Tomislavgrad je napisao/la:
Otvaram ovaj topic, jer sam nedavno saznao nesto obeshrabrujuce vezano uz povratak u rodni kraj.
Jedan momak koji je roden, zivio i studirao u njemackoj i cak se ozenio tu i imao dijecu vratio je se ima nekoliko godina u Posusje di je dobio dobar i dobro placen posao. Ponekad sam od prijatelja cuo za njega, da ide dobro i da su se radala cak nova dijeca :)...
To je budilo i nadu da ce povratak za mene u narednim godinama mozda isto biti moguc.
No, nedavno cujem da je se momak s obitelji vratio nazad u njemacku. Neznam jos razlog, ali u biti je on godinama zivio u Posusju i obitelj mu je rasla tu.
Ista stvar sa jednim Dalmatincom koji je isto roden i zivio u mom gradu u njemackoj. Momak otiso u Split, ozenio se, osnovao obitelj i bio par godina tamo (neznam dal su mu roditelji pomagali il je imao dobar posao kao ovaj posusak) da bi se opet prije nekoliko godina vratio u njemacku.
Da li vi znate za neke slucajeve di je se ostvario odrziv povratak? Ili se sve price svode na to da ljudi moraju uviditi da se nemoze pristojno i normalno ziviti u nas i vrate se nazad u dijasporu?
Što se tiče mog "kruga", povratak je 1/3 uspješan.
Slučaj br. 1: Hercegovac iz AU povukao ženu i najmlađeg sina (ovdje mu ostala starija, oženjena i udata djeca) u ZG. Pokušali su, ali se nisu baš "integrirali", a i nije bilo smisla sa obzirom da su im djeca ovdje, pa su se vratili nakon mislim 2 ili 3 godine.
Slučaj br. 2: Slavonac iz AU se vratio u Vinkovce sa nešto kapitala (ne previše, ali neloše za HR prilike). Pokušao je nešto pokrenuti koristeći se iskustvom odavde (građevinstvo), ali je nakon 2-3 godine odustao (korupcija, autsajder i sl), pa se vratio
Slučaj br. 3: Bosanka, Bošnjakinja, Muslimanka, ili kako god hoćete, rođena ovdje, otišla u BiH sa nepunih 20 godina, i to sama, našla posao, integrirala se, udala.
Mislim da ne postoje neka pravila. Ako se vraćaš samo zbog "zova rodne grude", bez planiranja, i nekih čvršćih razloga osim emocija prema apstraktnoj "zemlji i narodu" (recimo, za mene je valjan razlog povratak da bi bio u krugu rodbine), nema tu selameta.
Najgore je za one koji su ni na nebu ni na zemlji, odnosno koji su ili rođeni u dijaspori ili tu proveli više od pola života, pogotovo formativne godine...odlazak takvim je srljanje grlom u jagode.