Ne, naprotiv, jedva cekaju da nastave gdje su stali.



Ne mogu ga promijenit dok vjeru ne promjene.



I ova turkusha se ponasa ko prava begovica .. to je taj mindset. Nepopravljivi.

Editirala sam post. Konekcija me ubi.. ili forum zeza.

Njegoš nije pisao istorijsku knjigu nego poeziju u XIX veku i to u vreme romantizma. Ona se temelji na onome što je u to vreme bila realnost, ostalo je umetnička nadogradnja.
Epovi i rodoljubive pesme su u svim zemljama nacionalno obojeni i ulepšani.

Nisu Turci odavde otišli jer su shvatili da je došlo vreme demokracije i ljudskih prava (to ni danas ne shvataju inače ne bi onoliko tukli po Kurdima), već su oterani tandžarom. To nije izmislila srpska historiografija, citiraj bilo koga stranog istoričara ili nađi bilo koju inostranu literaturu koja tvrdi drugačije.

Jbg Leri, ako gledaš Njegoša u kontekstu vremena u kojem je živio onda to vrijeme postavi i turska osvajanja. Turci nisu osvajali da bi naseljavali, jasno je i meni i tebi.

A jasno nam je zašto i kako su u povijesti takve " osvajačke sile" povlačile se i gubile .

Ja nemam trunku turkofilije, ali nije teško izgooglati tadašnja povijesna previranja...

Ne treba se zaludjivati glupostima.

Tito je uvjeravao narode da su se lafo neke odlučujuće bitke i ofanzive vodile na tlu u ex Yugi i da su direktno vezane za izhod drugog svjetskog rata...


Danas kad izgooglaš to, ispada da je dvadeset i nešto miliona ljudi glumila budale pred običnim bravarom a neki i vjerovali u to..

Tako i to sa turcima i tandzarama

Lijep ti dan.

Zato i postoji inostrana literatura.
Složićemo se da se ne možemo složiti oko svega.
Ljep dan i tebi.

Da ne bi sad nastavili napušavanje,a hoćemo veruj mi ako ne odgovoriš,objasni mi zašto si ovako reagovao i šta je to što sam rekao laž?

Никада нам нисте ни остављали други избор.


Мораће те је мењати или знаш већ све.

Zato što me smaraju tvoji jednolični upisi u kojima ćeš ti nekog da čistiš i pročišćavaš.
Inače ti ne odgovaram i zaobilazim te, ali si me malopre konkretno pitao.

Prvo ispratiti jedne, pa druge.

Šta je to tuđe?? , šta je to Bošnjačko?? , jel vam to Allah i Sulejman poklonio i dao pa imate nešto ekskluzivno bošnjačko?? , čime vi pravdate da je nešto vaše?? , pa ničim čim ste okupatori.

Srbi tvrde da je to njihovo , a vi tvrdite da je vaše , e pa ko bude jači toga je i livada.

Iamo priliku da se konačno podelimo i da više nemamo problema jedni sa drugima , ali vi nećete nego hoćete da Srbima vladate pod krinkom multikulti.

Moraš shvatiti da je za Srbe najveća uvreda da im potomci okupatora koji su ponosni na to kreiraju identitet,državu i jo vladaju nad njima.

To je totalno neprihvatljivo kako za Srbe a tako i za Hrvate , jer ne može neki Osman,Husein i Mujaga da Srbiinu i Hrvatu kaže šta je Bosna i da im kažu šta nije njihovo tj.da oni određuju ko ima tapiju.

I mene nervira kad neko učestvuje na nekom forumu ili temi a ne znam jeli dečak ili curica a kamo li šta je po nacionalnosti pa ti ipak ne kažem da ne sereš,što se tiče zaobilaženja,sve što te interesuje si već pitao,гледе čišćenja,kao što rekoh ne ostavljaju drugi izbor,eto čak i Joe Izlaz to konstatuje.Za kraj,u vezi onog не сери,sve što ti mogu reći je дувај га мајмуне.

Sorry vođa XXX neću više ovo smo morali da raščistimo ja i mali iz igrice.

Enter znači unos.

Mešam često enter i exit a Plenković me podseća na
Nebitno..

Ne daju muslimani spomenik ili nešto slično Andriću u njegovom gradu na otvorenom iliti naziv ulice.

Andrić nije prešao na pravoslavlje. U razdoblju u života u Beogradu odlazio je u franjevačku crkvu sv. Ante u Bregalničkoj ulici. Održavao je prisne kontakte s beogradskim franjevcima: Augustinom Čičićem, Ljubom Hrgićem i, osobito, s Jozom Markušićem, pjesnikom i gvardijanom beogradskog franjevačkoga samostana. Beogradska čaršija zvala je Andrića „fra Ivo“, a poslije rata „drug fra Ivo“. Postoji niz potvrda da je pisac slavio katolički Božić. Jednu indikativnu zgodu prepričava i Andrićev prijatelj, diplomat i pisac Branko Lazarević, u Dnevniku jednoga nikoga: “Kad mu je (Andriću) jedan činovnik Ministarstva, pogrešno čestitao božićne praznike, osorno i jetko mu je odgovorio: ‘Ja sam katolik, ja nisam pravoslavni!’ To je, možda, jedino do čega drži. On je, ako je nešto, katolik.”

Andrić je bio politički oportunist. Vješto je skrivao svoje pravo lice; razvio je posebnu taktiku maskiranja i vješta prilagođavanja novonastalim prilikama. Služio je revno i kontroverznim političarima.

Pomalo je neobično da je Hitlerova Njemačka prihvatila Andrića za jugoslavenskog veleposlanika s obzirom na to da je Andrić bio pristaša atentata na nadvojvodu Franju Ferdinanda, pobornik ujedinjenja južnoslavenskih naroda i uvjereni protivnik germanizacije. No, Nemec piše da je Viktor von Heeren, šef njemačkoga veleposlanstva u Beogradu, slao telegrame na više berlinskih adresa u kojima zagovara da se Andrićevo imenovanje prihvati. Andrića opisuje riječima: „On tečno govori njemački, ima oko 45 godina, neoženjen je, Hrvat je iz Bosne, pisac po zanimanju i uvijek je bio smatran jednim od politički najsposobnijih rukovodilaca u diplomatskoj službi Jugoslavije. Za vrijeme svog dugog djelovanja u Ministarstvu vanjskih poslova Andrić je uvijek održavao vrlo prisne odnose poslanstvom Njemačke i u svim pregovorima pokazivao je temeljito razumijevanje zahtjeva i interesa njemačke politike. Svrha njegova upućivanja u Berlin jest da se pokaže koliko se velika važnost pridaje mjestu predstavnika u Berlinu i kako postoji snažna želja da se naglasi kontinuitet sadašnje politike prema Njemačkoj. Andrić je dobio odlikovanje Grosskreuz nakon posjete Gosp. Neuratha Beogradu.“