Šta fali Blatuši?

Ništa! Zvali je Koreja, ne znam zbog čega

Ima viška, npr. ova džamija kraj moje osnovne.

Jbg kad komunizam nije pravio bogomolje a raje se nakotilo.

Ali bas ne pase u Landschaftsbild krajolik.

Isto u Gorazdu, Turci platili, dvije munare vitke. Ali i tu je prije rata bila samo jedna mala dzamija na jednoj obali Drine.


Obozavam ove socijalisticke gradove. To je za mene POJAM GRADA - jednostavno tako se ukorijenilo u mozgu.

Izvor: https://www.kockice.ba/najnovije/u-cajd ... -civilima/



U Čajdrašu svečano blagoslovljeno spomen obilježje poginulim braniteljima i civilima

U zeničkom naselju Čajdraš danas je svečeno blagoslovljeno spomen obilježlje poginulim braniteljima i civilima. Svečano misno slavlje predvodio je vlč. Tomo Knežević.

U zeničkom naselju Čajdraš u blizini župne crkve i uz regionalnu prometnicu Zenica-Vitez, u srijedu, 18. kolovoza 2021. god., nakon više od dvadeset pet godina od završetka minuloga Domovinskog rata (1992.-1995.) i dugih želja i čekanja raznih dozvola i suglasnosti i još uvijek bez središnjeg obilježja poginulim braniteljima Hrvatskog vijeća obrane i Hrvatskih obrambenih snaga Grada Zenice, izgrađeno je i blagoslovljeno spomen obilježje za 32 poginulih branitelja i civila s prostora zeničke Župe Čajdraš.

Svoj veliki doprinos obnovi duhovnog života, materijalnih dobara i u organizaciji podizanja spomen obilježja dao je novi čajdraški župnik vlč. Josip Šimunović. Tiho, nečujno, jednostavno i nenametljivo bio je najsnažnija potpora u svim pitanjima i pregovorima koje je trebalo obaviti. I zato je aktualni župnik prije euharistijskog slavlja okružen predstavnicima obitelji poginulih pripadnika Hrvatskog vijeća obrane Zenica, Hrvatskih obrambenih snaga Zenica, političkog i vojnog života Grada Zenice, Federacije i Bosne i Hercegovine blagoslovio podignuto spomen obilježje uz polaganje vijenaca, paljenjem svijeća i uz molitve.

Euharistijskom slavlju predsjedao je domaći sin mons. Tomo Knežević, koji je nakon potpisanog Vašingtonskog sporazuma bio i privremeni upravitelj župe Čajdraš, odlaskom na liječenje čajdraškog župnika mučenika i vojnog kapelana zeničkog Hrvatskog vijeća obrane vlč. Bože Markotića uz koncelebraciju aktualnog čajdraškog župnika vlč. Josipa Šimunovića, domaćeg sina zavidovićkog župnika vlč. Stipe Kneževića, zeničkih svećenika i župnika: vlč. Vlatka Rosića, vlč. Ante Dominkovića i vlč. Davora Topića.

U svojoj propovijedi mons. Tomo Knežević kazao je između ostalog okupljenim bivšim pripadnicima Hrvatskog vijeća obrane Zenice i Čajdraša, Hrvatskih obrambenih snaga, rodbini poginulih branitelja i drugim vjernicima citirajući misli pokojnog čajdraškog župnika vlč. Božu Markotića. „… ‘Hrvati Čajdrašani nisu sjedili skrštenih ruku. Prije rata i u ratu moralo se razmišljati u duhu vremena u kojem su se našli zenički, ali i čajdraški Hrvati. Slavko Brnjaković, Drago Perić, Marko Gelić, Franjo Ramljak zvani Ćano i Zoran Šimić bili su najaktivniji u nabavci svega onoga što je bilo potrebno za obranu vlastitih obitelji, domova i Domovine’, a ne čuvanje vlastitih obitelji do obveze donošenja odluke u kojoj postrojbu će biti uključeni: Armija RBiH ili HVO. ‘Tijesno su surađivali s aktivistima iz Busovače i Viteza, te tako bili mnogo napredniji od zeničkih prilika i čelnika’ koji su slijedili izjave svoga političkog vodstva kako rata neće biti. ‘Tako su ratna događanja Čajdrašani dočekali mnogo pripravnije od drugih’. Međutim, ‘bilo je i međusobnih trzavica. Čajdraš je prema vani jedinstven, ali je u sebi heterogen’. ‘Molio sam ih’, kaže pokojni i omiljeni čajdraški župnik mučenik i vojni kapelan vlč. Božo Markotić u svojoj Kronici, a koji je disao kao i njegovi čajdraški vjernici: ‘… da budu jednodušni, a stranačke razlike moraju se zaboraviti. Nikoga ne želimo napadati, no moramo biti pripravni za obranu. Živim u nadi da će rat mimoići ove prostore.’ Toliko od našeg dragog pokojnog župnika i vojnog kapelana vlč. Bože Markotića za našu sadašnjicu i našu budućnost.”, kazao je mons. Knežević

U svom razmišljanju nastavio je propovjednik mons. Knežević te kazao: „… Put ostvarenja svakog iskrenog domoljuba u Zeničkom kraju i u Čajdrašu u ovom poratnom vremenu kako u tuzemstvu tako i u inozemstvu bilo je pitanje spomen obilježje poginulim braniteljima pripadnicima Hrvatskog vijeća obrane i Hrvatskih obrambenih snaga, ali i civila. Za sve kroz cijelo vrijeme, posebno za povratnike Hrvate na prostoru Grada Zenica, postavljalo se pitanje kako sve to na legalan i jednakopravan način ostvariti u Zenici u kojoj su kao postrojba Hrvatskog vijeća obrane nastali, zajedno s bošnjačkom Armijom RBiH branili Bosnu i Hercegovinu, a onda 15. travnja 1993. god. napadnuti od iste Armije RBiH, Hrvatske obrambene snage prestale su biti dio iste Armije RBiH, te su dosadašnji branitelji kao neprijatelji završili u vojnom dijelu zeničkog zatvora Kazneno-popravnog doma, Muzičkoj školi ili na drugim mjestima uz preživljavanje patnji. O svemu mogu svjedočiti brojni Hrvati katolici Grada Zenice, posebno naselja Čajdraš, Bilivode i Vjetrenica, ali i cijelog Grada Zenice. Teško im je padala činjenica da je u zgradi njihovog zapovjedništva, u većinskom hrvatskom naselju Podbrežje, bila smještena postrojba Armije RBiH zvana El Mudžahid sastavljena od mudžahedina, stranaca i bosanskohercegovačkih muslimana, ali i ponašanje pojedinih dijelova postrojbi Armije BiH poput Sedme muslimanske brigade, te izravno i neizravno protjerano preko deset i petnaest tisuća Hrvata katolika. Bavljenjem ovim predmetima dobrano je zakazao kako međunarodni sud u Den Haagu sa svojim Tužilaštvom, tako i Tužilaštvo i sudovi na prostoru Središnje Bosne i Zeničke doline iako su na svojim stolovima imali sav dokazni materijal”.

Mons. Knežević je pozvao okupljene na građenje svijesti i odgovornosti uz nadu u bolju budućnost na ovim čajdraškim, zeničkim i srednjobosanskim prostorima: „… Zenički i čajdraški Hrvati prožeti sviješću svoje pripadnosti hrvatskom narodu, vođeni snažnom vjerom u Trojedinoga Boga i uz povjerenje prema Katoličkoj Crkvi nikada nisu izgubili nadu i nisu živjeli u beznađu tijekom rata, poraća pa sve do današnjeg dana. Nisu zaboravili ni trnoviti put nerazumijevanja svih pitanih vezano za ovo spomen obilježje, a na koje je itekako utjecalo i političko razmišljanje istih. Zato Vas sve u Čajdrašu pozivam da se ponosite svojom prošlošću sa svim usponima i padovima, ali Vas sve pozivam da se odgovorno odnosite u ljubavi prema svome Čajdrašu, poginulim braniteljima, prema svojoj Zenici, prema svojoj Središnjoj Bosni s obje strane Vjetrenice ili svih tunelâ Vranduka koji nas ne smiju dijeliti i razdvajati, nego spajati na dobro svakoga od nas i svih žitelja i naših susjeda s kojima dijelimo ovaj prelijepi prostor koji nam je dobri Bog darovao. Budimo jedno srce i jedna duša, odstranimo razmirice i ujedinimo se u dobro kao što smo to činili tijekom gradnje naše župne crkve, župne kuće, a posebno kroz našu duhovnu izgradnju uz vodstvo župnikâ koji su nas iskreno cijenili i voljeli.“

voje razmišljanje mons. Knežević završio je riječima iz Kronike pokojnog čajdraškog župnika mučenika vlč. Bože Markotića, a koje je uputio svima nazočnima posebno iz svijeta političkog okruženja: „’… da budu jednodušni, a stranačke razlike moraju se zaboraviti. Nikoga ne želimo napadati…’ Samo zajedništvom možemo puno toga ostvariti na razini Grada Zenice, u našoj Zeničko-dobojskoj županiji/kantonu, u Federaciji i u cijeloj Bosni i Hercegovini i imati svoje legalne i legitimne predstavnike. Tek tada možemo imati središnje spomen obilježje u Gradu Zenici, ali i u drugim općinama i gradovima i općinama u Bosni i Hercegovini. Opće dobro i dobro svakog pojedinca neka budu mjerilo našeg života i rada u obiteljima i na svim razinama našeg ovozemaljskog življenja. Nadiđimo sve razlike i postanimo i ostanimo jedno srce i jedna duša u Čajdrašu, u Zenici, u Središnjoj Bosni i u cijeloj ovozemaljskoj domovini Bosni i Hercegovini!“

Učinjeno je to zalaganjem Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rada HVO-a Podružnice Zenica pod vodstvom gosp. Franje Ramljaka iz Čajdraša i donacijom Hrvatske vlade, ali i uz lijepi broj znanih i neznanih prijatelja Čajdraša. Izrada spomen obilježja povjerena je viteškoj tvrtki „SZR MERMER-Kamenorezac“ u vlasništvu gosp. Vlatka Strukara. Svega ovoga ne bi bilo da nije bilo spremnosti Vlade Republike Hrvatske koja je donirala financijska sredstva za podizanje spomen obilježja u ovom zeničkom naselju i na ovaj način konkretno potakla prepoznatljivu opstojnost Hrvata u Zeničkoj kotlini. Ovo je za sada jedino spomen obilježje, izvan zeničkih groblja, na prostoru Grada Zenice poginulim braniteljima pripadnicima HVO-a osnovanom 8. travnja 1992. god. i HOS-a osnovanom 3. siječnja 1992. god. uz napomenu kako se Ratni stožer HOS-a za Bosnu nalazio u upravo Zenici, a koji su se s vjerom u Boga, s krunicom oko vrata i svojim životima ugrađivali u našu slobodu, našu sadašnjost i našu budućnost.

Pred početak minuloga rata Čajdraš, najmlađa od pet zeničkih župa u Središnjoj Bosni i u Vrhbosanskoj nadbiskupiji, imala 1.472 vjernika u 396 obitelji. Istovremeno naselje Čajdraš sa svim zaseocima, prema popisu iz 1991. god., brojilo je 1.681 žitelja (Hrvata: 1.373, Muslimana: 225, Srba: 16 i Ostalih 67), a svoj život u obrani svojih obitelji, svoga doma i svoje ovozemaljske domovine Bosne i Hercegovine iz Župe Čajdraš poginulo je 32 branitelja i civila. Poginuli su diljem Bosne i Hercegovine, posebno na prostorima Središnje Bosne: Lašvanske i Zeničko-žepačke doline. Međutim, Zeničani i Čajdrašani kao iskreni domoljubi i branitelji pokazali su svoju ljudsku i hrvatsku širinu sudjelujući prvo u obrani Republike Hrvatske, zatim Bosne i Hercegovine u Bosanskoj Posavini, u Hercegovini, ali i na drugim prostorima svoga užeg i šireg prostora življenja i opstajanja Središnje Bosne. (kta)

Baš me zanima koliko će ostati neoskrvljen...

Budući da sam odrasla na Brodi, većinu sam znala!
Hvala Stećak za ovaj članak!

Ponovo uništeni spomenici na pravoslavnom groblju kod Zenice



https://www.dnevnik.ba/vijesti/ponovo-u ... rpb7MVFC1w

Bobovac imam jedno pitanje:

Jučer je jedan momak iz Nove Bile prebačen u RH, sin je poznatog ugostitelja(Dodoje iz Dugopolja)

Jesi li čuo o čemu se radi? Napadnut je u nekom hotelu

Tako je ISIL rušio "infidelske" grobove.

Kristijan Kiki Mandić .


18 godina , momak vrijedan drži stoku iz Konjevića .


Jusufe jel ga znaš , bar familiju mu ?

https://www.instagram.com/reel/Cgw_8j1F ... MTA2M2Y%3D

Novi stambeno-poslovni kompleks u Zenici. Pripreme za gradnju su već u toku...

U osamdesetim godinama, Zenica je iza sebe ostavila Tuzlu i na popisu 1991. je postala treći po veličini grad u BiH, nakon Sarajeva i Banje Luke.

Do popisa 2013. opet je pala na četvrto mjesto u BiH.

Popis - naselje: Tuzla vs. Zenica

1971. 53 926 : 51 263
1981. 65 091 : 63 569
1991. 83 770 : 96 027
2013. 74 457 : 70 553

Zanimljivo, ali i razumljivo s obzirom na povijest i značaj gradova je da su Banja Luka, Mostar i Tuzla dobili sveučilišta u 1970.-ima, dok je Sveučilište u Zenici osnovano tek 2000.

Zenički nogometni klub NK Čelik (tada FK) je u Prvoj jugoslavenskoj ligi proveo 14 sezona.

Usporedba broja sezona u Prvoj jugoslavenskoj ligi s ostalim prvoligašima iz značajnijih gradova u BiH:

Sarajevo, SA = 43
Velež, MO = 38
Željezničar, SA = 34
Sloboda, TZ = 25
Čelik, ZE = 17
Borac, BL = 14

Za razliku od Tuzle, Mostara i Banje Luke u Zenici nema stranih konzulata. A nogometni klub više ne igra u Premijer ligi.

Zenica se na forumu često spominje kao jedna od točaka Trokuta SA-TZ-ZE koji čini jezgru Bošnjakistana.

Vrijedi napomenuti da su na popisima 1971. i 1981. Hrvati i Srbi u naselju Zenica zajedno bili brojniji od Muslimana, dok to nije bio slučaj u Sarajevu i Tuzli.

Sarajevo - H+S : M
1971. 14.28% + 28.78% : 47.11%
1981. 9.73% + 23.23% : 42.78%

Tuzla - H+S : M
1971. 11.39% + 22.66% : 57.96%
1981. 8.26% + 17.32% : 46.77%

Zenica - H+S : M
1971. 25.84% + 24.92% : 41.67%
1981. 18.43% + 20.02% : 34.83%

Na popisu 1991. Muslimani su bili apsolutna većina u Sarajevu i Tuzli, ali relativna većina u Zenici. U njoj su tada imali veći postotak od zbrojenih Hrvata i Srba.

Zenica je na popisima 1981. i 1991. imala manji postotak Jugoslavena od Tuzle, ali veći od Sarajeva.

Imala je Zenica fakultete i prije rata, metalurški i strojarski. 80-ih je ih bilo još, znam za ekonomiju koja je kasnije ukinuta. Sve su to bili dijelovi Univerziteta u Sarajevu.

Strojarstvo je bilo iznimno teško i zbog toga mi nije palo napamet ga upisat a metalurgija je i onda bila za k.

Lijepi Zg sa svojim faksovima i studentskim životom. Raj na zemlji.

Za Ekonomiju ne znam.

Metalurški fakultet u Zenici je osnovan 1961., a Strojarski 1977.

Meni se čini da im je falilo par tisuća za tu većinu.

U naseljenom mjestu Sarajevo su imali 50.13% od 416 497 stanovnika.

U Sarajevu koje je bilo zbroj svih općina, ali je uključivalo i druga naselja, imali su 49.23% od 527 049 stanovnika. Tu im je nedostajalo.

Odeš iz baliluka i opet te stigne.

https://centralna.ba/ubijeni-hrvat-u-nj ... kGDDTUwyRg

To tursko tlo naprosto je zatrovano.

Lik od 22 g. nosi nož i pištolj po Minhenu.

Ostaje misterija kako si ti to povezao sa Zenicom.
Ubi te toksičnost.
Neki dan se mlave Torcida i BBB u Zg, mlave se gdje god odu na gostovanja po Evropi.
Ili što bi mi ovamo rekli, mani nas šuplje.
Trebaš ti još na zapad da bi pobjegao sa Balkana

Obitelj je u Omiš došla iz Zenice, protjerana od Muslimana. Skloniš se od njih i opet ti nož dočeka dijete u Minhenu.

Cijeli taj turski dio BiH treba deturkizirat, i bošnjački i srpski dio. Zaostale rupetine Europe.

A čekaj, kakve veze imaju Turci po Njemačkoj sa Zenicom?

Nema turskog dijela BiH.
Zaostao si ko solunci po tom pitanju.

RS i Bošnjakistan imaju i dalje taj turski mentalitet, vi ste samo piravoslavni i muslimanski Turci koji govore slavenskim jezikom. Gdje najjači i najnasilniji su face a ne najpametniji i najsposobniji.

Ti prvi, umjesto da se zapitaš pa zašto se toliko bodu i samoubijaju ljudi oko mene, ti se praviš kao da je sve o.k. Optužuješ druge za toksičnost, drugi su krivi jer upiru prstom.

Odgajate par inženjera i gomilu ovih likova sa čakijama i pištoljima, umjesto da bude obratno. To je do društva i mentaliteta.

Ni Austrija tu nije pomogla.

Niko se ne bode niti samoubija oko mene.
Čitaš crnu hroniku koja je u pet deka sa Hr ili Sr.
Nema nikakve gomile likova sa čakijama i pištoljima.

No, ti okrećeš na BiH, a svakako nisi odgovorio vezu Zenice sa ubistvom u Njemačkoj.
Ah da, Turci. Dobro, Europejac

Zenica - Vranduk = 13.7 km
Zenica - Vitez = 16.5 km
Zenica - Busovača = 21.7 km
Zenica - Kakanj = 24.3 km
Zenica - Travnik = 29.8 km
Zenica - Novi Travnik = 29.9 km

Zenica - Kraljeva Sutjeska = 35.5 km
Zenica - Žepče = 39.3 km
Zenica - Visoko = 42.5 km
Zenica - Zavidovići = 53 km
Zenica - Kiseljak = 55 km
Zenica - Maglaj = 55 km
Zenica - Fojnica = 56 km

Zenica - Bugojno = 61 km
Zenica - Kreševo = 67 km
Zenica - Teslić = 73 km
Zenica - Sarajevo = 74 km
Zenica - Doboj = 79 km
Zenica - Tešanj = 80 km


Bolnica: Dom zdravlja, Kantonalna bolnica (1953.)
Društvo: HKD Napredak
Festivali: Čimburijada, Festival bh. drame, ZenicaSummerFest
Glazbena škola: Srednja muzička škola i 3 osnovne (OMSZE od 1948.)
Javni prijevoz: Biss-tours, JKP Zenicatrans - prevoz putnika, Bosmekni trans
Kazalište: Bosansko narodno pozorište (1950.)
Knjižnice: Gradska biblioteka (1954.), Univerzitetska biblioteka (2006.)
KŠC: Katolički školski centar "Sv. Pavao" 1995.
Muzej: Muzej grada Zenice (1966.)
Nogometni klub: NK Čelik
Plinara: ZenicaGas
Poliklinike: Dr. Šabić, Epion, Sunce, Zdravlje
Radio: Narodni radio Zenica, Radio Zenica
Radiotelevizija: RTV Zenica
Redovnici: dominikanci (1975.), franjevci (1836.)
Sportovi: atletika, biciklizam, fitness, karate, košarka, kuglanje, lov, nogomet, planinarenje, ribolov, rukomet, taekwondo, tenis
Sportske dvorane: Dvorana Bilimišće, Gradska arena "Husejin Smajlović" (2009.)
Stadioni: Bilino polje (1972.), Kamberovića polje
Sveučilište: Univerzitet u Zenici (2000.)
Vodovod: JP Vodovod i kanalizacija

Žali bože tih nesrećnih ljudi.

Trebali su svi (ili bar dobra većina) spomenika da se prebace u najbližu opštinu RS. U slučaju Zenice to bi recimo bio Teslić.