Ne znam da u BiH postoji kršćanski ekvivalent ovog koncepta.

Nisam čuo da ima srpsko ili hrvatsko kolektivno groblje "kršćanskih mučenika" ili "boraca za kršćanstvo" , gdje se rodbini prijeti ako slučajno mrtvaca (šehida) ne daju pokopati na kolektivnom groblju gdje se vidi "koliko ih je šehidilo".

Ako Googlam za ovim pojmom pokušavajući se više educirati, izlaze mi stvari poput "osmijeha šehida" i raznih terorista.

Mislim da to nikad ne bi zaživjelo kod njih da nije bilo nepovratne pomoći u novcu nakon rata. Tad se dijelilo obiteljima poginulih. Danas kad su dovoljno educirani o islamu svim srcem to prihvaćaju kao svoju tradiciju i dio nacionalnosti.
Nekad se pitam kakav kratki spoj u glavi se mora dogoditi kod Komšića, Divjaka, Kojovića. Pa se pojaviti na proslavi šehida na groblju i kod spomenika šehidima. Jel njima jasno uopće ?

Samomržnja. Pojavi se u ljudima kad su manjina u neprijateljskom okruženju. Pokušaj uma da se prilagodi i preživi.

Dio krivice nose hrvatski i srpski predstavnici koji su dopustili da ti islamistički džihad izrazi dođu u službene dokumente BiH.

Ili narodski receno: Muslimani gori od Turcina.

Nije to nikakva samomržnja nego čisti oportunizam.

Cini mi se da je bila tema?

Osmijeh sehida je vjerovatno najkozojebnija stranica na cijelom world wide webu.
To je fakat ekipa sa teskim dijagnozama.

Kad su prihvaćeni termini Bošnjaci i bosanski jezik što je sto puta veći zločin...

Zar to postoji ?
Znam da su se preseravali sa tim pa namještali usta ubijenih džihadista u osmijeh. Ako ne ide onda ih vezali konopcima da namjeste osmjeh. Pa to Kurdi i Alawiti skužili i na socijalnim mrežama počeli dilati slike mudžahedina kako izgledaju bez namještanja osmijeha. Horror na licima, vidjeli svog šefa Sotonu.