Jesi i odgovorio pravo teološki, ali bolje google zna od tebe mislio sam da je to mjesto gdje se kao Gospa ukazala, pa nazvali po tome ali izgleda nije.
Slabo ćeš tako misionariti.

Pöturico nisi postavi nikakvo teološko pitanje, nego ekstremno imbecilno i trolersko, što je očito, odnosno kako se zdravo seljački veli, vidi se iz aviona. Ako ti imaš deluzije o sebi, kako si domišljat, pametan ili što već, to su i dalje samo deluzije.

Ponovit ću ti još jednom, jel to stanje uređeno ili je pak rezultat prekomjernog lupanje bulju u patos u obližnjoj džamiji, pa u to ne ulazim, kao što sam ti već prije napisao.

Kao drugo, nemam želju ni namjeru misionirati, pogotovo ne želim izdajnike preobratiti, pošto ne zaslužuje iskupljenje, za vas je kako je to i sam Dante slikovito opisao rezervirano mjestu u devetom krugu pakla.

Sad slobodno nastavi dalje s klanjem sotoni, kako vas je naučio njegov najvjerniji rob muhamed.

Meni je ova karikatura najbolja.

Dobra je poruka, kao iz Propovjednika, da treba uživati u onome u čemu nam je Bog dao, posebno u ljudima oko nas, kakve god mane nalazili, radije treba uživati, jet uskoro se može bez te osobe i svega ostati.

Može se tumačiti i da je običnom čovjeku dosta natezanja oko teoloških stvari između katolika i protestanata i jednostavno želi biti vjernik.

No kad smo kod karikature netko bi se danas umjesto Luthera i Calvina trebao pojaviti tko bi povukao ovog papu malo za uši.

Malo natezanja ušiju mu ne bi škodilo .

Grčki HDZ legalizira gay brakove, grčki komunisti mu se protive. Eto kakva su vremena došla.

Vrlo zanimljiv i poučan slikopis:

Izvanbiblijski izvori i logika (opovrgavanje logičnosti tvrdnji protivnika uzkrsnuća...) koji dokazuju postojanje Isusa, ter njegovu smrt i uzkrsnuće:

Kako stoji sa vjerom hrvatske omladine?
Očit je trend u evropskim zemljama za irreligioznost, mislite li da će to i "naše" katolike pogoditi? Kako predviđate da će stvar biti kod Srba, tj. pravoslavaca?

Reklo bi se da je istočna evropa možda pošteđena od toga, da je to zapadni fenomen.
No, iznenađujeće, evropska zemlja sa najvećim postotkom ateista je zapravo Češka. E sad, zamislio sam si da je naročito u sjevernim dijelovima Hrvatske mentalitet poprilično sličan.

U Hrvatskoj pomalo odpada onaj dio kršćana koji na kršćanstvo više gleda kano na tradiciju. A onaj dio ljudi koji kršćanstvo doživljava na dubok duhovan način rekao bih da raste. Dolaze vremena gdje čovjek postaje ili vruć ili hladan. Statistički ukupan broj kršćana se smanjuje, ali aktivni vjernici bih rekao da rastu.
Kod Srba još uviek kršćanstvo živi kano neki narodni običaj, a vjerski život prema Evanđelju je na strašno nizkim razinama.

Da.
Ja mislim da je pravi razlog pada vjernika više to što postajemo sve više društva individua.
Hoću reći, prije bi i oni koji ne vjeruju ipak otišli u crkvu jer "je red takav".
Danas imamo više kristalizaciju pravog stanja nego povećan broj nevjernika.

Rast broja krštenja odraslih u Francuskoj i SAD-u

Premda je krštenje dojenčadi posvuda uobičajeno, broj odraslih katekumena u pojedinim zemljama sve više raste, a posebice je to vidljivo na primjerima Francuske i Sjedinjenih Država
Premda je krštenje dojenčadi posvuda uobičajeno, broj odraslih katekumena u pojedinim zemljama sve više raste, a posebice je to vidljivo na primjerima Francuske i Sjedinjenih Država, objavio je u četvrtak 13. travnja Kathpress, prenosi IKA. Dok se broj odraslih krštenih osoba primjerice u Austriji nakon snažnog rasta između 2016. i 2019. ponovno ustalio na 150 do 200 godišnje, u Francuskoj i SAD-u sakrament krštenja godišnje prime tisuće odraslih. Francuska biskupska konferencija izvijestila je o porastu broja odraslih krštenika u odnosu na godinu ranije za 28 posto, a sličan trend bilježi se i u SAD-u. Većina krštenja odraslih obavlja se tradicionalno tijekom Vazmenog bdjenja.

U Francuskoj su ove godine krštene 5.463 odrasle osobe, što je za više od tisuću iznad prošlogodišnjeg broja, izvijestio je ured za katehezu i katekumenat Francuske biskupske konferencije. U 16 od 100 francuskih dijeceza broj se čak udvostručio. To je posebice vidljivo u ruralnim područjima, dok je porast u Parizu iznosio 17 posto.
Prema istome izvoru, svaki treći katekumen u dobi je između 18 i 25 godina, dok je 2019. u tu dobnu skupinu spadalo njih 23 posto. Samo dva posto stariji su od 65 godina. Među odraslim krštenicima prevladavaju žene sa 63 posto udjela, 37 posto njih pripadaju skupini radnika, namještenika i tehničara, 22 posto su studenti. Tri posto odraslih krštenika izjavilo je da ima muslimansko podrijetlo.
Dok broj odraslih krštenih osoba raste, broj krštenja djece mlađe od tri godine u Francuskoj već godinama opada, objavila je Francuska biskupska konferencija.
U Sjedinjenim Američkim Državama broj krštenih odraslih osoba još je veći. Kathpress je prenio podatke o odraslim krštenicima u nekolicini od ukupno 176 američkih dijeceza, objavljene u srijedu na mrežnoj stranici na španjolskom jeziku infocatolica.com. Prema tome izvoru, najviše odraslih katekumena kršteno je u Atlanti, njih 1.831, u Washingtonu oko tisuću, u Baltimoreu 501, u St. Petersbrugu 350, po 300 u New Orleansu i Fort Worthu, 200 u Philadelphiji i 126 u Grand Rapidsu. Nadalje, broj katekumena koji se tren

Zipa ovog CIA liberalnog arhiepiskopa koji će naslediti ono *** od ekumanskog Vartolomeja.

https://en.wikipedia.org/wiki/Elpidophoros_of_America

https://now.fordham.edu/living-the-mission/scholar-calls-for-wider-acceptance-of-lgbtq-community-in-eastern-orthodox-church/

Ova fina profesorica ženskih studija i naravno religijskih studija se sastala sa Elpidoforosom.
Dakle Ameri su napravili fakultetske studije o pravoslavlju za infiltraciju perverzije isto kao što su to uradili sa protestantima i katolicima.
Naravno ona radi na istom principu , našla je podatak da je postojala neka žena maskirana muškaraca i bila pravoslavni monah , i to je eto dokaz da istorija pravoslavlja nije onakva kako je predstavlja ova današnja tvrda struja koja je isključiva spram LGBTQ i feminizma.

Doslovno sve se radi planski , Ameri su odavno uhvatili papu za muda a to isto su uradili sa carigradskim patrijarhom za kojeg misle da će imati uticaj na ostale pravoslavne crkve.

Internet je protuotrov za islam, a pošto sve više ljudi ima pristup istome, onda lako sazna istinu o "najvećem uzoru i moralnom autoritetu", što pak rezultira duhovnom oslobađanjem putem odbacivanja tog lažnog kulta smrti.

To je vise propaganda protiv krscana. Ne vjerujem da toliki broj prelazi na krscanstvo jer je u jendoj muslimanskoj zemlji jako tesko postati krscanin sto se na kraju teksta jasno i kaze

...Bez obzira na točne brojke jasno je da kršćani i dalje imaju ekstremne poteškoće u slučaju obraćenja. Muslimanske obitelji često se odriču svoje djece koja postanu kršćani, dok je u pojedinim pokrajinama to gotovo nemoguće....

Slobodan protok informacija je opasnost za sve religije i dogmatske ideologije.

Naravno da je antikršćanska propaganda da će do 2035. Indonezija postati kršćanska zemlja, kamoli sreće da nije.

Ali val apostaze u džihadističkim jazbinama je stvaran i lomi sve pred sobom poput tsunamija, zato režimi idu sve jačom represijom prema običnom puku, da bi usporili neizbježno. Koliko su desetaka tisuća ljudi samo smaknuli u Iranu u zadnjih par godina, jer su demonstrirali protu mula. Represija je odraz straha i nemoći.

17. srpnja – Jadviga Anžuvinska
Sveta Jadviga (Jadwiga, Hedwig), poljska kraljica, rođena je između 3. listopada 1373. i 18. veljače 1374. u Budimu kao kći hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika I. Anžuvinca i poljske kraljice Elizabete Kotromanić.

Kako se uvjek iznova stvara prica o heraldici i ljiljanima, a Muslimani posebno pokusavaju kotromaniceve ljiljane mitomanijom odvojiti od europskog kulturnog kruga i same europske heraldike sto je samo po sebi idiotski, evo par natuknica za uopceno razumjevanje simbolike cvijeca koja se u Europi pojavljuje vec od rimljana. Rimski obrednik cesto puta kroz godinu poznaje blagoslov cvijeca i trava. Posebno je poznat onaj na Veliku Gospojinu kad se trazi Marijin blagoslov na cvijece i ljekovito bilje.
Sama pak heraldika je izum Europe. Nije postojala nigdje drugdje vec samo u krscanskoj Europi. I heraldicki simboli uvjek nose poruku, posebno to radi cvjece. Herladika nikad nije bez poruke inace ne bi bila heraldika, a kako vidimo ona se posebno u srednjem vjeku uvjek vezala za krscansku simboliku.
Krscanstvo od samih svojih pocetaka njeguje simboliku cvijeca. U srednjem vjeku ta simbolika dozivljava svoj vrhunac. Kasniji srednji vjek to prenosi i na svjetovni zivot i razradjuje toliko da si cvjecem mogao komunicirati odnosno da se stvorio jasan bonton kad i kako se neko cvjece daruje ili njime ukrasava. Pa evo par srednjovjekovnih krscanskih simbolickih shvacanja cvijeca.

Iz: Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva, Zagreb : Liber, 1979.:

Ivanjsko cvijeće (lat. Galium verum; hrv. Gospina posteljica) – ta skromna biljka iz porodice broča u nekim se jezicima naziva “Gospinom posteljicom (engl. lady’s bedstraw). To je ime dobila prema legendi koja kazuje da je među slamom u jaslama kamo je položeno dijete Isus bilo i ivanjskog cvijeća.

Djetelina (lat. Trifolium) – sa svoja tri lista djetelina je prirodna slika Trojstva i ta joj se simbolika oduvjek pripisuje u krscanstvu. Priča kazuje kako je sv. Patrik propovijedajući evanđelje u Irskoj primjerom djeteline dokazivao postojanje Trojstva. Po tome je djetelina (shamrock) postala znamenjem Irske. Djetelina se ponekad naziva i trolistak.

Pakujac ili Kandilka ili Golubičica (lat. Aquilegia) – cvijet te biljke nalikuje bijelu golubu što je i temelj njene simbolike, kojom se označuje nazočnost i djelovanje Duha Svetoga. Sedam cvjetova kandilke na jednoj stabljici označava sedam darova Duha Svetog, prema riječima Izaijina proroštva: „Na njemu će Duh Jahvin počivat, duh mudrosti i umnosti, duh savjeta i jakosti, duh znanja i straha Gospodnjeg.“ (Iz 11, 2)

Ljiljan (lat. Lilium candidum ) – znak čistoće i stoga je postao cvijetom blažene Djevice Marije. Izvorno, u ranoj kršćanskoj umjetnosti, ljiljan se pojavljuje kao oznaka svetih djevica. Ljiljan je često zamjena križa. Ljiljan među trnjem osobit je znak bezgrešnog začeća blažene Djevice Marije koja je očuvala svoju neporočnost usred grešnog svijeta. Jedan se događaj posebno povezuje s ljiljanom, a to je navještenje. Na mnogim prikazima Navještenja iz doba renesanse arkanđeo Gabrijel u ruci drži ljiljan ili je ljiljan stavljen u vazu u prostoru između Marije i anđela.. Zbog toga je ljiljan također simbol arkanđela Gabrijela. Ponegdje se dijete Isus prikazuje s kiticom ljiljana koju pruža nekom svecu. Ljilljan, kao simbol kreposti i čistoće, svetačka je oznaka većeg broja svetaca, među ostalima sv. Dominika, sv. Franje, sv. Antuna Padovanskog, sv. Klare i sv. Josipa.

Ruža (lat. Rosa) – se od davnine u Rimljana smatra slikom pobjede, ponosa i slavodobitne ljubavi. U kršćanskoj (pak) simbolici crvena je ruža znak mučeništva, a bijela znak ćudoredne čistoće. Takvo se tumačenje provlači od najranijih dana kršćanstva. Sv. Ambrozije izlaže kako je ruža dobila trnje: prije nego je postala običan zemaljski cvijet, ruža je rasla u zemaljskom raju, bez trnja. Tek nakon pada prvih ljudi ruža je dobila trnje, da podsjeća čovjeka na grijehe koje je počinio i na gubitak milosti Božje. No njen miomiris i ljepota neprestance čovjeka sjećaju rajskih slasti. Vjerojatno se na temelju te priče Djevica Marija naziva „ružom bez trnja“ jer je ona po drevnoj tradiciji bila izuzeta od svih posljedica iskonskoga grijeha. U umjetnosti renesanse vijenac ruža predstavlja najčešće krunicu („ružarij“) BDM

Šumarica (lat. Anemone) – u helenističkoj mitologiji šumarica je simbol boli i smrti. Takvo se uvjerenje temelji na priči o Adonisu koji je, navodno, umro na lijehi šumarica, a one su pritom od bijelih, dobile crvene cvjetove. Kršćanska simbolika također pridaje šumarici značenje bolesti i smrti. Redovito se pojavljuje u prizorima razapinjanja ili u vezi s Djevicom Marijom, izražavajući njezinu bol zbog muke Kristove. Crvene mrljice na njezinim laticama označavaju krv Kristovu, jer se govori da je šumarica ponikla na Kalvariji na dan Kristove smrti. U prvim vjekovima kršćanstva trolist šumarice uzimao se kao znak Trojstva.

Tratinčica (lat. Bellis perennis) – potkraj XV. Stoljeća počela se pomalo slikati u prizorima poklona pastira ili mudraca kao simbol nevinosti Djeteta Isusa. Očito se slikarima činilo da je dražesna jednostavnost tratinčice bolja slika Isusove dječje nevinosti od visokog i uznositog ljiljana.

Zumbul ili Jacint (lat. Hyacinthus) – opisuje se kao simbol kršćanske razboritosti, duševnog mira i želje za nebom.

Izop ili Miloduh (lat. Hyssopus officinalis) – raste na pustim mjestima među kamenjem pa stoga označava pokoru i poniznost. Zbog svojih ljekovitih svojstava kao čistilo smatra se znakom ponovno zadobivene nevinosti, pa stoga i krsta. U Psalmu 51 čitamo: „Poškropi me izopom da se očistim, operi me, i bit ću bjelji od snijega!“ (Ps 51,9)

Ljubičica (lat. Viola papilionacea) – znak poniznosti. Sv. Bernard ocrtava Gospu kao „poniznu ljubičicu“. Ljubičica također označava poniznost Krista koji se nije ustezao uzeti ljudsko obličje. Bijele su ljubice svetačka oznaka sv. Fine, na čijem se ležaju nakon njezine smrti našlo mnogo toga cvijeća.

Maćuhica (lat. Viola tricolor) – premda se rijetko pojavljuje u umjetničkim djelima renesanse, maćuhica se smatra simbolom sjećanja i razmišljanja.

Maslačak (lat. Taraxacum officinale) – kao jedna od „gorkih trava“ maslačak često označava Kristovu muku te se pojavljuje među ostalim cvijećem na slikama Bogorodice s Djetetom i na slikama raspeća.

Jasmin (lat. Philadelphus coronarius) – bjelina i miomiris jasminova cvijeća razlogom su što se on pridijeva kao oznaka Gospe. U drugotnom značenju on predstavlja milost, otmjenost i privlačnost neke osobe.

Mirta ili Mrča (lat. Myrtus communis) – smatra se od davnine simbolom ljubavi. U rimskoj mitologiji mirta je posvećena Veneri, božici ljubavi. U kršćanskoj se simbolici mirta odnosi na pogane koji su se obratili Kristu. To se tumačenje zasniva na proroku Zahariji (1,8): „Imao sam noću viđenje. Gle, na riđanu čovjek jaše među mirtama koje imaju duboko korijenje, a iza njega konji riđi, smeđi i bijeli.“ – Tumači se da taj odlomak ocrtava Krista koji jaše na riđanu među poganima, a za njim slijede čete mučenika, priznavalaca i djevica.

Mak (lat. Papaver rhoeas) – pripisuje mu se raznolika simbolika: plodnost, san, neznanje, čudaštvo i ravnodušnost. Slika se u vezi s Kristovom mukom zbog svoje krvavocrvene boje i zbog toga što podsjeća na san i smrt.

Klimatski alarmizam je izrazito protu-kršćanski

Velik dio trenutnih rasprava o klimatskim promjenama nije motiviran kršćanskom brigom gospodarenja prirodom, već snažnim protukršćanskim, ideološkim, beznadnim i neutemeljenim neistinama. Predviđanja tijekom zadnjih desetljeća bila su krajnje netočna, od upozorenja da će nacije biti izbrisane porastom razine mora do toga da ljudi imaju manje od deset godina da spase planet (prije više od dvadeset godina). Polarni medvjedi su još uvijek s nama.

Tinejdžerska “zvijezda“ Greta Thunberg je 2019. u svom govoru svjetskim čelnicima, poručila da su „oči svih budućih generacija uprte u vas političare i ako nas odlučite iznevjeriti, kažem da vam nikada nećemo oprostiti, nećemo dopustiti da se izvučete s ovim…”.

Ovo je duboko protukršćanski način govora. Nema oprosta, nema potrebe za zazivanjem Božje milosti da izliječi našu slomljenost, i nema priznavanja Božje providnosti koja podržava sve stvoreno. Neki se sad obraćaju i Svetom Ocu, ne bi li od njega dobili podršku za svoju stvar, unatoč tome što prije nisu pokazivali interes za ostala papina tj. kršćanska učenja.

Ono što pokreće veliki dio ove ideologije je nešto sasvim drugačije od kršćanskog upravljanja prirodom. To je cijeli novi svjetonazor, sa svojom vlastitom teorijom pravde, ljudskih prava, imigracije, humanosti, demokracije, dobra i zla.

Klimatski alarmizam predstavlja jednu od mnogih maski koje na Zapadu nose oni koji žele uništiti našu judeo-kršćansku kulturu, a katolici (osobito mladi katolici) mogu lako postati dio tog ekstremizma koji ih poziva da markiraju nastavu, izvikuju parole o tome kako neće imati djecu i da postanu vegani.

Stuart Basden, suosnivač organizacije Extinction Rebelliona (XR), otkriva pravu namjeru iza rastućih zahtjeva klimatskih aktivista: „Ovdje sam da kažem kako naša organizacija nije prvenstveno osnovana zbog klime. Klimatski slom simptom je toksičnog sustava koji je zarazio i zagadio način na koji se odnosimo jedni prema drugima… pogoršao se kada se europska “civilizacija“ proširila svijetom kroz okrutnost i nasilje tijekom posljednjih šest stotina godina kolonijalizma… kulturni mitovi opravdavali su užase… vrijedi imenovati neke od ovih konstruiranih zabluda: zabluda o bjelačkoj nadmoći… zabluda o patrijarhatu… zabluda o eurocentrizmu… zabluda o hetero-seksizmu/heteronormativnosti… zabluda o klasnoj hijerarhiji”.

Problem s velikim dijelom retorike o klimatskim promjenama je taj što ne počinje s priznanjem Boga kao stvoritelja svih stvari. Naša obveza da čuvamo i razborito koristimo okoliš proizlazi iz spoznaje da je sve Božji dar, kojem dugujemo naše štovanje i zahvalu, a ne zato što je okoliš nekakvo božanstvo.

Razum nam omogućuje da razmotrimo i namjeravane i neželjene posljedice predloženih radnji za borbu protiv klimatskih promjena i one neće nužno dovesti do univerzalnog dogovora. Istina je da je Sveti Otac izrazio oštro mišljenje o klimatskih promjena, ali to se ne bi trebalo koristiti za maltretiranje onih katolika kojima to nije prioritet.

„Posebno nam je naloženo da poštujemo prosudbe o ovom pitanju onih koji vrše svetu službu u Crkvi“, rekao je vlč. Jeffrey Kirby. „Međutim, nismo prisiljeni složiti se s takvim prosudbama ili mišljenjima. Slobodni smo razilaziti se (ili čak osporiti) razborite prosudbe ili teološka mišljenja drugih, čak i onih koji vrše najviše službe u Crkvi”.

Crkva nema autoritet u području prirodoslovnih znanosti, pa papine riječi, iako su vrijedne, ne mogu obvezivati našu savjest u stvarima izvan vjere i morala. Ono što nije izvan vjere i morala spada u nauk o osobnoj svetosti koji bi, ako bi se poslušao, nužno pomogao obnoviti izgubljeni sklad palog svijeta u kojem živimo. Budući da nam je Bog kao stvoritelj svega dao Crkvu da nas vodi, ne treba čuditi da, kada zanemarimo njezine zakone, cijelo stvorenje pati.

Daleko od rasprave na makro razini o fosilnim gorivima i obnovljivoj energiji, katolici bi mogli učiniti puno više za okoliš bez potrebe oslanjanja na klimatske aktiviste, jednostavno sljedeći savjet svetog Ivana Pavla II. da „postanu ono što jesu”.

Vjerni katolici oduvijek su se suzdržavali od mesa petkom, mnogo prije nego što je započela sekularna kampanja „Ponedjeljak bez mesa”. Nadalje, proročanski glas Crkve govorio je 1968. protiv upotrebe umjetne kontracepcije kao teškog moralnog zla koje će zajamčeno nanijeti duboku štetu svakoj kulturi koja je prihvati – a sada znamo da je su takva sredstva štetna za čovjeka, pa i za okoliš.

Iako postoje oni koji tvrde da je zagađenje okoliša uzrokovano kontrolom rađanja, cijena koju je vrijedno platiti kako bi se smanjila populacija, ipak zbog toga postoji stvarna kriza smanjenja populacije u razvijenim zemljama, a stručnjaci oglašavaju uzbunu zbog pada nataliteta. Štoviše, nijednu ekološku krizu ne mogu riješiti ljudi koji nisu vični samokontroli. Ozbiljno shvaćanje crkvenog nauka o kontracepciji ne samo da izbjegava onečišćenje uzrokovano korištenjem umjetne kontracepcije, ono također pomaže u razvoju discipline potrebne za izbjegavanje vrste ekscesa koji vode ekološkoj katastrofi.

Na ovoj mikro-razini osobne svetosti bilo koja bi se rasprava o okolišu mogla plodonosnije odvijati. Ne možemo poticati žrtvovanje konkretnih osoba pred apstraktnim ciljevima u našim glavama. Kao što Peter Kreeft kaže: „Daleko je lakše reći da volite čovječanstvo nego voljeti neugodnog, smrdljivog, teškog susjeda koji je uz vas“. I mnogo je lakše glasno demonstrirati ispred sjedišta državnih institucija, baciti boju na sliku Van Gogha i kazniti najsiromašnije visokim porezom na ceste, nego tiho vršiti duhovna i tjelesna djela milosrđa.

Stoga, mogu reći da se nazivam kršćaninom, u vremenu Sadiquovih (gradonačelnik Londona) prijedloga da se prošire zone grada u kojima će biti zabranjena vožnja automobilom, i ono što želim reći svakom beznadnom aktivistu za zaštitu okoliša na kojeg naiđem je: „Želiš spasiti planet? Prestani se boriti i postani katolik”.

Izvrstno predavanje o oholosti. Oholost je najveća bolest današnjeg zapadnog čovjeka, a pogotovo većine nas na ovoj pričaonici. Slikopis traje malo duže, sat i pol, ali se izplati pogledat.

Možemo li uopće postojati bez grijeha? Bez znatiželje niti jedna priča nikada ne bi mogla biti ispričana?