AMERIKANCI BOMBARDOVALI VOJSKU SIRIJE: Konvoj napadnut kod granice s Jordanom!

Pošto su ocenili da može da predstavlja pretnju koalicionim snagama koje se bore protiv džihadista Islamske države u Siriji, američki avioni bombardovali su konvoj sirijskih snaga kod granice s Jordanom

Konvoj nije odgovorio na upozorenja da se ne približava suviše blizu snagama koalicije u oblasti Tanf na jugu Sirije, gde se nalazi kamp sirijskih pobunjenika koji imaju podršku SAD, rekao je za AFP neimenovani američki zvaničnik.

Sirijski opozicioni mediji preneli su da je u napadu uništen veliki broj vozila. Za sada nema izveštaja o mogućim žrtvama u tom napadu.

http://informer.rs/vesti/svet/134650/AM ... e-Jordanom

Hrvatica iz Sirije za Dnevnik - Assad štiti kršćanske zajednice

Anka Canak je Hrvatica udata u Siriji. Ima dvije kćerke. Trenutno živi u priobalnom gradu Tartusu, koji je relativno pošteđen neprijateljstava. Ipak, kako Anka piše za Dnevnik.ba, taj mir je samo prividan. Grad, i narod je teško ranjen. Anku smo posebno zamolili da se osvrne na položaj kršćanskih manjina u Siriji, koje jedino štiti Assadov režim.
Antički grad Antradus, današnji grad Tartus, na obali Sredozemnog mora je jedini grad koji u šest godina sirijskog rata nije osjetio ni jedan ratni dan.

Osim grobova koji su u podzemlju stvorili drugi grad Tartus, grad mrtvih.

Prije rata brojio je 97.500 stanovnika.

Ovaj grad dao je najviše žrtava palih boraca za sirijsku slobodu, grad koji je nekad bio grad sirijskog turizma pretvorio se u grad boli i smrti. Nema doma koji nema jednog do šest mrtvih. U njemu je i majka pet palih sinova boraca i muža, koji platiše životima za slobodu domovine.

Ako krenemo pola sata prema unutrašnjosti regije Tartus naći ćemo se u manjem mjestu Safita, takođe bez ratnih problema ali sa puno palih boraca. Ova mjesta su nastanjena većinskim Alevitskim stanovništvom, potom sunitskim i kršćanskim. Ako se spustimo jos dvadesetak minuta u unutrašnjost naići ćemo na niz kršćanskih sela.

Prvo katoličko selo je Kafrun sa nizom katolicki crkvi i samostanom za časne sestre. Žitelji ovog mjesta stali su uz Assada. Dali su činovnike i borce. Primili su izbjeglice onoliko koliko su mogli po svojoj veličini. U mjestu postoji organizacija Caritas koja djeli izbjeglicama pomoć bez obzira na vjersku pripadnost.

Dalje pet minuta automobilom nadovezuje se pravoslavno naselje Mašta al Helju koje broji prije rata pet tisuća stanovnika. Nisu protiv države ali većina se nije odazvala u vojsku. Poslali su djecu van države. Ovim gestom dali su do znanja da žele ostati po strani. Mali broj se odazvao vojnom redovnom roku. Vlast im nije to zamjerila.

U mjestu je primljeno dva puta više izbjeglica od domaćeg stanovništva, jer postoji puno praznih apartmana. Mjesto je prije rata bilo jedno od glavnih turističkih mjesta u Siriji. U mjestu postoje Crveni križ i polummjesec. Postoje crkvene grupe koje organizuju skupove gdje pokušavaju olakšati ljudima izbjegličke dane. Organizirane su i dječje radionice.

Struju imaju dva sata, a četiri nemaju. Uprkos tome mjesto je živo kao da rat ne postoji.

Kad se krene iz Mašta al Helju izlazi se sa područja Tartusa i počinju se nizati naizmjenično kršćanska pravoslavna i katolička sela. Tako sve do grada Homsa od koga je od ratnog vihora ostao samo kostur grada. Bio je pod terorističkim skupinama a potom ga je oslobodila Assadova vojska.

Kršćani katoličke i pravoslavne vjere u Siriji žive u veoma dobrim odnosima. Mole se u bilo kojoj crkvi i nije bitno sa tri prsta ili cjelom rukom.

Popovi, svećenici i hodže se poštuju, a predsjednik Assad svaki kršćanski praznik provodi sa svojom obitelji u crkvi paleći svijeće uz kršćansku molitvu.

Posljednje kršćansko mjesto u ovom redu kršćanskih mjesta je mjesto Muharde blizu grada Hama. Ovo mjesto do sad vodi borbe protiv terorista koji napadaju iz susjednih sunitskih sela. Muško stanovništvo zadržalo se sa Assadovom vojskom na borbenoj liniji a žene i djecu poslali su u Mašta al Helju.

Grad Tartus naočigled je grad koji nema veze sa ratom. Slika koju vidimo izvana je lažna. Njihova srca su puna bola i patnji pogibijom svojih najmilijih koje su dali za svaki pedalj zemlje svoje majke Sirije. Poštovanje svih manjina i vjera u ovoj državi je prisutno. Kao strankinja boraveći u ovoj zemlji našla sam svoj dom, prihatelje, ljude koji te vole i cjene onakvog kakav si. Spremni su na pomoć i podržku što na žalost u današnjom svijetu nedostaje.

Pravda pobjeđuje pa i ovdje će zasjati sunce.



(Sirijski lajk s natpisom "Sirija pobjeđuje")


Anka Canak, Dnevnik.ba

Tartus, Sirija

Samo jedna stvar to može objasniti, bez da se pravdaju shia jer su i oni ekstremi. Što je islam luđi i radikalniji time je sposobnost ljudi da planiraju duže od godinu dana jako umanjena.

Puše i Evropljani njima demografski od Londona do Moskve. S time da se njima za razliku od sunija nazire izumiranje i propast civilizacije.