Kazu HR vlasti sve je po zakonu samo ne mozemo objasniti zasto su djecu cekali u Zambiji ako su posvojili u Kongu kao ni kako je moguce posvojiti djete koje nisi ni vidio niti kako je moguce da su djeca hrvatski drzavljani

Pitanje svih pitanja bi trebalo biti. Kako je moguće legalno posvojiti djecu iz države u kojoj je na snazi zakon o zabrani međunarodnog posvajanja?

To se nesmije pitati jer ce te Bencic odmah proglasiti cinkarosem. Budimo realni slika je jasna, medjutim izvuci ce se na kraju, jer se sva sotonisticka sekta udruzila svim silama da ih izvuce. Oni uopce ne skrivaju da ih ne zanima jesu li ti ljudi krivi.

..nedavno sam čitao pricu u jutarnjem o zeni koja je usvojila petero dice iz Konga…znaci sve je na pladnju kako i zasto…idealno za raščistit stvar jel moguce legalno il se radi o trgovini dicom..

Kongo je zabranio posvajanje izvan drzave prije 6 godina, znaci svako posvojeno dijete nije posvojeno nego prokrijumcareno i kupljeno. Prije toga je mozda bilo moguce. Zato to krijumcari rade preko drugih drzava Kenije, Tanzanije, Zambije.
Problem je mentalni sklop tih ljudi koji se nazivaju posvojitelji i koji su uporni u tome da su oni svojom kupnjom djeteta pomogli tome djetetu. I jesu. Ali su pomogli i jos jednu goru stvar, a to je krijumcare kojima su dali ogroman novac i jos vise potaknuli i pomogli trgovinu ljudima i vjerovatno zagorcali vec zagorcan zivot djeci koja dole ostaju. Sa takvim ljudima se te drzave nikada nece rjesiti djecje prostitucije, trgovine djecom, djecom vojnicima i svim drugim oblicima djecje zloporabe.

Uzeli su odvjetnicu koja je išla preko neke američke agencije za usvajanje. Ne znamo jel ista situacija s ovima u Zmbiji ili ne, nitko to još nije rekao.
Ne znam zašto je Kongo donio taj zakon o međunarodnoj zabrani posvajanja, no ne vjerujem da su to učinili iz dosade.
Evo ti primjer što se događalo kod nas za vrijeme rata, znači Europa, ne Afrika. Netko može reći da su djeca bolje prošla u Italiji, možda da. No to nikad nećemo saznati jer ovoj ženi je oduzeta prilika da ih odgoji.
I dok već nekoliko tjedana veći dio hrvatskih i regionalnih naslova koji se tiču sudbine djece iz ratom zahvaćenih područja uglavnom referira na hrvatske građane trenutačno pritvorene u Zambiji ili na općenitu humanitarnu sliku ukrajinske djece pogođene ruskom agresijom na njihovu zemlju, neke sudbine djece iz rata koji je i u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini okončan još daleke 1995. i dalje su nepoznate. Bez želje da umanjimo značaj teme koja se tiče eventualnog, kompleksnog i očito sumnjivog posvajanja djece iz Konga, neke priče iz našeg neposrednog susjedstva, i desetljećima od njihovog nastanka, upozoravaju da i put u raj iz humanitarnog pakla, i uz najbolje namjere posvojitelja, može izazvati paklene posljedice.
Prije trideset godina, naime, tijekom 1992., iz ratom zahvaćenog Sarajeva odlazili su mnogi konvoji s djecom. Cilj je bio smjestiti mališane na sigurno, spasiti ih iz ratnog užasa te ih, kad rat završi, vratiti njihovim roditeljima ili, u najmanju ruku, u njihovu zemlju, njihovoj rodbini. Tako je i bilo, za mnoge... Ali ne za sve. Rat je potrajao duže negoli su optimisti očekivali, a mnoga su djeca ‘izgubljena u prijevodu‘, neka od njih i zauvijek, bez obzira što su u Sarajevu imali barem jednog živog roditelja koji ih je kasnije bezuspješno tražio. Takvu je sudbinu doživjela Hirija Ljuša i njezini sinovi Alen i Amer.
Hirija Ljuša i njezin muž razveli su se prije rata te se o djeci brinula ona, kako je znala i umjela, a ta nepismena žena nije umjela puno. No rat ne pita, on ruši sve pa je 1992., odmah po početku srpskog bomardiranja Sarajeva, Hirija teško ranjena u granatiranju. Njezine je sinove preuzeo dječji dom, a ona je tjednima bila u bolnici. Kad je izišla iz bolnice, krenula je po svoju djecu. No u domu koji je tada nosio ime Ljubice Ivezić, djece nije bilo. Otpremljena su, s ukupno 49 drugih mališana, u Italiju. Jedan je dječak imao šest, drugi četiri godine i o njihovoj daljnjoj sudbini više nitko nije Hiriji ni znao ni htio ništa reći. Ni nakon rata, Hirija svoju djecu nije mogla naći. Nepismenu i nevještu, lako su je na svim adresama odbijali, a njoj nije bila dovoljna sama činjenica da su djeca vjerojatno – jer pouzdano ništa nije mogla znati! – živa i zdrava, negdje u boljem i mirnijem dijelu svijeta. Njezina je tuga u tišini, nevažna, neprepoznata, trajala 26 godina.
Onda se umiješao slučaj. Talijanski novinar i redatelj Andrea Oskari Rossini za RAI, u suradnji s OBCT-om, napravio je film ‘Siročad mira‘ kojeg su prenijeli i neki mediji u Bosni i Hercegovini ili su makar o njemu pisali. U rujnu 2018. prilog vezan za taj film vidjela je Hirijina susjeda te majci, sada duplo starijoj negoli je bila u srpnju 1992., prenijela informaciju da su njezini sinovi sada Talijani, da imaju novi identitet, da Amer sada nosi ime Luca i da su obojica usvojeni i odrasli u talijanskim obiteljima u Lombardiji te da ni jedan ne govori materinji jezik. Novinari Nicol Corritore i Rossini su obojicu kontaktirali i prenijeli im vijest da, za razliku od onog što je njima bilo rečeno, u Bosni i Hercegovini imaju živu biološku majku.
Skandal koji je izbio dotaknuo je mnoge – i odgovorne osobe u dječjem domu, i organizaciju po imenu ‘Dječja ambasada‘ koja je 1992. preuzela u Sarajevu konvoj s djecom, i vlasti u Italiji, i vlasti u Bosni i Hercegovini... No djeca su u međuvremenu odrasla, Hirija je u međuvremenu ostarjela, otac tih nekadašnjih dječaka, sada odraslih muškaraca, u je međuvremenu poginuo... Negdje je netko djecu ‘krivo proknjižio‘ i dao ih sretnim posvojiteljima, nikakve naznake kriminalnih aktivnosti nisu pronađene, nitko nije optužen ni za što... Jedino je Hirija bila na gubitku – gubitak je iznosio 26 teških godina propuštenog majčinstva.
Nikad nije razjašnjeno jesu li djeca iz Sarajeva u Italiju poslana s nekim dokumentima, uprkos tome što su morala prijeći nekoliko državnih granica, ali talijanski mediji objavili su da su po dolasku dobila status "povjerenih maloljetnika" te da su bili pod starateljstvom Dječje ambasade i kasnije talijanske vlade.

- Nikad nisam ništa potpisala, nikome nisam dala svoju djecu. Nikad nisam saznala niti dobila odgovor uz čiji su potpis oni odvedeni u Italiju – svojedobno je Hirija Ljuša izjavila za bosansko-hercegovačke novine. Bilo je to 2018. kad se suočila i s činjenicom da je njezin sin Luca, tada uspješan čovjek iz Milana, nije spreman upoznati. S drugim sinom je razgovarala preko Skypa, on joj je poslao i četiri pisma koja ona nije znala pročitati, sve da su i bila na njezinom, a ne na talijanskom jeziku... Prema onome što je do nje došlo, Luca, nekadašnji Amer, nije se mogao suočiti s time, kako je Hiriji preneseno, da mu je život odjednom postao Titanik. Sve ono što je o sebi vjerovao, sav identitet koji je izgradio.., sve je potonulo i on se s time morao pokušati nositi sam.
Što je poslije bilo, ne znamo. Ako je do susreta Hirije Ljuše i njezinih sinova i došlo, o tome ne postoji medijski trag. Priču o njoj, kao i priču o drugoj djeci kojima se, baš kao i o Ameru i Alenu, zametnuo trag, više nitko nije pričao. Barem ne javno... Koliko je takvih priča? Zapravo se ne zna no golemoj je većini zajedničko – dobre namjere posvojitelja s jedne i traljavost birokracije s druge strane koja djeci iz ratom ili prirodnim katastrofama zahvaćenih područja namjerno ili nenamjerno, kriminalno ili bez kriminalne nakane uskraćuju priliku - i pravo! - da znaju svoje biološko porijeklo. Bez te informacije, bez znanja o živućim roditeljima i rodbini, svako od te djece ostalo je zakinuto za mogućnost pune i istinite gradnje vlastitog identiteta. I put u raj može proizvesti paklene učinke...
https://slobodnadalmacija.hr/mozaik/pan ... ok-1257267

..nisam procita sve nedami se al usporediivati dicu i njihovu situaciju s dicom iz bih i hr pitam se jesi ti normalan..

to glumi još samo zaba, nama ostalimo je jasno koliko je sati

To ti je ista stvar. BiH je relativno brzo izasla iz rata pa se krijumcarenje ljudima brzo i prekinulo. No neki su i ukratkom roku iskoristili situaciju

Putem nadležnih tijela Republike Zambije ponovno je zamoljeno da se prema hrvatskim državljanima postupa čovječno, da se poštuje njihovo dostojanstvo, da im se u slučaju potrebe osigura liječnička pomoć, da ih se ispituje na jeziku koji razumiju te da se bez obzira na težinu kaznenog djela za koje se sumnjiče ne predmnijeva njihova krivnja.

Nego ovo mi je zanimljivo. Hrvatska vlada se prema Zambiji ponasa kao prema svojoj prciji doslovno ovakvim apelima i izjavama ponizavajuci jednu zemlju.

ah taj latentni rasizam u naših leftarda

Ti baš znaš da je djeci u Kongu loše i da ih treba odvesti izvan Afrike? Afrika je danas duplo napučenija od Europe, izgleda da im je bolje nego nama.

To su čista đavoljska posla i za dobrobit nacije bilo bi dobro da zaglave u Zambiji i da se izbiju sve slične ideje za ubuduće, a ujedno i razbije taj lanac krijumčarenja makar i bio unutar granica legalnog, ali jasno je da se tu radi o katalaškom naručivanju djece.

Evo jedne lijepe price. Da u Hrvatskoj postoje i ljudi koji su spremni trpiti za svoje roditeljstvo, a ne kupovati djecu i podupirati lance krijumcara

https://www.bitno.net/vjera/svjedocanst ... o-detalja/

Ovo i mene zanima.

Može netko od ovih što brane trgovce djecom pojasniti?

Vece je pitanje zasto suci iz Zlatara nisu vec pod istragom. Oni su ti koji mogu odgovoriti i na pitanje medjunarodnog posvojenja

Doduse zamisli da ti ovo bude roditelj 1 i 2
Pa to nisu zasluzila ni Putinova dica, a kamoli mali crncici

Već ovo je dosta za sve potencijalne majke tereze i možemo libtarde.

Misliš da će se itko usuditi putovati u Afriku nakon ovog slučaja?

Nema šanse.

Ne razumijem što su vam uvalili?
Niti razumijem kako su mediji stali u njihovu obranu.
Sinoć u Otvorenom su bila 2 desna političara, jedna iz ministarstva i jedna iz Možemo. Svi su mogli reći što su htjeli.
Niko nije spominjao pedofile.
Dovodila se u pitanje legalnost, ali i to u smislu čekanja presude iz Zambije.
A ova iz ministarstva je rekla da dosad nije bilo jasno propisane procedure, da će se to urrediti i da će se ići u revizije.

Kako ti znaš da nisu?

Zar im takvih na forumu?
Ili je to ono ako se s tobom neko ne slaže onda je trgovac djecom ili ako ti se ne sviđa onda je pedofil?

Ma jok. Nikoga sim tebe, laganinija i 2-3 Junuzova klona.

Umjesto parola, radije objasni kako je moguće legalno posvojiti djecu u državi koja ima zabranu međunarodnog posvajanja.

jedini način da oni u Zambiji posvoje djecu iz Konga, koji zabranjuje međunarodno posvajane, je da im netko PROŠVERCA djeu iz Konga.


nema drugog načina da se to odradi nego šverc djece

naravno šverc djece se plaća, to je trgovina. ali s obzirom da su u sve umješane i institucije koje vodi HDZ, koje su na temelju NIČEGA izdale hrvatsko državljanstvo djeci koja nisu nikada stupila u Hrvatsku, koje "posvojitelji" nisu nikada vidjeli, i koje HDZpv ministar Ramdan svim sredstvima nastoji izvući, ti moraš relativizirati i banalizirati stvari.

za 10 godina ćeš ovako pedofiliju braniti.

i to IZVAN te zemlje.

zamisli da Hrvatska zabranjuje posvajanje djece iz Hrvatske, a onda netko dođe posvojiti Hvratsko dijete u Italiju....


kako to, kako to, nije nam jasno....