Papa predložio da se katolički i pravoslavni Uskrs slave isti dan

VATIKAN - Papa Franjo predložio je da se odredi točan dan kada će katolički vjernici istovremeno kada i pravoslavni slaviti Uskrs, izvijestio je u subotu Radio Vatikan.

Uskrs je najvažniji kršćanski blagdan kojim se obilježava Isusovo uskrsnuće, a svake se godine obilježava na drugi datum.

"Moramo se dogovoriti" oko proslave na isti dan, kazao je Franjo, predloživši da to bude druga nedjelja u travnju.

Našalio se kako je "skandalozno" da kršćani danas razgovaraju na sljedeći način: "Moj je Isus uskrsnuo na današnji dan, a tvoj će idući tjedan."

Koptski biskup Kamal Fahim Avad u intervjuu za talijansku La Stampu pozdravio je Papin prijedlog.

"To bi bilo fantastično. Brojni vjernici ne shvaćaju kako je moguće da je Isus Krist po različitim crkvama uskrsnuo na različite dane, nekad tjedan, a nekad i mjesec dana kasnije", rekao je biskup.

Oko Pape Franje i njegovih izjava stalna je polemika. Mnogi i na našem portalu komentiraju da on vodi Crkvu u krivom pravcu i ugrožava je svojim izjavama koje su suprotne od svega onog što je Benedikt naučavao. Njegove riječi oštro i kritički analiziraju čak i katolički kolumnisti optužujući ga za diskontinuitet u odnosu na prethodnike. Kako bismo konačno razbistrili situaciju prenosimo tekst s jednog inozemnog katoličkog portala koji sve otkriva. Ako želite znati svu istinu pročitajte članak do kraja!

Papa uživo u US Congress-u.

Pope Francis brings diplomatic sermon to Congress



Pope Francis entered Congress, arguably the most divided institution in the US, on Thursday amid expectations that the first pontiff to address the body would deliver uncomfortable words for Republicans and Democrats alike on immigration, capitalism, the environment and human life.

But the Argentine pontiff, who is the first Pope to hail from the Americas, began what was a subtle, diplomatic yet very clear message with words that sparked huge applause and a standing ovation.

“I am most grateful for your invitation to address this Joint Session of Congress in ‘the land of the free and the home of the brave’,” he declared, citing from the Star-Spangled Banner, the US national anthem.

That set the stage for a speech that found a non-threatening way to raise multiple concerns — ranging from the need to tackle poverty and protect the family, to the Pope’s desire for an end to the death penalty and more compassion to immigrants and refugees — over which there is little consensus in Congress.

In a move that resonated with many of the lawmakers, he cloaked his themes in the stories of four famous Americans, including most notably Abraham Lincoln and Martin Luther King Jr — two men whose commitment to the emancipation of people in America is unchallenged.

Speaking 150 years after Lincoln’s assassination, the Pope voiced concern about violence being committed around the world in the name of religion, in a welcome message for politicians concerned about radical Islam. But striking the US chord of “freedom”, he reminded lawmakers of the “delicate balance” between tackling fundamentalism and protecting liberty.

“We know that in the attempt to be freed of the enemy without, we can be tempted to feed the enemy within,” he said.

“To imitate the hatred and the violence of tyrants and murderers is the best way to take their places. That is something which you, as a people, reject.”



Pope Francis also waded into the debate about immigration, which has become a contentious issue in the presidential race since Donald Trump described Mexican immigrants as murderers and racists and declared that he would deport the 11m — mostly Hispanic — illegal immigrants in the US.

Borrowing from the message that King expounded in his “I have a dream” speech, the Pope reminded the lawmakers that many people had come to the US because of the promise of such dreams. “We, the people of this continent, are not fearful of foreigners, because most of us were once foreigners.”

In a message that could be heard as a call for respect for immigrants who have come from Mexico and other parts of Latin America, the Argentine pontiff added: “I say this to you as the son of immigrants.”

“When the stranger in our midst appeals to us, we must not repeat the sins and errors of the past,” the Pope said, eliciting loud applause.

And citing the doctrine “Do unto others as you would have them do unto you”, he urged people to show compassion for the refugees coming from the Middle East in a “crisis of a magnitude not seen since the second world war”.

Conscious of the acrimony over the Iran deal and President Barack Obama’s decision to open relations with Cuba — a move he helped broker — the Pope refrained from mentioning the countries by name in another example of how he went out of his way not to offend the body that invited him.

But he praised “efforts made in recent months to help overcome historic differences linked to painful episodes of the past” and said “courage and daring . . . is not the same as irresponsibility”, in a possible defence of Mr Obama, who has been vilified by Republicans.

However, in uncomfortable words for the president, who now supports same-sex marriage, the Pope stressed how essential the family had been to the building of the US, saying, “I cannot hide my concern for the family, which is threatened . . . fundamental relationships are being called into question”.

Yet, in a shrewd move, he refrained from describing capitalism with previous phrases such as the “dung of the devil”, which would antagonise many Americans, and particularly Republicans. Instead, he said he was confident that “America’s outstanding academic and research institutions” would help make a “vital contribution” on issues such as poverty and the environment.

Speaking in the chamber where the president each year delivers the State of the Union speech, the Pope ended on the same note that often marks the end of that presidential address: “God bless America”.

Kako je krenulo, i kojim putem ide ovaj papa, ne bi me iznenadilo da za mjesec dana kaže da Bog ne postoji.
Liku je nauk KC i Isusa Krista smijurija, izmišlja svoja pravila.

Za tebe. Ali nije za ostatak svijeta i druge državnike.

Ne bih, ne zanima me. Stvar svakog pojedinca.

Proguglaj koliko ljudi godišnje u svijetu napusti KC, i zašto.

Proguglaj koliki je utjecaj Vatikana na vanjske politike drugih država te njegov ekonomski potencijal i bogatstvo.
Resursi i teritorij ne znače bogatstvo, pogledaj BiH. Vatikan svake godine bilježi rast prihoda.

A onda je 2013., devet stotina i pedeset devet godina nakon Raskola, na vatikansko prijestolje došao Frane i davni se zavjet opasno zaljuljao.

U dosadašnjem je pontifikatu Jorge Mario Bergoglio na mnogo načina prenerazio katolički svijet. Dio ga bogate pastve ogorčeno osporava zbog njegove oštre kritike pohlepnog kapitalizma, a konzervativniji ga krugovi ne vole zbog pomirljivosti za homoseksualce i razvedene žene. Biskupi su se namrgodili kad je primio psovačicu Patti Smith. Ipak, ništa od toga nije tako strašno kao razočaranje koje svakodnevno naočigled raste među hrvatskim desničarima.

Deseci tekstova po novinama i portalima otkrivaju kakav je u njima jad, kako ih silno živcira Argentinac koji ni jednu jedinu stvar, kako se čini, ne može valjano napraviti. Ozbiljno ih je naljutilo, za početak, da se papa veselo rugao Međugorju, a ovaj im je i dodatno zasolio krvareću ranu kad je došao u Sarajevo i tamo se zadržao u srdačnom razgovoru s muslimanima, i ne pomišljajući posjetiti hercegovačke katolike u njihovim župama.

Onda je došla afera sa Stepincem, kad je srpski politički vrh Vatikanu pisao protiv proglašenja kontroverznog kardinala svetim, a papa Frane uvažio njihove argumente i na neodređeno odgodio svoju odluku.

Pošteni hrvatski desničari, napokon, ne razumiju zašto papi smeta kad se u nas viče Za dom spremni i zbog čega šalje u mirovinu biskupe koji vole ovaj stari hrvatski pozdrav.

Niže tako Bergoglio sve užasnije greške i promašaje, a novinski autori izraženijeg domoljublja i katoličke pobožnosti otvoreno zdvajaju. Čemu zahvaliti da je Sveti Otac tako nepravedan i grub prema svojoj, citiram po jednom tekstu, “najvjernijoj Crkvi”? Neviniji nagađaju da je vrhovni katolički poglavar naprosto loše obaviješten. Ne čita novine. Nitko mu još nije poslao knjigu Zdravka Tomca i link na dnevno.hr.

Drugi opet kažu da je papa Frane malo, da oprostite, poglup. Kardinali su na konklavi prije dvije godine nevjerojatnom nesmotrenošću izabrali retardiranu osobu.

Treći, napokon, tvrde da tu nema ništa ni slučajno ni nesmotreno, nego da ovaj naprosto nije naš. Nije to lijepo reći, ali je nažalost istina, mnogostruko je potvrđeno da papa nije katolik, već nekakav odvratni heretik kojega je valjda sam đavo poslao. Takve tvrdnje, istina, nećete baš naći napisane, one se među revoltiranim klerom zasad tek potiho izgovaraju.

Čitam po našim novinama i portalima ove sve češće i sve glasnije prosvjede protiv Frane i otkrije mi se u jednom trenutku iznenada kako bi naša povijest bila totalno drugačija da je on, umjesto Lava Devetog, vladao crkvom u doba raskola 1054. Ne bi tada bilo našeg slavnog saveza niti bi Hrvati ginuli za krst časni i slobodu zlatnu. Ni Krbavska bitka ni opsada Sigeta ne bi se dogodili. Upitno je čak i kako bismo se mi zvali. Da nema odanosti papi, da je izmaknuti taj zaglavni kamen našeg identiteta, ono presudno što nas razlikuje od susjeda s kojima dijelimo jezik, Hrvati bi danas, da oprostite na izrazu, bili Srbi.

Na najmanje jednog političara je papina prisutnost već djelovala.

http://www.dnevno.hr/vijesti/svijet/nak ... deo-835317