Sadašnja vanjska politika Srbije je bliža Čedi iz 2005 nego radikalu Vučiću iz 2005: predsjednik Vučić u Washingtonu kod Trumpa, predsjednik Vučić u Berlinu kod Mutti, mali Šengen, Kosovo se kao ne priznaje, ali uredno Srbija i Kosovo sjede zajedno u nizu međunarodnih organizacija.

Veliko prijateljstvo s Rusijom dođe kao nekakav folklorni ritual za penzionere i domaćice, nema više one antizapadne retorike iz postđinđićevskog doba, kad su dva najjača lidera bili Šešelj u Hagu i Koštunica u premijerskoj fotelji.

Što? Kako? Klizi li Srbija u euroatlantizam? Vučićev drugi mandat će završiti 2027, što on još stigne napraviti za preostalih sedam godina?

Mene može da poljubi u dupe. A mogu i zapad i istok, život je jedan ljudi moji. Pravite svoje izbore, radite, borite se, imajte viziju, čuvajte uz sebe one koje volite i koji tu ljubav cene.

Svi smo mi moneta za potkusurivanje elita, ne busajte se toliko tim blokovima.