Iz moje kršćanske perspektive, normalno da vjerujem da svi imamo usađen osjećaj za dobro i zlo, međutim mi kršćani također vjerujemo da što više čovjek griješi to mu je taj osjećaj sve tuplji, zatomljava ga, utapa taj glas savjesti koji mu je Bog dao, to je dar Duha Svetoga, i zato koji je u kršćanstvu jedini neoprostiv grijeh?- hula na Duha Svetoga, što u prijevodu znači da si skroz utopio taj glas savjesti i da stvarno više ne znaš šta je dobro a šta zlo, činiš zlo u uvjerenju da je dobro tako da se tu ne možeš više ni pokajati i zato je to neoprostiv grijeh jer bez kajanja nema ni oprosta.

Ali imali ili ne usađen taj osjećaj za dobro i zlo, kad gledam iz ateističke perspektive uporno se postavlja pitanje zašto bih se držao toga osjećaja ako su to sve o glasu savjesti, Bogu itd. samo bajke i radi se naprosto o nekim instinktima koji su nastali i ostali evolucijom čovjeka. Jer pajdo moj imam ja i druge životinjske instinkte. Koji su dobri a koji su loši? Koji su mi veći prioritet, koji su mi bitniji? Briga o nekakvom napretku društva ili zadovoljit svoje potrebe i nagone? Po kojem ću ja to kriteriju više odredit ako Boga nema? Bez Boga gube se svi kriteriji i smisao, nema opravdanja, nema polazne točke po kojoj se ravnaš, sve je relativno, sve je dozvoljeno, sve može biti i dobro i loše.

Neka se pokaje pa se valjda neće vječno okretati na ražnju. Mada kao kršćanin mu savjetujem da se prvo krsti.

Vidi jednoumlje kod nas ti je sve neki oprost i to, nema osvete. Pridruži nam se.

Odličan upis.

Ja sam kršten kao beba. Sa kevine strane su do mog dede i njegovog brata, svi bili sveštenici i prenosili zanat sa oca na sina još od srednjeg veka. Zbog toga kevino devojačko prezime ima i prefiks Pop u prezimenu. I tek deda prekinuo tradiciju i postao inžinjer niskogradnje, a njegov mlađi brat advokat na visokoj poziciji u državnom aparatu kao istaknuti komunista. Proveo je WW2 u konc. logoru u Buhenvaldu jer je bio poznati komunista. A deda zadrti rojalista, imao je i odlikovanje od Kralja Aleksandra za doprinos izgradnji puteva u južnoj Srbiji.

Nisam se krstio odrastao, kao milioni "velikih Srba", koji su skupili hrabrost za to tek kada je pao komunizam. Moji su me krstili kao bebu dok je Tito još bio živ.

Kršćanska perspektiva je prije svega praktična. Ona ograničava nagone i strasti, tj. ako mase vjeruju u kršćanstvo, eto ti mira i stabilnosti.
Katolik vjeruje da se mora slušati papu i da ako slijediš neka pravila, imaš šansu dospjeti u zagrobnu utopiju. To je tipično instinktivni način razmišljanja. Dakle, prirodni nagon za životom, koji je temelj svih ostalih nagona te vodi ka prigušivanju ostalih nagona.
Tupa savjest je zapravo oznaka za um ljudi koji ne osjećaju primordijalni strah od prestanka života. Ako je savjest usađena u svakog čovjeka, kako to da pojam savjesnog ili nesavjesnog djela varira u odnosu na društvo u kojem se pojedinac našao?

Primitivni oblici ljudskog života nisu imali organizirane religije, pa su se ponašali sukladno nagonima. To je život u kojem vlada zakon jačega, tu je bitno samo preživjeti i razmnožiti se.
Takav život nije ni moralan ni nemoralan. To je način na koji funkcionira sva živa priroda.

I s Bogom su takvi, u tome i jest cijela poanta. Ljudi su ti koji tumače "Božju volju" prema svojim shvaćanjima u datom vremenu i prostoru i koji "Bogu" stavljaju riječi u usta. Koliko vidimo, on se nikada ne oglašava sam nego uvijek govori preko ljudskih zastupnika, narodnih vođa, proroka, kasnije papa, crkvenih sabora... Baš zanimljivo.

Tako je prije par tisuća godina bilo sasvim normalno da Bog naredi klanje neprijateljskih beba (i da to uđe u službeni kanon Biblije, jer nitko u tome nije vidio ništa sporno), a danas bi čovjeka koji spominje mogućnost da mu Bog to naređuje sami vjernici strpali u ludnicu.

Zašto, ako je riječ o istom, nepromjenjivom i apsolutnom Bogu? Pa baš zato što su etička shvaćanja LJUDI evoluirala. Opet se sve svodi na društvo.


Zašto jedeš i piješ? Da preživiš. Zašto se ljudi drže koncepta 'dobra' i 'zla'? Da uspješnije prežive.

Zašto je preživljavanje 'dobro'? Zato što je život evoluirao na način da se replicira, da se ne replicira ne bi ga bilo.

Zašto je 'dobro' da ga bude? - Pitanje u rangu "zašto išta?", nema definitivnog odgovora.



Na kraju krajeva, i kršćanski se moral temelji na preživljavanju kao najvećem dobru. Zašto se treba vjerovati u Boga, ljubiti Boga i držati se vjerskih propisa? - Zato da zadobiješ vječni život (u prijevodu: preživiš čitavu vječnost) i izbjegneš vječnu patnju u paklu. Čisti utilitarizam.

Sve lijepo i krasno objašnjeno samo, zašto se onda ne replicirate?

Ovaj prvi dio di govoriš da kršćani vjeruju zato jer tako imaju šansu dospjeti u zagrobnu utopiju, to je zasigurno među razlozima, ali nije to jedini razlog tj. nije taj razlog utemeljen ni na čemu, nije to vjerovanje u zagrobnu utopiju utemeljeno čisto u tome da je to neki društveni konsenzus koji dobro zvuči našem prirodnom instinktu za životom pa eto zašto ne (jakih li temelja za vjeru), rekao bih da je temelj kršćanske vjere prije svega sama Božja objava svojim vjernicima... Na šta mislim? Evo iz vlastitog iskustva iz priče sa drugim vjernicima, znaš li šta ljudi jako često prvo kažu zašto vjeruju? Zbog događaja i iskustava iz svojih života koje nikako ne mogu opisati kao slučajne, zbog nevidljive Božje ruke koja se ukaže kad zavapiš za pomoć, kad misliš da si došao do zida i da nema dalje, kad odustaneš od svake nade ali ti onda Bog providi pomoć i izlaz, često na način na koji nisi nikad očekivao itd., jednostavno ljudi kažu znam da ima nešto, nešto što me čuva, vodi, pomogne mi kad zavapim itd itd., Ta iskustva, to su njihovi dokazi, temelj vjere, pored toga ti i ne treba ništa drugo, zato se većina vjernika i ne zamara filozofijom i ne razbijaju glavu oko nekih detalja tipa što ovaj spominje zašto u starom zavjetu stoji da je Bog naredio ubijanje itd., ti ljudi su spoznali Boga u vlastitom životu i tu im sva druga priča postaje nebitna... Naravno ta iskustva pojedinac ne može javno dokazati da su nadnaravna ili nadnaravnog porijekla, zato se i zove vjera...
I često drugi razlog zašto ljudi kažu da vjeruju je evo ovo što je i Šešelj napisao, koje su šanse da je ovo sve nastalo slučajno samo od sebe? Ovako kompleksan svijet isto vide kao Božju objavu samo na široj razini.
Tek onda će ti možda reći vjerujem i držim se nekih principa jer eto mome prirodnom instinktu za životom lijepo zvuči da ima nešto iza pa ako ima I win a ako nema nikom ništa.

Ovo oko savjesti, mislim da bi kršćansko objašnjenje bilo povezano s ovim što sam već napisao da glas savjest treba "održavati", što više griješiš, što si više u stanju grijeha, to se više gubi taj usađeni osjećaj dobra i zla, tu treba napomenuti da mi imamo svete sakramente poput svete ispovijedi koji između ostalog i služe tomu održavanju savjesti i saveza sa Bogom... prema tome iz kršćanske perspektive odgovor na tvoje pitanje bi bio da nekršćanska društva i pojedinci koji imaju drugačije standarde dobrog i lošeg su u stanju grijeha, utopili su taj osjećaj za dobro i zlo i posljedično mijenjaju definicije dobra i zla, proglašavaju zlo dobrim i obrnuto... Upravo tome svjedočimo danas na zapadu koji je otpao od svojih kršćanskih korijena, utopio je svoju savjest te proglasio zlo dobrim... Taj i takav zapad propada...

Savjest je kao ulje u motoru, kad ga tek uliješ ono je žuto, sa radom motora (grijehom pojedinca/ društva) je sve crnije, ako ga ne promijeniš na vrijeme (pokaješ se/ ispovijediš) ode i cijeli motor (pojedinac / društvo)...

Uhvatio si se toga jednog retka iz starog zavjeta, sad ćeš me natjerati da opet čitam bibliju. Baš Bog naredio klanje beba?



Ovaj drugi dio, evo Kvačica je pitao, zašto se onda ne replicirate? Ako vam ne treba Bog kao temelj/ opravdanje za dobro i zlo?

Postoji li ijedno ateističko društvo koje se uspješno razmnožava, s obzirom da evo ateisti kažu da bi to tako trebalo i bez Boga jer eto tako je život evoluirao da se razmnožava, to mu osnovna funkcija i to je samo po sebi sasvim dovoljan razlog i opravdanje da se ljudi te funkcije drže, ima li ijedan primjer takvog društva? Ja koliko vidim sva društva koja su odbacila Boga propadaju demografski... A koji se razmnožavaju, talibani, katolibani, amiši, haredi, itd.

Baš naredio.

I nije jedan redak, nego samo jedan od brojnih primjera gdje se biblijski Bog ponaša na sličan način, potpuno podilazeći primitivnom plemenu i njegovim shvaćanjima 'dobra'.


Ako se pod 'repliciranjem' računa samo imanje 5+ djece, onda se niti velika većina vjernika ne replicira.

To više ima veze s ekonomskim uvjetima i načinom života, nego s religijom. Industrijska revolucija, automatizacija, urbanizacija... su glavni razlog zašto svi (i religiozni i nereligiozni) u nekom društvu imaju manje djece nego prije, kada je većina živjela na selu i obrađivala zemlju.



Kinezi nisu odbacili Boga, jer ga nikad nisu ni imali, a do prije par desetljeća su imali problem s prevelikim prirodnim prirastom.

If, elseif, else,... ne izvlači se nego priznaj da si bolestan.

To je bio bitan razlog zašto sam i ja vjerovao. Pored odgoja naravno, koji je u pravilu ključan.

Problem je u tome što je ljudska psiha lako varljiva, pogotovo kad je pod stresom i kad su uključene jake emocije, a to je redovito slučaj kod takvih iskustava.



Točno. I zato će 99% vjernika spoznati "Boga" religije u kojoj su odgojeni (ili je dominantna u društvu u kojem žive) i poslije toga im nikakvi argumenti kontra te religije neće biti bitni niti će se zamarati doktrinarnim problemima i nelogičnostima.

Džaba ti vjerniku muslimanu ukazuješ na nelogičnosti i probleme islama, kad on ima osobno iskustvo da je islam "prava vjera". Isti princip vrijedi i za sve ostale.

Taj prvi dio razumijem zato što sam takve odgovore dobio od svih boljih prijatelja s kojima sam razgovarao (svi dolaze iz običajnih hercegovačkih katoličkih obitelji). I sam sam dugo vremena vjerovao na takav način.
Međutim, nisam se mogao pomiriti s takvim zaključcima.
Bog tu čak uopće nije sporan. Sporno je šta on zapravo predstavlja.
Tijekom ljudske prošlosti, dok su ljudi živjeli u najprostijim zajednicama i dok nisu postojala velika društva, vjerovalo se u beskonačno mnogo bogova. Bili to duhovi predaka, totemi, ili nekakva božanstva skrivena u prirodnim pojavama. Ona su odgovarala ljudskom shvaćanju prirode. Radilo se o fragmentiranoj realnosti, a koncept je bio kaotičan.
Usložnjavanjem ljudskih zajednica, dolazimo do politeizma. Još uvijek ima mnogo bogova, 30 000 ili 100 000. Ali i oni su, vidi čuda, bolje organizirani. Svaki od njih ima svoje interese i svoje nadležnosti, s tim da još uvijek dolazi do sukoba među bogovima.
Kako se društvo kretalo prema civilizaciji, odnosno skladnom jedinstvu, počeo je prevladavati monoteizam. Rimsko Carstvo je nastalo otprilike oko godine smrti Isusa Krista. Kršćanstvo se krenulo uspješno širiti po rimskom carstvu. Znamo i da je islam ujedinio posvađana arapska plemena i poveo ih ka stvaranju velikih carstava.
Dakle, vidiš da se ljudski koncept shvaćanja Božanstva kroz povijest mijenja sukladno razvoju civilizacije. Bog se oblikuje ovisno o stanju svijesti povijesnog trenutka.

Jasno je da postoji nekakav red, tj. unus mundus, koje rezultira naizgled slučajnim događajima. Ali ti se slučajni događaji ne događaju samo kršćanima, niti samo ljudima. To su fenomeni vremena. Uzmi primjer 6. stoljeća prije Krista, u kojem se pojavljuje sijaset novih religija, od Budizma, Džainizma, Mazdaizma, Konfucijevih učenja, Pitagorine škole itd. U isto vrijeme, nepovezano diljem svijeta događa se vjerski procvat. Bog se može prihvatiti kao neka ezoterijska tajna, bitak, dijalektički sustav.
Ali to da se vjeruje da je Bog zapravo Isus ili neka druga alternativa, to je nesuvislo. Jasno je da ljudi koji u to vjeruju tako čine iz obiteljske tradicije, a ne zbog proučavanja filozofije.

Savjest je po kršćanima detektor grijeha. Međutim, tu se grijeh uzima kao zadana realnost. Grijeh ne postoji ako ne postoji slobodna volja. A slobodna volja ne postoji upravo zbog tog reda koji potkiva ljudsku stvarnost. Slobodna volja pretpostavlja nemogućnost da se bilo šta pretpostavi, tj. kada bi istinski postojala, ljudi bi donosili nasumične, kaotične odluke. A ljudi odluke donose u kontekstu u kojem se nalaze. One su dio tog reda. Iz čega bi se dalo zaključiti da slobodna volja (kaos) može postojati samo ako ne postoji bog (red), što je apsurdno. Tako da ja ne vjerujem u postojanje grijeha.
Taj zapad o kojem govoriš ne propada zbog svoje odluke da izabere put zla, nego što je taj put zla dio prirodnog ciklusa života civilizacija. A taj ciklus se događa relativno pravilno kroz povijest.

Ja koliko znam mi u kršćanstvu ne vjerujemo da je Biblija doslovna riječ Božja, nego su Bibliju pisali nadahnuti ljudi jezikom tadašnjeg doba, samim time je kršćanstvo u raspravama u ogromnoj prednosti nad drugim religijama poput islama u kojemu se koliko znam drži da je Kuran doslovna riječ Allaha (a spornih stvari imaju jedno 100 puta više), neka me isprave muslimani ako sam u krivu.
Ali u svakom slučaju, da ne bi bilo da se izvlačim iz ove rasprave oko dobra i zla samo na račun toga, ostajem pri onome što sam rekao da bez Boga dobro i zlo svakako više nemaju nikakvo značenje / utemeljenje / opravdanost zašto bi ga se trebali držati, dakle prema tome u kontekstu nekih spornih redaka čak i ako se uzmu doslovno mogu ti samo reći ako mi Bog nešto naredi i ja sam 100% siguran da to nije san /halucinacija / đavolska posla / štagod drugo nego baš Božja naredba i objava, smatrat ću da je to dobro i da tako treba.
Samo kršćanski Bog em inače i ne daje takve naredbe niti sam primijetio da daje ikakve izričite naredbe u tom stilu nego je ljudima dana slobodna volja da rade šta oće i dat im je glas savjesti da prepoznaju šta je od Boga a šta ne, šta je istina a šta laž, šta je dobro a šta zlo. Šta sa ljudima rođenim u drugim religijama čiji je bog drugačiji i daje drugačije naredbe? Postoji samo 1 Bog ostalih 99 su lažni kao i njihove lažne objave. Svima je dat glas savjesti da prepoznaju šta je istina a šta laž a samim time i da prepoznaju koji i kakav Bog je pravi. Bog se objavio i izravno i osobno preko Isusa Krista, koji se objavio i onima koji su živjeli prije njega ("sišao nad Had i propovijedao") uglavnom kršćansko vjerovanje je da su svi su dobili / imaju / dobit će priliku za spoznati Ga kao istinu, i na njima je da odaberu, istina ili laž.

Ne slažem se, ključ je Bog, ne npr. selo ko selo, ono samo po sebi nema nikakvo značenje... Nisam dovoljno upućen oko Kineza ali čisto sumnjam da su bili potpuni ateisti, vjerovali su u nešto, jer bez tog nečeg višeg kao što rekoh gubi se svaki smisao, temelj, razlog zašto bi se trebali držati ikakvih prirodnih principa. Koji su k uopće principi, šta znači ta riječ, u čemu se ona temelji, bez Boga to je najobičnija ljudska izmišljotina i ne postoji nijedan razlog zašto bi ih se trebali držati. To što prirodni "principi" postoje nije razlog zašto bi ih se trebali držati. I upravo to se događa sa cijelim zapadom pred našim očima koji se više ne razmnožava jer zašto bi? Znaš kad će bit demografski oporavak, kad se ljudi vrate Bogu, sve ostalo je nebitno, plaće standard grad selo, nebitno.

Dobro, bilo bi najlakše kad bi se Bog svima jasno ukazao i time nas riješio svake dileme, međutim kakvi su ljudi opet bi ih pola reklo to je neki hologram, mass halucinacija, stavili nešto u zrak blabla štagod, opet ih pola ne bi vjerovalo.

Stvar je i ovoga, mi ovakvi grješni i bez trunke vjere kakvi smo, po čemu smo zaslužili takvu objavu, ovakav pali, prljavi i pokvareni svijet? Bog je davno digao ruke od nas u smislu ok sad ste spoznali dobro i zlo, eto vam dole pa radite šta oćete, tko hoće k meni može, ko neće ne mora.

Tko vjeruje njemu takva javna objava i ne treba, a tko ne vjeruje i da se nebo raspara na 16 dijelova otišao bi se kući umit i naspavat da prođe halucinacija.

Evo čitam ti post treći put kao da je ruska ćirilica, možda sam preglup da sam shvatim pa možeš li ukratko reći koji je zaključak te tvoje filozofije, ti onda i nisi ateist nego deist / pandeist? Ako se već moraš svrstati u neku kategoriju?

Ako je Bog apsolutni izvor morala, onda iz vjerničke perspektive ne može u Bibliji biti spornih redaka. Spornih po kojem standardu?

Vjernici koji tvrde da je riječ o prenesenom značenju, da nije to baš tako, da su to pisali ljudi… indirektno priznaju da postoji neki moralni standard iznad Boga, koji obvezuje i samog Boga (a koji govori da pokolj dojenčadi nije dobra stvar).

U tom smislu su puno dosljedniji (ali i opasniji za čovječanstvo) tvrdolinijaši koji jednostavno kažu "Da, Bog je naredio klanje i što s tim, ima pravo na to...".




Ali ti nikad ne možeš biti 100% siguran u to, nemaš načina da provjeriš.

Dakle, opet se radi o tvojem ljudskom tumačenju Božje volje, koje uvelike ovisi od drugih ljudskih faktora – odgoja, društva, povijesnog konteksta...



I druge religije tvrde isto. Samo je jedna vjera prava (naša, naravno) i svi imaju mogućnost da je spoznaju i da se spase, a sva čuda/obraćenja/osobna iskustva u drugim religijama su samo vražja spletka da odvrati ljude od pravog puta. Također, svako propitivanje naše doktrine je također vražja podvala, treba ga izbjegavati i držati se naučenih dogmatskih odgovora (u suprotnom možeš postati nesiguran u utemeljenost dogme, a to automatski znači put u pakao i vječnu nesreću).

Komično je kako su principi vjerske apologetike u svakoj religiji isti.


Pa naravno da vjeruju u nešto, ali to 'nešto' nije ni blizu monoteističkog Boga abrahamskih religija.

Svaka ideologija i svjetonazor vjeruje u 'nešto' i nalazi smisao u tome.



Kako je moguće da se čitavo čovječanstvo, bez obzira na vjeru/naciju/ideologiju može složiti oko kemijske forumule vode ili oko činjenice da je neka zvijezda udaljena toliko i toliko od Zemlje, a ne može se složiti oko Boga?

Zašto bi Bog (ako postoji i ako se želi objaviti ljudima) izabrao tako nepouzdan način objave kao što su nekakva ukazanja, magloviti tekstovi, mađioničarski trikovi…? Mogao je svoje prisustvo učiniti znanstveno neupitnim pa onda pustiti ljudima da slobodno odluče. Mitološki Adam i Eva su razgovarali s Bogom, hodali s njim, 100% znali da postoji i svejedno ta činjenica nije uticala na njihovu slobodnu volju da sagriješe. Dakle, ne može ni slobodna volja biti opravdanje te skrivenosti.

Pa meni i nisu sporni, rekao sam ti svoje stajalište, ako je Bog nešto naredio onda smatram da je to dobro.

Ne mogu biti 100% siguran ali ako mi je omjer 99 : 1 za Boga onda ti valjda nije čudno što ću odabrati ovih 99? Nitko nije otišao na drugu stranu pa se vratio a Bog više ne hoda ovom planetom na način kao prije čovjekova pada, tako nam je, nemam ni ja ni nitko od vjernika sve odgovore, svatko od nas ima neke upitnike, kako ovo zašto ovo, samo kad se prešaltaš na ateizam broj tih upitnika poraste jedno 100 puta, a i sami upitnici odjednom gube značenje / smisao.

Ama koje to druge religije isto tvrde, de nabroji ih molim te? Ja koliko znam postoje 3 glavne monoteističke religije od kojih su prve 2 nastavak jedna druge a 3. je loša kopija pustinjskog varalice i pedofila koji je od prethodne 2 uzeo što mu paše i nadodao svojih gluposti, a ovo ostalo nije ni vrijedno spomena jer su totalno drugi koncepti svega i nemaju baš nikakve sličnosti sa kršćanstvom.
Samo propitivanje u kršćanstvu samo po sebi nije nikakva vražja podvala, neki od najvećih filozofa su bili kršćani.

Pa dobro, vjerojatno je istina da bi nam tako bilo lakše vjerovati kad bi nam svima svaki dan netko vikao sa neba budite dobri i sve ostalo.
Ali viče ti na osobnoj razini, čuješ to, odazovi se...

Točno da nije, to sam i sam napisao u prethodnom postu da te azijske religije itd. nemaju veze sa kršćanstvom.

Pa eto onda na kraju nisi ni ti ateist? I ti vjeruješ da ima nešto samo ne vjeruješ u "pustinjske bajke"?

Panteizam bi bio najbliža aproksimacija.
Ja vjerujem da postoje 2 principa: stanje i gibanje. Bog predstavlja njihovo jedinstvo, i on prožima sav svemir.

Kada se taj pad dogodio?

Jesu li primjerice dinosauri izumrli prije ili poslije tog pada?

To su ta neka pitanja koja mene bune. Odnosno bunila su me.




Upitnici nisu problem. Upravo je traženje prirodnih odgovora na te upitnike uzrok cjelokupnog znanstvenog i tehnološkog napretka čovječanstva kroz povijest. Puno je lakše bilo prihvatiti jednostavan religijski odgovor (bogovi se svađaju, zato grmi) i smatrati stvar riješenom, nego znanstvenom metodom rješavati bezbroj upitnika koji su se nametali u vezi elektriciteta. Upitnici i znatiželja koju uzrokuju su dobra stvar, a ne nešto loše.

Po pitanju smisla, već sam rekao. Smisao sam po sebi je ljudski koncept i produkt ljudskog mozga. Ako je tebi lakše (pre)živjeti sa idejom da postoji vječni život nakon smrti, slobodno što se mene tiče. Samo molim te nemoj klati dojenčad, čak i ako ti sam Bog to naredi.



Tu si načeo zanimljivu stvar. Meni i tebi je to očigledno, ali milijarda ljudi na svijetu najiskrenije vjeruje u te gluposti. Potpuno su slijepi na sve nelogičnosti i probleme u islamu, jer ih nije briga za te teološke detalje, kad oni imaju životna iskustva koja im potvrđuju da je islam prava vjera.

Što li nam to govori o pouzdanosti osobnih iskustava kao načina dolaska do istine…


Vjerska apologetika u kojoj je zaključak unaprijed određen nije propitivanje. Općenito je nemoguće iznutra propitivati religiju/filozofiju koja ti prijeti vječnim paklom ako se u konačnici ne složiš s dogmom. Tu u startu sam sebe ograničavaš, autocenzuriraš.



Na osobnoj razini mi je vikao da nešto nije logično u kršćanskom objašnjenju ljudske povijesti i to me onda nagnalo da propitujem. Nakon dugo kolebanja, slušanja obje strane i pokušaja da razumijem argumente druge strane (nešto što mi je kao vjerniku bilo tabu) došao sam do malo drugačijih zaključaka od onih koje sam bio naučen. I onda netko kaže da propitivanje vjere nije vražja podvala. Puno bi mi bolje bilo da se uopće nisam zamarao s tim pitanjima i da sam se oslanjao na emocije do kraja života.



Ateist sam u smislu da nisam teist. Ne vjerujem u stvarnu utemeljenost mnogih vjerskih dogmi, a ideja da postoji antropomorfni osobni Bog koji mijenja svoju ćud usporedno s razvojem društva mi izgleda kao očigledna ljudska projekcija.

Kulturološki sam i dalje katolik, obiteljski slavim blagdane, poštujem neke običaje… Nemam ništa protiv tih benignih stvari.

Krenuo sam opet tipkati ali odustajem, džaba mi trud, ti ćeš svakako guslati po svome ko i ja po svome

S obzirom da izgleda da se ove ateiste ne može pričom pokrstiti, predlažem da pribjegnemo malo jačim metodama, za početak;

Nema spornih redaka. Samo kod "liberala".
Pitaš iste stvari kao i prije par godina...
post1304563.html






Stvoritelj nam se otkriva preko prirode, kao Njegovog djela, kroz savjest, kao Njegovu duhovnu klicu i duhovni skelet u nama, kroz Bibliju kao Njegovu Riječ upućenu nama, i na kraju se sasvim pokazao u liku Isusa Krista.
Činjenica da On postoji povlači određene implikacije koje ljudima sklonim grijehu i zlu, ne idu u prilog.