Pricidnice, ca si poludija

Nisam!
Zar ti licim na cetnika?!

Ti si za mene dozivotni pricidnik

I nakon Tita - Tito!

Ne znas ti Bogoje koliko je on ulozio u kampanju na forum.hr da postane pricidnik... imao intervjue, obecavao svasta, agitovao preko pp... kad sam ga odjavio, poceo je da me hejtuje neopisivo...

Ipak, pricidnik je pricidnik, ja to postujem

Proljece je, zeleni se trava,
s multikulti, radja se ljubav prava ...!
... a jooojjj!

Što bi rek'o netko puno pametniji od mene - Bože, svakom li si pokazao monitor i miša...

Kad se izboriš za HB u RH tad možeš laprdat protiv Jugosfere, nismo mi manje vrijedni od Dalmacije ili Slavonije. Dotad please ne smetaj...

Ova prepiska s Martinom me podsjeca na onu situaciju s Prvim Predsjednikom dr. Franjom Tudjmanom, kada je upozoravao i govorio da nas neki zele opet strpati u neke asocijacije s “bivsim bratskim narodima”, na sto mu je odgovarala “politicka i novinarska elita” da je lud i bolestan!
A sada vidimo da je bio apsolutno u pravu, jer se punom parom opet stvara “Yugosfera”!
Sve dok ne naucimo svoju povijest, ona ce nam se ponavljati!
Marti, znas li ti koji je i gdje je “Zaliv hrvatskih svetaca”?

E moj Junuze, šta se zaletavaš ko muha bez glave?
Kakve veze ima Dalmacija i Slavonija sa Yugosferom?

Sretan Dan žena svim ženama koje to jesu


Lou Andreas Salome rodila se 1861. u St. Petersburgu. Bila je ruski lijepa, divlje šarmantna i beskrajno inteligentna. Bavila se psihoanalizom, pisanjem i muškarcima. Zahvaljujući svojoj čudesnoj pojavi postala je neiscrpna inspiracija i nenadmašna ljubavnica nekim od najznačajnijih ljudi tog doba.

_______________piše: Martina Mlinarević-Sopta I Poskok.info



Osim što ih je voljela, ranjavala i kasnije ostavljala kao bespomoćne kučiće, bila je njihova intelektualna muza, koja je svojom blizinom izvlačila na površinu ono najbolje u njima. Tako su muškarci njezina života svoja najveća ostvarenja doživjeli upravo za vrijeme tih turbulentnih romansi, pod zgužvanim plahtama potkrovlja koja su mirisala na cimet i tulipane.

Strastveno je drugovala sa Sigmundom Freudom. Izmijenjivali su pisma fascinantne literarne i analitičke vrijednosti koja su posthumno objavljena. Rainer Maria Rilke joj je posvetio većinu svog pjesničkog opusa. Bila je petnaest godina starija od tog dvadesetjednogodišnjeg mladića u čijem je životu ostavila neizbrisiv trag. Nietzsche je sve svoje najumnije spoznaje i analize crpio iz njenih očiju. U jednom kišnom jutru, ležeći pokraj njenog golog tijela je zapisao - "Ljubav prema ovoj ženi će me uništiti.“

friedrich-nietzsche-paul-ree-lou-andreas-salome_copy_copy_copy

Ova fotografija iz pradavne 1882. godine savršeno oslikava monopol fatalne Lou nad muškarcima koji su prošli kroz njezin svijet. Ona je u kočiji, sa bičem u ruci, a umjesto konja su upregnuti - Paul Ree i Friedrich Nietzsche.

I onda mi se neka današnja djevojčica krene frajerisati. Lafo alfa-ženka. Feministica. Ovo-ono. Nekad je ljubav i strast koja kida razum mogla stvoriti bolje ljude i bezvremenska djela poput Zaratustre. A danas je najvažnije da se nakon prosječne jebačine automatski u ruci stvori Eronetov bon od dvajs maraka, štikle i najnovija torbica za izać na cajke. Ima li goreg od feministica po naški? Izblajhane brigade koje žive po Cosmu ili nekoj novoj hit seriji. Lako je danas svom jadniku narediti da kupi BMW od kredita Zagrebačke banke, iako jedva krpi kraj s krajem. Haj se stisni pa Nietzscheu reci da odglumi konja. Moja ti.

Nedavno sam sudjelovala u jednom projektu sa studijom na temu položaja žena u BIH. Jak nam položaj, u još jačoj državi. U zemlji gdje se većini mladih djevojaka čitav horizont prostire od solarija do sapunica, a u trenutna društvena, politička, kulturna i ina zbivanja su uključene ili imaju želju biti uključene taman koliko i Komšić u hrvatska pitanja.

Ali to nije ono što htjedoh reći. Naime, budući da živim na Širokom Brijegu, pišući spomenuti esej neizostavno mi je bilo spomenuti Babu Penavušu, kao simbol jedne nezaboravne priče o našim ženama. Priprosta starica rođena 1913. koja nikad nije putovala dalje od tridesetak kilometara škrtog kamenjara unutar kojeg je živjela, ostavila je svijetu čarobni komadić umjetnosti koju je stvorila svojim ispucalim danovima i bolom za preminulim sinom. Danima i noćima je diljala drvo stvarajući neprevaziđeni drveni bestijarij i fantastične skulpture mimo svih pravila umjetnosti, koje je dosad u brojnim galerijama diljem svijeta pogledalo mnoštvo oduševljenih ljudi.

Ovakvih nadahnutih priča puno je naše bosanskohercegovačko nebo. Ovdje gdje su žene orale, kopale, vozile traktore, brinule se za kuću i djecu, otpremale muževe u svijet, u rat, iznosile sve teškoće stamene i same, te uz sve to uspjevale u sebi graditi jedinstveni kulturni duh, još u vrijeme kad su se u Europi tek nazirali počeci nečega što će se kasnije zvati feminizmom.

I uz sve to što su bile i što još uvijek jesu, uz svu njihovu iskonsku snagu da održe kućanstvo i obitelj časnima, tek rijetkim ženama na ovom šovinističkom meridijanu će se uzvratiti pažnjom i ljubavlju kakvu zaslužuju. Za bilo koji dan, pogotovo za osmi mart.

One koje strpljivo žive u osjećajima koji su odavno umrli, one koje pritišću u sebe sva sranja kao što onaj kamen pritišće kupus u kaci da ne bi remetile svakodnevnost tračerske mahale, one koje nesebično podnose križeve pijanih šamara u hladnim noćima ili prazninu nedjeljnih stolova dok njihov muškarac ritualno razapinje ulovljenu divlju svinju pred birtijom, one su neznane junakinje naših življenja.

Ali nije ni njihova duša Rojsov bager. Jebo sad emancipaciju i mušku hladnokrvnost. Pogledajte bar jednom u oči pokraj vas. Zagrlite ih. Nikad ne znate kad će vas ovaj prokleti igrač život samo ugasiti kao prekidač pokraj vrata.

Stoga, sretan Dan žena svim ženama, pa i muškarcima koji se tako osjećaju (a kažu sve ih je više i u našim ponosnim krajevima takvih, roskastih, dok im se jadni pradjedovi u grobovima okreću).

Sretan Dan žena majkama i suprugama poginulih branitelja, tim hrabrim Ivanama Orleanskim rasutim od Broda do Neuma, što svaki novi dan neviđenom snagom prorovare čitav ocean nelogičnosti, surove birokracije i političke nepravde, još uvijek sposobne da negdje duboko u sebi pronađu osmijeh kojim će othraniti djecu, jer je to jedino što im je preostalo.

img_1655

Sretan Dan žena radnicama što udišu smrad raspadnutih životinja u Lijanovićevim pogonima, suznim očima moleći za plaću koja će opet, kad se kreten smiluje, biti tek papirnati bon za kupnju opet istog smrdljivog mesa u njihovim trgovinama. Svim potlačenim zaposlenicama državnih i privatnih firmi u čitavoj zemlji, koje izdržavaju mobbing surovog kapitalizma, zbog gaćica koje moraju kupiti djeci duraju krkanska pitanja teturavih budaletina o boji svojih gaćica, dok poslužuju piće u noćne sate za šankom ili štancaju listiće u kladionici na Božić u podne, svim onim nezaposlenim ženama koje po stoti put duboko uzdišu pred natječajima Zavoda za zapošljavanje čija upražnjena mjesta uvijek popuni netko drugi, netko podobniji, netko u čijoj kući su već tri firme i pet plaća.

Sretan Dan žena silovanima u Srebrenici, koje na svojim dušama nose strašne ožiljke najvećeg užasa i plaše se svakog muškog obrisa, hrabrim majkama Trusine, Grabovice i Ahmića, ženama koje su ostale sa praznim domovima, praznim jastucima i uništenim srcima, koje i danas traže nedostižnu pravdu za svoje jezive noćne more i krikove. Sretan Dan žena Kazimiru Zeleniki iz Uzdola koji će jutros svojoj kćerki prve narcise iz bašte odnijeti na grob, umjesto u sobu. I Šefketu iz Sarajeva kojemu je rat oteo čitav smisao života i zdrav razum onog jutra kad mu je ženu kao pčela za vrat zauvijek ujeo snajper na sarajevskoj pijaci.

2494590109_3a83400384

Sretan Dan žena svim uspješnim i velikim ženama koje svojim postojanjem pružaju inspiraciju i primjer mlađim generacijama, svim liječnicama i medicinskim sestrama što sad negdje nekome oblače pelene xxl broj, profesoricama, učiteljicama, pravnicama, arhitekticama, pjesnikinjama, vlasnicama privatnih tvrtki i direktoricama tuđih, bosanskohercegovačkim ljepoticama u muškom poslovnom svijetu, svestranim poliglotama, obrazovanim i načitanim damama, novinarkama čije se pravo na slobodu misli ugnjetava, ženama koje se iz vlastitih ideala bore za druge žene i njihovu ravnopravnost.

Sretan Dan žena i Borjani Krišto, osobi kojoj vjerujem jer moram, krpenoj lutki na koncu, koja je mogla toliko pomoći svim gore nabrojanim ženama, a nije ni pomaknula prstom, pokazujući još jednom da u našem balkanskom sistemu politika i kad jeste za žene, onda je to za bezlične osobe koje će biti odlično sredstvo manipulacije u rukama sposobnih muškaraca. Sretan Dan žena i Jadranki Kosor radi koje se smrzavaju po ulicama žene s transparentima, žene u štrajku zatvorenih tvornica, žene bez osnovnih sredstava za normalan život. Sretan Dan žena i prvoj dami bh-Hrvata, Sabini Komšić uz želju da nam ne sekira puno predsjednika, jer kad je on sekirli, mi smo vamo dibidus tufahli. Sretan Dan žena i Doris Pack, kojoj uz čestitku ide još jedno – odjebi Doris.

A djevojčicama i djevojkama koje misle da je život kao scena iz Tree Hilla, i da nema sranja kojeg ne mogu riješiti savjeti Oprinog dr.Phila, želim da što prije odrastu. I da shvate da su žene bile stup ovog društva kroz čitavu tešku i krvavu povijest, te da je nekad umjesto maskare za oči u ruke potrebno uzeti i mač pa raščistiti nataloženi korov na putu. Jer današnji put nije put svile i bajki Walta Disneya. On je pun strahova i padova i užasa koji traže sposobne i odgovorne ljude. Položaj naroda i situacija u državi traže angažiranu mladost koja će dati sebe nesebično na barikadama nelogičnosti i političkih malverzacija. Ovaj svijet traži žene koje će s ponosom nositi ime Hercegovka i Bosanka, kao što su to radile nezaboravne žene prije nas ostavivši nam u zalog lekcije života koje ne možete pronaći niti u jednom ženskom časopisu.

Budi žena srcem i voli najprije sebe, voli zatim mjesto gdje živiš i ljude koje srećeš na putu. I ne zaboravi, iako si skroz fancy po mjerilima svojih fejzbuk jaranica, nema ništa strašno u okopavanju krompira ili trganju grožđa, nema ništa ljepše i nježnije od njegove neobrijane brade u snenim jutrima, nema ništa romantičnije od činjenice da Valentinovo provodiš gledajući kako on reže nokte umjesto u nekim elitnim restoranima, i molim te, ne šizi ako slučajno podrigne ili prdne, jer to može biti tako prekrasna sekvenca po kojoj se neke ljubavi zauvijek razlikuju u moru prosječnih, onaj detalj kojem se smiješ do suza i sa sedamdeset i nešto dok sjedite za stolom sa jučerašnjim novinama i milujete si ispucale dlanove životom nagrižene.

Sretan Vam Osmi mart!

Martina Mlinarević Sopta gost večerašnje emisije "Dobar, loš, zao"

Gost večerašnje emisije "Dobar, loš, zao" urednika i voditelja Maria Vrankića bit će Martina Mlinarević Sopta kolumnistica sa Širokog Brijega.

U središe pozornosti večerašnja gošća došla je nakon niza kolumna koje su objavljene na nekoliko relevantnih portala kako u BiH, tako i u Hrvatskoj. Poznata kao bez dlake na jeziku, Martina će u večerašnjoj emisiji iznjeti svoja stajališta o trenutnoj političkoj situaciji u BiH, ali i u okruženju.

Emisija "Dobar, loš, zao" na programu je večeras u svom standardnom terminu u 21. sat na TV postaji Oscar C, a emisija će u cijelosti biti dostupna na našem portalu tijekom sutrašnjeg dana.

hercegovina.info

sta je sa njim

Kad već nitko neće da pomogne:
Zaljev hrvatskih svetaca = Boka Kotorska, koja je tek nakon II. svjetskog rata "prešla" u Crnu Goru.
Slične stvari su se "dogodile" i Srijemu, Baranji, Banatu i Bačkoj iz čega se vidi konstantna želja i cilj - srpsko širenje prema zapadu na račun Hrvatskog teritorija.
Zato trebamo znati svoju povijest, da nam se ne bi opet ponovila.

Kad već nitko neće da pomogne:
Zaljev hrvatskih svetaca = Boka Kotorska, koja je tek nakon II. svjetskog rata "prešla" u Crnu Goru.
Slične stvari su se "dogodile" i Srijemu, Baranji, Banatu i Bačkoj iz čega se vidi konstantna želja i cilj - srpsko širenje prema zapadu na račun Hrvatskog teritorija.
Zato trebamo znati svoju povijest, da nam se ne bi opet ponovila.

Kad već nitko neće da pomogne:
Zaljev hrvatskih svetaca = Boka Kotorska, koja je tek nakon II. svjetskog rata "prešla" u Crnu Goru.
Slične stvari su se "dogodile" i Srijemu, Baranji, Banatu i Bačkoj iz čega se vidi konstantna želja i cilj - srpsko širenje prema zapadu na račun Hrvatskog teritorija.
Zato trebamo znati svoju povijest, da nam se ne bi opet ponovila.

Istočni Srijem se može usporediti s Bokom kotorskom po tom pitanju, jer su oba teritorija u kraćem ili duljem razdoblju pripadala teritorijalno-administrativnim okvirima s hrvatskom vlasti i hrvatskom većinom, ali nemojte pričati napamet bezveze.

Južna Baranja je pripala Kraljevini Jugoslaviji na račun vojnog prodora do Pečuha krajem Prvog svjetskog rata i brojnog slavenskog stanovništva u dijelu Baranje koji je pripao Kraljevini Jugoslaviji. Kasnije je pripala SR Hrvatskoj zbog većeg udjela hrvatskog stanovništva, negoli srpskog, kao i zbog činjenice da predstavlja prirodno zemljopisno zaleđe Osijeku.

S druge strane, Banat i Bačka nikada u povijesti nisu bili dijelom nekog državno-pravnog okvira s hrvatskom većinom. U Banatu Hrvati nikad nisu ni bili značajnije zastupljeni, a u sjevernoj Bačkoj i zapadnom dijelu uz Dunav su činili značajan udio, pa se na to može gledati kao na nekakav gubitak u odnosu na Srbiju, ako se uzme u obzir i dovede u korelaciju istočni Srijem, kojeg je Srbija dobila prilikom razgraničenja između jugoslavenskih republika nakon Drugog svjetskog rata.

Prema tome, u državno-pravnom smislu, kada je riječ o Banatu i Bačkoj, Srbija je na dobitku u odnosu na Mađarsku, a ne Hrvatsku, dok je po pitanju Baranje u istom tom smislu Hrvatska na dobitku u odnosu na Mađarsku.

Koja je razlika izmedju ovakvih tipova i Seselja i njegovih stavova...nikakva

Gde zive Hrvati, to su hrvatske zemlje...rekao bi Seki, da se nije dohvatio srbovanja, i ostao veran hrvatskim korenima, a ti bi ga zdusno pozdravio.

Svrati u Boku, u Herceg Novi, ugosticu te...pa da obidjemo malo crkve, da vidimo koliko je koja stara.

To sto ti zoves povijest je obicno nacionalisticko smece...