Skijalište na Kozari, kao i planinarsko društvo u Prijedoru, se zovu "Ljubijski rudar". Malo ironično...

Ova priča iznad je baš za zamislit se.

Nogometni klub Rudar iz Ljubije(dugogodisnji drugoligas ex-drzave) je sada Prijedorski.Inace Ljubija neodoljivo podsjeca na rudarska naselja na Divljem zapadu kada nestane zlata.Ipak dvije svijetle tocke u usporedbi sa mojom zadnjom posjetom:asfaltiran put do crkve i groblja u Ljubiji i okupljanja hodocasnika u Surkovcu na misama fra Ive.Inace povratak Hrvata samo pusta zelja.Njihova imanja polako osvaja suma i bojim se da ce za 20-30 godina Hrvati i Hrvatstvo biti samo dio povijesti na ovim prostorima.

maćeha mi je iz šurkovca, nažalost ove crne prognoze će se ostvariti, bojim se i brže....

U pravu si, nažalost. Problem je što bi većina hrvatskih mjesta u okolici Prijedora i Sanskog Mosta opustilo čak i bez rata, a kamoli ovako kad su ljudi vani već započeli nove živote i nikom nije na pamet da se vrate. Mislim da većina ljudi uopće i ne dolazi u svoja mjesta.

Pokolj u Briševu 24. i 25. srpnja 1992.



Pokolj u Briševu je bio ratni zločin, počinjen početkom srpske agresije na BiH 24. i 25. srpnja 1992..

Počinili su ga srpski teroristi nad Hrvatima iz sela Briševa u župi Stara Rijeka, 4 km južno od Prijedora.

Tijek događaja

Nakon što su srpske snage nasilno uspostavile svoje civilne vlasti u općinama Prijedor i Sanski Most su, za razdoblju od 22. do 30. svibnja 1992. su dale ultimatum nesrbima u ljubijskom kraju, u kojemu su tražili od istih da “srpskim vlastima” predaju svo naoružanje u svom posjedu. Za potvrdu ozbiljnosti svojim prijetnjama, ultimatum je bio poduprijet prethodnim granatiranjem nesrpskih sela.

Nakon svih tih poteza novih srpskih vlasti, ljubijski Hrvati i Muslimani su udovoljili zahtjevima iz ultimatuma, s time da su neka sela predavala oružje još par dana poslije, pa su tako učinili i Hrvati u Briševu i Staroj Rijeci 31. svibnja 1992..

Unatoč predaji oružja, nove srpske vlasti se ne zadovoljavaju time, pa uskoro bez ikakvog razloga uhićuju članove HDZ-a i SDA i većinu bogatijih i uglednih Hrvata i Muslimana iz ljubijske okolice te ih odvode u sabirne logore u Sanski Most (Krings) i u prijedorsku okolicu (Keraterm, Trnopolje i Omarsku).

Nasilno uspostavljene srpske vlasti su prisilno mobilizirali sve vojno sposobne Hrvate i Muslimane u srpsku vojsku, a oni koji su se usprotivili tome su odvedeni u logore.

Unatoč tome što su Hrvati i Muslimani predali oružje u tom razdoblju, već 30. svibnja je Radio-Prijedor prenosio poruke "“Kriznog štaba srpske opštine Prijedor" "oružanom napadu na grad Prijedor i na srpski narod" i o "borbama sa ustaško - muslimanskim snagama", stvarajući neprijateljsku atmosferu prema tamošnjim Hrvatima i Muslimanima.

Sva ta popuštanja domaćih Hrvata nisu pomogla. Brigade iz sastava "Banjalučkog korpusa Srpske vojske", prijedorska 5. kozarska brigada i sanskomošćanska 6. krajiška brigada, uz pomoć Srba iz susjednih sela su 24. i 25. srpnja napravile mješoviti napad topništvom, minobacačima i pješaštvo, a potom su ušle u sela Briševo, Raljaš i Muštanica (kod Stare Rijeke).

Nenaoružane civile su srpski napadači ubili na okrutan način 63 civila (kasnije se ustanovilo još četvero mrtvih, čime se došlo do brojke od 67 ubijenih civila), katolika Hrvata, među kojima je bio veliki broj starijih osoba i djece (brojka sadrži, po svoj prilici, i 13 Hrvata ubijenih u pokolju u Muštanici, usporedi brojku na "Lokacije masovnih stratišta", "preko 55 civila Hrvata sela Briševo").

25. srpnja, pripadnici sanskomošćanske srpske 6. krajiške brigade su uhitili još 40 civila Hrvata i Briševa i Stare Rijeke i zatvorili ih u logor Krings u Sanskom Mostu.

U prvoj polovici srpnja 1993. je zabilježeno da su blokirane prometnice koje su vodile kraj područja sa masovnim grobnicama, a nakon odblokiranja, primijećeno je da su na mjestima masovnih grobnica vršena raskopavanja i navoženja nove zemlje, sve u cilju zametanja tragova.

Prvotne poznate lokacije su nekoliko masovnih i pojedinačnih grobnica su na području Briševa.

Kao nastavak tog pohoda, župna crkva i kuća u Staroj Rijeci su opustošene i minirane, a uskoro se skoro se se svi rimokatolički vjernici (preko 1500 župljana) iz te župe raselili.

http://hr.wikipedia.org/wiki/Pokolj_u_B ... rpnja_1992.

Briševo





Šurkovac







Gornja Ravska

Krajiško Međugorje

Pošto su neki srbi spominjali rasformiranje onih nefunkcionalnih općinica (Krupa na Uni, Oštra Luka, Ribnik i sl.), a bilo je i kod nas nekih govora o promjeni granica nekih općina (u Posavini) kako bi obuhvaćale bivša hrvatska sela očišćena u ratu, napravio sam nešto tako za ovu općinu koja je nekad postojala u Jugoslaviji, pa time i postoji neki temelj za njeno ponovno uspostavljanje (uoči rasformiranja besmislenih općina kao što je Oštra Luka). Koristio sam Bošnjinu kartu (koju je Ceha popravio) sa naseljima i etničkim sastavom istih.

Prvo slika:



Ova općina koju sam nacrtao je malo drugačija od one koja je postojala u Jugoslaviji. Ona stara općina je obuhvaćala i neka srpska sela u današnjoj općini Novi Grad. Ja sam za ovu postavio granicu općine Prijedor kao granicu općine.

I ta općina bi i nastala iz općina Prijedor i Oštra Luka izdvajanjem hrvatskih sela iz tih općina uz dodatak nekih mješovitih sela sa srpskom većinom (kako je označeno na karti):
- Miska Glava koja je bila i u staroj općin Ljubija i danas je u općini Prijedor (tu je živjelo i nešto Hrvata, a Srbima je u interesu da dodavanjem nekih svojih većinskih sela postanu većina u općini).
- Donji Volar koji je po meni logično staviti u općinu iako je većinski srpsko selo jer je i Gornji Volar u općini, a oba sela su bila u staroj općini Ljubija.
- Jugovci onda nekako prirodno padaju u tu općinu iako su srpsko-muslimansko selo jer bi bez njih Volar bio nekako izoliran, bili su u staroj općini Ljubija, a i Srbima bi odgovaralo da uđu u ovu općinu kako bi povećali udio Srba u općini.
- Batkovci (u općini Oštra Luka) koji su omeđeni hrvatskim selima, a i spadali su u staru općinu Ljubija.

Formiranjem te općine (koja bi vjerojatno imala srpsku većinu) općina Oštra Luka bi se podijelila na sva dijela.

Ova sela općine Oštra Luka zapadno od Ljubije bi se priključila općini Novi Grad, zajedno sa općinom Krupa na Uni, čime bi se Srbi riješili jedne beskorisne općine.

Od sela u dijelu općine Oštra Luka istočno od općine Ljubije sela Koprivna, Oštra Luka (središte općine) i Usorci bi se priključila općini Prijedor.

A sad dolazi još jedan zanimljivi dio: većinski hrvatsko selo Stratinska koje je ostalo u Banskoj Luci bi se priključilo općini Sanski Most (FBiH), kao i muslimansko selo Gornja Tramošnja koje je danas u Oštroj Luci. A za ta dva sela, Srbi bi dobili svoja srpska sela Ilidžu, Podove i Donje Sokolovo koji su u muslimanskim općinama FBiH (Sanski Most i Ključ). Ta sela bi se sa ostatkom srpskih sela u ostatku općine Oštra Luka (i sa selom Gornje Sokolovo u srpskoj općini Ribnik - srpski Ključ) priključili općini Banska Luka. Dao sam Srbima tri sela za dva pošto mi izgleda da su ova sela koja bi oni nama dali malo veća i značajnija sela od ovih koje bi mi njima dali. I time bi se Srbi riješili i Oštre Luke.

Možda malo čudno izgleda što sam obojao u zeleno Stratinsku i Gornju Tramošnju, a ova srpska sela koja bi se priljučila Banskoj Luci sam ostavio zeleno. To je kako bi se vidjelo da su ta sela trenutno u FBiH, a ne u RS. Trebao sam ostaviti i Stratinsku i Gornju Tramošnju bijelim, no problem je u tome što Bošnjo na svojoj karti nije nacrtao današnje granice općina, već one prije rata, pa je granica zelene i bijele granica FBiH i RS dijela prijeratnih općina. Mislim da je po ovim crnim granicama koje sam nacrtao sve jasno. Ovo iscrtkano su sadašnje granice općina, a punom crtom su "nove, zamišljene" granice.

Dakle Srbi bi se riješili dvije beskorisne općine i vratili staru općinu (doduše malo drugačijih granica) koja je i imala nekog smisla (bar etnički gledano). Mislim da bi Srbi bili većina u Ljubiji, pošto su tu nesrbi prilično dobro očišćeni tako da ne bi bilo da su stvorili većinski hrvatsku općinu u RS (i ne bi narušili čistoću RS), već bi im to više služilo za glumljenje multietnićnosti (pogotovo pošto su tu napravili žešće čišćenje u ratu, pa bi ovime malo poboljšali reputaciju Srpske) i jačanje političkih veza sa Hrvatima (a time bi i narušili suradnju između Hrvata i muslimana u Prijedoru i šire i povećali muslimanski strah od udruživanja Hrvata i Srba protiv njih). A nama bi dobro došlo da nešto napravimo i za te Hrvate, a ne samo da gledamo na Hercegovinu, Srednju Bosnu i Posavinu...

Ima li smisla praviti novu općinu u kojoj Hrvati ionako neće biti većina?

Narod tog kraja je toliko desetkovan da nema dovoljno ljudi da se sastavi nekakva samoodrživa općina sa hrvatskom većinom.

Sva bosnjacka sela i naselja izdvojiti i formirati novu opcinu/opcine od njih.

Pa ta općina ima smisla koliko i ove "selske" srpske općine Oštra Luka, Krupa na Uni, Ribnik, Jezero itd.

Ovo je više neki simbol multietnićnosti i isprike za zločine nad Hrvatima tog kraja, pokazatelj da se nešto radi i za te Hrvate, a ne samo za Hercegovinu, Srednju Bosnu i Posavinu itd.

Što jedan Hrvat iz Prijedora može vidjeti na ovom forumu vezano za svoj kraj? Nitko ih ne jebe ni 5%. Samo se o Posavini beskrajno govori. I kad jedan takav Hrvat dođe na ovaj forum jednostavno nema razloga da ostane jer smatra da je njegov kraj izgubljen upravo zbog Hercegovine i srednje Bosne i Posavine i da nikoga nije briga za njegov kraj. Onda ni njega nije briga za borbu BiH Hrvata za opstanak u BiH.

Kad bi napravili nešto, bar ovako simbolično za te Hrvate, sigurno bi oni više podržavali hercegbosansku stvar i lakše se zainteresirali za osvještavanje svoje okoline o tome. Podrška protjeranih u RH iz tih "izdanih" dijelova bi dobro došla.

I vidio sam u nekoj kolumni o financijskim sredstvima RH za Hrvate BiH da je i Ljubija nešto dobila, tako da RH ipak radi nešto za taj kraj. Da se napravi općina, to bi bilo još lakše i moglo bi se više napraviti i više ljudi vratiti.

Pa čuj, nisam ni ja rodom daleko od Prijedora, a ima još jedan aktivni forumaš iz Banja Luke, kojeg možda nisi primjetio, a tu je i jedan novi iz Majdana, mjesta kojem se isto ne pridaje pozornost. Tako da ne mislim kako Hrvatima Turske Hrvatske nešto smeta naglašavanje važnosti drugih hrvatskih krajeva. Ali sad moram ić, više o tom napišem za par dana...

A slažem se sa ovim da treba više pisati o Turskoj hrvatskoj na forumu, mogao bi se i ja više aktivirati

Načelno bi potpisao ovo, iako je riječ o području koje nam nije u fokusu i samo formalnim promjenama (Srbi bi bili većina).
Nova općina bi obuhvaćala manje-više hrvatske ruševine.
Mislim da bi Srbima bio problem mijenjanje granica RS-a.
Inače prijedlog je dobar. Pokazati muslimanima pravo značenje riječi demokracija.
Osim što bi oni nakon toga krenuli za*ebavati Srbe u Kozarcu te još ponekom seocu.

Ovo što Tomislav kaže kako se ne pridaje važnost Turskoj Hrvatskoj na forumu po meni ne stoji. Jednostavno, u fokusu su one regije u kojim Hrvati danas čine znatan dio stanovništva i gdje se realno može poboljšati položaj Hrvata. To nema veze sa nekakvim simpatijama za određene regije, mislim da većina ljudi ovdje bez obzira odakle su više prati što se dešava npr. u srednjoj Bosni, nego u sjeverozapadnim djelovima zemlje. A tako i treba, srednja Bosna treba biti sada u središtu pozornosti, tamo Hrvati čvrsto drže prostore koje su obranili, ali problem su loše općinske granice, a i one županijske, te ih treba mijenjati. Hercegovina je po meni većinom rješena i tamo sadašnji hrvatski prostori ne mogu nikako biti ugoženi, hrvatske prostore u Posavini teško je širiti jer Hrvata nema na prostorima koje bi mogli tražiti u neke hrvatske općine, moglo bi se sastaviti općina možda sa nekim selima oko Dervente i Broda. Tako da kao regija kojoj treba pridavati najviše pozornosti ostaje srednja Bosna, da tamošnji Hrvati dobiju autonomiju na prostorima koje su u ratu obranili, to treba biti najvažnija stvar za sada.

maćeha mi je iz šurkovca, od crkve prema miskoj glavi možda nekih 700-800 metara, koliko me sjećanje služi, jesi i ti iz tog kraja...

Iz okolice Sanskog Mosta - Sasina turska-hrvatska/sanski-most-t7788.html

Odatle je rodom i nekoliko Osa

Inače, što se tiče Šurkovca, Ljubije i šire okoline, ljudi naseljeni iz tog kraja, tada poznatog pod imenom Japrag, borili su se protiv Turaka u bitci za Gvozdansko:

braća kneževići....

Točno, mislio sam da nećeš znati, jer oni nisu došli kada i većina prijeratnih doseljenika nego ranije. Tako da dosta ljudi i ne zna odakle su. Kada sam ih spomenuo jednom drugom pripadniku Osa, nije mi vjerovao odakle su i mislio je da su rodom iz Pole, jer tamo su dugo živjeli. A naši koji su naseljeni po selima poslije Oluje mislim da većinom veoma slabo poznaju ove koji su naseljeni ranije iz istih krajeva, slabo se zna i koliko mnogo je ranijih doseljenika u samom gradu Sisku, jer takvi su u velikom dijelu svoje porijeklo zaboravili ili ga jednostavno ne ističu.

kako neću znati sa remom i marinkom igram nogomet, a i rekoh maćeha mi je iz tog kraja, pa se tema uvijek načme, a uz to bio sam rukovoditelj u postrojbi i imao sam podatke o svim pripadnicima....
inače nitko u hrvatskoj ne krije svoje porijeklo, zašto bi, kao što ni ne hoda okolo i ističe ga, jer ni za to nema razloga...
sisački i petrinjski kraj, posebno mošćenica je puna ljudi koji su porjeklom iz tog dijela bih: matanovići, pavlovići, kneževići, gavranovići,šolaje, brkići itd.

Baš sa Marinkovim pokojnim ocem sam bio dobar i otud njih i poznajem.



Ne kažem da kriju porijeklo, kod nas ionako baš i nema predrasuda na regionalnoj osnovi, ali se to dosta zaboravlja, posebno mlađe generacije u gradovima. Nije neka strašna tragedija što se to dešava, ali bi ipak bilo bolje da se održi neko sjećanje na kraj odakle su ljudi porijeklom. To mislim za sve krajeve, ne samo za Bosnu.



Ima i Ličana sa nekim od tih prezimena, mislim najviše u Galdovu, Budaševu i tom kraju.

Ima i Ličana sa nekim od tih prezimena, mislim najviše u Galdovu, Budaševu i tom kraju.[/quote

pa i ne baš, tamo su perkovići, pernari, milakovići,krizmanići, možda vidakovići tih ima i u lici i u hrvatskim selima u okolici ljubije...

A Pavlović i Knežević? Ima ih nešto u Galdovu i Budaševu, a sad čitam da se nalaze i na popisu ličkih prezimena.

Zupna kuca provaljena peti put u zadnjih deset mjeseci.

LEKO O IZBJEGLIMA
Hrvatska snažno nastavlja podupirati povratak domovima



Predsjednik Hrvatskog sabora Josip Leko izjavio je u nedjelju kako će Hrvatska nastaviti snažno podupirati pravo svih koji su izbjegli na povratak prijeratnim domovima, a to se posebice odnosi na Hrvate prognane iz BiH koji su se u tu zemlju do sada vratili u premalom broju.

Za obilaska sela Briševa u okolici Prijedora, Leko je novinarima kazao kako je njegov dolazak u BiH odnosno na dvodnevnu konferenciju koja će se održati u Banjoj Luci a posvećena je jačanju mira i pomirenja, motiviran upravo željom da se potakne proces povratka.

"Na žalost, niti jedan izvor podataka o povratku nije optimističan a i u postocima i u apsolutnim brojkama na ovo se područje vratilo najmanje Hrvata", kazao je Leko, ističući kako je to važna poruka i za Hrvatsku i za BiH.

"Stajalište je nas u Hrvatskoj da se svi koji to žele moraju moći vratiti i države im moraju osigurati minimalne uvjete za povratak", kazao je predsjednik Hrvatskog sabora.

Najavio je kako će o tome biti najviše govora tijekom predstojeće konferencije u Banjoj Luci.

Za boravka u Briševu Leko je odao počast hrvatskim civilima ubijenim u tom selu 1992. godine.

Briševo pripada župi Stara Rijeka u okolici Prijedora u kojoj je do rata živjelo oko tisuću i 700 Hrvata katolika a gotovo svi su protjerani.

Srpske su paravojne snage 24. i 25. srpnja 1992. izvele napad na Briševo i tada su ubili 68 civila među kojima je bilo starih osoba i djece. U cijeloj su župi ubijena 72 civila. Najmlađa žrtva u vrijeme ubojstva imala je 14 a najstarija 81 godinu.

Velečasni Ilija Arlović, filijalni župnik, podsjetio je kako za taj zločin nitko nije odgovarao.

"Ovdje nije bilo rata, ovdje su pobijeni civili", kazao je Arlović koji je sam bio zatočen u logoru sa stotinjak sumještana.

Srpske su paravojne postrojbe sve kuće u Briševu te filijalnu crkvu zapalili.

Crkvu je 2005. uz pomoć mještana obnovio župnik Arlović no nitko od 360 njih nije se vratio tamo stalno živjeti. Tek povremeno dođu obići selo.

Župnik Arlović ističe kako godinama nije bilo nikakve konkretnije pomoći povratnicima.

Drago Divković, član lokalne udruge "Hrvatski dom", istaknuo je kako je prava konkretna pomoć stigla od sadašnje vlade Hrvatske koja je izdvojila milijun i 150 tisuća kuna za obnovu niskonaponske električne mreže koja će biti obnovljena u još tri sela osim Briševa.

"Druge pomoći do danas nije bilo", kazao je Hini Divković ističiću kako se to odnosi kako na općinske tako i na entitetske i državne vlasti u BiH.

Većina stanovnika Briševa živi u Hrvatskoj ali i u drugim zapadnim zemljama.

Župnik Arlović je od 1999. godine obavio tek šest krštenja novorođene djece.

Jedan od preživjelih mještana Briševa Ivo Atlija je 2002. pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY) svjedočio u postupku protiv Milomira Stakića, ratnog čelnika srpskih vlasti u Prijedoru koji je zbog ratnih zločina nad nesrbima na području te općine osuđen na 40 godina zatvora.

Atlija je dao iskaz o masakru u Briševu, posvjedočivši kako su srpske snage među ostalima ubile 14 žena, dva dječaka mlađa od 16 godina te četiri invalida. Nakon toga su započeli pljačku da bi na kraju pohoda zapalili 68 kuća te crkvu u Briševu.

(Hina)

Lijepo je vidjeti temu i o mom rodnom kraju. Planiram posjetiti sredinom slijedećeg mjeseca.