Ovo je meni osobno jedna od omiljenih dogodovština iz kršćanske mitologije iz srednjeg vijeka.

Misteriozni vođa kršćana iz egzotičnog istoka, vješti vojskovođa, strah i trepet za Arape i Osmanlije, nasljednik jednog od tri kralja, i spasitelj kojeg je kršćanska Europa čekala kao ozebli sunce. I zanimljiv prilog tezi univerzalnosti kršćanstva čak i u to doba, gdje je religijska pripadnost bila ispred kulturološke ili možda rasne.

O njemu nisam prvo čuo iz znanstvenih izvora, nego kroz seriju "Marco Polo" gdje su u drugoj sezoni nagovijestili Prezbitera Ivana kao ključnu figuru. Serija nažalost nije doživjela treću sezonu. U drugoj sezoni je predstavljen kroz sjene i legendu, isključivo iz daljine kao misteriozna figura koja za čas posla razvaljuje cijele vojske, koje nestaju bez traga. Ovo su dvije ključne slike iz serije:





Tko je onda bio taj Prezbiter Ivan i je li postojao? Najkraći odgovor je ne. On je sinteza nekoliko povijesnih ličnosti pot budističkih vojskovođa, gengisa Kana, mogućeg indijskog biskupa ili pak kršćana Etiopije. Legenda je dovoljno zaživjela da mu se i jedan od Papa obratio u pismu izuzetno biranim riječima: “the illustrious and magnificent king of the Indies and a beloved son of Christ.” Između ostalog, mit je bio izuzetno potreban kao motivacija križarima, pa kasnije i braniteljima Europe da stiže slavni vojskovođa sa istoka koji će ga Seldžucima uvaliti sazada.

Jedino pismo napisano od strane Prezbitera Ivana je falsifikat.



https://povijest.hr/vazneosobe/prezbiter-ivan-legendarni-krscanski-vladar-istoka/

https://zir.nsk.hr/islandora/object/ffos%3A4894

https://en.wikipedia.org/wiki/Prester_John

https://www.britannica.com/topic/Prester-John-legendary-ruler

Za jednog etiopskog cara se mislilo da je taj Prezbiter Ivan. Kada su Portugalci istraživali taj dio Afrike stupili su u kontakt s tim carom i ovaj je poslao svoje diplomate u Rim.

Moguće je da se radi o legendi baziranoj na nekom od etiopskih kraljeva ili nestorijanskih biskupa.

Malo o kršćanstvu na istoku

U Armeniji je kršćanstvo postalo službeno početkom 4. stoljeća, dok je u Rimskom Carstvo još bilo ilegalno. 326. je i iberski (gruzijski) kralj prihvatio kršćanstvo. Malo poslije (oko 331.) Etiopija je postala kršćanska. Nakon 7. stoljeća Etiopija je ostala više-manje izolirana, ali u povremenom kontaktu s Koptima. Kopti inače spadaju pod orijentalnu ortodoksnu (pravoslavnu) crkvu zajedno s armenskom, sirijskom (s tim da su istočne asirske u jedinstvu s Rimom), indijskom, etiopijskom i eritrejskom crkvom (dok je libanonska maronitska crkva pod Rimom). Prema procjenama orijentalni kršćani broje oko 60 milijuna članova (imaju zajednice i u Sudanu, Iraku, Azerbejdžanu, Omanu, Kuvajtu, Jordanu itd.). U Sriji kršćani čine oko 10%, u Egiptu se pretpostavlja 10-15 %.

Po nekim indijskim tradicijama postojale su židovske zajednice u Indiji uz Malabarsku obalu (jugozapad Indije). Sv. Toma apostol zaputio se ondje i preobratio ih na Kršćanstvo, a u 14. stoljeću su uspjeli izbjeći progone muslimanskog amira Timura (koji je kasnije u Siriji likvidirao na stotine tisuća asirskih kršćana). U 2. stoljeću su zabilježena kršćanska plemena i u Sjevernoj Indiji koja su tvrdila da ih je obratio Sv. Toma i kao dokaz imala relekvije i knjige. Kršćana također dan danas ima na Šri Lanki, a navodno su neki Nestorijanci došli i do Indonezije.

U vrijeme Sasanidskog Perzijskog Carstva bilo je i istočnih biskupa na sjeverozapadu Indije, Afganistanu i Beludžistanu. U 5. stoljeću je došlo do raskola tako da je istočna crkva od tada poznata kao Nestorijanska. Perzijanci su ih jedno vrijeme tolerirali, ali poslije progonili jer je zoroastrijanizam postao službena vjera.

U 7. stoljeću su misionari istočne crkve stigli čak i u Kinu i širili se tamo sve do progona sredinom 9. stoljeća. Poznati spomenik je Nestorska ploča na kineskom iz 781. Marko Polo i drugi zapadni putopisci nakon 13. stoljeća pisali su o nestorijanskim zajednicama u Kini i Mongoliji (par mongolskih plemena se preobratilo).



Od 14.-19. stoljeća dosta se misionara sa zapada zaputilo u Aziju.

Kršćanstvo u Aziji danas

Sveukupno s azijskim dijelom Rusije, u Aziji danas živi prema procjenama oko 295 milijuna Kršćana (raznih denominacija).

Filipini i Istočni Timor imaju kršćansku većinu. Južna Koreja 27,6%, Kazahstan 25%, Singapur 18,8%, Kuvajt 18,7%, Katar 13,8%, UAE 13%, Hong Kong 12%, Indonezija 11%, Brunei 10%, Malezija 9,2%, Uzbekistan 9%, Kirgistan 9%, Vijetnam 8,5%. Procjenjuje se da u Kini ima oko 44 milijuna kršćana, a u Indiji procjene variraju od 30-ak milijuna do 60 milijuna.

Mislim da je baziran na jednom od mongolskih vojskovođa koji jest bio kršćanin zapravo je bilo više kršana Mongola, tek je Timur Lnek dokrajčio kršćanstvo na istoku).

Koji je to Mongolski vojskovođe? Nikad čuo da su Mongoli bili kršćani. To bi spadalo u bizarne činjenice iz povijesti.

Neka mongolska plemena su prešla na kršćanstvo... više sinova Džingis kana se poženilo kršćankama inače...

Poznata legenda koja je čak inspirirala prve portugalske i španjolske moreplovce.

Obicno se uzima da je legendu inspirira etiopski car. Etiopija je jedina stara afrička nacija (ne narod jer je doli miks više naroda) koja je fascinatno prezivila odsječena od svita i okružena muslimanima i neprohodnom džunglom punom pogana. S vrimena na vrime etiopski carevi bi uspili uspostavit odnose s ostatkom krsćanstva, čak su uspili jednom u Italiju poslat poslanika na jedan od Crkvenih koncila. Portugalci su uspili na kraju uspostavit trajniji kontakt i pomoć da se carstvo održi a osmanlije potuku. Bilo je i ideja oko Egipta al nažalost to je logistički bilo preambiciozno i crveno more je ipak ostalo u muslimanskim rukama.

Ima i verzija oko nestorijanstva, al nestorijanstvo je ostalo manjinska religija na istoku. Mada je par puta bilo blizu da mongoli masovnije pod utjecajem kana priđu na nestorijanstvo. Ko zna kojim bi tokom krenila povijest. Bagdad (od tog udara se islam civilizacijski do danas nije oporavio) i Damask su pokorili mongolski generali kršćani nestorijanskog usmjerenja uz pomoć kršćanskih vazala armenaca, gruzina i tada još malobrojnih preostalih križara (doduse krizari samo u Siriji nisu sudjelovali oko Bagdada). Na kraju je presudilo da je zemlja Il-kanata ipak bila većinski muslimanska utemeljena oko Irana pa su malo pomalo prvo kan pa zatim i ostali mongoli prisli na islam.

Mali ispravak, osvajač Damaska Hulagu ipak se pisao kao budist mada je bio tolerantan prema svemu ovisi kako su prakticki razlozi u kojem trenutku zahtjevali. Mater i žena su mu bile nestorijanke kao i general Kitbuqa koji će nakon Bagdada bit poslan na Damask i u savezu sa lokalnim kršćanima pokorit ga.

Kitbuqa je bio osnova za legendu, pa se to pomiješalo s etiopskim carem i od vojskovođe postao prezbiter i vladar.

Miksalo se između mongola i etiopljana, bila je čak i Indija jedno vrime u igri. Mada je Etiopija kao država bila najbliže tome. Mongoli ipak nikad nisu masovno prešli na kršćanstvo.

Etiopija je i danas fascinantna, opet u svojevrsnom muslimanskom obruču, plus sama sa slozenom unutrašnjom situacijom. A opet natukli su 100 milijuna stanovnika i imaju kakvu takvu ekonomiju i drzavu za razliku od susjeda.

Otkud u Juznj Koreji toliko hriscana?

Misionrenje zadnjih par desetljeća. Aličan prcoes je prošla i Arfika dobrim dijelom.

Mongoli su bili tolerantni prema religijama pokorenih naroda.
Što se tiče Ivana Prezbitera moguće da je bio neki mongolski kan, vjerojatno bi bio tako i prikazan u seriji.
Kod Mongola je bilo nešto nestorijanskog utjecaja.
Ovo sazada je želja o savezu s Mongolima, pa je trebalo narodu objasniti da su to "kršćani".
Franci su željeli savez s Mongolima protiv Islamskog Kalifata, zato nastaje ova legenda o savezniku s istoka.

Dok sam čitao tekstove mistika i svetaca Crkve, naletio sam na par zanimljivih legendi/proročanstava o posljednjem Kršćanskom vladaru koja se isprepliću sa pričom o Prezbiteru Ivanu.

svjetski fenomen, samo su sebe izmisionarili i danas su uz Amere daleko najveći kršćanski misionari po svijetu (protestanti i katolici).

katolička braća u Istočnom Timoru koji su se odvojili od Indonezije. ima ih tek preko milijun, ali ne zadugo.