Ove je, 2023., objavljeno istraživanje po kom su Hrvati rekli sa skoro 90% da je hrvatski drugi jezik od srpskog, bosanskog i crnogorskog, dok su ovi drugi, više ili manje, htjeli da je to kao jedan jezik.

Moje razumsko opažanje je da su te priče besmislene već zbog toga što nema nikakvih kriterija za utvrđivanje istoga, a jedan od glavnih je taj da lingvistika uopće nije nikakva egzaktna znanost, što se vidi iz priloga.

Naime, jezični unitaristi stalno tvrde da su, kao, to jedan jezik "lingvistički", a više jezika zbog neke "politike".

Naravno, to je obična gluparija, budući da je lingvistika u svim dimenzijama neki korpus znanje koji nije bez veze, no egzaktna znanost- nije.

Najbole se to vidi iz kritika gramatika iz sva tri jezika, upućivanih od strane stručnjaka, a motiviranih raznim, uglavnom-nacionalno ideološkim pobudama u kojima su kritizirali gramatičke knjige kao neuspjele, nekad posve bezvrijedne.

Pa kako je to moguće ako je gramatika- znanost?

Naš najveći jezikoslov Radoslav Katičić je napisao 1986. "Sintaksu hrvatskoga književnog jezika", prekretnicu u nizu polja u modernosti pristupa i korpusu. Niz primjedaba je imao lingvist Ivo Pranjković, s manje nacionalne svijesti, no ipak profesionalni lingvist. I onda se natezala polemika oko nekih vidova te gramatike s argumentima za i protiv.

Onda su Pranjković i Silić 2007. objavili "Gramatiku hrvatskoga jezika" koju je oštro kritizirala, s nekim argumentima, Nataša Bašić, isto profesionalna lingvistica, kao nevaljalu. Gramatika je uglavnom oko jezgre, tj. morfosintakse, dakle morfologije i sintakse.

U srpskom je knjiga "Sintaksa savremenog srpskog jezika" autora Piper, Antonić,..(ima ih 6) dobila nagradu kao "naučna knjiga godine u Srbiji" 2005. No napao ju je lingvist Miloš Kovačević da je posve bezvrijedna i generalno šarlatanska.

Za bosanski su Jahić, Palić i Halilović objavili gramatiku bosanskoga, 2000., koju je pomahnitali Midhat Riđanović napao u knjizi-recenziji "Totalni promašaj", uspjenivši se da su sve prepisali iz hrvatske sive gramatike više autora. Tu je pisao kako i ta gramatika ne valja, no najviše ga je pogodilo što su bosanski gramatičari odlučili da budu gramatički Hrvati.

Luđakinja Snježana Kordić, koju je Riđanović proglasio za sve najgore, ovdje:

progutala je gofno i ovdje poduprla Midhata Riđanovića jer se on valjda bori protiv bosanskih lingvističkih ustaša:

https://bib.irb.hr/datoteka/427885.rec._RIDJANOVIC.PDF

I mnoštvo drugih pogrešnih tvdnji u Gramatici preuzeto je iz hrvatskih uzora:
"Kad bi se iz Gramatike izuzelo sve što je plagijat, jadna bi se knjiga svela na pedesetak stranica" (34). Njeni autori rukovode se logikom da "puno je lakše prepisati od neprikosnovenih Hrvata nego mućnuti svojom glavom" (45). .......... Palićev jezik inače ostavlja utisak da bi on i život dao da se bar pokopa kao Hrvat.,

No, ludog Midhata to nije dirnulo, pa je 10 godina kasnije napisao ovo:
https://hrcak.srce.hr/clanak/198239

Lažna lingvistika Snježane Kordić



I tu se postavlja pitanja- kakva je to znanost?

Kad sam studirao fiziku, učio sam klasičnu elektrodinamiku po kanonskom djelu Jacksona "Classical Electrodynamics", izašloj 1962. koja je od onda doživjela više izdanja. Mi smo imali ne znam koje, no ništa se u njoj nije mijenjalo. Taj je udžbenik sad star 60 godina i nikom ne pada na pameta da kaže da je promašaj i besmislen.

Iz kvantne teorije polja, bilo je više vrela, no razlikovala su se jedino u sitnicama i dopunjavala. Prvo je bio Bjorken-Drell, pa Itzykson i Zuber, pa onda je već godinama Peskin-Schroeder- no to je sve isto, samo je naglasak na ovom ili onom i ima više ili manje zadataka za rješavanje. Inače je sve- isto.


E pa- ako se gramatika, koja bi trebala biti neka suhoparna znanost, može odpuhati kako želite u kritikama- onda nema smisla raspravljati jesu li neki jezici isto ili nisu, budući da upravo nema kriterija po kojima bi se tu išta suvislo tvrdilo.
Sigurno je tako s biokemijom, a znam da je sa statističkom fizikom i gravitacijom.

Na primjer, postoje škole u lingvistici. Kod nas je Belaj napisao veliku hrvatsku kognitivnu gramatiku, i to jedinstvena za ove jezike jer nitko nema ništa tako moderno ni opsežno. No- to je po tom pristupu, i tko kaže da se netko ne može naći da kaže da je to- bezvrijedno?

Evo vam naslova svih knjiga, teksta prve, pa sam recite koj isu kriterij da to netko prihvati ili odbaci?







Prva knjiga:

https://cloudflare-ipfs.com/ipfs/bafykb ... 014%29.pdf

Pa sad vi odlučujte .....

Jezik je bošnjački, ne "bosanski". Možda ga tako zovedu Muslimani Bošnjaci, mi Hrvati ga zovemo po hrvatskin jezičnin tvorbenin praviliman.

Što se tiče imena znanosti, dajmo pridnost hrvatsken imenu, to je jezikoslovlje.

Na temu tvojeg pitanja, dobro pitanje. Jezikoslovlje ne može bit matematički iskjučivo. Radi se i o svisti osoba: svaka osoba ina jedinstvenu svist o sebi i iskjučivo svoju dušu, pa makar imalo jednojajčaneg bliznaca koji ima 100% isti DNK. Kod jezika se radi o cilin narodiman i sviati o svomen jeziku ka' samosvojnoj jedinci.

Jezik pripada narodu.

Ako Bošnjaci i Crnogorci žele biti Srbi, mi im to nećemo braniti.
Ako ne žele, slobodni su uraditi svoje jezike kako spada.
S time da Bošnjaci/Muslimani naveliko kradu iz naših gramatika.

ligvistika je "socijalna znanost" sta znaci da nije znanost nego odvolje definiran je pojmova kao i sve druge socijalne znanosti!

LOL da socijalna znanost!

Lingvistika bi trebala biti prostor za marketing hrvatske države i povijesti.
Trebamo biti malo agresivniji, a ne pi*kice po tome, da nam svakakvi idioti sole pamet.

Kad se pojavilo ilirstvo, kasnije jugoslovenstvo, kao svojevrsan hrvatski romantizam, jezicki radnici su se odusevljavali identitetom i slicnoscu jezika naroda sa srpsko-hrvatskog prostora.

Onda je kod vas nastao salto mortale, sa pojavom pravastva naravno.

Umesto odusevljenja jezickim slicnostima, insistira se na razlikama. Sloboda se vise ne dozivljava kao sloboda unutar juznoslovesnkog krila, negira se slovenski identitet Hrvata, drzava treba da ima funkciju borbe protiv slovesnkog elementa u drustvu.
Sto je potpuno sumanuto, ali se zadrzalo do danas.

Romanticarski period ostavio je Maticu Ilirsku i JAZU, kao vredne insitucije hrvatske kulture - danas se to malo spominje i kao da se nastoji da se to zaboravi.

Imaš ovdje slikovito opisane rane dane ilirizma, njihovu upornu borbu da uključe sve južnoslavenske narode sa jedne strane, i uporno posrbljavanje svih i svega južnoslavenskoga sa srpske strane.

Pa zapravo, ne.

Pravaši su se samoraspustili s proglašenjem kraljevine kSHS, rekli su da je njihova uloga gotova, riješili su se austrougarskog jarma.

Mi smo vas gledali kao na rođake, neke mješance s Bugarima.
I to se sve promijenilo kada je počela kSHS, kada su vaši žandari počeli batinati seljake i ubijati intelektualce.

Salto mortale nije od jučer.
U Hrvatskoj si imao "hrvatske vukovce" koji su čistili rječnike od kajkavskih i čakavskih riječi.
Ono što smo mi napravili, hrvatski standard je trebala biti verzija i za vas.
Vi ste ti koji ju nisu prihvatili, nego ste išli nametati svoju verziju.

Imaš vic sa Zagorcem u JNA.
Pita ga nešto major, ovaj veli razumijem druže majore.
Major kaže, reci razumEm, tako je pravilno.
Pita Zagorac, pa zar nije i ovo ok?
Veli major, ovo je kraće.
Razmem, druže majore

nastalo je kao reakcija srpsko svesrbovanje.

dok su Hrvati kroz ilirstvo vidjeli priliku za promicanje zajedništva salvenskih naroda, Srbi su u sličnosti jezika vidjeli priliku da nametnu srpstvo svima oko sebe.

vi ste potpuno uništili slavenski jedinstvo ovih prostora inzistiranjem i nametanjem svoje partikularnosti.

vama je jugoslavenstvo bilo instrument za ekspanziju srpstva (ko danas muslimanima BIH - BIH nije cilj nego sredstvo).

plastična stvar - dok ilirci u jezičnoj srodnosti vide priliku da stvore mitologiju o dvoplemenom narodu Hrvata i Srba, Srbi u tome vide priliku da Hrvatima nature srpstvo.

Pravaštvo je reakcija na to.

Vi po običaju naklapate o marginalnim stvarima.

A stvar je u tom da "svijet" smatra dio lingvistike kao što je gramatika strogom znanošću, skoro kao geologiju i biokemiju, a ne "samo" društvenom znanošću kao što je politologija ili povijest umjetnosti.

Po argumentima "svijeta", ovi jezici su kao jedan jer imaju istu gramatiku. I to bi trebao biti ključan dokaz za svijet i za akademsku zajednicu, a ne samo politikom obojeni pseudoargument.

A ja vam na temelju primjera pokažem da ni svaki za sebe nemaju općeprihvaćenu gramatiku, ter da svi, ali upravo svi argumenti svijeta i znanstvene globalne zajednice već tim padaju u provaliju.

Ali ne- vi dripate opet o marginalijama.

Pa, dobro, ali cak i ako je tako, ako su Srbi u slicnosti jezike videli priliku da nametnu srpstvo, opet nema smisla da se unistava, tj. negira slicnost jezika.

Kako ne vidis vezu, Hrobi?
Lingvistika kaze da su srpski i hrvatski isti jezik - pravastvo nalaze da se sto vise istakne razlika izmedju srpskoh i hrvatskog.
I u toj protivrecnosti, ti si se dosetio genijalnog resenja - lingvistika je njesra od nauke, pseudoznanost.

To nije "marketing", i to pokazuje da ti je stajalište upravo ridikulozno.

Lingvistika, kako jest, humanistička je društvena disciplina u kojoj su Hrvati nakon slobode napravili nevjerojatno mnogo- za razliku od komšija. I to ne zbog marketinga, nego zbog želje da spoznajom vlastita jezika sebe bolje spoznaju, opišu i predstave i sebi i drugima.


https://search.worldcat.org/title/57348245

Kratka istorija srpskog književnog jezika, 142 stranice, 12 knjižnica po svijetu

https://search.worldcat.org/title/709890691

Fonologija srpskoga jezika, 524 stranice, 20 knjižnica

https://search.worldcat.org/title/441198062

Istorija srpskog jezika : odabrani radovi, 535 stranica, 23 knjižnice
...............................................

https://search.worldcat.org/title/950248629

Povijest hrvatske akcentuacije : fonetika, 1046 stranica, 14 knjižnica

https://search.worldcat.org/title/310741374

Poredbenopovijesna gramatika hrvatskoga jezika, 362 stranice, 37 knjižnica

https://search.worldcat.org/title/894658210

Povijest hrvatskoga jezika : [izdavački projekt: "Povijest hrvatskoga jezika od srednjeg vijeka do XXI. stoljeća"]., 3894 stranice, 42 knjižnice

https://search.worldcat.org/title/52963870

Na izvorima hrvatskoga jezika, 744 stranice, 28 knjižnica....

Svijet ne gleda to kao isključivo lingvističko pitanje nego i političko.
Da je tako za svijet bi to još bio serbocroatian koji je imao jasno definiranu gramatiku a ne odjednom izmišljanje nekakvog bhs jezika.

Lingvistika ne kaže ništa, budući da ne postoji unificirani stav.

Jednostavno, strani lingvisti se dijele na one, sad manjinske, koji tvrde da je to (i dalje) jedan jezik, te većinske, koji na razne načine argumentiraju da to nije jedan jezik.

Nema ni usuglasnoga stajališta lingvistike, a kamoli među lingvistima kojima je to struka. Najpošteniji su lingvisti koji kaži da to i nije lingvističko pitanje i da oni o tom ne mogu dati bilo kakav pravorijek.

Jezik se mijenja s vremenom, kao što su ti jezici približeni iz političkih razloga sad se razilaze iz istog razloga.
Za lingvistiku su i čakavski i torlački različiti jezici od hrvatskog i srpskog, ako ćemo strogo lingvistički.

Nije ni taj "bivši" imao jedinstvenu gramatiku, jer su se učile razne gramatike i u doba SFRJ. Stranci su imali jednostavne udžbenike za učenje osnova toga "jezika" na bazičnoj razini, a učenje je bilo po raznim modelima.

Po hrvatskoj gramatici, imenice se dijele po trima osnovama genitiva jednine: -a (konj/konja), -e (žena/žene), -i (pest/pesti). Po srpskoj gramatici, imenice se dijele po tri roda, muški, srednji i ženski.

Dva gramatička opisa još u doba SFRJ.

Tada to za svijet nije bilo političko pitanje, danas jeste, zato i imaš one koji to gledaju s lingvističkog i političkog stajališta.
Danas u svijetu na studijima slavistike imaš sveučilišta gdje je to još uvijek srpskohrvatski a na drugima je bhs.

Pa nema nista posteno sto nece da kazu pravorijek. Utvrde npr. da su oficijelni srpski i oficijelni hrvatski slicniji nego oficijelni hrvatski i cakavsko-ikavski govor - i sta? Nista!

Evo i ova dvojica kazu: da smo za osnov standarndog jezika uzeli nesto drugo, cakavicu a ne stokavicu, dje bi nam kraj bio.

Već sam rekao da je i onda i danas to jedino i isključivo političko pitanje.

Ti si doslovno glup kao Srbin.

Ne uspoređuju se lokalni govori i dijalekti sa standardnom jezicima.

Gramatike su pisane o standardnim jezicima, a one su nejedinstvene bile i ostale.

Stvano glupost na kub koja ne razumije osnovne argumente.

Ma sisaj tuki, Hrobi. Naravno da se uporedjuju.

ko to negira?

jezici su jako slični, posebno u zadnja dva stoljeća otkad ste vi krenuli s masovnom kroatizacijom srpskog

Da su Hrvati standardizirali čakavicu a Srbi torlačku bagaricu razumili bi se kao s česima.
No oboje smo standardizirali po dubrovačko-hercegovačkoj hrvatskoj štokavici.
Dakle to je danas sve jedan hrvatski jezik.

Stvarno je suludo tvrdit da su čakavski i kajkavski dijalekti hrvatskog a srpski da je potpuno drugi jezik kad je sličniji književnim hrvatskim od ovih dijalekata.