbusting:

Teza nije moja vec opce prihvacena, inace ti se ni link nebi zvao "not so dark middle ages". Diktatura jednoumlja ne znaci da je bilo zabranjeno bavit se znanoscu. Ali su rezultati morali "stimat".

Npr.


Mislim da one u CERN-u ne zanima misljenje Vatikana.