Likovi zijevali dok su Srbi punili autobuse i sad se sjetili duševnih boli, da ih je bolila makar ona stvar učinili bi nešto za te ljude...ali nisu...

Predstavnici i lideri političkih partija u Potočarima odali počast žrtvama genocida

Sastanak sa predstavnicima probosanskog bloka je zakazan za 14 sati u BKC-u Srebrenica

Položili cvijeće u Potočarima
Predstavnici probosanskih stranaka koji su stigli danas Srebrenicu na sastanak sa čelnicima incijative "Moja adresa: Srebrenica" položili su cvijeće u Memorijalnom centru u Potočarima i odali počast žrtvama genocida.

U Potočare su stigli predsjednici SDP-a Nermin Nikšić, DF-a Željko Komšić, SBiH-a Amer Jerlagić, PDA Mirsad Kukić, NiP-a Elmedin Konaković. Ispred SDA stigao je potpredsjednik Edin Ramić, a u ime SBB-a politički direktor te stranke Anis Krivić.

Dolazak je otkazao predsjednik Naše stranke Predrag Kojović.

Lidere i predstavnike stranaka dočekali su Alija Tabaković, Ćamil Duraković, Sadik Ahmetović te Emir Suljagić.
Kako je ranije rečeno, na sastanku će se razgovarati o bojkotu izbora koji su zakazani za nedjelju, 21. februara 2021. godine.Sastanak sa predstavnicima probosanskog bloka je zakazan za 14 sati u BKC-u Srebrenica, a nakon tog sastanka će biti održana pres-konferencija.

OVO JE GOLEMO ❗️

Čitam na zvaničnoj web stranici Skupštine Kantona Sarajevo da je Kanton Sarajevo pokrenuo proceduru i dnevni red 35. radne sjednice uvrstio “Nacrt Zakona o podršci povratnicima u Srebrenicu”!

Usvajanjem Zakona, licima sa mjestom prebivališta u Srebrenici će biti omogućeno:

- BESPLATNA zdravstvena zaštita u svim ustanovama čiji je osnivač Kanton Sarajevo,
- BESPLATNO visokoškolsko, dodiplomsko i postdiplomsko obrazovanje u svim visokoškolskim ustanovama čiji je osnivač Kanton Sarajevo,
- BESPLATAN smještaj studenata u studentskim domovima,
- NAKNADA roditeljima/starateljima troje ili više maloljetne djece (15% od prosječne plate na području F BiH, po djetetu),
- JEDNOKRATNA NAKNADA porodiljama (dvije prosječne plate na području F BiH),
- Kanton Sarajevo PREUZIMA do 50% troškova poslodavaca za zaposlenike,
- Kanton Sarajevo PREUZIMA troškove najma stambenog prostora (20% od prosječne isplaćene neto plate na području F BiH) za lica određene struke i zanimanja za čijim radom postoji posebna potreba, a koji nemaju riješeno stambeno pitanje u Srebrenici,
- BESPLATNA pravna pomoć u ostvarivanju prava pred domaćim i međunarodnim sudovima po osnovu činjenice da su preživjeli genocid ili su članovi porodice žrtava genocida,
- uspostavlja se Ured za pomoć Srebrenici (sa sjedištem u Srebrenici) sa godišnjim budžetom koji ne može biti manji od 250 000 KM,
- Vlada KS izdvaja i posebna sredstva za dokumentovanje i istraživanje GENOCIDA.

Velika je ovo i konkretna pomoć Srebrenici. Hvala svima koji su učestvovali u kreiranju ovog dokumenta i uvjeren sam da će 27. aprila Nacrt zakona biti usvojen jednoglasno, a da ćemo nakon toga zajedno učestvovati u javnoj raspravi kako bi finalni tekst Zakona bio što kvalitetniji, efikasniji i svrsishodniji.

Hvala KS

SULJAGIĆA POTOČARI - KULTURA LAŽI

Kada je vlast u Sarajevu imenovala novog direktora Memorijalnog centra Potočari prvo sam pomislila kako je neprimereno da osoba koja se po medijima povlačila zbog porodičnog nasilja brine o sećanju na žrtve. No gospodin Suljagić je i van granica BIH poznata ’’preživela žrtva genocida u Srebrenici’’ te se nekome u Sarajevu učinio kao idealan kandidat.
Odmah po stupanju na funkciju najavio je prelazak u ’’novi stadij sjećanja’’ te je pod njegovom palicom Memorijalni centar uputio javni poziv preživelima iz Srebrenice da doniraju lične predmete.

On sam je vrlo velikodušno poklonio očevu ličnu kartu za novi muzej sećanja, objavivši to preko Tvitera. Ali tu se našao jedan ’’srbočetnički negator genocida’’ koji je primetio da je rahmetli Emira babo poginuo kad mu vreme nije, bar za žrtvu ’’genocida u Srebrenici’’. Ili da citiram Emira:
’’ Ponukan koliko onim što je uradio @bosnianbeast27, koliko i reakcijom iz Srbije koja je "u bitkama i pred
bitkama": ovo je moj heroj. Suljagić Suljo (1952.-1992.) Samostalni
bataljon "Voljavica", poginuo od artiljerijske vatre sa Nijemića

Moja malenkost se zapitala šta će lična karta pripadnika Armija BIH poginulog u borbi 1992. kao artefakt budućeg muzeja sećanja u Potočarima, kad je Visoki predstavnik za BIH Volfgang Petrič iste osnovao sa namerom da budu mezarje i spomen obeležje za žrtve masakra iz jula 1995. godine?
Na sajtu Potočara pokušavam da klikne na ’’Liste žrtava genocida’’, ali me sajt umesto na spisak stradalih prebacije na gradska groblja u Srebrenici. Setim se da je isti problem postojao i pre dve godine, ali sam tada mislila da ih je neko hakovao.
Sada shvatam da su liste sa imenima zakopanih u Potočarima trajno sklonjene sa sajta.

Guglam ime ’’Suljo Demir Suljagić’’, izbacuje mi tekst ’’Glasa Srpske’’ iz 2011. ’’Naserovi zločinci pokopani u Potočarima kao žrtve’’
https://www.glassrpske.com/lat/novosti/ ... rtve/53063

U tekstu autorka navodi primere Ragiba (Muje) Alića rođenog 1962. u selu Maćeši gde je i poginuo 1993. godine, te Sulju (Demira) Suljagića koji je poginuo 24. decembra 1992. u Voljavici kod Bratunca. Obojica ukopani u Potočarima u dženazi 2005. godine.

Pored njih dvojice daje podatke za Redžu Turkovića iz Vrsinja poginulog u napadu na Kravicu, na Božić 7. januara 1993.godine, Jusu Siručića iz Voljavice kod Bratunca poginulog u napadu na Skelane 16. januara 1993. te Elvira Alića iz Brezovice, poginulog u napadu na Lozničku rijeku kod Bratunca, u kom je ubijeno 109 meštana srpske nacionalnosti. Po ovom tekstu i njih trojica su naknadno pokopani u Potočarima, ali za njih nemam godinu dženaze.

Autorka teksta se poziva na knjigu Nasera Orića iz 1995. koju je izdala Narodna univerzitetska knjiga Ljubljana, a u kojoj se nalazi spisak od 1.333 ’’poginula građana u toku rata prema evidenciji komisije za praćenje ratnih stradanja’’. Spisak se odnosi na vreme april 1992 - septembar 1994 i samo muške osobe su u pitanju, dakle nije reč o civilima već vojnicima. Što biva jasno kad vidimo da je Turković (Ibrahima) Redžo poginuo u Kravici 7. januara 1993. godine, na dan kada su snage predvođene Naserom Orićem na Božić počinile masakr. Najmlađa žrtva tada, Vladimir Gajić, je imala samo četiri godine, najstarija Marta Božić 84. A Suručić Hamed Juso u Skelanima baš 16. januara 1993. godine, na dan kada su iste snage Nasera Orića upale i pobile 69 meštana srpske nacionalnosti, a ranile 175. Među ubijenima bilo je 34 žene i petoro dece, te 15 osoba starijih od 70 godina. Najmlađa žrtva bio je Anđelko Pavlović star 5 godina.

Guglam dalje Sulju Demira Suljagića, nalazim ga u kolumni Emira Imamovića iz jula 2011. godine.
Imamović je prisustvovao ekshumaciji Suljinih ostataka 2004. godine, i on pominje da je sahranjeno sledeće godine u Potočarima.

’’Tog jula je pronađeno i iskopano tijelo – ja, tijelo: kosti na kojima je ostao kaput i vojne čizme – zavedeno na popisu ekshumiranih kao BR-VOLJ-02/1.’’

Ali Imamović ne pominje da je Suljo Suljagić poginuo 1992. godine, pominje Srebrenicu i ekshumaciju stvarajući iluziju da iskopavaju žrtvu masakra iz 1995. godine. Jedino su vojničke čizme indikativne.
https://www.radiosarajevo.ba/kolumne/arhiva/1107/58456

Postavlja se pitanje kako su vojnici Nasera Orića poginuli u napadima na srpska sela u periodu 1992-1994 ukopani u Memorijalnom centru Potočari? I koliko ih ima od ''ukupnog broja koji nije konačan''?

Ovde nije reč o civilima već o muslimanskim vojnicima koji su samo u periodu od maja do decembra 1992. godine u srebreničkoj opštini ubili 400 Srba a u bratunačkoj 560, a da je među ubijenim bio veliki broj žena i dece. Uništena su 43 sela i zaseoka, groblja, crkve. Neprimereno je da muslimanski vojnici koji su poginuli u tim akcijama leže u Potočarima.

Zato pitam ko će Emira Suljagića, sada direktora Memorijalnog centra Potočari, pozvati na odgovornost što je svesno počinio prevaru ukopavši oca poginulog 1992. u Potočare?
Pogotovo što je problematičan njegov odnos prema ovoj situaciji, jer on tvrdi da se ’’genocid nije dogodio u pet dana’’, što otvara pitanje da li to Emir Suljagić po svom nahođenju menja namenu Potočara pretvarajući ih iz srebreničkog memorijalnog centra u ’’svebosanski’’?

Suljo Demir Suljagić pored groba u Potočarima u koji je na prevaru ukopan sada postaje i deo ’’muzeja sećanja genocida u Srebrenici’’, iako sa tim nema veze. Sve u aranžmanu osobe bez imalo morala kakva je Emir Suljagić.
S obzirom da je ova institucija osnovana odlukom Visokog predstavnika za BIH, bio bi red da on interveniše kako bi Emir Suljagić bio smenjen sa mesta direktora Memorijalnog centra Potočari.

Takođe je neophodno osnovati komisiju koja bi iz Potočara izmestila ostatke muslimanskih vojnika poginulih pre jula 1995. u Srebrenici.

Ako se ovo ne desi Memorijalni centar Potočari neće imati perspektivu opstanka na tlu Republike Srpske, jer direktno baštini sećanje na zločince koji su ubijali srpsko stanovništvo.