Jeste kako gdje....
https://hr.wikipedia.org/wiki/Inkvizicija_u_Hrvatskoj

Pa dalje:
Najužasniji dokument u povijesti ljudskog roda Malleus Maleficarum (Malj protiv vještica) oslikava brutalnost Crkve koju bez komentara možemo prevesti u popis imena nedužnih žena i muškaraca spaljenih u lomačama Hrvatske:

Margareta (majka Elizabete), spaljena na Griču, 1429
Elizabeta (kći Margarete), spaljena na Griču, 1429
Marica iz Zagreba, spaljena na Griču, 1444
Jelena (žena Petora), spaljena na Griču, 1486
Zobay, Margareta, spaljena na Griču, 1486
Ursula, kći obućara, spaljena na Griču, 1496
Kavnicijan, Kata, spaljena u Varaždinskim Toplicama, 1585
Bešenić, Ursa, spaljena u Varaždinskim Toplicama, 1585
Golub, Dora, spaljena u Varaždinskim Toplicama, 1585

10. Majhanović, Doroteja, spaljena na Griču, 1651

11. Kašić (majk), spaljena u Zagrebu, 1660

12. Kašić (starija kći) spaljena u Zagrebu, 1660

13. Lagenka, Dora, spaljena u Ozlju, 1694

14. Jeretska, Neska, spaljena blizu Uskočkih Gora, 1696

15. Glaničnik (otac),spaljen u Klenovniku, 1698

16. Glaničnik (sin), spaljen u Klenovniku, 1698

17. Bedran, Margareta, spaljena na Griču, 1698

18. Cinčić, Jelena, spaljena na Kaptolu, 1699

19. Ćos, Ana: spaljena u Varaždinskim Toplicama, 1699

20. Longin, Magdalena: spaljena u Varaždinskim Toplicama, 1699

21. Osefić, Doroteja, spaljena u Varaždinskim Toplicama, 1699

22. Prpić, Katarina: spaljena u Varaždinskim Toplicama, 1699

23. Medović, Helena, spaljena na Griču, 1698

24. Beneković, Ursa, spaljena na Griču, 1698

25. Sirković, Ana, spaljena na Griču, 1704

26. Lončarić, Matja (m), spaljen na Griču, 1704

27. Kramarić, Bara, spaljena na Kaptolu, 1699

28. Đurančević, Jana: spaljena na Griču, 1704

29. Dumbović, redovnica “Reda sv. Margarete“ spaljena na Griču, 1704

30. Pavleković Pitiček, Kata, spaljena na Griču, 1704

31. Kružić Županić, Barbara, spaljena na Griču, 1704

32. Agata, spaljena na Griču,1704

33. Krznar, Margareta, spaljena na Griču , 1704

34. Krznar, Mara, spaljena na Griču, 1704

35. Cik, Katerina, spaljena u Varaždinu,1709

36. Vidmar, Margareta, spaljena u Varaždinu, 1709

37. Velek, Elizabeta, spaljena u Varaždinu, 1712

38. Kušenka, Jelica, spaljena na Griču, 1715

39. Horvat Pozirak, Barbara, umrla u zatvoru u Varaždinu, 1717

40. Topolca, Dora, spaljena u Varaždinu, 1718

41. Strigarić, Barbara, spaljena u Varaždinu, 1718

42. Kuljanka, Margareta, spaljena u Varaždinu, 1733

43. Kos Celica, Kata, spaljena u Turopolju, 1733

44. Cumber Cvetko, Barbara, spaljena u turopolju, 1733

45. Mužek Krapac, Barbara, spaljena u Turopolju, 1733

46. Rudinović, Barbara, spaljena u Turopolju, 1733

47. Bogdan Fumić, Barbara, spaljena u Turopolju, 1733

48. Vuković, Ladešić, Barbara, spaljena u Turopolju, 1733

49. Mehanović, Barbara, spaljena u Turopolju, 1733

50. Korenika, Margareta, spaljena u Turopolju, 1733

51. Brigljevic, Katarina, spaljena u Turopolju, Croatia 1733

52. Sipusic Ledar, Dora, spaljena u Turopolju, 1733

53. Cigetic, Barbara, spaljena u Turopolju, 1733

54. Koskovic, Margareta, spaljena u Turopolju, 1733

55. Hagić, Magdalena, spaljena u Turopolju, 1733

56. Mikinka, Jelena, spaljena u Turopolju, 1734

57. Narcić, Dora, spaljena u Turopolju, 1734

58. Kalopanjka, Margareta, spaljena u Turopolju, 1734

59. Novak, Ana, spaljena u Turopolju, 1734

60. Vogiček, Barbara, spaljena u Turopolju, 1734

61. Klenovac, Margareta, spaljena u Turopolju, 1734

62. Funjak, Barbara, spaljena u Turopolju, 1734

63. Kos, Jelena, spaljena u Turopolju, Croatia 1734

64. Mudić Trumbetas, Dora, spaljena u Turopolju, 1734

65. Vucić, Margareta, spaljena u Turopolju, 1734

66. Miloš Kiseljak, Margareta, spaljena u Turopolju, 1734

67. Jurinić, Jelena, spaljena u Turopolju, 1734

68. Cendreković, Barbara, spaljena u Turopolju, 1734

69. Pogledić, Margareta, spaljena u Turopolju, 1734

70. Noršić, Marija, spaljena u Samoboru, 1741

71. Czuranka, Ana, spaljena u Samoboru, 1741

72. Sinecka, Helena, spaljena u Samoboru, 1741

73. Gramiza, Katarina, spaljena u Samoboru, 1741

74. Ratkaj, Katarina, spaljena u Belskoj župi, 1742

75. Negovec, Helena, spaljena u Belskoj župi, 1742

76. Biškup, Barbara, spaljena u Belskoj župi, 1742

77. Pucko, Agata, spaljena u Belskoj župi, 1742

78. Grudicek, Ana, spaljena u Belskoj župi, 1742

79. Mraz, Magdalena, spaljena u Belskoj župi, 1742

80. Kolarek, Ana, spaljena u Belskoj župi, 1742

81. Kolar, Katarina, spaljena u Belskoj župi, 1742

82. Jugovec, Ana, spaljena u Belskoj župi, 1742

83. Drvarić, Ana, spaljena u Belskoj župi, 1742

84. Biškup, Katarina, spaljena u Belskoj župi, 1743

85. Pszk Mihanović, Barbara, spaljena na Kaptolu, 1743

86. Karlovčić, Marica, spaljena na Kaptolu, 1743

87. Duganka, Bara, spaljena na Griču, 1743

88. Ptičkovica, Jelica, spaljena na Griču, 1743

89. Minherić, Ana, spaljena na Griču, 1743

90. Dedovka, Mara, spaljena na Griču, 1743

91. Buncekovica, Mara, spaljena na Griču, 1743

92. Uvašić Drapuška, Marija, spaljena na Griču, 1746

93. Jugoviš, Ursula, iz Kranja, spaljena u Zagrebačkom okrugu, 1746

94. Tucman, Helena, spaljena u Zagrebačkom okrugu, 1746

95. Skovranka, Dora, spaljena u Zagrebačkom okrugu, 1746

96. Matkovic, Magda, spaljena u Zagrebačkom okrugu, 1746

97. Perušić, Barbara, preminula u zatvoru, Zagrebački okrug, 1746

98. Vlahović, Marareta, umrla pod torturom u Stubici, 1746

99. Futaković, Jela, spaljena u Donjoj Stubici, 1746

Pauković, Anica, spaljena u Čepinu kraj Osijeka, 1748
Petruševka, Bara, spaljena u Zagrebačkom okrugu, 1749
Vugrinec, Marijana, spaljena u Zagrebačkom okrugu, 1751
Fućkan, Marija, spaljena u Zagrebačkom okrugu, 1751
Brukec, Marijana, spaljena u Zagrebačkom okrugu, 1751
Benković Brcković, Magda, spaljena u Zagreb. okrugu, 1751
Doroteja, spaljena u Zagrebačkom okrugu, 1751

Žene nepoznata imena:

1 služavka spaljena na Griču, 1651
15 žena spaljeno u Zagrebu, 1685
1 mlinarica spaljena u Zagrebu, 1685
5 žena spaljeno u Križevcima, 1689
1 žena spaljena u Ozlju, 1689
1 žena spaljena na Griču,1699
1 prostitutka iz Ilice, spaljena na Griču, 1704
1 žena Renga, spaljena na Griču,1704
1 vratarica, spaljena na Griču, Croatia, 1704
1 žena spaljena u Kerestincu, 1733
1 žena iz Kraja, spaljena u Turopolju, 1733
1 žena iz Kriteva, 1740
Njezina 7 godina stara kći, čije su „vene prerezali“ Kritevo, 1740
Jedna druga žena iz Kriteva, spaljena, 1740
Njezina petogodišnja kći, čije su „vene prerezali“, 1740
5 žena iz Kriteva spaljeno, 1740
4 žene iz Kritva spaljeno, 1741
1 žena spaljena u Stubici, 1756
https://zlociniinasiljanezastarijevaju. ... hrvatskoj/

U godinama 1740. i 1741. i trinaest je Križevčanki osuđeno. Od toga ih je jedanaest spaljeno. Posebnost tih slučajeva je ta što su dvije od njih imale maloljetne kćeri, od pet i sedam godina – njima su razrezane žile jer su smatrane vješticama poput svojih majki. izvor: http://www.matica.hr/hr/355/Progoni%20v ... u%C4%8Dju/

A gdje tacno u Bibliji pise da je Bog trojedin?
Evo recimo nikako mi nije jasno kako da je Bog sjeo samom sebi sa desne strane?
Filoqui? Gdje je to u Bibliji?
Zasto Zoroasatrijanski Bog ne bi imao smisla?

Viđu muslića što trola sa Inkvizicijom. Nabrojao kroz čitavu povijest žrtava koliko ih ima svaki dan u jednom bombaškom napadu u muslimanskim zemljama. Sve za "islam časni".

Musliman oladi nije spaljen nijedan muhamedanac zbog svoje vjere, šta tebe briga za unutar kršćanska pitanja te političke i vjerske obračune a baš si našao dosljedne izvore.
Spomeni malo zločine na Balkanu u ime svoje vjere nad "kjafirima" koji se provode i danas na Blikom istoku i koje čine i Bošnjaci u redovima ISILa

Ni meni nije jasno kako Bog može biti kamen i robovlasnik, pa me boli briga šta ti vjeruješ.

To je jedna od najvećih misterija kršćanstva.
Samo Bog zna odgovor o biti Trojstva.
Oko Duha. On se ne spominje samo u Postanku, već i u Djelima apustolskim.
On je svojevrsni zaštitnik Crkve koji puni ljude i institucije Božjim duhom.
Zato kažemo da su sveci nadahnuti Duhom.
To je najvidljivije na blagdan Duhova. Kada se prisjeća trenutka kada su prvi učenici počeli govoriti svim mogućim jezicima jer se Duh Sveti spustio na njih utemeljivši tako Crkvu.
Duh je djelatna osoba kojom Bog Otac djeluje u svijetu.

Vjeruju. Svi kršćani vjeruju u Trojstvo. Razlike su u tumačenju biti Božanskih soba
Ima li Krist jednu ili dvije prirode (ljudsku i božansku), jesu li one ujedinjene ili ne.
To je razlika između Armenske i Kopske crkve i rimokatolika.
Te stare Crkve smatraju da su prirode neodvojive, a kod katolika su odvojive, iako u istoj osobi.
Ali to nije arijanizam, nego monofizitizam.
Arijanizam je prilično sistematično istrebljen, barem koliko znam.

To je vrlo star princip. Nekad se smatralo da postoji samo nekoliko jezika vrijednih da na njima budu zapisane Riječi, tj. Riječ.
U kršćanstvu su to hebrejski, latinski, grčki i aramejski.
Zato što je te jezike Bog posvetio jer je njima napisana Biblija ili su govorili prvi apustoli. Ima još jedna stvar:Božja riječ je sveta i ne bi se smjela iskrivljavati, a svaki prijevod je samo približan, a time i iskrivljen.

Zar je Bog trodimenzionalan pa da ne može sjesti s desne sebi
"Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas." To rekavši, dahne u njih i kaže im: "Primite Duha Svetoga. eto ti Filioque
Zoroastrijski bog nema smisla iz više aspekata. osnovni je taj da je Bog prapočelo i vječno dobro iz čije ljubavi sve nastaje. s tog aspekta zoroastrizam je sasvim nelogičan

Hebrejski je najbitniji.

Ovisi. Za kršćane je važan i grčki jer su Evanđelja napisana tim jezikom, a ona imaju dogmatsko-teološku ako već ne i kulturološko-povijesnu prednost kod kršćana.
Sveti Jeronim je, inače, bio prvi koji je uveo novi tip prevođenja po duhu teksta, odnosno po smislu, u svojoj Vulgati. I on je kasnije taj princip kasnije ozakonio svojim autoritetom naučitelja.
No to je išlo mukotrpnije nego što se danas misli sve do Luterove Biblije. Još dugo poslije Jeronimovog vremena neće se dopuštati prevođenje na svaki baš svaki jezik na koji netko misli da bi se Evanđelje (ili Biblija) trebalo ili moglo prevesti.
Najteže je išlo s uvođenjem narodnog jezika u najsvetije - svetu misu, odnosno religijski obred svojevsne komunikacije s Bogom. To se, naravno, sve može povezati sa sudbinom staroslavenskog i njegovih tvoraca, ali da ne širim priču.

Po Bibliji,svi ljudi su govorili jednim jezikom do babilonske kule.Hebrejski je Božji 'jezik',Tora je napisana hebrejskim,Evanđelja također.Danas se uglavnom koristi prijevod prijevoda.

Postoji jedna uzrečica Martina Lutera glede tih prijevoda-Latini piju vodu iz bara,Grci iz potoka,a Židovi sa izvora.

Pa dobro, ovo već graniči s herezom. Ja mislim da ćeš se ti morat ispovjedit nastaviš li ovako
Jeste li vi svi Bosanci ovako tvrdoglavi
Odgovorit ću ti kasnije.
Zasad samo: evanđelje je grčka riječ, a i Tora nije napisana samo na hebrejskom.

Pa ako stvari gledaš isključivo dogmatski,onda ti je čudno sve što izlazi izvan tog okvira.

Dakle,izvorna Tora je napisana i data na starohebrejskom,biblijskom jeziku.NZ je također pisan na hebrejskom (Ivan je diskutabilan,Poslanice...),sačuvan na grčkom,s tim da ima i Matej sačuvan i na hebrejskom.Čitav NZ je pun hebraizama.

Svi autori biblijskih knjiga su bili Židovi i Biblija je prvenstveno pisana za Židove koji su trebali da budu vidjelo drugim narodima.NZ je također pisan primarno za Židove,a sve poslanice su u biti pisma židovskim skupštinama (sinagogama,a ne crkvama) koje su prihvatale Isusa za Mesiju.

Dakle, nek sam i to naučila, bolje i hereza nego dogmatizam.


Izvorna Tora nije napisana uopće. Stoljećima je usmeno tradirana kao židovska tradicija. Zapisana je uglavnom na hebrejskom i manje na aramejskom.
Aramejski je tada bio jezik obrazovanih viših slojeva (a i nižih),blizak hebrejskom a s patinom prestiža. Jezik i Babilonskog Carstva i Perzijskog kasnije i valjda svakog koje je protutnjalo kroz tu regiju. A znaš što Biblija kaže o vezama Židova i spomenutih Carstava.

Apropo usmenosti Biblije, ona je očita još i danas u Pjesmi nad pjesmama, psalmima.... To je sveti tekst, ali i čista usmena književnost.
A usmenost je legitiman način čuvanja i predanja svetih tekstova, u Indiji još uvijek u upotrebi.


Sveti Pavao kojem je grčki strani jezik. Nezamislivo. Kršćanstvo ima više uspjeha među heleniziranim Židovima i njihovom dijasporom te poganima nego ostatku tog naroda. A otpočetka je misijska religija otvorena svima.

Sveti Pavao je osoba koju jednostavno obožavam. Vjerojatno osoba koja mi je intimno najbliža srcu u cijeloj povijesti kršćanstva. Volim njegovu energičnost, gorljivost, uvjerenost, njegova intelektualna širina preslika je uključivosti kršćanstva i bezgranične sveuključivosti Božje ljubavi.
To nikako nije prazni intelektualizam. Mislim, čovjek ima misiju i drži je se.

Židovi su u samom središtu helenizma. Oni imaju utjecajnu dijasporu i na području nekadašnjeg Babilona i širom helenističkog svijeta.
Neki od njih prevode Toru na grčki jer ne znaju hebrejski, a ne žele se asimilirati.
I onda dobiješ ovo povijesno vrijednu knjigu. I otvoreni su, a sv. Pavao je njihova slika i prilika.
en.wikipedia.org/wiki/Septuagint

Koliko god kao insan pokušavao da malo izađe iz okvira Islama i pogledam na druge religije objektivno, nema šanse da bi ikako mogao shvatiti kršćanstvo.
http://new.likemag.com/sr/ova-devojka-j ... stcron.com

Zašto?

Potpuno te razumijem u islamu nema ništa božanskog, samo ljudsko i logično je da je razumljiviji čovjeku koji ne razmislja božanski. Nasuprot tome kršćanstvo je božanska objava i kao takva ljudima može biti nelogična međutim ako vjeruješ smisao će doći samo na svoje.
Primjeri:
Islam: Oko za oko zub za zub - nema oprosta (ljudima se čini super, logično. Međutim u tome nema ništa božansko. Ljudi nakon osvete ne dobijaju ništa samo prolazno zadovoljstvo i brutalnost se nastavlja i nastavlja i nastavlja, evo vidimo ISIS)
Kršćanstvo: Oprost i ljubav prema neprijateljima (čovjeku sasvim nedokučivo, nelogično, čak i nemoguće. Međutim onaj tko se u Krista uzda i prepusti svoj život Kristu nađe mir, ne mir svijeta, već mir duše, mir kakvav se ne može opisati, božanski mir i kad to postigneš sve sjedne i dođe na svoje)

Primjer 2:
Islm: Allah traži poslušnost i obavljanje propisa i zakona (bitnije je tako jesi li čist izvanjski od unutarnje čistoće, koliko si namaza obavio, koliko si milostinje dao, jesi li hodočastio u Meku) dakle čisti propisi koji se moraju obaviti, divljacima je uvjek bilo lakše zaovjedati propisima i zakonima koliko god oni glupi bili.
Kršćanstvo: Šta međutim Krist traži. Krist traži nešto sasvim drugo. Krist traži filozofiju života. Ne radi ništa što ne radiš s ljubavlju, sve radi s ljubavlju jer Bog je ljubav, Otac te iz ljubavi stvorio pa si ljubav. Nema dakle zakona podmoranja. Sve što je podmoranje u kršćanstvu uvela je Crkva kao ljudske zakone ne Božje. Oni su dobri i pomažu i kao ljudski zakoni da se približimo Božjoj volji, da bi bili sveti kao što je svet Otac naš nebeski. Međutim ne trebaju nam čak ni oni ako se držimo Kristovog primjera.

Dakle doista ogromna razlika ljudsko vs. božansko

Upravo zbog toga iz islama nikad nisu izašli ogromni umovi ni filozofije ni teologije, jednostavno ne mogu izići jer propisi islama su propisi za divljake koji još nisu ni blizu božanskog razmisljanja. Nešto dakle slično što je Mojsije propisao pelemu Izraelaca koji su kao divljaci izišli iz Egipatskog ropstva pa ništa nisu shvaćali. Dakle morao im je dati stotine zakona ljudskih da bi se makar malo približili božanskim

Kako će se udati za Boga neuzubillah /da Bog sakloni dobro ima termin za časne sestre udala se /zavjetovala se sa Bogom ali ovo bukvalno uraditi.

Jasnije mi je ovo šta znači ljubi bližnjeg svoga.
"Ali još nakon drugoga svjetskog rata protestantski teolog Thielicke poučava nas: “Kršćani koji odslužuju svoju ratnu službu pod Božjim očima uvijek su razumjeli svoj zanat tako, da ga vrše u ime ljubavi!” Dok njegov kolega Künneth 13 godina nakon Hirošime objašnjava: “Čak atomske bombe mogu stupiti u službu ljubavi prema bližnjemu.” « (Opus Diaboli, str. 30/31)

Trolaš po muslimanski pravo.

I u pravu su Ono okreni drugi obraz nipošto ne znači da kršćanin mora biti pasivan i gledati kako mu braću kolju i ubijaju, naprotiv nesmje biti pasivan svoj obraz okrenuti ali svoga brata spasiti. Vidiš recimo šta islam radi kršćanima po čitavom istoku, kolju, ubijaju, siluju, pale, protjeruju, pljačaku, masakriraju. A šta kršćani rade? oni te iste podpomažu bez razlike. E vidiš to je grijeh kršćana, to je ta pasivnost prema braći. Ispravno je pomagati čak i muslimanima ali je grijeh ne pomagati bratu i to još gore pomagati muslimane na uštrib braće. Taj se grijeh neće ni katolicima ni nikome drugom oprostiti. To je ono o čem govore ova dvojica gore navedenih. To je grijeh protiv ljubavi, jer nije ljubav pustiti brata da se pati

To ti je ovo.
""O vjernici, za prisne prijatelje uzimajte samo svoje, ostali vam samo propast žele: jedva čekaju da muka dopadnete, mržnja izbija iz njihovih usta, a još je gore ono što kriju njihova prsa. Mi vam iznosimo dokaze, ako pameti imate." (Ali Imran 118
i objašnjenje u ovom ajetu
Allah će sigurno uspostaviti ljubav između vas i onih s kojima ste u zavadi; Allah je svemoćan; Allah mnogo prašta i On je samilostan. #
Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg ne izgone – Allah, zaista, voli one koji su pravični – #
ali vam zabranjuje da prijateljujete sa onima koji ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg izgone i koji pomažu da budete prognani. Oni koji s njima prijateljuju sami sabi čine nepravdu. # Sura "Provjerena"

Ne ovo vidiš naizgled može zavarati čak i kršćane da je slično ili isto. Međutim ne, ovo nije to niti slično. Razmotrimo citate. "Allah vam ne zabranjuje..." Naizgled ovo se čini ok. Međutim šta je ovo: vala ja vam ne zabranjujem ali ni ne nagovaram. Isus nasuprot tome je radikalan "čini dobro bez obzira na sve" jer je vaš Otac na nebesima dobar.
dalje
"ali vam zabranjuje da prijateljujete sa onima koji ratuju protiv vas..." i u ovome citatu ništa božansko nema. Isus nasuprot tome čak i prema ovakvima traži ljubav. Zašto? Zato što čak i ovakvi samo ljubavlju mogu biti obraćeni.

Ali opet ovo napominjem. sve vrijedi za mene, ali ja uvjek u prvom redu čak i prije sebe moram imati bližnjega. pa tako ja osobno moram činiti dobro neprijateljima ali i svoje bližnje štititi.