Busovačku planinu mi držimo?

Kupres
Blidinje
Raduša
Busovačka planina
?

Držali smo u ratu. Najviša kota koja nam je ostala u LD. Vidi se iz FIS-a. Može se i iz Viteza gore ali ne normalnim autom.

7 je ski centara u SB.

Vlašić je mix, ima i naših i Bošnjaka.
Ranča kraj Jajca Hrvati
Raduša, kraj Uskoplja Hrvati
Brusnica na Vranici naši drže skijalište, vikendice mixane.
Pridolci kraj Busovače, bošnjačko.
Rostovo, Dalmatinci drže skijalište.
Bilo je još jedno na Lopati kraj Kreševa, ugašeno. Komšićka nam je od tamo.


https://ski.srednjabosna.ba/

Išao sam gledati.

Raduša je kod Bugojna?
https://www.openstreetmap.org/search?qu ... 73/17.4755
Išao gledati,google griješi;
https://ski.srednjabosna.ba/radusa/

Ovdje je Ranča;
https://www.openstreetmap.org/way/99838 ... 93/17.3881


Ovo je Brusnica;
https://www.openstreetmap.org/way/99844 ... 78/17.8845
Dakle ništa od podjele općine, moramo uzeti cijeli jug oko Vranice, a onda bi muslimanska naselja tamo ušla u enklavu.

Pridolci su bili u dijelu koji je držao HVO;
https://www.openstreetmap.org/way/74022 ... 72/17.8692

Rostovo je tu, Bugojno;
https://www.openstreetmap.org/search?qu ... 12/17.5749

Na Radusu se skreće u mjestu Pidriš koje je na putu iz Uskoplja u Ramu.

Pridolce nekad držali jesmo i izgubili. Ja znam otići tamo skijat. Kao i oni na Busovačku koja nije ni daleko ali objekti su na Busovačkoj hrvatski a u Pridolcima bošnjački.

Brusnica mi nije jasna. Jesmo li je drzali u ratu ili ne. Mislim da nismo ali su sve naši gore.

Baš gledam.
http://www.statistika.ba/?show=12&id=10324
Čini mi se da sapada u Bistricu ili Selakoviće.
A oboje su naša naselja.

S našim Selakovićima je jasno i zašto je jug Fojnice naš, iznad grada smo.
Da, Fojnica će biti zanimljiv slučaj kad muslimani isele.
Sva brda oko grada su manje-više naša.

Evo i u SD članka:

https://slobodnadalmacija.hr/vijesti/re ... ju-1162209

Moze se plaćat kunama. podržimo 'slobodni teritorij'.

Nice

Busovačka planina
https://ski.srednjabosna.ba/busovacka-planina/

SKI CENTAR PRIDOLCI – Busovača
https://ski.srednjabosna.ba/pridolci/

Novost je ove g više asfalta do obje destinacije. Do Busovačke je sad pola puta pod asfaltom a do Pridolaca fali 2,5 km ako i to nisu složili ovih dana.

Loši putevi do oba skijališta su dosad sprječavali daljnji razvoj, valjda će se jednom naći pare i za ostatak puta za Busovačku, koliko ja pratim, na njoj je najsigurnija situacija sa snijegom.

Izvor: https://www.hkv.hr/hkvpedija/iseljenist ... ujica.html




Stanko Vujica (1909. – 1976.)
sveučilišni profesor, publicist, prvi predsjednik Izvršnoga odbora Hrvatskoga narodnoga vijeća

U hrvatskoj političkoj emigraciji bilo je mnogo visokoškolovanih koji su u srcu bili domoljubi, ponekad bi se pojavili među narodom, poneki su znali i domoljubno pisati, posebice kritizirati, ali nisu se upuštali u konkretan rad „na terenu”, s narodom. Znali smo reći da su to „trebalo bi” domoljubi! Stanko Vujica ne samo što je pisao i govorio nego je bio spreman preuzeti veliku odgovornost kad je trebalo. Prihvatio se biti predsjednikom Izvršnoga odbora Hrvatskoga narodnoga Vijeća u trenutku kad ga je Vijeće, odnosno politička emigracija, najviše trebala.

Životni put

Stanko Mirko Vujica rođen je 27. studenoga 1909. u selu Hrasno nedaleko od Busovače. Nakon završetka osnovne škole u Busovači, završio je Franjevačku gimnaziju u Visokom, studirao filozofiju i teologiju u Sarajevu, Zagrebu, Beču i Innsbrucku, a titulu doktora filozofije postigao je u Zagrebu. Za vrijeme rata, odnosno Nezavisne Države Hrvatske, službovao je u Ministarstvu vanjskih poslova. Kraj rata zatekao ga je u Njemačkoj pa je imao sreću nedugo nakon što su prestala razaranja i masovna ubijanja doseliti se u Ameriku (SAD). Već 1947. postao je profesorom filozofije i komparativne religije na Wilkes Collegeu u Pennsylvaniji, gdje je s vremenom postao i pročelnikom Odsjeka za filozofiju.

Objavljivao je analitičke priloge u više emigrantskih glasila: Danica, Hrvatski glas, Hrvatska revija, Journal of Croatian Studies i Studia Croatica, a u stranim glasilima: Eastern World, Pakistani Philosophical Journal, Research Journal of Philosophy i East Europe. Objavio je knjige Razmatranja o sadašnjosti Hrvata (1968.), Razmatranja o Oktobarskoj revoluciji: Prigodom njezine 50-godišnjice (1968.) i Kroz izbjegličku prizmu: političke polemike i pouke (1972.), a na engleskom

Croatia's Struggle for Independence (1965.) i The Humanist Marxism in Croatia: An Agonizing Reappraisal of Marxist Dogma and Practice (1969.).

Vujica je bio dobitnik poznate Fulbrightove stipendije i proveo je (sa suprugom Nadom Kesterčanek) školsku 1960./1961. u Pakistanu i Indiji istražujući istočnjačke vjerske i filozofske tradicije i držeći predavanja na tamošnjim sveučilištima o američkom, odnosno zapadnjačkom načinu života i razmišljanja.

Za slogu i slobodu

Wilkes College (od 1990. sveučilište) nalazi se u gradiću Wilkes-Barre, kojih stotinjak kilometara sjeverozapadno od grada New Yorka. Premda je Stanko (poslije i njegova supruga Nada) radio i živio podalje od hrvatskih emigrantskih naseobina, uvijek je bio dio života hrvatske emigracije i njezina rada za slobodu svojega naroda. Bio je ne samo član Hrvatske akademije Amerike (Croatian Academy of America) nego i njezin višegodišnji predsjednik (1968. – 1971.). Osim strukovnih udruga, bio je i počasni član Odbora za istraživanje bleiburške tragedije. Pozorno je pratio događanja u Hrvatskoj, odnosno tadašnjoj državi, i čitateljima hrvatskih emigrantskih glasila redovito tumačio (ne)prilike u domovini. Među ostalim, s još nekoliko drugih hrvatskih intelektualaca dao je 1967. javnu potporu Deklaraciji o nazivu i položaju hrvatskoga književnoga jezika.

Slom Hrvatskoga proljeća, odnosno „udar iz Karađorđeva”, zahvatio je domoljubne redove u emigraciji kao toplinski val. Jedan je od gorućih zahtjeva „iz naroda” bio: Hoćemo slogu u borbi za zajedničku nam demokratsku Hrvatsku. Ideja nacionalnoga pomirenja također je bila sazrela. Rezultat toga bilo je utemeljenje Hrvatskoga narodnoga vijeća 1974., u kojem je sudjelovao i Stanko Vujica.

Vujica nije pripadao ni jednoj hrvatskoj političkoj ili ideološkoj grupaciji. Dostatno mu je bilo biti domoljub i svojim tihim ali ustrajnim radom dati svoj obol u promicanju slobodarskih ideja i nastojanja među Hrvatima. Bio je pobornik sloge svih Hrvata i zagovornik hrvatskoga nacionalnoga pomirenja. Zato smo ga na Saboru HNV-a u Torontu 1975. s velikim oduševljenjem izabrali (bio sam jedan od sabornika) za predsjednika Izvršnoga odbora. Dr. Dinko Šuljak, nekoć partizan i vodeći HSS-ovac, bio je izabran za predsjednika Sabora HNV-a. Time je otpočelo novo doba djelovanja hrvatske emigracije.

Oni koji su poznavali Stanka Vujicu, dobro znaju da se prihvatio predsjedništva HNV-a iz čiste ljubavi za svoj potlačeni narod, a ne radi moguće slave i časti. HNV je smatrao demokratskom koalicijom hrvatskih izbjegličkih stranaka, hrvatskih kulturnih društava i pojedinaca, a njegova jedina ambicija bila je što djelotvornije predvodi zajednički rad zacrtanom cilju slobode i samostalnosti Hrvatske. Nažalost, samozatajni i odani domoljubni rad mu je skratio ovozemaljski život.

Neočekivana smrt

Svake godine, počevši od 1964., tijekom prvoga rujanskoga vikenda (Labour Day Weekend), održava se turnir hrvatski nogometnih timova u SAD-u i Kanadi. Tom prigodom okupi se po nekoliko tisuća Hrvata, uglavnom hrvatske mladosti. Godine 1976. turnir je bio u kanadskom Londonu. Turniri uvijek završavaju svečanim banketom na kojem se dijele pobjednički pehari. Tako je bilo i u Londonu. Počasni gost i glavni govornik bio je dr. Stanko Vujica, predsjednik HNV-a. Dočekan je s velikim oduševljenjem i ovacijama. U svečanoj dvorani brojna hrvatska mladež iz raznih gradova Amerike i Kanade složno je klicala njemu i hrvatskoj slobodi. Možemo samo zamisliti uzbuđenje koje je proživljavao gledajući i osjećajući toliko domoljublje, potporu njemu i hrvatskoj slozi. Njegovo ionako oslabljeno srce nije moglo izdržati takvo ushićenje i radost. Tijekom govora srce mu je prestalo kucati. Ni brza liječnička pomoć nije uspjela produljiti mu ovozemaljski život. Preminuo je u nedjelju navečer, 5. rujna 1976. u Londonu, Kanada.

Vujica je bio svjestan tereta koji se poduzeo, ali nije mogao ne odazvati se pozivu većine sabornika HNV-a koji su ga smatrali najprikladnijim da u tom važnom trenutku bude na čelu ujedinjenih hrvatskih domoljubnih snaga. Spremno se odazvao, ali mu je nenadana smrt prekinula snove o povratku u slobodnu Hrvatsku.

Nakon svečanih vjerskih obreda u hrvatskoj župi na Manhattanu (New York) ispratilo ga je mnoštvo Hrvata iz mnogih gradova Amerike i Kanade na vječni počinak u Wilkes-Barre, Pennsylvania.

Emisija o Busovači iz 1970. godine. TV Beograd, emisija Karavan.

Baš sjajan prilog. Naučio sam puno toga. Je, je sunčana Švica. Što sam stariji sve mi je draža.

Nažalost, ili nasreću, malo se toga promijenilo u ovih 50 g.

Reportaža Yutela iz Busovače u travnju 1992. Sjećam se ovoga priloga i kako smo u školi sutradan komentirali isti, a muslimani zavidno uzdisali kako su Hrvati odlično organizirani i naoružani tj spremni za rat, odlučni i jaki ko beton.

S ove distance zanimljivo je gledati tu atmosferu, mnogi bi rekli pomalo i naivnu, i nostalgično gledati slike jednog svijeta koji je tako kratko trajao.

Pajdo naježio sam se kad sam vidio ove momke isprid hotela

Značka sa kape na 1:24

Zasto je na ovoj karti SDA navedena kao pobjednicka stranka u opcini Busovaca ako znamo da je relativnu vecinu osvojio HDZ na tim izborima (opci izbori 2022.)?

Mislim da je to zemljovid koji se odnosi na rezultate lokalnih izbora 2020. godine, a kada je, nažalost, Turčin nadvladao...

Mislim da su to gradonačelnici...

Ta karta je prikazana na wikipedia clanku pod nazivom 2022 Bosnian general election a isto tako i na bosnjackoj stranici. Oba clanka pisu o rezultatima opcih izbora 2022. a ne lokalnih 2020.

Dakle, ili je greska ili ja nesto ne razumijem. Ako je greska, treba onda napraviti update tih clanaka.

I opet, karta prikazuje stranačku pripadnost gradonačelnika pojedinog grada/općine.

Samo ima i grešaka, gradonačelnik Glamoča je Srbin.
https://hr.wikipedia.org/wiki/Glamo%C4%8D