Zamjenik predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine Denis Zvizdić reagirao je na izjavu predsjednika manjeg bh. entiteta Rs Milorada Dodika o neformiranosti bošnjačke nacije.

"Dodik, u stanju paranoične lične perspektive i pojačane agresivnosti, ponovo u posljednjem od njegovih besmislenih intervjua rasistički atakuje na ugled i dostojanstvo Bošnjaka za koje, potaknut ličnom velikosrpskom i ultranacionalističkom ideologijom, kaže: 'Bošnjaci su nacija koja nije još formirana. Oni ne znaju ko su i šta su.'

Suština je ustvari u tome da bosanski Srbin Dodik dobro zna, i to ga naravno najviše boli i očito mu ne da spavati, da su Bošnjaci autohtoni bosanski i evropski narod sa sopstvenim etničkim, duhovnim, kulturnim i državotvornim identitetom i da su, i to je suštinska Dodikova noćna mora, ravnopravan i nezaobilazan politički subjekt unutar BiH.

Bošnjački identitet, koji je očito razlog Dodikove konstantne nervoze, trajno je ankerisan i zacementiran: i nacionalni i kulturni i politički, a njegovo glavno obilježje, za razliku od politike i ideologije koju predstavlja i zagovara bosanski pravoslavac Dodik, apsolutna je privrženost cjelovitoj i suverenoj državi BiH, kao i proevropska i prozapadna orijentiranost. Dodik ustvari u svojim izjavama o BiH i Bošnjacima slijepo slijedi instrukcije SANU (instrukcija: 'treba izbegavati upotrebu termina Bošnjak i uvek upotrebljavati termin musliman te ih i na taj način definisati kao religijsku grupu, a ne narod'), sanjajući istovremeno veliku Srbiju u čijem sastavu bi bila Bosna i Hercegovina bez Bošnjaka, Crna Gora bez Crnogoraca i Bošnjaka i Kosovo bez Albanaca", naveo je Zvizdić u izjavi za javnost.

Slično su o Bosni i Bošnjacima i čitavom regionu Balkana razmišljali mnogi Dodikovi istomišljenici u proteklih 200 godina - od Garašanina, Protića, Srškića, Cvetkovića, Mihailovića, pa do Karadžića, Mladića, Miloševića itd., i znamo kako su završili.

A Bosna je uvijek, kao hiljadugodišnja zemlja i višestoljetno mjesto susreta naroda i religija i kao država koja je starija od svih susjednih država, izlazila kao pobjednik.

I u njoj Bošnjaci, svoji na svome, armatura i vezivno tkivo njene cjelovitosti i nesalomljive snage bosanskog duha. Ni ovaj put neće biti drugačije", naveo je Zvizdić također.

https://radiosarajevo.ba/vijesti/bosna- ... ium=Uvod_3

Bošnjačka nacija je jedna katatonična kombinacija, nešto kao Sarma, samo s više sastojaka, ono, meso,riža s brojnim začinima umotano u kupus.

Opet turepo od prađeda Đura baljezga.

Kako je Bosna starija? Ovakvih stvari samo na Balkanu ima. Da ozbiljni, školovani ljudi, ovakve nebuloze izjavljuju.
Uglavnom su najveći mitomani Bošnjaci, Srbi, Albanci i Makedonci.

Jedina nacija koja zna točno datum i sat i hotel u kojemu je dobila ime o starosti

Glup gluplji musliman

A Bosna je tu od vremena Visočkih piramida, kada je Amon Ba branio vječnu Bazniju od invazije kajkavskih neandertalaca na mamutima, u legendarnoj bitci u knjizi o Islamu prije Islama prije Islama

Likovi, ako ništa drugo, imaju dobre dilere.

Jedino po čemu su Bošnjaci tisućljetni jest činjenica da im je trebalo tisućljeće da sklepaju ime svoje etničke skupine.

Kad se ime mijenja svakih 20 godina

Došnjaci s Bosnom nemaju previše veze, oni su došljaci iz okolnih zemalja (većinom RH, pogotovo Slavonije i Zagore, ali i Srbije, Mađarske)...
Oseka Osmanskog carstva.

Vrijeme kada su Ugarskom, Slavonijom i Likom vladali Bošnjaci


Godina 1596. je predstavljala prekretnu tačku u historiji Osmanskog carstva. U toj je godini Carstvo dostiglo svoj vrhunac i u njoj se začeo proces njegovog postepenog propadanja. Stari osmansko-turski historičar Koči-beg označio je 1596. kao godinu u kojoj su carske granice, osvajanjem Egera, dosegle svoje najveće prostranstvo, ali i godinu u kojoj je nepoštivanje kanuna bilo najveće.
Posebno su kršeni timarski kanuni pa je među spahijama zavladala pravna nesigurnost, čime su podrivani sami temelji vojne i ekonomske moći Carstva.

U situaciji opće ratne iscrpljenosti i nezadovoljstva među vojskom moralo se tragati za mirom.
Poslije duže diplomatske aktivnosti, između austrijskog cara i sultana je zaključen mir na dvadeset godina. Mir je potpisan 11. novembra 1606. u selu Žitvatoršu ili Žitvi, na ušću Žitve u Nitru, jugoistočno od Bratislave.
Ovim mirom Austrija se oslobodila polustoljetne obaveze da svake godine daje sultanu “počasni dar”, ustvari godišnji danak od 30.000 dukata. Taj će se danak jednom zauvijek isplatiti sumom od 200.000 talira.
Zaključeno je da prestaju vojni upadi i pljačkanja, uz obavezu vraćanja zarobljenika i naknadu štete.
Ugarska je najvećim dijelom ostala u sastavu Osmanskog carstva, dok je Erdelj ostao u položaju poluzavisnosti od sultana.
Sultan i car su u ravnopravnom položaju i odnose se jedan prema drugom kao otac i sin, odnosno sin i otac. To je bio prvi slučaj da je Osmansko carstvo priznalo nekom stranom vladaru da je ravan sultanu.

Pored austrijskog izaslanika, u Carigradu i u Beču će boraviti osmanski poslanik sa statusom sandžak-bega. Modernim jezikom rečeno, Žitvatoroškim mirom uspostavljeni su puni diplomatski odnosi i pravila međusobnog ponašanja na temelju jednakosti i prijateljstva.
Žitvatoroški ili Žitvanski mir je za narednih osamdeset godina donio stabilizaciju bošnjačke kolonizacije Ugarske i Like.
Osmansko carstvo je došlo u posjed ovih zemalja dobrim dijelom zahvaljujući Bošnjacima.
Uporedo s postepenim osvajanjem Podunavlja i Like, tekla je još od 1526. godine bošnjačka kolonizacija koja je imala veliki značaj za učvršćivanje osmanske vlasti na tim prostorima.
Osmanska državna politika je svjesno išla na koloniziranje Bošnjaka po Slavoniji, Ugarskoj i Hrvatskoj. Kako svjedoči Benedikt Kuripečič u svom putopisu iz 1530. godine, u Bosni je vršen pritisak na posjednike timara da se nastanjuju u tim novoosvojenim krajevima.
Istovremeno se na bošnjačku kolonizaciju u tim krajevima nadovezao proces prihvatanja islama od tamošnjeg domaćeg svijeta.
Odatle je sasvim razumljivo da su Bošnjaci dali veliki broj visokih vojno-upravnih i sudskih činovnika u osvojenim ugarskim i slavonsko-hrvatskim zemljama. Računa se da je tokom 150 godina osmanske vladavine samo na položaju budimskog beglerbega bilo više od dvadeset Bošnjaka.
Ovo je spisak budimskih vezira rođenih u Bosni i godine u kojima su bili namjesnici:
Malkoč Bali-beg Jahjapašić (1542–1543)
Mehmed-paša Jahjapašić (1543–1548)
Hadum Ali-paša (1551–1553; 1556–1557)
Hadži Mehmed-paša (1557)
Zal Mahmud-paša (1563–1564)
Arslan-paša Jahjapašić (1565–1566)
Mustafa-paša Sokolović (1566–1578)
Ali-paša Kalauz (1580–1583; 1586–1587)
Ferhad-paša Sokolović (1588–1590)
Hasan-paša Sokolović (1593–1594)
Ahmed-paša (1595; 1596; 1597–1598)
Hasan-paša Tiro (1599; 1600–1601; 1609–1614)
Lala Mehmed-paša Sokolović (1599–1600, 1601–1602)
Bošnjak Mustafa-paša 1605–1605
Mehmed-paša Karakaš (1618–1621)
Murteda-paša Novšeherlija (1626–1630)
Bošnjak Musa-paša (1631–1634)
Koca Musa-paša (1637–1638; 1640–1644)
Mustafa-paša Tudždžar-zade (1640)
Murteza-paša Nevesinjac (1646–1647)
Fazli-paša (1647; 1656)
Smail-paša Mufetiš (1660–1663)
Mahmud-paša Maglajac (1667–1670)
Neki od njih istakli su se kao dobrotvori i graditelji u svojoj rodnoj Bosni. Takvi su bili poznati banjalučki dobrotvor Sofi Mehmed-paša, zatim Ali-paša Kalauz, koji je podigao monumentalnu džamiju u Maglaju, Musa-paša, utemeljitelj Nove Kasabe kod Zvornika i mnogi drugi.
Proces naseljavanja Ugarske i Hrvatske zahvatio je i najšire bošnjačke slojeve. Bošnjačka naselja su bila posebno brojna i jaka uz granice oko Kanjiže, Szigeta, Pečuha, Veszprema, Višegrada (na Dunavu sjeverno od Budima), Ostrogona, Stolnog Biograda, ali se susreću i u Potisju i Banatu.
Tako je Evlija Čelebija zabilježio 1660/61. da se u svim gradovima osmanske Ugarske govori bosanski, odnosno da su Budim, Pečuh, Stolni Biograd, Sziget, Kanjiža, Siklós (Šikloš) i drugi gradovi “obične bošnjačke varoši”.
Bošnjačkom kolonizacijom i procesom prihvatanja islama od strane starosjedilaca formirala se za vrijeme osmanske vladavine, na prostoru između Drave, Dunava, Save i Ilove, nova demografska grupa koju su činili Bošnjaci.

Pri kraju osmanske vladavine, oko 1680. godine, na tom je prostoru živjelo otprilike 115.000 muslimana, pretežno Bošnjaka, 72.000 katolika, najvećim dijelom Hrvata, 33.000 Srba i dvije hiljade Mađara. Bošnjaci i drugi muslimani činili su nešto više od polovine cjelokupnog stanovništva na tom području.
Gradovi u Podunavlju nisu bili samo etnički i jezički pretežno bošnjački, nego su takvi bili i po urbanoj dispoziciji i arhitekturi svojih sakralnih i profanih građevina. Po svojoj arhitekturi u doba osmanske vladavine Ugarska je bila samo jednim od regionalnih područja bosanske pokrajine.
U tom smislu prodor Bošnjaka u Hrvatsku i Podunavlje nije predstavljao ekspanziju jedne vojničke rase ili klase, nego u prvom redu jedan civilizacijski i kulturni proces.
U Lici su jednako kao u Ugarskoj Bošnjaci, uglavnom doseljenici iz Bosne, uz nešto starosjedilaca koji su prihvatili islam, činili većinu stanovništva. Ta je bošnjačka populacija i njena kulturna struktura u Lici izdržala i preživjela dugotrajni kandijski rat sredinom XVII stoljeća.
Tek nakon poraza Osmanlija pod Bečom 1683. Bošnjaci su morali napustiti prostore Ugarske, Slavonije i Hrvatske.

https://stav.ba/vijest/vrijeme-kada-su- ... jaci/21502

Nastavljamo serijal bošnjačke histerije pardon historije. I tako danas imamo priliku pročitati svjetsku eksluzivu. Drevni Bošnjaci, a ne Otomansko carstvo su ustvari zauzeli dijelove Ugarske i Hrvatske. Zauzeli bi Bošnjaci i Beč, ali je tu Otomansko carstvo zakazalo! Da nije danas bi se i u Vijeni govorilo jezikom bošnjačkog naroda i ona bi bila bošnjačka čaršija.

Sigurno je bilo jako teško dok su pristali na 20-godišnji mir sa neislamskim institucijama.

I onda od te puste bošnjačke raširenosti + šta su od osmanskih osvajanja protirali ili natrali u izbiglištvo autohtono stanovništvo, nije u otin krajima zaživilo bošnjačko ime ka' etnička samooznaka, nego se ekipa tvrdoglavo nazivala Hrvatiman.

Od budimskih vezira do robova VP.
Bolje bi bilo da su stavili taj naslov.

Najfascinantnije je njihovo proglašavanje svih slavenskih muslimana u bivšoj SFRJ Bošnjacima.

Tako imamo Bošnjake na Kosovu, Bošnjake u Makedoniji, Bošnjake na crnogorskom primorju itd.

Ja uopće ne dvojim da bi oni i Pomake proglasili za Bošnjake da je Tito ugurao Bugarsku u Jugu kao što je prvotno namjeravao.

Au, pa Slavonija je Podrinje prije Podrinja.

Je, malo bi se bolje vratili u stvarnost

To oni i jesu.
Južni Slaveni islamske vjere.
Oni su se sasvim slučajno našli u Bosni, oni s Bosnom nemaju previše veze....

Da je oslobađanje od Turaka išlo drugačije, sad bi bili Makedonjšnjaci, ili Timočšnjaci, ili....
Jedino s Albancima ne bi prošli, oni su imali poprilično jasan način kako ih se riješiti.

Nepismeni Zvizdić može lagati samo svoje muslimane.

Kraljevina Hrvatska nastala 925.
Kraljevina Srbija 1217.
Kraljevina Bosna 1377.

Bosna je starija od Hrvatske i Srbije koliko je islam stariji od kršćanstva.
Stalno imaju potrebu istaknuti da je Bosna starija od Hrvatske i Srbije ali nikada potrebu da je kršćanstvo u toj Bosni starije od islama, kad im je to već bitno.

Luđi od Makedonaca, koje su Grci šamarčinama morali urazumjevati.
Sad se furaju na Albance, oni su autohtoni a Slaveni nisu.

Taj će Zvizdić tvrditi da je NiP, gdje sada, stariji i od SDA, gdje je prije bio.
Kod njih možeš sve naopačke okrenuti.

Muslimani i istina, dva nespojiva pojma

Inače...
Srednjovjekovne kršćanske crkve na području današnje BiH;


Hrvatske zemlje;

Tu ide i Istra.

Originalni grb Dalmacije su tri lava/leoparda (u srednjem vijeku se životinja zvala leopardom ako je bila profilna slika, a ne po strani), odnosno njihove glave.
Originalni grb Slavonije su tri lava prikazana poprečno, koje su kasnije zamijenili hrtovi, odnosno kune, radi toga što su bili pod "marsovskom/martovskom" zvijezdom, a to je slično latinskom nazivu za kunu (kuna zlatica je Martes martes).
Tu je i šahovnica, po legendi iz šaha, odnosno saveza crvene i bijele Hrvatske, ili po kasnijim tumačenjima, utvrda kontra Turaka.
Grb Bosne/Rame je tu prvi, leljiva, slavenski/starohrvatski simbol preostao još u dijelovima Poljske, gdje je zvijezda Venera/Danica/Jutarnja zvijezda i polumjesec, najstariji hrvatski grb, na dvije prekrižene grede.
Bosna/Rama=Mala Hrvatska

U svaki politički odgovor moraju tutnuti svoje islamofašističko mitomanisanje.

Nema tu nikakve pameti, političke misle, niti odgovora, samo ponavljanje iz džamije hiljadugodišnja, manji bh entitet, rasističko, fašističko, nacionalističko i ostali spinovi čaršijskog islamofašizma.

A nikakve veze ti nabrojani sa Bosnom nemaju.

A sto reci o narodu koji ide Turcima objasnjavati da je burek samo onaj od mesa. A Turcin kaze da to nije istina. Al dobri Bošnjo kaze da jest. Da on zna bolje nego Turcin.
Mozda krenu i Talijane ili Amere uciti sto je pizza.
Pizza je samo ona sa gljivama...

Ili špageti Bolognese, po njima bi meso moralo biti janjeće