Tema koju otvaram kombinacijom videa od Širvana Azerbejdžanca, koji je popratio Katar, zemlju sukobljenih plemena koja ima problema s izgradnjom nacije, i jedne moje teze u vezi Hrvatske.



Nekad sam prigovarao da Hrvatska previše pozornosti daje sportu, no danas smatram da je nogometna reprezentacija doslovce nacionalni interes, jer je nevjerojatno jeftin i efikasan način da se postigne i promovira ujedinjenje i zajedništvo.

Osim što je jeftin način promoviranja ujedinjenja, ujedno je i jedan od najjeftinijih masovnih lakmus papira, gdje se vidi tko što želi Hrvatskoj.

Covid testovi koštaju par eura po komadu, a praćenje reakcija na uspjehe nogometne reprezentacije su test patriotizma koji košta možda 0.10 EUR po glavi.

Svakako

Hrvatska ima nekih dijelova gdje postoji autonomna svijest
Najvise se isticu Istra i Dalmacija
Jako mi je lijepo vidit kako se u Dalmaciji(bolje rec ST) 2018 navijalo za Hrvatsku unatoc onim govorenjima da ce bojkotirat gledanje repke zbog presude Mamicu

Autonomaštvo ne postoji u Dalmaciji, u Istri je upitno.
Prije bi se Zagreb odvojio od ostatka Hrvatske nego Dalmacija, svakako je politički različitiji od ostatka države.

Sportski internacionalni uspesi svakako mogu biti ujediniteljski za naciju , ali se zaboravlja ko i kako kreira kulturološka i civilizacijska pozadine tih sportskih takmičenja , jer prisetimo se olimpijade u Berlinu pod Hitlerom dok danas je sve u znaku LGBTQ i tzv.antirasizma.

Ka sledeći put Hrvatska napravi neki uspeh i medalje im dodeli neki trandža a trofej sa trakicama u duginim bojama , mislim da to neće biti previše ujediniteljski.

Baš se uklapa u ovu temu, šta mislite da je Jugoslavija osvojila svetsko prvenstvo u fudbalu 1990, da li bi sve bilo isto, malo drugačije, koliko drugačije?

Svetsko prvenstvo je ogromna stvar, da li bi titula svetskog prvaka mogla da ujedini zemlju u tom momentu, spreči raspad, rat?

Probleme ne bi rešila, jasno.


Moje mišljenje je da ima 50% šansi da bi mogla da spreči rat, da stvori klimu u kojoj ima smisla ostati u Jugoslaviji, u BiH najviše, radi Osima, a onda ne bi bilo secesionizma, samim time ni eskalacije, ni rata, moguće da bi zemlja konfederirala i onda se opet verovatno raspala 10-15 godina kasnije, kao i SRJ.

Ni bilo izgleda.
Evo košarka: osvajali odličja do sameg kraja, svitski i europski prvaci, navijačka kultura bez nasilja, pa?
U nogometu je mlada reprezentacija bila svitski prvak i isto to nije spasilo Jugoslaviju.

Jugoslaviji nije bilo spasa. Spašavanje športskim rizultaton ne bi ništa prominilo, to je ka da opituraš go**o lakon za nokte za lipji izgled i namušćaš ga najskupjin mušćiman da lipje vonje. I dalje će bit go**o.

Slažem se sa Sokolićem.
- Treba reć da je Zvone već izbačen iz ekipe nakon nereda Dinamo - Zvezda
- Koncert Prljavaca je već bio '89 (koji je milicija zabranila)
- Berlinski zid je već pao '89
- HDZ je već osnovan '89
- Hrvatska je za nas proglašena već 30.Svibnja (30.Maja) 1990 kada je Sabor uveo višestranačje odnosno demokraciju.
(Ne znam zašto '90a kod vas u Srbiji prolazi ispod radara, za nas u RH je '90 bila "IT" godina kad smo vratili samostalnu državu, ovo '91 i '92 nama ne znači ništa, to nam je ko neka birokratska formalnost, zato mi i rat zovemo obranom, jer smo već '90e stvorili državu, a '91-'95 je branili.)
Ja bi to usporedio kao kad se cura (Hrvatska) uda, a tek onda nakon vjenčanja i medenog mjeseca ide u policiju i formalno promijenit prezime u dokumentima.
Zamisli da joj netko na policiji kaže nisi se još udala ili ajde se rastani od muža i daj meni priliku da ti budem muž. Osim što zvuči suludo, prvo bi pomislila da se šali, a tek onda ubiti koliko to djeluje jadno.

Ovo je dobra usporedba. Nemam apsolutno nikakve dvojbe da je Dalmacija u prosjeku više nacionalno nabijena od Zagreba.

Čak mi se nekad čini Hrvatskoj nema ksenofobnije sredine od Dalmacije.

Točno je da imaju jaki regionalni identitet, ali kao prvo taj identitet NIKADA ne isključuje hrvatstvo, a kao drugo nema nekog čvrstog dalmatinskog identiteta, nego je podijeljen na lokalne - npr Šibenčani, Splićani, Zadrani, Imoćani, Dubrovčani....

Debilna je ideja da se sportskim uspjehom može izgraditi nacija.

DDR je bio vjerojatno najuspješnija sportska nacija ikad (gledano per capita), pa je nestala preko noći. SSSR je tek malo duže poživio.

Tablica medalja s olimpijskih igara u Seoulu 1988:

Pogotovo danasnjim poimanjem sporta gdje osim fizicke aktivnosti nije ostalo nista od ideala sporta.

I masovni sport i pučki nacionalizam zadovoljavaju istu vrstu primordijalne žudnje za kolektivnom ekstazom i destrukcijom.
Ali nacija, kao duhovna kategorija, se ne gradi na takvim vrijednostima, nego na kulturi koju proizvodi aristokracija, i koju potom puk usvaja.

Hrvatsku naciju ne gradi nogometna reprezentacija, nego Kačićev Razgovor ugodni, ili Zajčev NŠZ, ili Dolazak Hrvata (od bilo kojeg od 3 značajna autora) itd.
Ono što narod veže uz doživljaj vlastite prošlosti.

Što bi rekao novovrijeme, istorijsko sjećanje.

Autonomaštvo u Dalmaciji nema nikakvog smisla zato jer Dalmatinci vladaju Hrvatskom. Kad bi bio kviz nabrojite premijera Hrvatske da nije Dalmatinac, većini ljudi bi trebalo 10 minuta da se sjete.

Ali ne može se ni govoriti o nekom praktičnom svehrvatskom nacionalizmu u Dalmaciji, da netko u Splitu osnuje turističku agenciju za obilazak zagorskih brega, ta bi propala , jer nikoga u Splitu ne zanimaju zagorski bregi. Dok s druge strane sjevernjaci jure u Dalmaciju masovno kao turisti.

Što se tiče izgradnje i homogeniziranja nacije, to traje od četvrtfinala do zadnje utakmice, prije četvrtfinala je euforija puno manja, a već na dočeku svi se vrate starim temama i važnije je tko je i što pjevao nego rezultat sa SP.

Orban 5+

Pa i kod bnas je bitna ‚ 1990 .ta .
Novi ustav gde su pokrajinama snanjena ovlašćenja .
Ali za nas je prekretnica 23 i 24 septembar 1987 -e.

Kako je moćan ovaj stadion od Legije. Zrinjski na njemu izgleda ko ozbiljan europski klub. Onda kad se sitim naših stadiona dođe ti loše... Građani po Europi jednostavno imaju sadržaja.