Hrvat sv. Nikola Tavelic je svetac koji je podnio mucenistvo u Jeruzalemu davne 1391. godine. Znano je kako se sv. Nikola sa svoja tri subrata, nakon temeljne pripreme, svjesno i odgovorno odvazio da na trgu svetog grada, tada pod punom vlascu muslimana, navjescuje Isusa Krista kao jedinog spasitelja. On i njegova subraca bivaju uhiceni, pred jeruzalemskim kadijom preslusani i stavljeni pred zahtjev da poreknu sto su u proglasu i propovjedi izrekli. Kako to nisu ucinili, podnijeli su 14. studenoga 1391. micenicku smrt.

Od 36:09, https://m.youtube.com/watch?v=nQ-Y5NWV9 ... =2&t=2185s

U ovom videu od minute 36:09 je diskusija na Oxfordu gdje neki muslimani tvrde da ako ubijes jednog nevinog kao da si ubio cijeli svijet.

A jedna gospodja koja nije muslimanka kaze da se pod 'nevinima' smatraju samo oni koji su muslimani, dakle zidovi, krscani, hinduisti, ateisti itd. ubijanje njih nije zabranjeno, dakle ako budu jaki poceti ce klat nemuslimane kao nekad.

Ako Kuran zaista takav jest, onda je obmana muslimana logicna posljedica, a ta je mi vas ne smijemo pobit, a u sustini cemo vas u prikrivenom planu pobiti ili porobiti prvom prilikom. To je dijabolicno odnosno sotonski. To nije uzviseno niti Bozanstveno, jer se temelji na lazi i zlocinu.

Znam da u Kuranu pise 'Niste ih vi ubijali, Alah ih je ubijao' tijekom Dzihada.

To je utvrdiva cinjenica, koja pokazuje teolosku pogresku i neprilagodjenost Islama nemuslimanskim civilizacijama.

Naravni zakon ljude odvraca od takvih postupaka, a Sotona ih tjera na njih. Nadam se da ce se Bosnjaci/Muslimani okrenuti teoloskim promisljanjima odnosno prema Istini kako ih buduci operatori ne bi upotrijebili kao stoku/zlocince/koljace na daljinski upravljac. A u okruzenju su manjina pa bi mogli nastradati i biti potpuno porazeni.

Logika:

17.1
Hvaljen neka je Onaj koji je u jednom času noći preveo Svoga roba iz Hrama časnog u Hram daleki al-masdschid al-aqsa/ Mesdžidul-aksa , čiju smo okolinu blagoslovili kako bismo mu neka znamenja Naša pokazali.* - On, uistinu, sve čuje i sve vidi.

Da se radi o Jeruzalemu potvrduje 17.7
Sve što činite - činite sebi, dobro i zlo. - A kad dođe vrijeme druge prijetnje, poslaćemo ih da na licima vašim tugu i jad ostave i da u Hram kao i prvi put, ponovo provale i da sve što osvoje do temelja poruše.

U hadisima se prenosi da je Muhammed odmarao u blizini Kabe u Meki, kada mu je došao melek Džibril i doveo mu krilatu životinju Buraka. Burak je tada na svojim leđima odveo Muhammeda do "Hrama dalekog". Lokacija ovog Hrama nije navedena u Kur'anu, ali po hadisima, to je Mesdžidul-Aksa u Jerusalemu. Tu je Muhammed predvodio molitvu svim prijašnjim Poslanicima (isra) a zatim uzjahao Buraka ponovo. (620 god. ili 621 god.)

Izgradnja dzamije al-aksa (hram daleki) 706-717 god.

SEKTE U ISLAMU, VEHABIZAM I OSTALI PORICATELJI MEZHEBĀ

https://thebosniatimes.ba/20615/sekte-u ... eta-sekta/

Antifasistica koja je ujedno feministica i referencira se na tipa koji obozava Hitlera i antisemit je, ujedno je muslimanka i zalaze se za kalifat. Ja nesto bizarnije u zivotu nisam cuo. Zove se Linda Sarsour, https://narod.hr/svijet/islamofemistica ... prava-zena

tweet iz 2015. kaže: “Znati ćete da živite pod šerijatskim zakonom ako odjednom svi vaši krediti i zajmovi odjednom postanu beskamatni. Zvuči dobro, zar ne?”. Inače, Islam brani kamatu, ali zato islamske banke rade tako da vi izaberete stan koji hoćete, oni ga kupe od vlasnika ili investitora za sto tisuća eura, a zatim ga vama prodaju za dvjesto tisuća ali tako da plaćate na rate na dvadeset godina. Formalno, niste platili kamatu. U stvarnosti, nitko vam neće posuditi veliki novac na dugi rok ako nema interes (a nije vam blizak član obitelji).

Čak i kad bi to istina bila nije dovoljan razlog sa tim sranjem se zajebavati i sebi život upropastiti.

islam je zlo

A kako se nositi sa zlom?

Ako prosjecan katolik nije procitao nekoliko puta Novi zavjet sto ima za ponuditi?

Katolicanstvo je i intelektualno i duhovno superiorno, ali za to i najteze.

ovu grupu mu'džiza možemo ubrojiti i one koje se tiču Pejgamberove, s.a.v.s., zaštite od strane Allaha, dž.š. Prvo ćemo navesti nekoliko mu'džiza upravo ove vrste.

Hazreti Aiša kazuje: “Poslanika, s.a.v.s., je čuvala straža sve do objave ajeta:

Allah te čuva od ljudi (el-Ma'ide, 67)

Tad je Poslanik, s.a.v.s., raspustio ljude koji su ga čuvali.

- U toku Hidžre, velikog preseljenja iz Mekke u Medinu, desile su se tri velike mu'džize kojima je Allah, Uzvišeni, sačuvao Poslanika, s.a.v.s., od zavjere i nevjerničke potjere.

a) Prva se tiče Poslanikova, s.a.v.s., čudotvornog prolaza kroz nevjerničke redove a da ga oni ne primijete, u noći Hidžre. O ovoj mu'džizi već smo govorili.

b) Druga se tiče razapinjanja paukove mreže na ulazu u pećinu u koju su se sakrili hazreti Pejgamber, s.a.v.s., i njegov vjerni drug Ebu Bekr, r.a. I o ovoj mu'džizi već je bilo govora.

c) Treća mu'džiza veže se uz Suraku ibn Malika. Naime, u vrijeme Hidžre za Poslanikom, s.a.v.s., i Ebu Bekrom raspisale su Kurejšije nagradu, pa je Suraka to čuo, uzjahao konja i krenuo u potragu, a kad se približio, Vjerovjesnik, s.a.v.s., je protiv njega učinio dovu, te mu se zaglavi kopito u konja i on pade s njega. Suraka ponovo uzjaha i sustiže ih dok ne ču učenje Poslanika, s.a.v.s., koji se nije osvrtao. Ebu Bekr, r.a., se osvrtao govoreći: “Stigao nas je!” On odgovori: “Ne žalosti se, Allah je uz nas.” Iste riječi Poslanik, s.a.v.s., je izgovorio i u pećini. Konj se ponovo zaglavi, ovaj put do koljena, a Suraka pade s njega i zagalami. Konj je stajao čvrsto zaglavljen. Njegovi pokušaji da ga izvuče bijahu bezuspješni. Suraka ih tad iz sveg glasa dozva tražeći da ga izbave. Konačno se konj izvuče iz živog pijeska, Suraka uzjaha na njega i primače im se. Događaj s konjem bio mu je dovoljan znak. Kad im je prišao obavijesti Poslanika, s.a.v.s., o nagradi raspisanoj za njegovo hvatanje. Tad se Suraka okrenu nazad ka Mekki. Usput je sreo još neke progonitelje, ali ih ne uputi na pravi put. (hadis bilježe el-Buhari, Muslim i drugi)

- Prenosi se kako je Poslaniku, s.a.v.s., prišao jednom neki beduin i isukavši sablju rekao: “Ko će te sačuvati od mene?!” Pejgamber, s.a.v.s., odgovori: “Allah.” Beduinova ruka se zatrese i sablja mu ispade. Vjerovjesnik, s.a.v.s., je uze i reče: “A ko će sad tebe spasiti?” Poslanik, s.a.v.s., mu zatim oprosti, a ovaj se vrati među svje ljude koji se začudiše njegovom slučaju, pitajući se kako to da ništa nije poduzeo, a junak je. On im reče: “Dolazim vam od najboljeg čovjeka.” (hadis bilježe el-Buhari i Muslim)

- U Mekki, još u vrijeme kad su vjernici bili malobrojni i svoju vjeru držali u tajnosti, Poslanik, s.a.v.s., je uputio dovu da islam bude ojačan s Omerom, r.a., ili s Ebu Džehlom. Dan-dva nakon toga došao je hazreti Omer kod Allahova Poslanika, s.a.v.s., i primio islam. On bijaše četrdesti musliman. Svoju vjeru odmah je javno objelodanio i niko mu ništa od nevjernika nije smjeo nažao uraditi, jer još u dobu džahilijjeta (neznanja) bijaše poznat kao veliki junak.

- Jedne prilike uputio je Poslanik, s.a.v.s., dovu hazreti Aliji: “Moj Allahu, zaštiti ga od vrućine i studeni!” Zahvaljujući ovoj dovi hazreti Alija je zimi mogao nositi ljetnu odjeću a ljeti zimsku bez da ga obuzme vrućina ili hladnoća. (hadis bilježe et-Taberani, Ibn Madže, Ahmed i el-Bejheki)

- Kad je čuveni pjesnik Nabiga pred Poslanikom, s.a.v.s., izrecitirao stihove:



Dostigli smo nebesa u slavi i sjaju,

ali težimo još višem položaju



Poslanik, s.a.v.s., ga upita: “Čemu, Ebu Lejla?”

Reče: “Džennetu, Alahov Poslaniče.” Zatim je izrecitirao drugi spjev koji nosi uzvišeni smisao, pa je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Allah ti sačuvao usta!” Ja’li kazuje: “I vidio sam ga, preko njega je prešlo stotinu i više godina, a nije izgubio ni zub.” (hadis bilježe el-Bezzar, el-Bejheki i drugi)

- Jednom se Poslanik, s.a.v.s., u kući Umm Haram (tetki Enes ibn Malika, r.a.) probudio iz sna i rekao uz osmijeh: “Neki od mojih sljedbenika ukazali su mi se na Allahovu putu, kako plove pučinom ovog mora poput kraljeva na divanima.” Ona mu reče: “Uputi, Allahov Poslaniče, dovu da i ja budem s njima”, te on uputi dovu. Nakon četrdeset godina pridružila se svome čovjeku Ubade ibn Samitu u pohodu na Kipar i tamo je preselila na ahiret. (hadis bilježe el-Buhari, Muslim et-Tirmizi i drugi)

Njezin mezar i danas tamo stoji.

- Prenosi se kako je tokom pohoda na Tebuk ljude zadesila žeđ do te mjere da su klali svoje deve i cijedili vodu iz njene utrobe kako bi pili. Zato je Ebu Bekr, r.a., zatražio od Poslanika, s.a.v.s., da uputi dovu. On podiže ruke i nije ih ni spustio, kad se nebo naoblači i kiša prolomi, te oni napuniše posude koje su imali, a da ni kap nije pala dalje od vojske. (hadis bilježe et-Taberani, el-Hakim, el-Bezzar i drugi)

- Kad je Poslanik, s.a.v.s., dobio vijest kako je perzijski car poderao njegovo pismo, rekao je: “Moj Alahu, poderi ti njega!” I poderao ga je, pošto je carev sin Širvejh sasjekao oca handžarom, a Sa’d ibn Ebi Vekkas pocijepao (osvojio) njegovo carstvo. S druge strane, bizantske države ostale su dugo iza toga zbog uvažavanja koje su pokazali prema Poslanikovoj, s.a.v.s., poruci (po njegovim glasnicima). (iz hadisa kojeg prenose el-Buhari i Ahmed)

- Ibn Mes’ud, r.a., kazuje: “Jednom prilikom Allahov Poslanik, s.a.v.s., je obavljao namaz, a kod Kabe su sjedili Ebu Džehl i neki njegovi drugovi. Dan ranije bili su zaklani žrtveni ovnovi, pa Ebu Džehl reče: ‘Koji će otići do otpada od klanja dotičnog plemena i donijeti iznutricu, pa je staviti Muhammedu na pleća kad padne na sedždu?’ Najveći ološ ode i uze je, a kad je Vjerovjesnik, s.a.v.s., pao na sedždu, stavi je njemu na pleća.” Dalje kazuje: “Oni padoše u smijeh naginjući je jedni prema drugima, a ja sam stajao i posmatrao, da sam bio jači zbacio bih je s leđa Allahova Poslanika, s.a.v.s. Vjerovjesnik, s.a.v.s., je i dalje bio na sedždi i nije podizao glavu, dok neko nije otišao i obavijestio Fatimu. Ona dođe i zbaci je s njega, zatim pristupi njima i poče im izgovarati uvrede. A kad je Vjerovjesnik, s.a.v.s., obavio namaz, podigao je glas i zaučio dovu protiv njih; obično kad bi učio dovu, učio bi triput, a kad bi nešto tražio, tražio bi triput. Ovaj put je rekao: ‘Moj Allahu, dohvati ih triput!’, pa kad su mu čuli glas, napustio ih je smijeh i uplašili su se njegove kletve. Zatim nastavi: ‘Moj Allahu, drži Ebu Džehla ibn Hišama, Utbe ibn Rebi’a, Šejbe ibn Reb’ia, Velid ibn Utbeta, Umejje ibn Halefa, Ukbe ibn Ebi Mu’ia …’ i sedmog, zaboravio sam koga, i tako mi Onoga koji poslao Muhammeda, s.a.v.s., s istinom, one koje je imenovao vidio sam mrtve na dan Bedra, a zatim su odvučeni u jednu jamu na Bedru.” (el-Buhari, Muslim i Ahmed)

After the death of two people most beloved to him, first his uncle, Abu Taalib (who had protected him from the people of Makkah), and after a couple of weeks, the death of his wife Khadija (who had been by his side throughout his mission as the Messenger of Allah), the emotional impact on the Holy Prophet (S.A.W) was so severe that this year was called 'the year of sorrow'. And if these two incidents were not enough, the same year, a third incident occurred, and that incident is known as the 'Incident of Taif'.

There is a city close by to Makkah, around 80 km away, and is known by the name Taif. After preaching Islam in Makkah for 10 years, the Prophet (S.A.W) decided to leave and try somewhere else. He thought that maybe the people of Taif would perhaps listen to the message and maybe they would be more inclined to accept the truth.

Once Aisha (R.A), the wife of the Holy Prophet (S.A.W) asked, 'O Messenger of Allah, was there any day more difficult to you than on the day of the battle of Uhud?'' (For those who don't know, on the battle of Uhud, the Prophet (S.A.W) was wounded, blood was coming from his blessed face, his teeth were dislodged, and even an arrow came and hit him. Much happened on the day of Uhud).

The Prophet (S.A.W) said, 'Yes, the day of Taif was worse for me than the day of Uhud; that was the most difficult point of my life'. (I.e. This day of Taif had a very profound impact on the Prophet (S.A.W))

When the Prophet (S.A.W) approached the tribe of Saqeef (the inhabitants of the city of Taif), he asked to meet the chief of the town, and the chiefs of the town were in fact three brothers (Their father was once the chief of the city, but once he died, the brothers decided to share the power among each other). So the three chiefs agreed to meet the Prophet (S.A.W) as they didn't know why he (S.A.W) wanted to meet them. When the Prophet (S.A.W) introduced him as the Messenger of Allah, told them about Islam, about worshipping only one God, and leaving idol worshipping, the three brothers ridiculed and insulted him in the worst possible manner. One of them said, 'If you are a Prophet, I might as well destroy the Kaabah' (meaning what's the point), another said, 'Did Allah not found any one better than you to send? You are the one He has chosen?', the third one said, 'If you are a Prophet, then you are too Holy for me to speak to, and if you are not a prophet (i.e. if you are a liar), then you are too ignoble for me (a noble man) to speak to' (i.e. either way, you are somebody I cannot speak to.)

But this wasn't the end of it, the three brothers then commanded their slaves and the youth to ridicule the Prophet (S.A.W) and make fun of him. Also, to physically harm him by throwing stones at him, by pelting him as he was leaving the city. So, the Prophet (S.A.W) was forced to leave the city while the people are ridiculing him, insulting him, and throwing stones at him, so much so that the blood began to pour from his body and that his shoes became soaked with his own blood. As he ran outside the city, he himself narrates to Aishaa, 'that I could not remember where I was going'. He was in such a state of shock that he did not know where he was until he reached a garden a few kilometers outside of Taif. The people of Taif had stopped chasing him, and he sat down, tired and bleeding, being tortured and humiliated by the people of Taif, all alone under a tree. There he (S.A.W) made a dua (call) to Allah (S.W.T) and said:

"O Allah! I complain to You of my weakness, my scarcity of resources and the humiliation I have been subjected to by the people. O Most Merciful of those who are merciful. O Lord of the weak and my Lord too. To whom have you entrusted me? To a distant person who receives me with hostility? Or to an enemy to whom you have granted authority over my affair? So long as You are not angry with me, I do not care. Your favor is of a more expansive relief to me. I seek refuge in the light of Your Face by which all darkness is dispelled and every affair of this world and the next is set right, lest Your anger or Your displeasure descends upon me. I desire Your pleasure and satisfaction until You are pleased. There is no power and no might except by You."

At this point, the Prophet (S.A.W) said 'I saw a cloud hovering above me, and lo and behold, I saw Jibreel (Angel Gabriel) came down from that cloud, and besides him was an angel that I had never seen before.' And Jibreel said to the Prophet Muhammad (S.A.W), 'O Muhammad (S.A.W), your Lord has seen how your people have responded to you, your Lord has seen what they have said to you, so he has sent me with the angel of the mountains to place at your disposal.'

The angel said, 'O Muhammad (S.A.W), if you want, command me and I will cause the two mountains of Taif to collapse upon them.' (For those of you who don't know, Taif is situated on some type of plateau, and the city is in between these two mountains, and the angel asked the Prophet (S.A.W) if he should just squash the people between the same mountains whose pebbles they used to stone the Prophet (S.A.W) with.)

The Prophet (S.A.W), still bleeding and his shoes still wet with blood says, 'No! Rather, I pray that Allah (S.W.T) blesses their children to be Muslims and worship Allah (S.W.T) alone. Even if they have rejected Islam, I pray that Allah (S.W.T) blesses their progeny to be Muslim.' SubhanAllah!

Muslimanima je naređeno da puno nezapitkuju oko pokoravanja Bogu, "Semiana ve atana" Čujemo i pokoravamo se, jer prije su narodi se raspravljali npr Jehudi tj Jevreji u Kuranu se spominje kad im je naređeno da zakolju kravu i sa njenim dijelom udare čovjeka koji je ubijen, oni su zapitkivali, a kakva treba biti,i ostalo, dakle oni su svojim pitanjima namjerno bili nepokorni Bogu, ima i primjera ostalih ali to je nebitno jer "tako mi vremena čovejk je doista na gubitku" sura Vrijeme.
Jevreji danas imaju visoku inteligenciju sto je i dokaz ovih Kuranskih prica, covjek moze biti inteligentan ali opet skrenuti sa pravog puta, cak sta vise preko njega moze sejtan odvesti mnoge u Dzehennem.
Jehudi kako ih Kuran naziva a Jabeni Israeil (sinovi Jakubovi) su oni koji su bili za vrijeme Staro Zavjetnih poslanika, a u Ahiru Zemanu nema više tog odabranog naroda od strane BOga.
Nasljeđuju ih kršćani koji dobijaju mesiju Isa a.s sina Merjemina, međutim oni su vele dalin- zalutali, interesantno u suri Fatiha, Jevreji su ti na koje se Bog rasrdio, a kršćani su zalutali, ne znači da je Bog ljut na njih, a na Jevreje jest zato što imaju Toru Davidove Psalme i Svete Knjige i namjerno ih ignorišu, danas možeš biti Jevrej Ateista, Jevrej kršćanin , Jevrej agnostik itd.
Od Jevreja je nastao nacionalizam što će se kasnije pokazati u krščanstu kao ekser u dasci koji će je rascijepiti, i tako danas svaka država ima svoju crkvu i nesuglasicu i razdijeljeno društvo.
Muslimani metaforički gledano predstavljaju kao dječaka koji je štreber u jednoj učionici on sve prati sluša pokoran je, kršćani predstavljaju kao dijete koje ide preko "veze" sa učitljem koji ga podučava, e ima otac jedan znam ja njega dobro, moj rođak je dobar sa njim, (zrtvovanje Sina za spas covjecanstva) lisava ih svih gresaka testa, samo trebaju prihvatiti to. A jevreji su onaj djecak koji zna sve ima napisano u sveski ali opet pita ucitelja zasto je ovo ovako, a zasto je ono onako, namjerno da ga isprovocira, i zbog svog nefsa arap, ili nefeš hebrejski to radi (egoizma)
Da bi se predstavio inteligentan u razredu i najbolji, a da ovi drugi nisu toliko obdareni kao on.

SAHIH INTERNATIONAL
And We conveyed to the Children of Israel (Jacob children) in the Scripture that, "You will surely cause corruption on the earth twice, and you will surely reach [a degree of] great haughtiness."
So when the [time of] promise came for the first of them, We sent against you servants of Ours (muslims) - those of great military might, and they probed [even] into the homes, and it was a promise fulfilled.
Then We gave back to you a return victory over them. And We reinforced you with wealth and sons and made you more numerous in manpower
[And said], "If you do good, you do good for yourselves; and if you do evil, [you do it] to yourselves." Then when the final promise came, [We sent your enemies] to sadden your faces and to enter the temple in Jerusalem, as they entered it the first time, and to destroy what they had taken over with [total] destruction.
[Then Allah said], "It is expected, [if you repent], that your Lord will have mercy upon you. But if you return [to sin], We will return [to punishment]. And We have made Hell, for the disbelievers, a prison-bed."
Indeed, this Qur'an guides to that which is most suitable and gives good tidings to the believers who do righteous deeds that they will have a great reward.
This is from Surah Al Isra
from 17: Surah 4 Ayah 17: Surah 9 Ayah

SURA 17.

Al-Isra' - Noćno putovanje
( Mekka - 111 ajeta )

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1. Hvaljen neka je Onaj koji je u jednom času noći preveo Svoga roba iz Hrama časnog u Hram daleki, čiju smo okolinu blagoslovili kako bismo mu neka znamenja Naša pokazali. - On, uistinu, sve čuje i sve vidi.

2. A Musau smo Knjigu dali i uputstvom je sinovima Israilovim učinili: "Mjesto Mene - Gospodara drugog ne uzimajte,

3. o potomci onih koje smo sa Nuhom nosili!" On je, doista, bio rob zahvalni.

4. I Mi smo u Knjizi objavili sinovima Israilovim: "Vi ćete doista dva puta nered na Zemlji učiniti i preko mjere oholi postati.

5. I kad dođe vrijeme prve od dvije prijetnje, poslaćemo protiv vas robove Naše, silno moćne, oni će uzduž i poprijeko zemlju vašu pregaziti, i prijetnja će se ispuniti.

6. Zatim ćemo vam dati pobjedu protiv njih i pomoći ćemo vas imecima i sinovima i učinićemo vas brojnijim. -

7. Sve što činite - činite sebi, dobro i zlo. - A kad dođe vrijeme druge prijetnje, poslaćemo ih da na licima vašim tugu i jad ostave i da u Hram kao i prvi put, ponovo provale i da sve što osvoje do temelja poruše.

8. I Gospodar vaš će vam se opet smilovati; ako vi ponovo započnete, započećemo i Mi. A Džehennem smo za nevjernike tamnicom učinili.

9. Ovaj Kur’an vodi jedinom ispravnom putu, i vjernicima koji čine dobra djela donosi radosnu vijest da ih čeka nagrada velika,

10. a da smo za one koji u onaj svijet ne vjeruju - bolnu patnju pripremili.

11. Čovjek i proklinje i blagosilja; čovjek je doista nagao.

12. I Mi smo noć i dan kao dva znamenja učinili: znamenje za noć smo uklonili, a znamenje za dan smo vidnim učinili kako biste mogli tražiti od Gospodara svoga blagodati i da biste broj godina znali i da biste vrijeme računali; i sve smo potanko objasnili.

13. I svakom čovjeku ćemo ono što uradi o vrat privezati, a na Sudnjem danu ćemo mu knjigu otvorenu pokazati:

14. "Čitaj knjigu svoju, dosta ti je danas što ćeš svoj račun polagati!"

15. Onaj koji ide Pravim putem, od toga će samo on koristi imati, a onaj ko luta - na svoju štetu luta, i nijedan grješnik neće tuđe grijehe nositi. A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali!

16. Kad hoćemo jedan grad uništiti, onima koji su u njemu na raskoš navikli prepustimo da se razvratu odaju i da tako zasluže kaznu, pa ga onda do temelja razrušimo.

17. I koliko smo samo naroda poslije Nuha uništili! A dovoljno je to što Gospodar tvoj zna i vidi grijehe robova Svojih.

18. Onome ko želi ovaj svijet, Mi mu brzo dajemo što hoćemo i kome hoćemo, ali ćemo mu poslije Džehennem pripremiti, u kome će se osramoćen i odbačen peći.

19. A onaj ko želi onaj svijet i trudi se da ga zasluži, a vjernik je, trud će mu hvale vrijedan biti.

20. Svima njima, i jednima i drugima, dajemo darove Gospodara tvoga; a darovi Gospodara tvoga nisu nikome zabranjeni.

21. Gledaj kako jednima dajemo prednost nad drugima; a na onome svijetu razlika u stepenima i prednostima biće, doista, veća.

22. Ne stavljaj uz Allaha nekog drugog boga - da ne bi osudu zaslužio i bez podrške ostao.

23. Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: "Uh!" - i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim.

24. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: "Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!"

25. Gospodar vaš dobro zna šta je u dušama vašim: ako budete poslušni - pa, Allah će doista oprostiti onima koji se kaju.

26. Daj bližnjem svome pravo njegovo, i siromahu, i putniku, ali ne rasipaj mnogo,

27. jer su rasipnici braća šejtanova, a šejtan je Gospodaru svome nezahvalan.

28. A ako moraš od njih glavu okrenuti, jer i sam od Gospodara svoga milost tražiš i njoj se nadaš, onda im barem koju lijepu riječ reci.

29. Ne drži ruku svoju stisnutu, a ni posve otvorenu - da ne bi prijekor zaslužio i bez ičega ostao,

30. Gospodar tvoj pruža obilnu opskrbu onome kome hoće, a i ograničava je, jer zna i vidi robove Svoje.

31. Ne ubijajte djecu svoju od straha od neimaštine, i njih i vas Mi hranimo, jer je ubijati njih doista veliki grijeh.

32. I što dalje od bluda, jer to je razvrat, kako je to ružan put!

33. I ne ubijajte nikoga koga je Allah zabranio, osim kad pravda zahtijeva! A ako je neko, ni kriv ni dužan, ubijen, onda njegovom nasljedniku dajemo vlast, ali neka ni on ne prekoračuje granicu u ubijanju, ta njemu je data vlast.

34. A od imetka siročeta - što dalje! Osim ako ga želite unaprijediti, sve dok ne postane punoljetno. I ispunjavajte obavezu, jer će se za obavezu, zaista odgovarati!

35. Napunite mjeru kad mjerite na litru i pravo mjerite na kantaru! To je bolje i posljedice su ljepše.

36. Ne povodi se za onim što ne znaš! I sluh, i vid, i razum, za sve to će se, zaista, odgovarati.

37. Ne hodi po zemlji nadmeno, jer zemlju ne možeš probiti ni brda u visinu dostići,

38. sve je to ružno, Gospodaru tvome mrsko.

39. To je mudrost koju ti Gospodar tvoj objavljuje. I ne dodaji Allahu drugog boga da ne bi u Džehennem bio bačen, prekoren i od milosti Njegove udaljen.

40. Zar je vaš Gospodar vas sinovima obdario, a Sebi, kao kćeri, meleke uzeo. Vi, zaista, izgovarate krupne riječi.

41. Mi u ovom Kur’anu objašnjavamo da bi oni pouku izvukli, ali ih on sve više otuđuje.

42. Reci: "Da pored Njega postoje drugi bogovi, kao što oni govore, oni bi onda potražili put do Allaha Svevišnjeg."

43. Hvaljen neka je On i vrlo visoko iznad onoga što oni govore!

44. Njega veličaju sedmera nebesa, i Zemlja, i oni na njima; i ne postoji ništa što Ga ne veliča, hvaleći Ga; ali vi ne razumijete veličanje njihovo. - On je doista blag i mnogo prašta.

45. Kad čitaš Kur’an između tebe i onih koji u onaj svijet ne vjeruju, Mi zastor nevidljivi stavimo,

46. a na srca njihova pokrivače da ga ne biše razumjeli, i gluhim ih učinimo. I kad ti spomeneš Gospodara svoga u Kur’anu, Njega jedinog, oni se preplašeni daju u bijeg.

47. Mi dobro znamo šta oni žele čuti kada te dolaze prisluškivati, i o čemu se sašaptavaju kad nevjernici govore: "Vi slijedite samo opčinjena čovjeka!"

48. Vidi šta o tebi oni govore, pa onda lutaju i ne mogu naći Pravi put.

49. Oni govore: "Zar kada se u kosti i prašinu pretvorimo, zar ćemo, kao nova bića, doista biti oživljeni?"

50. Reci: "Hoćete, i da ste kamenje ili gvožđe

51. ili bilo kakvo stvorenje za koje mislite da ne može biti oživljeno." - "A ko će nas u život vratiti?" - upitaće oni, a ti reci: "Onaj koji vas je i prvi put stvorio"- a oni će prema tebi odmahnuti glavama svojim i upitati: "Kada to?" Ti reci: "Možda ubrzo!

""Allah će na Sudnjem danu odvojiti vjernike od Jevreja, Sabijaca, kršćana, poklonika vatre i mnogobožaca. Allah je, zaista, o svemu obaviješten." (Al-Hagg, 17.)
"Ibrahim nije bio ni Jevrej ni kršćanin, već pravi vjernik, vjerovao je u Boga jednoga, i nije bio idolopoklonik." (Ali-’Imran, 67.)
"Kako govorite; "I Ibrahim, i Ismail, i Ishak, i Jakub, i unuci su bili Jevreji, odnosno kršćani?" Reci: "Znate li bolje vi ili Allah? Zar je iko gori od onoga koji skriva istinu znajući da je od Allaha? – A Allah motri na ono što radite." (Al-Baqara, 140.)
"Ni jevreji, ni kršćani neće biti tobom zadovoljni sve dok ne prihvatiš vjeru njihovu. Reci: "Allahov put je jedini Pravi put!" A ako bi se ti poveo sa željama njihovim, nakon Objave koja ti dolazi, od Allaha te niko ne bi mogao zaštititi niti odbraniti." (Al-Baqara, 120.)
"O vjernici, ne uzimajte za zaštitnike Jevreje i kršćane! Oni su sami sebi zaštitnici! A njihov je onaj među vama koji ih za zaštitnike prihvati; Allah uistinu neće ukazati na pravi put ljudima koji sami sebi nepravdu čine." (Al-Ma'ida, 51.)
"One koji su vjerovali, pa i o­ne koji su bili jevreji, kršćani i sabijci - o­ne koji su u Allaha i u o­naj svijet vjerovali i dobra djela činili - doista čeka nagrada od Gospodara njihova; ničega se o­ni neće bojati i ni za čim neće tugovati!" (Al-Baqara, 62.)
"Oni govore: "Budite Jevreji, onosno kršćani, i bićete na pravom putu!" Ti reci: "Ne, mi smo vjere Ibrahimove, koji je ispravno vjerovao; on nije nikoga Allahu ravnim smatrao." (Al-Baqara, 135.)
Oni govore da će u Džennet ući samo jevreji, odnosno samo kršćani. - To su puste želje njihove! - Ti reci: "Dokaz svoj dajte ako je istina to što govorite!"" (Al-Baqara, 111.)
"Jevreji govore: "Kršćani nisu na Pravome putu!" a kršćani vele: "Jevreji nisu na Pravome putu!" - a o­ni čitaju Knjigu. Tako, slično kao o­ni, govore i o­ni koji ne znaju. Allah će im na Sudnjem danu presuditi o o­nome u čemu se o­ni ne slažu." (Al-Baqara, 113.)
"I jevreji i kršćani kažu: "Mi smo djeca Božija i miljenici Njegovi." Reci: "Pa zašto vas o­nda o­n kažnjava zbog grijehova vaših?" A nije tako! Vi ste kao i ostali ljudi koje o­n stvara: kome hoće o­n će oprostiti, a koga hoće, o­n će kazniti. Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji i na o­nome što je između njih, i Njemu će se svi vratiti." (Al-Ma'ida, 18.) ""Jer se ne stidim evanđelja, jer je sila Božja na spasenje svakome, koji vjeruje, najprije Jevreju, pa Grku." (Poslanica Rimljanima, 1:16)
"
"Ima jevreja koji izvrću smisao riječima i govore uvijajući jezicima svojim i huleći pravu vjeru: "Čujemo, ali se ne pokoravamo!" i "Čuj, ne čuli te!" i "Ra‘ina!” A da o­ni kažu: "Čujemo i pokoravamo se!" i "Čuj" i "Pogledaj na nas!" - bilo bi za njih bolje i ispravnije; ali, Allah je njih zbog nevjerovanja njihova prokleo, jer malo ko od njih vjeruje." (Al-Nisa, 46.)
"I zbog teškog nasilja jevreja mi smo im neka lijepa jela zabranili koja su im bila dozvoljena, i zbog toga što su mnoge od Allahova puta odvraćali / i zato što su kamatu uzimali, a bilo im je zabranjeno, i zato što su tuđe imetke na nedozvoljen način jeli. A za nevjernike među njima Mi smo kaznu bolnu pripremili. / Ali o­nima među njima koji su u nauku sasvim upućeni, i pravim vjernicima - o­ni vjeruju u o­no što se objavljuje tebi i u o­no što je objavljeno prije tebe - naročito o­nima koji molitvu obavljaju i o­nima koji zekat daju i u Allaha i u o­naj svijet vjeruju - njima ćemo, sigurno, veliku nagradu dati." (Al-Nisa, 160-162.)
"Jevreji govore: "Allahova ruka je stisnuta!" Stisnute bile ruke njihove i prokleti bili zbog toga što govore! Ne, obje ruke Njegove su otvorene, o­n udjeljuje koliko hoće! A to što ti objavljuje Gospodar tvoj pojačaće kod mnogih od njih zabludu i nevjerovanje. Mi smo ubacili među njih neprijateljstvo i mržnju sve do Smaka svijeta. Kad god pokušaju potpaliti ratnu vatru, Allah je ugasi. o­ni nastoje na Zemlji smutnju praviti, a Allah ne voli smutljivce." (Al-Ma'ida, 64.)
"Ti ćeš, sigurno, naći da su vjernicima najljući neprijatelji jevreji i mnogobošci; i svakako ćeš naći da su vjernicima najbliži prijatelji o­ni koji govore: "Mi smo kršćani", zato što među njima ima svećenika i monaha i što se o­ni ne ohole." (Al-Ma'ida, 82.)"

U Ahiru Zemanu po Islamskom vjerovanju muslimani ce početi se ponašati kao sinoi Israilovi za vrijeme Musa a.s tj Mojsije ili Mošea.
"Pa onda u Kur'anu piše.
I kada smo vas od Faraonovih ljudi izbavili, koji su vas najgorim mukama mucili: mušku vam djecu klali a žensku u životu ostavljali; - a to vam je bilo veliko iskušenje od Gospodara vašeg. (Al-Baqara, 49)
I pošto smo vas Mi od Faraonovih ljudi izbavili, koji su vas neizmjerno mucili: mušku djecu su vašu ubijali, a žensku vam u životu ostavljali, to je bilo teško iskušenje od Gospodara vašeg. (Al-A’raf, 141)"
Ovo kad se prebaci na bošnjačku naciju odmah se može vidjeti da Allah kažnjava балије, tj potomke Crkve Bosanske jer балијаштине je to nasljeđe i ništa drugo.
Ja sam lično više imao ukazane časti od strane Hrvata i Srba koji su Sljedbenici Knjige i govorili su mi da ima svinjskog mesa, pa npr kod jednog vlasnika bazena, kod kojeg sam radio on bi napomenuo da je svinjina, dok kad bi u društvu balija Bošnjaka bio, oni bi me zarijevali- zarijevati znači zariti, kao mač u nešto.
Često i danas oni meze rakiju sa svinjetinom, a najgora stvar je što provociraju i najbolje oni sve znaju, ne zna niko drugi ništa.
Biti balija је бити шпиун то је чак и софистицираније од Циа Или ФБИ-а зашто?
Па зато што као слободан Еврољанин имаш право да вагаш, а никад не изрекнеш шта си извагао?
Арапину си сумнјив зато што ти је бијел пут, а Европљанину су сумнјив зато што имаш вјеру из Bliskog istoka.
Eh sad. To ako znaš pametno iskoristiti dobro ti dođe.
Jer uvijek ćeš biti napadnut, jedino oružije ti je mozak, a mozak moraš trenirati tako što ćeš učiti od neprijatelja i obrazovati se o njegovim taktikama, nikad ga ne podcijeniti.
Zato uvijek budi glupi Bosanac.

"Born in Medina about the year A.H. 85 (704 A.D), ibn Isḥaq was the grandson of a Christian man of Kufa (in southern Iraq), by the name of Yasār. Yasār had been captured in a monastery in Ayn al-Tamr in one of Khalid ibn al-Walid's campaigns, taken to Medina and became the slave of Qays ibn Makhrama ibn al-Muṭṭalib ibn ʿAbd Manāf ibn Quṣayy. Having accepted Islam, Yasār was manumitted and became his mawlā (client), thus acquiring the nisbat al-Muṭṭalibī. Yasār's three sons, Mūsā, ʿAbd al-Raḥmān, and Isḥāq, were all known as transmitters of akhbār, who collected and recounted tales of the past. Isḥāq married the daughter of another mawlā and from this marriage ibn Isḥāq was born.[3][4]

There are no details of Isḥāq's early life, but in view of the family nature of early akhbār and hadith transmission, it was natural that he should follow in their footsteps. He was also influenced by the work of ibn Shihab al-Zuhri, who praised the young ibn Ishaq for his knowledge of maghāzī (literally, stories of military expeditions). Around the age of 30, ibn Isḥaq arrived in Alexandria and studied under Yazīd ibn Abī Ḥabīb. After his return to Medina, based on one account, he was ordered out of Medina for attributing a hadith to a woman he had not met (Fāṭima bint al-Mundhir, wife of Hishām ibn ʿUrwa).[3] But those who defended him, like Sufyan ibn `Uyaynah, stated that Ibn Ishaq told them that he did meet her.[5] Also ibn Ishaq disputed with the young Malik ibn Anas, famous for the Maliki School of Fiqh. Leaving Medina (or forced to leave), he traveled eastwards towards what is now Iraq, stopping in Kufa, also al-Jazīra, and into Iran as far as Ray, before returning west. Eventually he settled in Baghdad. There, the new Abbasid dynasty, having overthrown the Umayyad caliphs, was establishing a new capital.[6]

Ibn Isḥaq moved to the capital and found patrons in the new regime.[7] He became a tutor employed by the Abbasid caliph Al-Mansur, who commissioned him to write an all-encompassing history book starting from the creation of Adam to the present day, known as "al-Mubtadaʾ wa al-Baʿth wa al-Maghāzī" (lit. "In the Beginning, the mission [of Muhammad], and the expeditions"). It was kept in the court library of Baghdad.[8] Part of this work contains the Sîrah or biography of the Prophet, the rest was once considered a lost work, but substantial fragments of it survive.[9][10] He died in Baghdad around A.H. 150–159.
Views of his Sīrat Rasūl Allāh
Notable scholars like the jurist Ahmad ibn Hanbal appreciated his efforts in collecting sīra narratives and accepted him on maghāzī, despite having reservations on his methods on matters of fiqh.[3] Ibn Ishaq also influenced later sīra writers like Ibn Hishām and Ibn Sayyid al-Nās. Other scholars, like Ibn Qayyim Al-Jawziyya, made use of his chronological ordering of events.[21]

The most widely discussed criticism of his sīra was that of his contemporary Mālik ibn Anas.[3] Mālik rejected the stories of Muhammad and the Jews of Medina on the ground that they were taken solely based on accounts by sons of Jewish converts.[22] These same stories have also been denounced as "odd tales" (gharāʾib) later by ibn Hajar al-Asqalani.[22] Mālik and others also thought that ibn Isḥāq exhibited Qadari tendencies, had a preference for Ali (Guillaume also found evidence of this, pp. xxii &xxiv),[3] and relied too heavily on what were later called the Isrā'īlīyāt. Furthermore, early literary critics, like ibn Sallām al-Jumaḥī and ibn al-Nadīm, censured ibn Isḥāq for knowingly including forged poems in his biography,[3] and for attributing poems to persons not known to have written any poetry.[14] The 14th-century historian al-Dhahabī, using hadith terminology, noted that in addition to the forged (makdhūb) poetry, Ibn Isḥāq filled his sīra with many munqaṭiʿ (broken chain of narration) and munkar (suspect narrator) reports.[23]

Guillaume notices that Ibn Isḥāq frequently uses a number of expressions to convey his skepticism or caution. Beside a frequent note that only God knows whether a particular statement is true or not (p. xix), Guillaume suggests that Ibn Isḥāq deliberately substitute the ordinary term "ḥaddathanī" (he narrated to me) by a word of suspicion "zaʿama" ("he alleged") to show his skepticism about certain traditions (p. xx).

Translations
In 1864 the Heidelberg professor Gustav Weil published an annotated German translation in two volumes. Several decades later the Hungarian scholar Edward Rehatsek prepared an English translation, but it was not published until over a half-century later.[24]

The best-known translation in a Western language is Alfred Guillaume's 1955 English translation, but some have questioned the reliability of this translation.[25][26] In it Guillaume combined ibn Hisham and those materials in al-Tabari cited as ibn Isḥaq's whenever they differed or added to ibn Hisham, believing that in so doing he was restoring a lost work. The extracts from al-Tabari are clearly marked, although sometimes it is difficult to distinguish them from the main text (only a capital "T" is used).[27]

Other works
Ibn Isḥaq wrote several works. His major work is al-Mubtadaʾ wa al-Baʿth wa al-Maghāzī—the Kitab al-Mubtada and Kitab al-Mab'ath both survive in part, particularly al-Mab'ath, and al-Mubtada otherwise in substantial fragments. He is also credited with the lost works Kitāb al-kh̲ulafāʾ, which al-Umawwī related to him (Fihrist, 92; Udabāʾ, VI, 401) and a book of Sunan (Ḥād̲j̲d̲j̲ī Ḵh̲alīfa, II, 1008).[8][28]

Reliability of his hadith
In hadith studies, ibn Isḥaq's hadith (considered separately from his prophetic biography) is generally thought to be "good" (ḥasan) (assuming an accurate and trustworthy isnad, or chain of transmission)[29] and himself having a reputation of being "sincere" or "trustworthy" (ṣadūq). However, a general analysis of his isnads has given him the negative distinction of being a mudallis, meaning one who did not name his teacher, claiming instead to narrate directly from his teacher's teacher.[30] Because of his tadlīs, many scholars including Muhammad al-Bukhari hardly ever used his narrations in their sahih books.[31] According to al-Khaṭīb al-Baghdādī, all scholars of ahadith except one no longer rely on any of his narrations, although truth is not foreign to him.[32] Others, like Ahmad ibn Hanbal, rejected his narrations on all matters related to fiqh.[3] Al-Dhahabī concluded that despite his good qualities any narration solely transmitted through him should probably be considered as containing munkar, for there is an issue with his memorizing. He added that some Imams mentioned him, including Muslim ibn al-Hajjaj, who cited five of Ibn Ishaq's ahadith in his Sahih.[23]

https://en.wikipedia.org/wiki/Ibn_Ishaq

Aha, krscani i Zidovi nisu vjernici?

Dakle, priznaju se samo muslimani, iako muslimani prihvacaju Novi i Stari zavjet, naravno uzeo Muhamed sto mu odgovara odbacio sto im ne odgovara.

Ovo nije tocno. Pa Hrvati katolici su prihvacali muslimane kao dio svoje nacije, sve do muslimanske izdaje u muslimansko-hrvatskom ratu. A i muslimani su se tada ocito neiskreno izjasnjavali kao 'hrvati muslimanske vjere'.

U Novom zavjetu pise 'sve sto nije iz uvjerenja je grijeh', pa prema tome muslimani kada bi se pravili da prihvacaju krscanstvo to bi bio grijeh. S druge strane muslimane Kuran huska da pobiju nemuslimane.

Za islam bi se čak moglo reći da je bio najjači razaratelj Isusa Krista jer ni jedna druga svjetska religija nije tako snažno i sustavno u sprezi s vojno-političkom silom provodila svoje „teološke" postavke i to u velikom vremenskom slijedu od 622. godine do danas.

Povijest islama kao religije, a onda i kao svjetovne moći islamskih kalifata, dinastija i vladavina, mogla bi se promatrati kroz prizmu vjekovječnog sraza sa židovstvom i kršćanstvom.

A upravo su kritički i antagonistički zapisi u Kur'anu na račun židova i kršćana bili i ostali primarni poticaj neprijateljskom stavu prema ovim biblijskim religijama koje su svrstane u kategorije neposluha, zablude, nevjere, odmetništva, idolopoklonstva.

Fenomenologija religija ne može zaobići opažanje da je islam kao teološko-religijsko učenje zapisano u Kur'anu zapravo neobjašnjiv bez Biblije, bez židovstva i kršćanstva. Kur'an je nemoguće shvatiti bez starozavjetne Biblije, ali Bibliju nije moguće shvatiti kroz Kur'an. To isto vrijedi i za novozavjetna Evanđelja.

„Kada prođu sveti mjeseci, ubijajte idolopoklonike gdje god da ih nađete, zarobljavajte ih, opsjedajte ih i postavljajte svakojake zasjede. Ako se pokaju pa budu klanjali namaz i dijelili zekat, pustite ih na miru. Zaista Bog oprašta (i) milostiv je!" (IX,6)

https://www.hkv.hr/reportae/lj-krinjar/ ... slamu.html

Kakav je to 'Bog' koji potice na teror? Bi li to Isus odobrio?

Zato je u Svetom pismi zapisano 'proklet onaj koji se u covjeka uzdaje', a Muhamed je bio covjek i samoprozvani posljednji prorok.

To ce Bog na kraju prosuditi.

Prvo ne moze se Kuran tumaciti kako se cefne kome, treba biti mufesir, da bi tefsirio Kuran
Da vidimo sta kaze jedan od mufesira Ibn Kesir




Tefsir Ibn Kesir - Sura Et-Tewba

Mnogobošcima s kojima imate zaključene ugovore koje oni nisu ni u čemu povrijedili, niti su ikoga protiv vas pomagali, ispunite ugovore do ugovorenog roka; Allah zaista voli bogobojazne. /4/

Ovo je izuzetak od pravila da rok odlaganja do četiri mjeseca važi za onog ko je sklopio ugovor na neodređeno vrijeme a ne do određenog roka, njegov rok je, kao što je prethodno spomenuto četiri mjeseca. On može putovati kuda hoće da bi se spasio, odlazeći da bi postigao što želi, osim onog koji je sklopio ugovor do određenog vremena njegov rok važenja je do navedenog roka prema kojem je sklopljen ugovor, a o tome su prethodno spomenuti hadisi. A ko bude sklopio ugovor sa Allahovim Poslanikom, sallAllahu ‘alejhi we sellem, pa njegov ugovor važi do ugovorenog roka pod uvjetom da ugovornik ne poništi svoj ugovor do ugovorenog roka, radi ovog je Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, podsticao na poštivanje toga, pa je rekao Uzvišeni Allah, dželle šanuhu: "Allah, zaista, voli bogobojazne", tj. one koji ispunjavaju sklopljene ugovore.

"Kada prođu sveti mjeseci, onda ubijajte mnogobošce gdje god ih nađete, zarobljavajte ih, opsjedajte i na svakom prolazu dočekujte. Pa ako se pokaju i budu namaz obavljali i zekat davali, ostavite ih na miru, jer Allah zaista prašta i Milostiv je." /5/

Razišli su se mufesiri u tome šta se podrazumijeva pod pojmom sveti mjeseci. Neki kažu da je to što se podrazumijeva spomenuto u govoru Uzvišenog Allaha, dželle šanuhu: "...a četiri su sveta…" [352] Međutim, ovo mišljenje je upitno, a ono što je vidljivo iz konteksta, a do čega drži Ibn-Abbas, kako to od njega prenosi El-'Avfi, jeste da se misli na četiri mjeseca u kojima se dozvoljava putovanje po svijetu, u govoru Uzvišenog Allaha, dželle šanuhu: "Putujte po svijetu još četiri mjeseca." Zatim je rekao Uzvišeni Allah, dželle šanuhu: "Kad prođu sveti mjeseci", znači: kada isteknu četiri mjeseca u kojim vam je zabranjeno njihovo ubijanje i koje smo im dali kao rok, onda gdje god ih nađete zarobljavajte ih i ubijajte, jer se ugovor odnosi na spomenuto, prije nego na nešto što nije spomenuto, a moglo bi da se podrazumijeva. Jasan propis o četiri sveta mjeseca doći će u sljedećem ajetu ove časne sure.

"Onda ubijajte mnogobšce gdje god ih nađete", na zemlji i ovo je općenit propis, a poznato je da je on specificiran tako što je zabranjeno sukobljavanje i ubijanje u Haramu, riječima Uzvišenog Allaha, dželle šanuhu: "I ne borite se protiv njih kod Mesdžid - Harama dok vas oni tu ne napadnu, ako vas napadnu - onda ih poubijajte." Riječi Uzvišenog Allaha, dželle šanuhu: "Zarobljavajte ih", znače: uzimajte ih za zarobljenike pa ako želite ubijajte ih ili ako hoćete ostavite ih kao zarobljenike. "Opsjedajte ih i na svakom prolazu dočekujte", tj. opsjedajte ih obručom u njihovim položajima i utvrđenjima, stijesnite im prolaze i primorajte ih na borbu ili islam. Radi toga kaže Uzvišeni Allah, dželle šanuhu: "Pa ako se pokaju i budu namaz obavljali i zekat davali, ostavite ih na miru." Na ovaj časni ajet i druge slične njemu oslonio se Ebu-Bekr Es-Sidik, radijAllahu anhu, u pokretanju rata protiv onih koji su se ustezali u davanju zekata. U dvije vjerodostojne zbirke, Buharijinoj i Muslimovoj, od Abdullaha ibn Omera, neka je Allah, dželle šanuhu, zadovoljan njima dvojicom, navodi se predanje od Allahovog Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, da je rekao: /435/ "Naređeno mi je da se borim protiv ljudi dok ne posvjedoče da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov Poslanik i da obavljaju namaz i daju zekat."

"Pa ako se pokaju i budu namaz obavljali i zekat davali - ostavite ih na miru." Rekao je Enes: "Njihovo je pokajanje napuštanje poslušnosti kipovima, a prihvatanje pokornosti prema njihovom Gospodaru, obavljanje namaza i davanje zekata." Ovaj časni ajet jeste ajet poput sablje, za koji je rekao Ed-Dahhak bin Muzahim da je on derogirao sve ugovore između Allahovog Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, i mušrika, sve ugovore i sve rokove.[353] Razišli su se mufesiri o pitanju ajeta sablje pa Ed-Dahhak i Es-Suddi kažu: "On je dokinut ajetom Uzvišenog Allaha, dželle šanuhu: "...i poslije, ili ih velikodušno sužanjstva oslobodite ili otkupninu zahtijevajte" (47:4), a Katade je rekao suprotno.

"Ako te neki od mnogobožaca zamoli za zaštitu, ti ga zaštiti da bi saslušao Allahove riječi, a potom ga otpremi na mjesto pouzdano za njega, to zato što oni pripadaju narodu koji ne zna." /6/

Kaže Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, Svome Poslaniku, neka je salavat i selam na njega: "Ako te neki od mnogobožaca" protiv kojih sam ti naredio borbu i učinio dozvoljenim njihove živote i imetke "zamole za zaštitu", zatraže od tebe pružanje sigurnosti, odgovori im na molbu da bi saslušali Allahove riječi, tj. Kur'an, koji ćeš im učiti i kojima ćeš spominjati nešto od propisa vjere sprovodeći time Allahov dokaz. "A potom ga otpremi na mjesto pouzdano za njega" , tj. na mjesto stalne sigurnosti, dok se ne vrate u svoju domovinu i svoje kuće i svoja sigurna mjesta.

"To zato što oni pripadaju narodu koji ne zna", tj. propisali smo da se stave pod zaštitu ovakvi ljudi da upoznaju Allahovu vjeru i da se tako proširi među Njegovim robovima. Od tada je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, davao zaštitu onome ko bi mu došao tražeći uputu ili u izaslanstvu, kao što je došla grupa izaslanika od Kurejšija na Hudejbiji poput Urve bin Mes'uda i drugih mušrika pa su vidjeli koliku počast odaju muslimani Allahovom Poslaniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem, što ih je začudilo. Tako nešto nisu vidjeli kod kralja niti cara. Vratili su se svome narodu i obavijestili ga o tome, i to je, uz druge slične slučajeve, bio jedan od najvećih uzroka što je većina njih primila islam. Svrha je da, ko dođe iz neislamske zemlje u islamsku zemlju radi izaslanstva, ili trgovine, ili traženja izmirenja, ili primirja, ili nošenja džizije i slično, pa zatraži od vladara ili njegovog zamjenika zaštitu, daje mu se zaštita sve dok je u posjeti islamskoj zemlji i dok se ne vrati u njegovu sigurnost i domovinu. Ali učenjaci su rekli: " Nije dozvoljeno omogućiti mu da boravi u islamskoj zemlji godinu dana. Dozvoljeno je da mu se omogući boravak od četiri mjeseca." Neki opet kažu: može boraviti više od četiri mjeseca, a manje od godinu dana .

"Kako mnogobošci mogu imati ugovor s Allahom i Poslanikom Njegovim? Mogu imati samo oni s kojima ste ugovor kod Mesdžid- Harama zaključili; sve dok se oni budu ugovora pridržavali, pridržavajte se i vi, jer Allah, zaista, voli pobožne." /7/

Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, objašnjava Svoju mudrost u obznani da nema ništa sa mušricima i davanje roka od četiri mjeseca, zatim poslije toga slijedi oštra sablja gdje ih budete sretali, pa je rekao Uzvišeni Allah, dželle šanuhu: "Kako mnogobošci mogu imati ugovor", tj. zaštitu, i biti ostavljeni na miru, pa oni pripisuju Allahu druga, ne vjeruju u Njega i Njegova Poslanika. "Mogu imati samo oni s kojima ste ugovor kod Mesdžid - Harama zaključili", tj. na Hudejbibji. "Sve dok se oni budu ugovora pridržavali, predržavajte se i vi" , tj. dokle god se budu pridržavali njihovog ugovora prema vama i što ste ugovorili s njima o prekidu rata između vas i njih u periodu od deset godina. "Pridržavajte se i vi jer Allah voli bogobojazne." Tako su radili Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, i muslimani. Trajali su ugovor i primirje sa stanovnicima Meke od zul-ka'deta šeste godine po Hidžri sve dok nisu Kurejšije poništile ugovor tako što su pomogli svoje saveznike, pleme Benu-Bekr protiv plemena Huza'a, saveznika Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, i napali ih zajedno u Haremu. Tada je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, krenuo u pohod na njih u ramazanu osme godine po Hidžri, pa mu je Allah, dželle šanuhu, dao da osvoji Sveti grad i omogućio mu da ih pokori, neka je svaka hvala i zahvalnost Allahu, dželle šanuhu Pustio je na slobodu one koji su od njih primili islam nakon što ih je nadvladao i pobijedio, pa su nazvani puštenim zarobljenicima. Bilo ih je blizu dvije hiljade, a ko je ostao nevjernik i pobjegao od Allahovog Poslanika , sallAllahu ‘alejhi we sellem, pozivao ga je pod zaštitu i pustio da hoda po zemlji četiri mjeseca i da ide gdje hoće. Među njima su bili: Safvan bin Umejje, 'Ikrime bin Ebi-Džehl i drugi. Zatim ih je Allah, dželle šanuhu, uputio potpuno u islam; samo je Allah, dželle šanuhu, hvale vrijedan na svim Svojim odredbama i djelima.

"Kako, kada oni, ako bi vas pobijedili, ne bi, kad ste vi u pitanju, ni srodstvo ni sporazum poštivali? Oni vam se ustima svojim umiljavaju, ali im se srca protive, većina njih su nevjernici." /8/

Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, podstiče vjernike na neprijateljstvo i prekidanje svake veze s njima, objašnjavajući da oni nisu ti koji zaslužuju da se sklapa s njima ugovor zbog pripisivanja druga Uzvišenom Allahu, dželle šanuhu, i njihovog nevjerovanja u Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem A da vas pobijede, ne bi, kad ste vi u pitanju, ni srodstvo ni sporazum ni savezništvo poštivali. Mnogobožac koji ne poštuje Allaha, dželle šanuhu, u Njegovom jedinstvu - kako će poštovati vjernike u ugovoru ili srodstvu ili zaštiti. Ako su sklopili ugovor sa vama, ugovor svojim ustima, pa, zaista, njihova se srca protive tome.

"Oni Allahove ajete za ono što malo vrijedi zamjenjuju, pa od puta Njegova odvraćaju, zaista je ružno kako postupaju." /9/ "Ni rodbinstvo ni sporazum, kada je vjernik u pitanju, ne poštuju i sve granice zla prekoračuju." /10/ "Ali ako se oni budu pokajali i namaz obavljali i zekat davali, braća su vam po vjeri - a Mi dokaze objašnjavamo ljudima koji razumiju." /11/

Govor Uzvišenog Allaha , dželle šanuhu: "Oni Allahove ajete za ono što malo vrijedi zamjenjuju", tj. mnogobošci u zamjenu za slijeđenje Allahovih ajeta uzimaju zabavu sa ovosvjetskim "Pa od puta Njegova odvraćaju", tj. sprečavaju vjernike u slijeđenju istine. "Zaista je ružno kako postupaju, ni rodbinstvo ni sporazum, kada je vjernik u pitanju, ne poštuju." Tj. ne poštuju ni rodbinstvo ni ugovor. "Ali ako se oni budu pokajali, i namaz obavljali i zekat davali, braća su vam po vjeri - a Mi dokaze objašnjavamo ljudima koji razumiju." Rekao je Enes: "Njihovo je pokajanje: napuštanje kipova, prihvatanje pokornosti Njihovom Gospodaru, obavljanje namaza i davanje zekata." (Pa ako budu postupali tako, "braća su vam po vjeri". Njihova su prava kao i naša i njihove obaveze su kao i naše obaveze, a Allah će oprostiti onome koji se pokaje).[354]

"A ako prekrše zakletve svoje poslije zaključenja ugovora s njima, i ako vjeru vašu budu vrijeđali, onda se borite protiv kolovođa bezvjerstva - za njih doista ne postoje zakletve - da bi se okanili." /12/




Imas jos tefsira_ tumaca Kurana osim ibn Kesira
Kucaj Tefsir Kurana, naravno ovaj se ajet moze izvuci iz konteksta i opravdati nMnogobošcima s kojima imate zaključene ugovore koje oni nisu ni u čemu povrijedili, niti su ikoga protiv vas pomagali, ispunite ugovore do ugovorenog roka; Allah zaista voli bogobojazne. /4/

Ovo je izuzetak od pravila da rok odlaganja do četiri mjeseca važi za onog ko je sklopio ugovor na neodređeno vrijeme a ne do određenog roka, njegov rok je, kao što je prethodno spomenuto četiri mjeseca. On može putovati kuda hoće da bi se spasio, odlazeći da bi postigao što želi, osim onog koji je sklopio ugovor do određenog vremena njegov rok važenja je do navedenog roka prema kojem je sklopljen ugovor, a o tome su prethodno spomenuti hadisi. A ko bude sklopio ugovor sa Allahovim Poslanikom, sallAllahu ‘alejhi we sellem, pa njegov ugovor važi do ugovorenog roka pod uvjetom da ugovornik ne poništi svoj ugovor do ugovorenog roka, radi ovog je Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, podsticao na poštivanje toga, pa je rekao Uzvišeni Allah, dželle šanuhu: "Allah, zaista, voli bogobojazne", tj. one koji ispunjavaju sklopljene ugovore.

"Kada prođu sveti mjeseci, onda ubijajte mnogobošce gdje god ih nađete, zarobljavajte ih, opsjedajte i na svakom prolazu dočekujte. Pa ako se pokaju i budu namaz obavljali i zekat davali, ostavite ih na miru, jer Allah zaista prašta i Milostiv je." /5/

Razišli su se mufesiri u tome šta se podrazumijeva pod pojmom sveti mjeseci. Neki kažu da je to što se podrazumijeva spomenuto u govoru Uzvišenog Allaha, dželle šanuhu: "...a četiri su sveta…" [352] Međutim, ovo mišljenje je upitno, a ono što je vidljivo iz konteksta, a do čega drži Ibn-Abbas, kako to od njega prenosi El-'Avfi, jeste da se misli na četiri mjeseca u kojima se dozvoljava putovanje po svijetu, u govoru Uzvišenog Allaha, dželle šanuhu: "Putujte po svijetu još četiri mjeseca." Zatim je rekao Uzvišeni Allah, dželle šanuhu: "Kad prođu sveti mjeseci", znači: kada isteknu četiri mjeseca u kojim vam je zabranjeno njihovo ubijanje i koje smo im dali kao rok, onda gdje god ih nađete zarobljavajte ih i ubijajte, jer se ugovor odnosi na spomenuto, prije nego na nešto što nije spomenuto, a moglo bi da se podrazumijeva. Jasan propis o četiri sveta mjeseca doći će u sljedećem ajetu ove časne sure.

"Onda ubijajte mnogobšce gdje god ih nađete", na zemlji i ovo je općenit propis, a poznato je da je on specificiran tako što je zabranjeno sukobljavanje i ubijanje u Haramu, riječima Uzvišenog Allaha, dželle šanuhu: "I ne borite se protiv njih kod Mesdžid - Harama dok vas oni tu ne napadnu, ako vas napadnu - onda ih poubijajte." Riječi Uzvišenog Allaha, dželle šanuhu: "Zarobljavajte ih", znače: uzimajte ih za zarobljenike pa ako želite ubijajte ih ili ako hoćete ostavite ih kao zarobljenike. "Opsjedajte ih i na svakom prolazu dočekujte", tj. opsjedajte ih obručom u njihovim položajima i utvrđenjima, stijesnite im prolaze i primorajte ih na borbu ili islam. Radi toga kaže Uzvišeni Allah, dželle šanuhu: "Pa ako se pokaju i budu namaz obavljali i zekat davali, ostavite ih na miru." Na ovaj časni ajet i druge slične njemu oslonio se Ebu-Bekr Es-Sidik, radijAllahu anhu, u pokretanju rata protiv onih koji su se ustezali u davanju zekata. U dvije vjerodostojne zbirke, Buharijinoj i Muslimovoj, od Abdullaha ibn Omera, neka je Allah, dželle šanuhu, zadovoljan njima dvojicom, navodi se predanje od Allahovog Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, da je rekao: /435/ "Naređeno mi je da se borim protiv ljudi dok ne posvjedoče da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov Poslanik i da obavljaju namaz i daju zekat."

"Pa ako se pokaju i budu namaz obavljali i zekat davali - ostavite ih na miru." Rekao je Enes: "Njihovo je pokajanje napuštanje poslušnosti kipovima, a prihvatanje pokornosti prema njihovom Gospodaru, obavljanje namaza i davanje zekata." Ovaj časni ajet jeste ajet poput sablje, za koji je rekao Ed-Dahhak bin Muzahim da je on derogirao sve ugovore između Allahovog Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, i mušrika, sve ugovore i sve rokove.[353] Razišli su se mufesiri o pitanju ajeta sablje pa Ed-Dahhak i Es-Suddi kažu: "On je dokinut ajetom Uzvišenog Allaha, dželle šanuhu: "...i poslije, ili ih velikodušno sužanjstva oslobodite ili otkupninu zahtijevajte" (47:4), a Katade je rekao suprotno.

"Ako te neki od mnogobožaca zamoli za zaštitu, ti ga zaštiti da bi saslušao Allahove riječi, a potom ga otpremi na mjesto pouzdano za njega, to zato što oni pripadaju narodu koji ne zna." /6/

Kaže Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, Svome Poslaniku, neka je salavat i selam na njega: "Ako te neki od mnogobožaca" protiv kojih sam ti naredio borbu i učinio dozvoljenim njihove živote i imetke "zamole za zaštitu", zatraže od tebe pružanje sigurnosti, odgovori im na molbu da bi saslušali Allahove riječi, tj. Kur'an, koji ćeš im učiti i kojima ćeš spominjati nešto od propisa vjere sprovodeći time Allahov dokaz. "A potom ga otpremi na mjesto pouzdano za njega" , tj. na mjesto stalne sigurnosti, dok se ne vrate u svoju domovinu i svoje kuće i svoja sigurna mjesta.

"To zato što oni pripadaju narodu koji ne zna", tj. propisali smo da se stave pod zaštitu ovakvi ljudi da upoznaju Allahovu vjeru i da se tako proširi među Njegovim robovima. Od tada je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, davao zaštitu onome ko bi mu došao tražeći uputu ili u izaslanstvu, kao što je došla grupa izaslanika od Kurejšija na Hudejbiji poput Urve bin Mes'uda i drugih mušrika pa su vidjeli koliku počast odaju muslimani Allahovom Poslaniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem, što ih je začudilo. Tako nešto nisu vidjeli kod kralja niti cara. Vratili su se svome narodu i obavijestili ga o tome, i to je, uz druge slične slučajeve, bio jedan od najvećih uzroka što je većina njih primila islam. Svrha je da, ko dođe iz neislamske zemlje u islamsku zemlju radi izaslanstva, ili trgovine, ili traženja izmirenja, ili primirja, ili nošenja džizije i slično, pa zatraži od vladara ili njegovog zamjenika zaštitu, daje mu se zaštita sve dok je u posjeti islamskoj zemlji i dok se ne vrati u njegovu sigurnost i domovinu. Ali učenjaci su rekli: " Nije dozvoljeno omogućiti mu da boravi u islamskoj zemlji godinu dana. Dozvoljeno je da mu se omogući boravak od četiri mjeseca." Neki opet kažu: može boraviti više od četiri mjeseca, a manje od godinu dana .

"Kako mnogobošci mogu imati ugovor s Allahom i Poslanikom Njegovim? Mogu imati samo oni s kojima ste ugovor kod Mesdžid- Harama zaključili; sve dok se oni budu ugovora pridržavali, pridržavajte se i vi, jer Allah, zaista, voli pobožne." /7/

Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, objašnjava Svoju mudrost u obznani da nema ništa sa mušricima i davanje roka od četiri mjeseca, zatim poslije toga slijedi oštra sablja gdje ih budete sretali, pa je rekao Uzvišeni Allah, dželle šanuhu: "Kako mnogobošci mogu imati ugovor", tj. zaštitu, i biti ostavljeni na miru, pa oni pripisuju Allahu druga, ne vjeruju u Njega i Njegova Poslanika. "Mogu imati samo oni s kojima ste ugovor kod Mesdžid - Harama zaključili", tj. na Hudejbibji. "Sve dok se oni budu ugovora pridržavali, predržavajte se i vi" , tj. dokle god se budu pridržavali njihovog ugovora prema vama i što ste ugovorili s njima o prekidu rata između vas i njih u periodu od deset godina. "Pridržavajte se i vi jer Allah voli bogobojazne." Tako su radili Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, i muslimani. Trajali su ugovor i primirje sa stanovnicima Meke od zul-ka'deta šeste godine po Hidžri sve dok nisu Kurejšije poništile ugovor tako što su pomogli svoje saveznike, pleme Benu-Bekr protiv plemena Huza'a, saveznika Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, i napali ih zajedno u Haremu. Tada je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, krenuo u pohod na njih u ramazanu osme godine po Hidžri, pa mu je Allah, dželle šanuhu, dao da osvoji Sveti grad i omogućio mu da ih pokori, neka je svaka hvala i zahvalnost Allahu, dželle šanuhu Pustio je na slobodu one koji su od njih primili islam nakon što ih je nadvladao i pobijedio, pa su nazvani puštenim zarobljenicima. Bilo ih je blizu dvije hiljade, a ko je ostao nevjernik i pobjegao od Allahovog Poslanika , sallAllahu ‘alejhi we sellem, pozivao ga je pod zaštitu i pustio da hoda po zemlji četiri mjeseca i da ide gdje hoće. Među njima su bili: Safvan bin Umejje, 'Ikrime bin Ebi-Džehl i drugi. Zatim ih je Allah, dželle šanuhu, uputio potpuno u islam; samo je Allah, dželle šanuhu, hvale vrijedan na svim Svojim odredbama i djelima.

"Kako, kada oni, ako bi vas pobijedili, ne bi, kad ste vi u pitanju, ni srodstvo ni sporazum poštivali? Oni vam se ustima svojim umiljavaju, ali im se srca protive, većina njih su nevjernici." /8/

Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, podstiče vjernike na neprijateljstvo i prekidanje svake veze s njima, objašnjavajući da oni nisu ti koji zaslužuju da se sklapa s njima ugovor zbog pripisivanja druga Uzvišenom Allahu, dželle šanuhu, i njihovog nevjerovanja u Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem A da vas pobijede, ne bi, kad ste vi u pitanju, ni srodstvo ni sporazum ni savezništvo poštivali. Mnogobožac koji ne poštuje Allaha, dželle šanuhu, u Njegovom jedinstvu - kako će poštovati vjernike u ugovoru ili srodstvu ili zaštiti. Ako su sklopili ugovor sa vama, ugovor svojim ustima, pa, zaista, njihova se srca protive tome.

"Oni Allahove ajete za ono što malo vrijedi zamjenjuju, pa od puta Njegova odvraćaju, zaista je ružno kako postupaju." /9/ "Ni rodbinstvo ni sporazum, kada je vjernik u pitanju, ne poštuju i sve granice zla prekoračuju." /10/ "Ali ako se oni budu pokajali i namaz obavljali i zekat davali, braća su vam po vjeri - a Mi dokaze objašnjavamo ljudima koji razumiju." /11/

Govor Uzvišenog Allaha , dželle šanuhu: "Oni Allahove ajete za ono što malo vrijedi zamjenjuju", tj. mnogobošci u zamjenu za slijeđenje Allahovih ajeta uzimaju zabavu sa ovosvjetskim "Pa od puta Njegova odvraćaju", tj. sprečavaju vjernike u slijeđenju istine. "Zaista je ružno kako postupaju, ni rodbinstvo ni sporazum, kada je vjernik u pitanju, ne poštuju." Tj. ne poštuju ni rodbinstvo ni ugovor. "Ali ako se oni budu pokajali, i namaz obavljali i zekat davali, braća su vam po vjeri - a Mi dokaze objašnjavamo ljudima koji razumiju." Rekao je Enes: "Njihovo je pokajanje: napuštanje kipova, prihvatanje pokornosti Njihovom Gospodaru, obavljanje namaza i davanje zekata." (Pa ako budu postupali tako, "braća su vam po vjeri". Njihova su prava kao i naša i njihove obaveze su kao i naše obaveze, a Allah će oprostiti onome koji se pokaje).[354]

"A ako prekrše zakletve svoje poslije zaključenja ugovora s njima, i ako vjeru vašu budu vrijeđali, onda se borite protiv kolovođa bezvjerstva - za njih doista ne postoje zakletve - da bi se okanili." /12/ nasilje, ali vidi se objava

Nemoj vikati bi li Isus dozvolio kad vjerujes da je on Bog Starog Zavjeta i da pise u Novom.Zavjetu " nece ni kamen ostati a da se nece razrusiti" kad ponovo.Isus dodje.
Nije posteno sad da se saltas sa Oca sad na Sina a kasnije na Duha Svetoga, ako znamo da je Duh Sveti iz Postanka Starioh Zavjeta dozvolio Adamu i Evi da pojedu vocku, pa onda da bi ispao dobar pred ljudima zrtvuje sina neuzubillah, zasto da Bog cini takvu predstavu pred obicnom praskom?
Nemam potrebe napadati mesijanstvo ali ne igras fer.
Krscanstvo bez Jahve Elohima Hashema je nepotpuno, a bit ce i Armagedonu bez Allaha ugrozeno.
Iako tebi Islam izgleda kao antikrist jer nijece sina, nijecu ga i Zidovi, braca po Ishaku, koju krscani dobrano u historiji pobise, i jos ti Zidovi po vjeri u Boga ce ti reci da su blizi muslimanims, jer nemaju trojstva, i.kakvima krscane smatraju, i sta kaze Tora.
Ali nije to tema.

Jedan od razloga što nisam religiozan je što sam glup i ništa ne kužim. Recimo Duh sveti i Sveto Trojstvo mi nikad nisu bili logički jasni a kad si ne mogu logički ukomponirat nešto, ne mogu ni shvatit a ni vjerovat u to.

A tek islam, što je to tek nerazumljivo k tome na arapskom. Posebno kad to krenu ovakvi tumačit što su jedva srednju završili kao ovaj iznad.

Za veliku većinu Bošnji je islam ovim redom:
Ne jesti krmetinu, ne pit alkohol, slavit oba Bajrama, znat Besmilet i to ne baš pogodit svako slovo, jednom u godini okrenuti se prema Meki i klanjat, veselit se svakoj novoj džamiji koja se napravi iako nikad ne idu u njih, ukopat se u plahti.

Kod nas je islam više opis mentaliteta tj. nekih navika prouzročenih njime, kao što Nijemci npr. vole radit, tako naše zelenilo voli ležati.

U principu, svatko tko štuje materijalno nije uopće muslić. Ja osobno ne znam niti jednog koji ne štuje.

@korrisnik tekst koji ste upisali je poduzi i nejasmo mi je sto je iz Kurana i sto je tumacenje. Mene zanima Vase misljenje, a ne Vase tumacenje onog sto je netko drugi istumacio iz Kurana.

Koliko je meni poznato tumacenje Kuranskih tekstova je zabranjeno, pa ne znam cemu tumacenja. Koliko ja znam kod sunita je tako, sijiti mogu tumacit preko posrednika. A suniti samo izravno s Alahom preko Kurana. To jer sijiti vjeruju da Kuran nije cjelovit i da je mijenjan. Bosnjaci su suniti.

Kako bi u kontekst postivanja ugovora iz tog teksta stavili nepostivamje Dejtonskog sporazuma od Bosnjaka/Muslimana?

Bog je u krscanstvu jedinstven i vjecan. Isti su i Otac, i Sin i Duh Sveti i u Novom i u Starom zavjetu. To su manifestacije jedinstvenog Boga. Npr. kao kod elektricne energije, ona se manifestira i kao toplina (grijalica) i kao svjetlost (zarulja) i kao mehanicka energija (npr. motor). Al elektricna energija je jedna.

Bog u manifestaciji Duha Svetoga nista ne dozvoljava, Duh donosi mudrost, prosvjetljenje itd., a covjek ima slobodnu volju, odnosno moze birati. Adam i Eva su odabrali neposluh, nakon cega ih je kaznio Otac.

Nije meni islam antikrist jer nijece Sina. Nego zbog drustvenih posljedica koje povlaci gdje god da se pojavi. U EU svako malo se netko raznese, pa pobiju civile, pa zakolju svecenike itd. Pa kad se gleda Sjeverna Afrika, pa Sirija, pa mudjahedini u BIH, pa Irak nakon pada Sadama itd. A izvor toga se moze objasnit Kuranskim tekstovima. Kakav bi to Bog prisiljavao ljude da nasiljem jedni druge tjeraju u vjeru?

Bog Otac kada salje Sina ne cini to radi predstave. Kada se obraca Bog Otac onima koji ga zele cuti ne cini to radi predstave. Sina Bog Otac salje da svojim primjerom pokaze put k vjecnoj Istini. Sin je dosao na Zemlju i kao Bog Sin i kao covjek. I pokazao je kako je kao covjek mogao steci sva znanja i mudrost, povesti ljude za sobom, i zbog dosljednosti biti spreman podnijeti najvecu zrtvu - dragovoljno dati svoj zivot sa spasenje svakoga tko ga je spreman prihvatiti. Patio je i mucio se kao covjek, ali je bio u isto vrijeme i Bog cineci sto je covjeku nemoguce (uskrsnuce). Apostoli su pod cijenu progona i ubijanja o tome svjedocili.

Kod katolickog Boga je princip uzmi ili ostavi, Bog Sin je to primjerom pokazao.

Gdje je nadležna moderacija kad je trebaš?