Gledajući malo godine izdanja, a i razgovarajući s ljudima, vidimo da su u Jugoslaviji bili solidno široko čitani mnogi pisci koji su jednostavno potonuli- bilo zato što se promijenio ukus, bilo zato što su neki novi klinci došli u prvi plan. Od solidnih no ne značajnih pisaca, tu su Pearl Buck, Arthur Cronin, E,M. Remarque, pa i Howard Spring te Upton Sinclair (na stranu socijalizam) koji su bili široko čitani, pa su "nestali"- a tako je i u svijetu.

Održao se trajno, usprkos svoj književnoj mrzovolji elita, Jack London.

U književnoj Jugoslaviji su fluktuirali u popularnosti Sinclair Lewis, pa možda Hans Fallada, a napose Dreiser, koji je potonuo i u Americi, a čini se povratio dio reputacije s faction romanima Mailera i Wolfea. Od klasika je Gorki pretrpio strmoglav pad i teško da će se ikada oporaviti.

Hesse je i svjetsku i jugoslavensku karijeru ostvario preko hipija i newagera, a Tolkien više nego itko drugi (Tolkien tek nakon raspada SFRJ).

Inače se u svijetu stalno solidno drže većinski priznati autori, npr. Kafka, Faulkner, Camus,...dok meni drag Martin du Gard, unatoč Nobela, nije polučio globalno priznanje kakvo zavrjeđuje, a Hemigway pak ostaje popularan iako mu je status opao u književnim krugovima, no ne previše, tako da se stabilizirao kao pisac dobar, a ne velik, zajedno s Fitzgeraldom i Edith Wharton. Popularni južnjak Erskine Caldwell- potop.

Hrvatski su izdavači dominirali u sabranim i izabranim djelima niz važnih autora, bilo klasika bilo popularnih (Karl May, Verne, Zane Grey, Burroughs o Tarzanu, ciklusi o Buffalo Billu,... Kafka, Faulkner, Joyce, Lawrence, Camus, Borges, Garcia Marquez, Dante, Boccaccio, Proust, Gogolj, ..), dok su Srbi izdali Puškina, Hessea, Goethea, Sartrea i mislim nekog sovjetskog Rusa, a BH Josepha Conrada- a svi ove francuske i ruske klasike kao što su Zola, Balzac, Tolstoj, Čehov, Dostojevski,...

Glede izdanja, Hrvati su imali opsežnija i vizualno bolja izdanja, napose domaćih (Krleža, Ujević, Matoš, I.G. Kovačić, Držić, Mažuranić, Nazor,..), dok su srpski bili li-ka (Sremac, Andrić, Lazarević, Stanković, Njegoš, ..).

Srbi su imali niz zanimljivih naslova, no to je većim dijelom bila piraterija, slab uvez, knjige se raspadnu jer su loše lijepljene. "Sazvežđa" se nisu raspadala, no bila su nekako...skromna.

Post festum- praktički svi veliki izdavači, uz par iznimaka, propali su sa socijalizmom.

Srbima se mora priznat da su bili agilni upoznat svoje tržišće sa svin novotarijaman. Po svaku cinu, baš se osića taj poriv. Ono, nima novaca, nima veze, tiskat ćedu na najgoren papiru, ali oni ćedu si to imat. Tako su si priskrbili manje razvikana kvalitetna dila poznatih svitskih znanstvenika u raznin područjiman, od velepoznatih i velepopularnih do ništo manje traženin među širin masaman, ali za jubiteje dobre znanosti i znanstvene publicistike, tražena roba.
A mi Hrvati patili od tega da bude na papiru AAA+++ kakvoće, ono, ne donosiš ni Bogu izvišće na takvon papiru. Pa smo imali kvalitetne zapise, ali dok mi dočekamo izdanje nikeg poznateg klasika na hrvatskon, prođe cili judski vik.

Meni su najzanimljivije te knjige o teoriji socijalizma, samoupravnog društva itd
Prije par mjeseci sam našao neku knjigu koju je napisao Eugen Pusić(tata Zorana i Vesne) o socijalizmu u vrijeme Jugoslavije
Isto kao da sam čitao program demokratske stranke ili Možemo
Iznenadio me je toliki broj sličnosti

Kultno djelo:

Ima tu dosta istine.

Ja sam mislio da je to posljedica beogradskoga centralizma, no nije.

Nakon raspada SFRJ bitna prednost srp. izdavaštva je u tom što je ostao niz nezavisnih izdavača dosta širih interesa koji znaju probrati dobre naslove, dok u RH slični su bili uništeni (namjerno?) lošom politikom monopolizacije. Npr. Zvonimir Despot, koji je izdao iznimno velik broj dobre i inovativne publicistike, žalio se na to javno. Državna politika prema izdavaštvu je maćehinska, bar što se tiče te razine.

Ne bih o autorskim djelima, no prijevodna i dalje slijede tu šablonu.

Ono što je meni neobično- a tko to od njih čita? Ne vidi se po diskursu, ni stručnjaka u knjigama, a kamoli nazovi inteligenicije po medijima. To su sve trećerazredni argumenti, neobaviještenost o svjetskim tijekovima, iracionalizam i blebetanje.

Mislim na područja društvenih i humanističkih znanosti, jer su u prirodnima, glede prijevoda, egal ili zaostaju, kako koje područje.

Odlično pitanje.

Zna li neko, da li su se dela Solzenjicina pojavila u SFRJ za vreme njenog postojanja?

Hrobi, guzo matora, pa to si ti. Meni je neverovatno da ti nabrajas toliko naslova, a nikada te nije impresionirao neki konkretan citat, stih, izreka... pa da je objasnjavas, da nam razotkrivas sve te skrivene poruke i mudrosti koji se nalaze u njima. Pun si nabrajanja i proizvoljnih ocena, ali bez pratecih primera.

Preporucujem ti "Dijalektiku konkretnog" Karela Kosiga.

Jesu. Arhipelag Gulag je objavio beogradski Rad 1973.

U prvom krugu je objavio riječki O. Keršovani 1969.

Odjel za rak je objavio riječki O. Keršovani 1973.

Jedan dan Ivana Denisoviča je objavilo zagrebačko Znanje 1982. u biblioteci Evergrin. U Srbiji je objavljen još 1962.

Solženjicinova djela su objavljivana pod izgovorom da su antistaljinistička iako on u njima kritizira komunizam, uključujući i samog Lenjina u Arhipelagu Gulagu.