Aga, koji je jezik upisan u ustav Srbije. Kako se zove.

Srpski, gospodine Puntar.

Ae levatiću, ne seri. Ti znaš kakvi su udžbenici i šta je standard u srpskom.

btw pravilno je 'smješnija', ne 'smiješnija'. Smijeh, smiješno, smješnije. Nauči barem ijekavicu.

I sto onda tocno to vase natezanje tu biva, gospodine Agaton, ne samo vase nego cijelokupno srpsko natezanje na ovoj temi. Sto hocete reci, da ste vi u stanju proklamirati jezik kao vas, a Hrvatima bi propisali da ga dozivljaju kao zajednicki, mozda jos i srpski kao sto kaze Srbijanac Seselj.

Ono, jeste li svijestni koliko se to gadi Hrvatima, jeste, zbog toga i natezete, ali nebi bilo lose da malo zakocite. Razumili smo, ispali ste jako pametan i velik narod, kao uobicajeno i nadjite si drugu igracku, penetrantni ste kao cigan kad prosi.

Gospodine Daramo, ako imate problema sa "ije" i "je", izgovorite reč na ekavskom pa ako se ta reč izgovara sa dugim "e" onda je izgovorite sa "ije" a ako se izgovara sa kratkim "e", onda se izgovara sa "je".

Nadam se da sam vam pomogao u vašem možebitnom lutanju bezspućima jezikoslovne zbiljnosti

Kad igraju kraljicini rendzeri??

Hrvatski jezik nastao je iz zapadnojužnoslavenskog prajezika, koji je nastao kad su se Bugari i Makedonci odvojili u istočnojužnoslavenski i tako razdvojili južnoslavenski prajezik na pola. Zatim su se Slovenci odvojili od zapadnojužnoslavenskog koji se potom raspao na narječja, od hrvatskih zapadnoštokavsko, kajkavsko i čakavsko. Dakle, nije se nekakav SH jezik odvojio kao poseban od ostatka nego je on zajednički skup sa slovenskim jezikom i zato nema srpskohrvatskog jezika. Ustvari, nema niti štokavskog dijalekta u srpskom jer je štokavski samo u odnosu na kajkavski i čakavski a Srbi svugdje imaju što, kao i Bugari. Slovenski nije kajkavski nego slovenski, jer nemaju ništa drugo osim kaj u svojem jeziku, ako netko ne razumije. To kažu lingvistika i povijest.

Srbi, s druge strane, kažu da postoji Nebeska Srbija gdje sjedi Srbin Bog s Dušanom kao malom mu od palube.

Nego, Hrvatska je svojevrjemeno poklonila Srbiji prijevode europske pravne stečevine na hrvatskom jeziku. Srbija ih nije preuzela i usvojila od slova do slova iako po njima govorimo istim jezikom nego ih koristi kao "referencu", što je drugi način da kažu - dobili smo prijevod na stranom jeziku i moramo ga prevesti. To je stvarni život. Hrvatski tekst ne može proći kao srpski i obratno.

Neznanstvena trtljanja nekakvog ofucanog jugonostalgičara iz Akademije Nauka i Umetnosti Srbije (ANUS) zato nisu niti najmanje bitna. To je ekipa koja još sanja velikosrpske snove i izdaje srpskohrvatski rječnik kao glavni srpski rječnik. Procjena je da je u njemu najmanje 20% hrvatskih riječi, od kojih je odmah jedna iz kajkavskog dijalekta na naslovnici, naime - rječnik. Srpski se, prije nego li su pokrali tisuće hrvatskih riječi, to zvalo slovar.

Srpska mitomanija još misli da će moći bajkama o istom jeziku osvajati prostor, kao da HV ne postoji, pa ima plan da kad već ne može nametati Hrvatima što želi, sve proglasi srpskim jezikom i onda krade riječi iz hrvatskoga kako bi svugdje bio "isti". Tako sada u srpskim novinama imamo osobu a ne lice, vlastito a ne sopstveno, sigurnost a ne bezbednost, uskrs a ne vaskrs, prinovu a ne novorođenče, vrtić a ne obdanište itd. To nije slučajno.

Drugim riječima, ako će Srbi govoriti istim jezikom kao i mi to će biti ekavski hrvatski, što niti nije tako čudno kada se radi o sudaru nadmoćnije i inferiorne kulture kakva je srpska.

Pametnjakoviću, otvori srpski rječnik možda ugledaš ovo:

Za pisanje pozajmljenica postoje utvrđena pravila:

I Reči iz klasičnih jezika (grčkog i latinskog) su se odomaćile u našem jeziku i u naučnoj terminologiji i prilagodile duhu našeg jezika, pa se pišu onako kako se izgovaraju: astronomija, instrument, subjekat, hemija, gimnazija, hirurgija; Ciceron, Olimp, Homer, Aristotel, Vavilon, Cezar itd.

II U pisanju reči iz živih jezika ima malo razlika.

a) Zajedničke imenice i pridevi pišu se onako kako se izgovaraju u jeziku iz kojeg su preuzete, ali prilagođeno našem pismu i glasovnom sistemu. Na primer: spiker i tvist se u našem jeziku ne mogu izgovoriti kao u engleskom. U ovakve pozajmljenice spadaju reči: gulaš, ambalaža, intervju, korner, ofsajd, duet, bas, bife, šofer, kompjuter i mnoge druge.

b) Tuđa vlastita imena pišu se različito:

izvorno, onako kako se pišu u jeziku iz kojeg potiču, ako se na srpskom pišu latinicom, na primer: Ernest Hemingway (Ernest Hemingvej), Boccaccio (Bokačo), Shakespeare (Šekspir), Chicago (Čikago), New York (Njujork), München (Minhen), Zürich (Cirih); u tom slučaju se u zagradi piše kako se ime izgovara, i to kad se pominje prvi put;
onako kako se izgovaraju (fonetski) kad se na srpskom pišu ćirilicom; u tom slučaju se, kad se prvi put pomene ime, u zagradi piše izvorno;
fonetski, bez obzira na naše pismo, kad su reči iz slovenskih jezika koji se služe ćirilicom (ruskog, bugarskog, makedonskog itd.); na primer: Jesenjin, Nikolaj Gogolj, Lav Tolstoj, Janevski, Gligorov itd.

c) Imena mnogih stranih gradov, zemalja i druga geografska imena pišu se fonetski i ćirilicom i latinicom ako su već dugo prilagođena duhu našeg jezika, na primer: Njujork, Beč, Venecija, Mađarska, Rim, Solun itd.

Vidim da vas pravo brine aristokratski hrvatski jezik pa ga znate bolje od 90% Hrvata, od novokovanica pa nadalje, teški neki kompleksi.
Još se prave da ne prevode engleska imena, upali bilo koji srpski kanal, titlovi puni Džonova, Pitera itd.

Hvala, mene ipak jezikoslovlje i pravopis ne zanima kao vas, posebno ne na ovako "ozbiljnom" forumu pa tako ni hrvatske novokovanice, korijenski pravopis, uživajte i dalje u učenju gospodskog hrvatskog i prelistavanju hrvatskih rječnika i pravopisa.
Neki se pak ne rađaju sa znanjem svih svjetskih jezika poput Srba i njihova poglavara Nikolića pa čitaju korisnije rječnike i valjaju se na srpske rasprave da li se na srpskom pravilno kaže Bekem ili Bakam.

Samo ste sebi uletili u stomak jer po vama je ispalo da Srbi čitave rečenice i tekstove na engleskom prilagođavaju svom izgovoru a ne konkretne reči i pojmove, gospodine Daramo. Znači John je Džon a John goes to Hollywood je John goes to Hollywood a ne Džon gouz tu Holivud.

Ne znam, niti me posebno briga, kao što rekoh ne čitam srpske rječnike, niti me hrvatski nešto posebno ne zanimaju, samo sam konstatirao ono što sam zamijetio gledajući srpske kanale, pogledam nekad koji film, iskreno nije da mi smeta prijevod sve dok mogu pohvaćati kontekst.

Samo sam htio reći da je kod vas to neka opsesija izrugivanja drugačijih govara koja se vuče još odavno od Vuka, prikazivajući druge jezike i pravopis kao govorne mane i pogrešne, a s druge strane ne vidite svoje gluposti i zaostalost jezika na razini 19. st.
Ili možda samo čudan osjećaj jer drugima više ne možete nametati šta je pravilno, tko će ga znati.

Tako neki dan naletih na srpski sitcom u kojem su se na tako brutalan način izrugali slovenskom, valjda je to u Srbiji smiješno i to publika traži.

Dobar poslovni potez bi u Srbiji bio prodavati ovu alternativnu hrvatsku jezičnu literaturu, išla bi kao halva a Srbi bi je masovno kupovali ili kao šaljivo štivo da se mogu rugati Hrvatima, neki pak bi možda i učili da postanu "gospoda", većini Hrvata i onako ničemu ne služi, niti se može prodati, Hrvati pretežno koliko vidim kupuju engleske, njemačke rječnike i stranu suvremenu literaturu, ovo nam jedino može poslužiti kao podguz.

Eto očekujem od dežurnih forumskih lektora da pripreme srbosjeke, nožine i ostalu opremu poslije lektoriranja teksta, kako to obično bude ako sam uvrijedio njihov čisti hrvatski/srpski jezik.

Kad se već šalimo pa barem budite spremni prihvatiti i malo šale na svoj račun, ja barem priznajem da su ovi hrvatski rječnici koje posjedujete za valjati se po podu, dokaz toga kako se na Balkanu postaje akademik.

U mom slučaju se ne radi o izrugivanja već u humornom pristupu tim stvarima a to su dva svijeta. Jezik kojim pričate doživljavam organski a to znači da ga razumijem 100%, a da ga nikad nisam učio niti išao na nekakve kurseve. I nove riječi doživljavam organski ili bar većinu njih jer organski razumijem njihov smisao, ali postoje izuzeci tipa "odvjetnik" jer mi je nejasan korijen te riječi, nejasan mi je glagol "odvjetati" koji bi bio u vezi s tom rječju jer koliko znam, taj glagol ne postoji pa je jasno da je riječ izmišljena bez bilo kakve podloge za nju itd.

Međutim, kad su u pitanju riječi tipa òdmislitba, upòjmitba, upòstupitba, izključba ikanja itd kod kojih takođe razumijem srž riječi, ne mogu da im se ne nasmijem a vjerujem ni većina Hrvata s obzirom da se te riječi nisu primile mada su ponuđene u isto vrijeme kad i one riječi koje su ušle u upotrebu. Znači stvar je u organskom doživljaju jezika kojim pričate jer u jeziku koji ne doživljavate organski, bilo kakve promjene ili nove riječi se uzimaju po automatizmu jer nema tog osjećaja organske prisnosti s tim jezikom.

Kao prvo sam naslov teme je komičan, baš moraš biti stručan i lingvist pa ustvrditi da Hrvati i Srbi pričaju razumljiv jezik, mene bi kao nekoga tko pokušava biti ozbiljan lingvist bilo stid tako nešto izjaviti.
Nek gospodin Klajn prvo prouči je li svoje prezime napisao ligvistički ispravno pa krene nadalje.

Iskreno ni meni neke "srpske" riječi nisu jasne pa eto i advokat, po kojem osnovu je nastala, jer kao tuđica sasvim sigurno fonetski nije ispravna nekome tko i malo zna engleski?
Meni je odvjetnik ušlo u uho i tako je koristim, taman posla da se opterećujem porijeklom.

òdmislitba, upòjmitba, upòstupitba, izključba ikanja nikada čuo, niti koristim, to meni liči na starohrvatski, ako je vama starohrvatski smiješan to nije moj problem, vjerovatno vam je onda i starosrpski, iako sumnjam.

S druge strane ja na jezik gledam samo kao političko pitanje, što ono danas ustvari i jeste.
Svatko normalan zna da je to danas isti jezik ali se pravi pametan drugom određivati kako će ga zvati i smije li ga koristiti i kako će ga ispravno koristiti.

Bošnjaciima se gadi hrvatski i zabranju gu a i sami u posljednje godine pokupiše toliko gadljivih riječi od domovine, općine pa nadalje.
S druge strane Hrvatima to ne smeta, čak i političko nazivanje toga jezika bosanskim, dok god se ne miješaju u naša prava, to isto vrijedi i za Srbe, šta vas briga šta će biti hrvatski standard, pa nećete ga vi govoriti.

Šaliti se možemo, ali sve ima šalu kad to preraste u nijekanje i osporavanje drugoga onda nastaje problem.

Lijepo rečeno

Ma sve pet, super mi je ovaj informatički rječnik, na njega opišah, baš zamišljam hrvatsku lokalizaciju Winsa i softwar na njemu u rangu ćirilićne, prije bi se snašao na kineskom.
Nego samo kad se uzvrati šala pojedinci već zapjenili i počeli marširati na Drinu uz uvrede.

To se slažem, isto stanje kao u BiH s BANU, hrvatski jezik ne postoji i Hrvati ga ne smiju govoriti jer smeta bošnjačkim slušateljima kojima je smiješan.
Kao da upravo taj hrvatski standardom nije najbliži bosanskom, to im ne smeta kad kradu "hrvatske" riječi i kada ih oni počnu koristiti, onda više nije smiješno, ali su im i dalje smiješne samo one riječi karakteristične za hrvatski.

Ili recimo, onaj tip koji je izdao Srpsko-hrvatski objasnidbeni rječnik gdje je srpske lokalizme, žargone i pojmove ograničene na uskim područjima pokušao predstaviti kao nepremostivu razliku između hrvatskog i srpskog. Lafina je mogao obići i Zagorje, Dalmaciju i ostrva pa napučiti knjigu njihovim lokalizmima i žargonima pa ih predstaviti kao nepremostivu razliku između hrvatskog i tih žargonskih i lokalnih jezičkih bespuća.



To je ovaj rumenko i dok je uspravničara i bjegunaca iz "balkanske kaljuge" njegovog profila, kod Srba će uvek biti prostora za smeh i šalu.

Hajde bar da se preziva Brlek, Cmrk, Krmek, Picek pa da ga i povežemo sa uzpravnicom kojom teži, ali ne lezi vraže, rumenko se preziva Samardžija, nimalo uzpravnički.

Jadni akademici ANUS-a, nitko osim njih i njihove zombi-sljedbe ne jebe njihove radove, knjige i ideologije niti pola posto.

"Veliki rječnik hrvatskoga standardnog jezika" je najobuhvatniji i najpotpuniji rječnik suvremenoga hrvatskog jezika u kojega je ugrađen dugogodišnji rad stručne redakcije, mnogih autora, urednika i suradnika, i koji obuhvaća više od 120.000 natuknica i podnatuknica.

"VRH" je namijenjen najširem krugu korisnika odnosno svima koji žele bolje znati ili naučiti hrvatski jezik. U usporedbi s ostalim dosad objavljenim jezičnim rječnicima ovaj je rječnik gotovo dvostruko veći, sadržava više i gramatičkih, i leksikoloških, i normativnih, i terminoloških podataka.

Sad će valjda anusovi jadnici imati iz čega prepisivati i završiti taj srbohrvatski rječnik kojeg rade već sedamdesetak godina. Hrvati za četiri godine napravili koliko oni za 40, skoro da ti dođe žao koliko su jadni da ne znaš da se radi o marvi samo takvoj. Evo kakvi su to pacijenti:

Nama je sada, po njenim rečima, nezgodno da Rečniku menjamo ime, jer obrađeni korpus reči obuhvata i one koji pripadaju sadašnjoj hrvatskoj, bosanskohercegovačkoj i crnogorskoj "strani":

- Ako bismo promenili ime, upali bismo u polemike, podigla bi se velika prašina, optuživali bi nas da smo pokrali njihove reči, ili bismo morali da Rečnik "čistimo" od te građe. Ali nismo mi krivi što je i Krleža pisao srpskim jezikom. Suludo je da se projekat dovede u pitanje zbog politike.

http://www.novosti.rs/vesti/kultura.71.html:570960-Tomovi-nepostojeceg-jezika

Dobro je njima dr. Rašković dijagnosticirao, znao je o čemu govori.

Zanimljivo, SANU i srpska linguistika ozbiljno i dalje obradjuje i svojata hrvatsku knjizevnost i jezik. Danas, 2016.

Kakva bitka u glavama SANU-aca, hoce li i dalje izigravati glavu nekakve imaginarne Jugoslavije, pisi soft velike Srbije, ili ce se poceti truditi sami oko svoga jezika.

Jebate, koji bolestnici.

Ovo je u odnosu na ovo hrvatsko šaljivo štivo koje ne može izroditi ništa osim dobrog materijala za šalu daleko opasnije i gadljivije.
Posebno kad to izdaje nazovi srpska akademija.

A tek ste stigli do rieči koje imaju započidbu slovom "A". Ima u nastavku ovoga kapitalnoga djela još velebnih primjera genijalne tvorbe rieči.

Primjerice, evo nekih rieči sa započidbom slovom "C". A to je tek drugom skupinom rieči u ovomu rječniku koje smo naveli i imam želbu pripobćiti da su i ostalih 28 skupina rieči koje imaju započidbu ostalim slovima abecede, jednako zabavnim kao i ovih nekoliko primjeraka koje smo izdojili kano primjerom genijalnosti ovoga jezikoslovnoga remek djela.

chemical molecule = lučbèna trošica

constant = nemjènljivica

computerization = ostrojba

computer logic = strojno mislovlje

ciphertext = zakritak

clock = kucalo, 'dobnjak' 

coding = uznačba

A tek ste stigli do rieči koje imaju započidbu slovom "A". Ima u nastavku ovoga kapitalnoga djela još velebnih primjera genijalne tvorbe rieči.

Primjerice, evo nekih rieči sa započidbom slovom "C". A to je tek drugom skupinom rieči u ovomu rječniku koje smo naveli i imam želbu pripobćiti da su i ostalih 28 skupina rieči koje imaju započidbu ostalim slovima abecede, jednako zabavnim kao i ovih nekoliko primjeraka koje smo izdojili kano primjerom genijalnosti ovoga jezikoslovnoga remek djela.

chemical molecule = lučbèna trošica

constant = nemjènljivica

computerization = ostrojba

computer logic = strojno mislovlje

ciphertext = zakritak

clock = kucalo, 'dobnjak' 

coding = uznačba

Kako se te rijeci kazu na srpskom?
Jel ugrozeni? Daj nam prikazi srbice za te rijeci

A jel ti koristiš ove rieči koje sam postavio?

Tome se može smijati svaki Hrvat ali kod ovoga smijeh već prestaje i više se ne oštri jezik nego noževi.

"nismo mi krivi što je i Krleža pisao srpskim jezikom. Suludo je da se projekat dovede u pitanje zbog politike."

Novaković je delo i nazvao "Srpskim rečnikom", jer je celo štokavsko područje i bilo srpski jezik. Opet iz političkih razloga, romantičarskih ideja ujedinjenja i naše popustljivosti, taj jezik je nazvan srpskohrvatskim ili hrvatskosrpskim.

Za zaštićenog svedoka uzeo bih Vuka Karadžića koji je davno naučnim načinom utvrdio da je sve što je kazano štokavski u celosti srpsko.

Dosledno i uvek govorim da je moj jezik jednako i uvek srpski, mada su uzeli običaj da ga i drukčije zovu.

Zato još jednom objavljujem na svim jezicima srpskog jezika da je veliki Rečnik SANU bio i ostao srpski, po struci, istini i pravdi

Ne koristim. Ja uopce ne koristim te rijeci. Nisam u tom "filmu" .Nego kako se na srpskom kazu te rijeci?
Kad vec ismijavas onda trebas imati neki argument ili ne. Naravno da ne jer nisi imao pojma da postoje ni na engleskom ali, eto, dokopao si se toga pa ti interesantno ismijavati se Hrvatima. Jel se osjecas bolje? Ono kao da si rat dobio?
Takvi profulani likovi i ne umiju nista drugo nego svoju inferiornost prikriti ismijavanjem...
.....necega..